"20 kruna za čovjeka" - Humanitarna grupa iz Švedske koja pomaže građanima u BiH

Akcije srca

Elmedina Šabanović
Autor 29.1.2021. u 09:37

Izdvajamo

  • To je nešto naljepše. Uvijek smo u kontaktu sa tim ljudima. Pratimo, šta i kako rade, a oni nam sve vrijeme šalju slike šta su uradili sa tim novcem. To su prelijepe priče. Jedna od priča koje bi izdvojila jeste priča o porodici Kovačević iz Zavidovića. Žena ja objavila apel i to je do nas došlo. Ona nije tražila novac, ona je samo tražila da joj neko kupi kravu da može djecu nahraniti. Ona ima dvoje djece, a muž je ostao bez posla. Kuća u kojoj su živjeli je ostala nedovršena. Mi smo njima poslali oko devet hiljada KM. To je bio januar 2018. godine. Ona je od toga pokrenula mali biznis. Kupili su motokultivator, zakupili zemljište, posijali sadnica. Kupili su i kravu, kozu, napravili su štalu, pokrili kuću, uveli struju. Ona je danas mali privrednik. Proizvodi sve vrste sireva i prodaje po Zavidovićima. Ona pravi svoju tjesteninu. Proizvodi i prodaje svoje sapune i deterdžente za ljude koji imaju različite vrste alergija.

Povezani članci

Akcije srca

Emira Hadžiavdić Cof – foto FB

Svi radimo volonterski jer svi imamo poslove koje obavljamo, radimo u slobodno vrijeme jer ovo ne uzima puno vremena. Naravno, uzima puno više vremena nego što ja to hoću priznati ali ja to srcem radim i nije mi teško. 

Facebook grupa 20 kruna za čovjeka već pet godina uspješno pomaže socijalno ugroženim porodicama u Bosni i Hercegovini ali i šire. Ovu grupu krajem 2015. godine osnovala je Emira Hadžiavdić Cof želeći pomoći jednoj povratničkoj porodici iz Bijeljine. Nakon toga, broj članova grupe je svakim danom sve više rastao, da bi danas od prvobitnih 44, došao na brojku od 9,930 članova. Dosad je ova grupa uradila akcije za 60 porodica i skupila preko tri miliona švedskih kruna. Osnivačica ove grupe bila je nominovana za nagradu DOBRO za filantropiju u 2020. godini. U Švedskoj su također osnovali istoimeno humanitarno udruženje preko kojeg upravljaju ovom FB grupom. U razgovoru za portal Tacno.net osnivačica ove grupe i humanitarnog udruženja govorila nam je kako je došla na ideju osnivanja ove grupe, akcijama koje pokreću te iskustvu rada u humanitarnom udruženju.

Kako ste došli na ideju osnivanja FB grupe „20 kruna za čovjeka“? Kako ste došli na sami naziv grupe i koliko dugo ova grupa djeluje?

Namjera nikad nije bila da bude ovo što je danas. Od 1993. godine živim u Švedskoj. Iz Tuzle sam inače i s nekim ljudima iz Tuzle sam izgubila kontakt nakon svih ovih 20 i kusur godina što živim u Švedskoj. Međutim, pratim medije i tako sam na jednom tuzlanskom portalu 2014. godine vidjela jednu objavu da će moj stari prijatelj, komšija iz Tuzle, koji je po profesiji novinar i glumac, imati monodramu u tuzlanskom pozorištu i da mu je pozorište izašlo u susret da prihodi od te monodrame idu za njegovu operaciju koja mu je bila potrebna za operaciju očiju u Švajcarskoj. Znala sam od ranije da je on imao problema sa vidom. Moj tata živi u Tuzli, a moja sestra i ja živimo u Švedskoj. Poslala sam novac svom tati i rekla da će Dragan imati predstavu u pozorištu. Ulaznica je bila simboličnih 5 KM, a svako je mogao ostaviti koliko je htio novca. Ja sam tako poslala nešto novca tati i zamolila da ode da bi se meni taj prijatelj javio na Facebook-u i zahvalio.

Nakon par mjeseci sam na njegovom profilu vidjela objavu da je on našao povratničku porodicu iz Bijeljine, mladi bračni par, gdje su oba roditelja bili bolesni. Majka je imala tešku bolest očiju, a otac je bio bez jednog oka. Imali su malog sina i živjeli su u jako teškim uslovima. Nisu imali ni kupatila ni grijanja, ni ničega. To je bila neka stara kućica. I on je pokrenuo tu lokalnu donaciju, pošto njega jako puno ljudi zna iz Tuzle, tražio je da se skupi nešto novca i garderobe za dijete. Ja sam tu negdje prepoznala da je htio da učini dobro djelo i da se oduži, da nekom pomogne, kao što je i on dobio pomoć. Opet sam poslala nešto novca i kazala Draganu da svrati do mog oca da preuzme taj novac. Međutim, kada sam ga upitala koliko su novca skupili, rekao je da su skupili samo 60 KM, ali da su dobili jako puno garderobe za dijete, dobili su šporet i polovnu veš mašinu. Ja sam poslije nekako razmišljala kako da se toj porodici nešto više pomogne, sve je to dotad prikupljeno bilo minimalno. Onda sam počela prebrojavati svoje prijatelje u Švedskoj, ljude koje lično poznajem i koji žive u istom gradu ko i ja. Njih je bilo negdje oko 44 i onda sam odlučila da otvorim grupu i da ih zamolim da svi nešto uplate, da se nešto više novca skupi. Razmišljala sam, prvo da nije nimalo zgodno drugim ljudima tražiti novac. Mi u Švedskoj imamo tu Swish opciju, to je jako jednostavan način transakcije novca. Na broj telefona prebacite novac. Samo ukucate broj telefona i automatski se s vašeg računa skine na račun tog na čiji ste broj poslali. Sve banke u Švedskoj imaju tu suradnju preko Swish-a. I mi na poslu, kad neko od kolega slavi rođendan, obično se pošalje mail, neko se angažuje da svi skupimo za poklon i svi Swish-amo, po nekih 20 kruna. U Švedskoj 60 kruna košta kutija cigara. To je nekih četiri KM u BiH. Pomislila sam, kad već na poslu Swish-amo tih 20 kruna, kad je nekome rođendan, što ne bi i za ovo. Pošto su to bili ljudi koje ja poznajem, ja sam napravila tu grupu zatvorenog tipa. Tu sam onda napisala da moj prijatelj iz Tuzle želi pomoći jednoj porodici i podijelila sam sliku, te ih pozvala ukoliko mogu i žele pomoći da skupimo pare, po nekih 20 kruna. Međutim, ti moji prijatelji su to tako brzo podijelili, da smo mi u roku od 48 sati imali preko 3500 članova i skupili nešto malo više od 10.000 KM. Ja nisam ni sanjala da će to tako biti. Mi smo taj novac prebacili. Ta porodica nije mogla da vjeruje da su to sve dobili. Članovi su bili oduševljeni jer sam ja sve vrijeme pokazivala koliko imamo na računu para. Poslije toga smo tako i nastavili. Mjesec po mjesec, jedna po jedna porodica, da bi na kraju banka rekla da ne može to više tako raditi i da se moramo registrovati. Mi smo se onda organizovali i registrovali smo humanitarno udruženje „20 kruna za čovjeka“.

Već pet godina radimo. Pet godina smo napunili 27. decembra 2020. godine. Imali smo u planu da napravimo jedan fizički skup sa našim članovima u Gothenburgu i Stochkholmu, međutim to zbog koronavirusa nije bilo moguće. Na našoj stranici smo objavili jedan video-klip gdje su se naši članovi Upravnog odbora obratili svim članovima. Dosad smo fantastičan posao odradili za ovih pet godina. Uspješno smo odradili akcije za 60 porodica tačno. Obično smo pravili pauze u toku ljeta par mjeseci. Dosad smo poslali preko tri miliona švedskih kruna. To je sve tako spontano krenulo bez ikakve namjere. Mnogo ljudi se priključili i ponudilo pomoć. Bilo nam je jako važno da imamo dobar Upravni odbor, da imamo svog glavnog revizora koji vodi sve to kako treba, gdje transparentno prikazujemo račun, gdje svi članovi Upravnog odbora imaju pristup tom računu, gdje je transparentno sve do i jedne krune. Svi radimo volonterski jer mi svi imamo poslove koje obavljamo, ovo radimo u slobodno vrijeme jer ovo ne uzima puno vremena. Naravno, uzima puno više vremena nego što ja to hoću priznati ali ja to srcem radim i meni to nije teško. Imam sreću da imam takav posao koji je fleksibilan gdje ja uvijek mogu naći prostora da radim ovo.

Kako ste zadovoljni odazivom naše dijaspore na akcije koje pokrećete?

U suštini jako smo zadovoljni odazivom naše dijaspore. Već imamo 9,930 članova u FB grupi. Naše informacije dolaze do skoro 10 hiljada ljudi. Naravno, nisu svi članovi aktivni donatori, ali ta informacija dolazi do 10 hiljada ljudi. Mi imamo po akciji, prosječno, između 800 do 2000 uplata. Ljudi uplaćuju ne samo tih 20 kruna, jedan dio ljudi uplaćuju tih 20 kruna, ali dosta njih uplaćuje po 40, 50, 100, 500 kruna. U svakoj akciji budu dvije, tri uplate i po 1000 kruna. Sve zavisi od akcije do akcije. Tako da, naravno da može uvijek bolje. Ja negdje vidim veliki potencijal u tome. Recimo, mi smo radili akciju za Josipa Pejakovića, za njegovu operaciju u Njemačkoj i to je bilo nekad u januaru 2019. godine i tad smo dobili jako puno članova iz drugih zemalja. Naravno, 90 posto naših članova su Bosanci i Hercegovci koji žive u Švedskoj. Mi imamo i PayPal račun i ovaj švedski Swish, tako da imamo svaki mjesec jedan manji broj ljudi iz drugih zemalja koji su nam se pridružili. Ja imam tu neku viziju i ideju da to zaista bude tih 20 kruna. Ne treba to biti više. Ali da smo masovniji. Jer zaista ta dva eura, odnosno tih 20 kruna, je jedna malena cifra. U akciji za Josipa Pejakovića smo imali najviše uplata, tu je stiglo nekih 3,500 uplata. To je bila najuspješnija akcija dosad. Imamo i puno ljudi iz BiH koji su nas zapratili. Čak smo imali i uplate preko PayPal-a od ljudi iz BiH.

Za koje humanitarne akcije grupa „20 kruna za čovjeka“ sada prikuplja novac?

Plata u Švedskoj je najčešće 25-og u mjesecu. Obično 25-og u mjesecu pokrenemo akciju kada ljudi dobiju platu i kada svedu svoje račune, pa da vide da li mogu donirat ili ne. Naše akcije najčešće traju kratko vremenski, osim kada je u pitanju akcija koja je od većeg značaja, kao što je bila akcija kada su bile poplave ili za Josipa Pejakovića. Radimo po jednu akciju mjesečno. Ne koristimo naš portal kao zid na kojem ćemo objavljivati stalno apele za pomoć. Primamo zahtjeve od naših članova i ljudi koji nam se obrate preko mail-a, formulara koji se nalazi na našoj FB grupi ili preko poruka. Mi iz Upravnog odbora to pregledamo i odlučimo koju ćemo akciju raditi taj mjesec. Imamo strogi fokus na tu jednu akciju u roku od 5 dana do dvije sedmice maksimalno. Kada skupimo novac, odmah taj novac prebacujemo na račun osobe kojoj pomažemo i objavljujemo. Naša novembarska akcija rađena je za četiri udruženja iz BiH za djecu oboljelu od dijabetesa, tip 2 i paketići za štićenike iz Zavoda u Pazariću.

Decembarska akcija je bila usmjerena za prikupljanje novca za 50 kompjutera za đake iz 10 škola iz BiH. Imamo listu 10 škola sa kojima smo stupili u kontakt i dobili imena po pet učenika koji nemaju kompjuter i koji ne mogu pohađati online nastavu. Ta akcija je završena i skupljeno je 157 hiljada kruna i trenutno smo u fazi realizacije tog projekta. To ćemo realizovati u suradnji sa Pomozi.ba da bi izbjegli plaćanje carine jer kada mi kao humanitarna organizacija doniramo humanitarnoj organizaciji, oslobođeni smo plaćanja carine. Kompjutere ćemo kupiti u Švedskoj, a trenutno čekamo od distributera povoljnu cijenu i realizaciju transporta.

Trenutna akcija koju radimo je akcija za pomoć šest porodica pogođenih zemljotresom, tri porodice iz Kostajnice i tri iz Petrinje i okoline. Ta akcija je krenula 25. januara. Oko 99% akcija su za područje BiH. Akcije su usmjerene porodicama koje su socijalno ugrožene i neke bolesne osobe. Međutim, mi smo imali slučaj u septembru 2020. godine, gdje nam se obratila majka sa dva bolesna djeteta sa područja Županje. Dva dječaka su oboljela od jako rijetke genetske bolesti i jedini su slučaj na Balkanu. Ona je bila u jako teškoj situaciji, bila joj je potrebna pomoć i mi smo se odlučili uraditi akciju. Riječ je o bolesti koja napada srce. Imali smo ujedno slučaj našeg Ključanina koji je trebao na operaciju srca u Tuzlu. Međutim, njemu je zdravstveno osiguranje pokrivalo samo 11 hiljada KM, a operacija je koštala preko 23 hiljade KM. Pa smo mi tu akciju nazvali ‘Akcija tri srca’. Skupljeni novac smo podijelili na našeg Rasima iz Ključa i ovo dvoje djece.“

Mnogo je osoba kojima je ova grupa pomogla. Da li nakon obavljenih akcija ostajete u kontaktu sa tim ljudima?

„Da. To je nešto naljepše. Uvijek smo u kontaktu sa tim ljudima. Pratimo, šta i kako rade, a oni nam sve vrijeme šalju slike šta su uradili sa tim novcem. To su prelijepe priče. Jedna od priča koje bi izdvojila jeste priča o porodici Kovačević iz Zavidovića. Žena ja objavila apel i to je do nas došlo. Ona nije tražila novac, ona je samo tražila da joj neko kupi kravu da može djecu nahraniti. Ona ima dvoje djece, a muž je ostao bez posla. Kuća u kojoj su živjeli je ostala nedovršena. Mi smo njima poslali oko devet hiljada KM. To je bio januar 2018. godine. Ona je od toga pokrenula mali biznis. Kupili su motokultivator, zakupili zemljište, posijali sadnica. Kupili su i kravu, kozu, napravili su štalu, pokrili kuću, uveli struju. Ona je danas mali privrednik. Proizvodi sve vrste sireva i prodaje po Zavidovićima. Ona pravi svoju tjesteninu. Proizvodi i prodaje svoje sapune i deterdžente za ljude koji imaju različite vrste alergija.

Također, porodica Delić iz sela Luke kod Srebrenice. Jedna fantastična priča. Ševal Delić je bio dijete za vrijeme rata. Oni su se krili po pećinama, on je tu i obolio, jer su se krili po pećinama skoro dva mjeseca i preživljavali su od biljaka koje su nalazili. Na kraju su on i majka ušli u jedan od kamiona, a otac i stariji brat su ostali u tim pećinama. Uspjeli su živu glavu izvući. Bili su među prvim povratnicima, kada je sve bilo uništeno. Svojim rukama od drveta napravili su kuću u kojoj živi. Sve je ručno rađeno. Njegov apel je do nas došao. On je uspio sebi nekako obezbijediti neko stado od 7-8 ovaca. Međutim,  vukovi su poklali sve te ovce. Našli smo taj apel i kontaktirali ga. On je isto tako malo čudo napravio od svega što je od nas dobio. Puno je tu lijepih priča. Naravno, mi vodimo računa kako i kome pomoći da ne bi došlo do ružnih situacija. Ono što je jednostavno kod nas jeste to što ne postavljamo nikakve uslove ljudima. Ljudi misle da kad se mi njima obratimo i kažemo da smo im odlučili pomoći, oni misle da nešto tražimo zauzvrat.

Mi idemo sa pretpostavkom da svaki čovjek koji ima svoju porodicu da samo želi najbolje svojoj porodici. Govorimo od samog početka da nam je drago da nam se ljudi jave. Nama apsolutno nije potreban nijedan račun. Nama su ljudi slali račune da nam pokažu šta su kupili i mi smo to automatski zaustavili. Nama to nije potrebno. Ne želimo da stvaramo neku vrstu nepovjerenja sa ljudima kojima pomažemo. Želimo jedan zdrav kontakt, da oni osjete da je ta pomoć istinska.

Elmedina Šabanović
Autor 29.1.2021. u 09:37

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija