Aleksa Milojević, ekonomista: BiH je kolonija, a mi smo robovi

tačno.net
Autor 2.1.2014. u 20:15

Aleksa Milojević, ekonomista: BiH je kolonija, a mi smo robovi

BDP raste zato što buja administracija • Napravljen je mehanizam lažnog prikazivanja bogatstva manje razvijenih zemalja, vlada ubjeđuje narod kako je bogat, a narodu je sve teže, izjavio je u intervjuu za Oslobođenje Aleksa Milojević, ekonomista.

Piše: Jakub SALKIĆ, Oslobođenje

Statistika kaže da BiH ima određeni ekonomski rast, da se oporavlja, a iskustvo da je sve teže i sve gore: zašto se statistika i iskustvo razilaze?

– Očito je da postoji velika razlika između statističkog mjerenja bruto društvenog proizvoda (BDP) i stvarnosti. Ko od nas može da vjeruje da smo sada dva i po puta bogatiji, dva i po puta zaposleniji i da imamo dva puta razvijeniju privredu nego prije rata? Prije rata imali smo BDP po stanovniku 1.800 do 2.000 dolara, a sada 5.000 dolara. Znači da postoji metodološka greška u mjerenju BDP-a i mi smo u statistici bogati, a ustvari smo siromašni. S druge strane, kada se uzme sadašnja struktura BDP-a, industrije je sve manje, a sve više administracije, sve više je zaposlenih u administraciji, a sve manje u industriji, a BDP raste. Znači, BDP raste zato što buja administracija. Međutim, mislim da je osnovna greška mjerenja BDP-a što se inostrana roba i inostrani dugovi upisuju kao naše bogatstvo, tako da mlijeko koje mi uvezemo iz Slovenije uračuna se kao BDP u Sloveniji, a kada se ovdje proda u Mercatoru, upiše se kao naš BDP zato što je Mercator naše preduzeće. Kada Mercator podnese svoj završni račun, mi tu robu iz inostranstva upišemo kao naše bogatstvo.

Precijenjena valuta

Slično je sa zaduživanjem, dignemo kredit, isplatimo našem građevinskom preduzeću neki posao i to preduzeće uvede u bilans kao naše bogatstvo, a to je ustvari inostrani kredit. Nigdje se metodološki ne umanjuje BDP za iznos dugova i deficita, odnosno za iznos tuđe robe, za deficite platne bilance, tako da mi što smo zaduženiji i što imamo veći gubitak u poslovanju sa inostranstvom, to smo bogatiji. Što gore, to bolje. U statistici raste bogatstvo, a u stvarnosti raste zlo, siromaštvo, svoje siromaštvo pretvaramo u svoje bogatstvo. Isto je i sa izvozom. Dođe strana firma, otvori pogon i ona knjiži izvoz na nas. Npr. sad je Češka u izuzetnom suficitu zato što je njemački Volkswagen otvorio svoje preduzeće Škodu tamo i sav iznos izvoza se knjiži na Češku, a u suštini Nijemac uzima taj novac. Napravljen je mehanizam lažnog prikazivanja bogatstva manje razvijenih zemalja, vlada ubjeđuje narod kako je bogat, a narodu je sve teže. Prva stvar koju trebamo raščistiti sa Bruxellesom je da računamo BDP onako kako smo radili prije, a to je samo materijalno bogatstvo koje su stvorila naša preduzeća, a ne da dođu strane firme, registruju se kao domaće i prodaju tuđe proizvode, a nama se upisuje kao bogatstvo, dok one novac odnose vani.

Da li je onda slična stvar i sa valutom, kurs je fiksan, ali jasno je da ne vrijedi koliko piše da vrijedi?

– Valutni odbor (Carrency Board) je priprema ekonomskog sloma, to je najpouzdaniji dokaz da smo mi kolonija, jer Engleska je izmislila valutne odbore 1850. godine, kada su krenuli pokreti za oslobađanje od kolonijalnog ropstva i Engleska više nije bila u stanju da to brani vojskom pa je engleski kralj smislio valutne odbore kao novu kolonijalnu izmišljotinu, koja je toliko dobra da je preko valutnih odbora faktički ugušio oslobodilačke pokrete i produžio carstvo za još 100 godina. Oko 1950. počinju ponovo oslobodilački pokreti širom carstva i tada je srušeno, mislilo se da se nikad neće pojaviti valutni odbori kao najcrnja kolonijalna institucija. Zemlje koje su bile u valutnom odboru ni do danas se nisu oporavile, a bilo ih je 76. Prvi put u istoriji javljaju se valutni odbori na tlu Evrope u BiH, Bugarskoj i Litvaniji i to je potpuni dokaz da je EU kolonijalna sila. Suština valutnog odbora je, a to je prevara Engleza, da se nešto zove nečim što nije. Mi nazivamo Centralnom bankom BiH instituciju koja nema nikakve monetarne nadležnosti i koja je ustvari samo jedna velika mjenjačnica. Nemamo monetarne nadležnosti, fiksira se devizni kurs, a ispod kore tog deviznog kursa idu zaduživanja i deficiti, što slabi valutu i što bi trebalo biti signal da zemlja propada u krizu i da treba početi upravljati i imati centralnu banku, imati devalvacije itd. Međutim, mi imamo precijenjenu valutu i to je najveće zlo koje može pogoditi neku zemlju, što znači da je u inostranstvu sve jeftinije, a kod nas skuplje i onda ta valuta gura uvoz, a onemogućava izvoz. Znači, sve se isplati, i zaduživati se i uvoziti, samo se ne isplati ništa ovdje proizvoditi ni finansirati. Sa ovako precijenjenom valutom mi nemamo nikakve šanse da ekonomski opstanemo.

 Zašto je Valutni odbor priprema ekonomskog sloma?

– Valutni odbor nije trajna kategorija, on je priprema ekonomskog sloma i jednom mora doći do toga, jednom mora pući taj administrativni kurs i oni će to uraditi onda kad nas dovoljno zaduže i ekonomski unište, a tada će dugovi i deficiti skočiti za dva-tri puta. BiH sada ima sedam milijardi KM duga, kad se taj slom dogodi, dug će skočiti na 25-30 milijardi, a onda smo potpuno potopljeni. Nas čeka potpuni ekonomski potop u momentu kad prestane funkcionisati Valutni odbor. Da smo imalo narod koji misli na svoju budućnost, mi bismo već skočili da se uništi Valutni odbor, da napravimo svoju centralnu banku i da počnemo da upravljamo svojim dugom, svojom valutom. Ovako smo nemoćni. Gdje je još velika prevara Valutnog odbora? Oni su proglasili 100-postotno pokriće, a to znači sav naš novac, šest milijardi maraka, koliko su naše monetarne rezerve, iznesen je u inostranstvo i mi dobijamo kamatu oko 0,80 posto. Dakle, mi finansiramo inostranstvo jer taj novac posuđujemo po kamati od 7-8 posto i zaradimo oko 130 miliona na tim kamatama. To potroše CBBiH i vlade. Istovremeno, dajemo za otplatu kamata na posuđena sredstva oko 1,2 milijarde KM. To je prevara. Nijedna zemlja nema 100-postotno pokriće svoga novca, kada dostigne 30 posto pokrića, to je izuzetno pokriće. Sav naš novac je u inostranstvu, sutra kad se dogodi taj monetarni slom, mi ćemo ostati bez novca, znači sve ono što smo kupili za naš novac kad je uveden Valutni odbor, negdje je u inostranstvu i nećemo ga nikad moći vratiti. Bilo bi najuputnije da ustanemo i gradimo svoju centralnu banku.

Vječni dužnici

Da se vratimo Daytonu. Oni su napravili Dayton, a razvalili državu. Prvi stub države je novac, odnosno monetarna politika. Od onog momenta kad su nam napravili Valutni odbor i oduzeli nam mogućnost upravljanja novcem, mi nemamo državu i ne možemo se dogovoriti. Da imamo svoju centralnu banku, ja sam uvjeren da bi se oko tog problema okupila jedna zdrava, razumna grupa ljudi koja bi istakla potrebu jačanja države. Mi nemamo nijednu instituciju oko koje bi se morali okupiti. Zato ovi političari mogu tako neodgovorno da se ponašaju, da ugrožavaju državu sa svih strana, da neće da se dogovore, ali da imamo centralnu banku, morali bi se dogovoriti. Zašto? Zato što je prva funkcija centralne banke da kontroliše potrošnju vlade. Nikad se prije rata vlada nije mogla zadužiti kod komercijalne banke, nego samo kod centralne banke i taj dug se vraća ili pretvara u inflaciju, odnosno emisiju novca. Danas imamo vlade koje nisu pod kontrolom i zadužuju se bezgranično.

Možete li, molim Vas, da pojasnite koliko smo duboko u krizi?

– Mi smo u nepodnošljivoj krizi. Evo, da uzmemo za primjer dug prema inostranstvu. Prodavači novca, MMF i Svjetska banka, definisali su jedan potpuno neobjektivan kriterij i rekli može se država zaduživati do 40 posto BDP-a, to je niska zaduženost, od 40 do 80 je srednja i preko 80 posto BDP-a je visoka zaduženost. To je potpuno neosnovan kriterij, napravljen tako da se održavaju slabe vlade, jer su one veliki kupci novca i uništavaju svoje zemlje i privrede. Da ima istine u priči kako su oni došli da nas razviju, ne bi nikad uništili Energoinvest, ali Siemens nije mogao dobiti posao od Energoinvesta, pa je morao biti uništen. Njihova namjera ovdje je, kao i svih kolonizatora, a nisu ništa drugo nego kolonizatori, da nas ekonomski unište kako bi došli do jeftinog robovskog rada, prirodnih bogatstava i vječnih dužnika, jer i naši praunuci će morati pola plate davati za otplate dugova. Oni će za svega nekoliko godina da za svoje unuke i praunuke obezbijede robove koji će za njih raditi. Prava ekonomska mjera duga u inostranstvu je strana valuta, pošto se dug mora vratiti u stranoj valuti, a valuta se stiče izvozom. Prava ekonomska mjera je veličina izvoza i koliko se od tog izvoza može odvojiti za otplatu duga.

Dokad će takvo stanje trajati?

– Mi više ničim ne upravljamo. Vidite da su budžeti donošeni samo da bi se udovoljilo MMF-u da bi se povukla nova tranša, samo 75 posto budžeta se puni od vlastitih izvora, a 25 posto se računa na zaduživanje. Zadužujemo se da bismo vraćali dug, znači već smo otišli u spiralu dugova, što je prema svim iskustvima, padanje u kolonijalno ropstvo. Kada sam prvi put upotrijebio tu riječ, ja sam se ježio, ali vidim da sada niko ne obraća pažnju i to je u suštini najveća opasnost. Upumpavanje tuđeg novca je slatko, jer oni kažu ako ne bude prihvaćen budžet, neće biti penzija, a penzioneri nemaju snage da kažu “e ja neću da primim penziju zbog toga što ću uništiti svoga unuka, svoje dijete, jer oni neće imati platu pošto neće moći da rade”. Zna se da nema niko snage da to uradi, a loše vlade egzistiraju na bazi toga, stalno će biti neka ucjena. Samo je pitanje kada će MMF da povuče ručnu i da nas pusti pod led, kao Grčku. Grčkoj su 20 godina govorili da je najbolja dok su trošili tuđe, onda su povukli ručnu i potopili ih. I nama to isto predstoji kad ne budemo mogli da vratimo prvu ratu, a to se približava. Stvar je procjene kada više neće dati novac koji im se vraća, jer mi sad uzimamo tranšu i samo im je vratimo. Mislim da mogu napraviti haos, posebno ako politika počne da misli svojom glavom i počne da se spašava i pokaže bilo koju vrstu neposlušnosti. U roku 24 sata mogu izazvati haos – nema penzija, nema plata, počinju neredi…

Ima li iko u vlasti ko shvata to što nam se dešava i ima snage da nešto promijeni?

– Mislim da postoje pojedinci koji to shvataju, pa čak i političari, ali niko više nema šansu da se tome odupre. Neka patriotska politika nema nikakvu šansu, jer kad bi sad neko došao i rekao dvije godine radimo za upola manje plate da razvijemo industriju, odmah bi izgubio na izborima. Dokle god MMF bude htio da nas uništava, može to preko “bezbjednog novca” jer niko nema snage u politici da otkaže taj novac i krene u razvoj. Nepojmljivo je da ova politika, koja je srušila privredu, ne zna ponovo da napravi Šipad, UPI…, a hoće da vlada, i vlada zato što ih MMF podržava. On inače podržava slabe vlade. Da je MMF bio dobronamjeran prema nama, povukao bi svoj novac, ove vlade bi odmah pale i došle bi neke nove zdrave snage. Treba zaboraviti strane investicije, one su štetne. Na 1.000 KM stranih investicija za 30 KM se umanjuje BDP. Postoje istraživanja nobelovaca u svijetu da su direktne strane investicije štetne. Može se bogatiti samo na domaćem novcu. Mi danas u BiH sve potrošimo, dobijemo novac od MMF-a, i to potrošimo. Prije rata Jugoslavija je izdvajala 70 posto BDP-a za investicije, Njemačka i Austrija danas izdvajaju 28, a Kina 40 posto.

Opasan virus

U vrijeme globalizacije, provaljenih granica, dotoka ovog bezvrijednog novca, koji je za njih bezvrijedan, a mi ćemo ga morati vratiti u robi i on za nas ima strašnu vrijednost, izvlačenje će biti vrlo teško. Istorija govori da je to završavalo u potpunom kolonijalnom ropstvu ili velikim prevratima. Meni je žao da su ovi političari uspjeli da zavade narod toliko da nemamo mogućnosti za jedinstveno djelovanje za ekonomsko oslobađanje. Izgleda da je zagrljaj EU toliko snažan da sve uništava, eno Grčka propada, totalno je uništena, propadaju Hrvatska, Srbija, Češka…

Osim ekonomske krize, mislite li da imamo neku vrstu krize svijesti u društvu jer ne vidimo šta nam se pred očima radi?

– Kod nas je kriza politike. Svaki narod živi preko elite, kod nas je elita protiv naroda, plaši se naroda. Nemamo poslovnu elitu koja je sa svojim narodom gradila preduzeća, imamo poslovno-političku elitu koja se obogatila na otimanju i boji se svake promjene i oduzimanja onoga što su prisvojili, spremni su na najgore izdaje i zaduživanja samo da bi ostali na vlasti. Nažalost, nemamo nijedan ekonomski institut koji bi mogao biti najbolja opozicija i tumač stanja u kojem smo, to je ova politika uništila. Prije rata smo imali, bili smo doveli privredu u rang srednje razvijene zemlje i bili smo opasna prijetnja, virus koji se mogao proširiti na druge zemlje. Vjerujem da je urađena privatizacija po modelu Ante Markovića, Jugoslavija bi bila najsretnija zemlja na svijetu i da ne bi bilo rata, jer bi se narod povezao preko vlasništva nad privredom, politika bi se temeljito izmijenila. Kad su međunarodne sile vidjele da smo mi opasan virus, da možemo biti primjer za ugled i prevrat za njihovo rušenje i rušenje njihovog kapitala, nisu mogle dozvoliti da pobijedi ljevica u svijetu na ekonomskoj osnovi, pa su nam organizovale rat. Vidite, svugdje gdje hoće, mogu izazvati rat, Afrika, Ukrajina… Nekada smo imali najveće firme koje su radile u cijelom svijetu, a sad su došli da nas uče kako praviti mala preduzeća, zašto nas ne uče da pravimo velika, nego nas zamajavaju malim, a za to vrijeme njihova preduzeća su sve krupnija.

Strah od posljedica

Latinoameričke zemlje su 70-ih godina upale u nepodnošljiv dug i to onda kada je zaduženje iznosilo 30 posto izvoza i to je gornja granica zaduženosti. Na kraju je to dovelo do oslobodilačkih ratova u tim zemljama. Sa tog stanovišta, gornja granica zaduženosti BiH na izvoz od sedam milijardi KM je dvije milijarde KM. Naš dug je oko sedam milijardi KM, dakle, mi smo dva i po puta zaduženiji od gornje granice zaduženosti. Naši političari tvrde da smo umjereno zaduženi, a mi smo prezaduženi i niko nema ideju odakle vraćati ta sredstva. Nemoćni smo da vraćamo rate duga koje nam stižu na naplatu, prihodi od poreza nisu dovoljni da pokriju dug, tako da će država povećavati poreze građanima i privredi, na taj način će uništavati privredu, koja će propadati, a dugovi će rasti. To je naša sudbina. MMF i Svjetska banka samo zamajavaju narod da bi izazvali njegovo propadanje. U Hrvatskoj su nakon ulaska u EU svi parametri ekonomije pogoršani, to znači da je neoliberalna dogma naturena kroz globalizaciju jedna od najpogubnijih dogmi i najgori način zarobljavanja. Prvi put se narodi u svijetu porobljavaju bezbjednim novcem i danas imate u svijetu 10 puta više novca nego što je proizvedeno robe. Kao kada bi u litru vina nasuli decilitar vina, a devet decilitara vode, može li jedan decilitar vina nadomjestiti devet vode? Ljudi ne razumiju, nije isto biti veliki i mali, Amerika nikad nije vratila svoj dug, nije ni Njemačka, ali mali narodi moraju. Amerika ima i vojnu silu da brani svoju ekonomiju. Mi ćemo sve krvavo platiti, možemo samo strepiti od posljedica.

tačno.net
Autor 2.1.2014. u 20:15

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija