Aljaf Bakhtyar: Lagumdžija je uništio ideju socijaldemokracije

Autor 12.11.2012. u 23:24

Aljaf Bakhtyar: Lagumdžija je uništio ideju socijaldemokracije

Bakhtyar ALJAF, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) Ljubljana.

Portal tačno.net  već duže vrijeme objavljuje analize Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, koji precizno analizira događanja na Balkanu i Bliskom istoku kao i globalne teme upozoravajući na negativne pojave u nekim državama i regijama, radeći posebno na prevenciji konflikata. Veliko interesovanje za analize IFIMES-a, na čijem je čelu Aljaf Bakhtyar, pokazuje koliko rad ovog instituta i njihovi projekti imaju  kredibilitet i povjerenje javnosti.

Aljaf Bakhtyar  je rođen  Kirkuku na sjeveru Iraka. Pošto mu je  otac bio sudija najmanje vremena je živio u Kirkuku, dok je  djetinjstvo proveo u Duhoku. Poslije završene srednje škole došao je  u tadašnju SFRJ. Živio je u Hrvatskoj, Srbiji neko vrijeme i u BiH. Nekoliko godina radio je i  kao novinar i dopisnik za nekoliko novina sa Bliskog istoka. Poslije novinarske karijere profesionalni put je nastavio na IFIMES-u.

Aljaf Bakhtyar  u opširnom intervju za naš portal govorii o  Lagumdžiji, Dodiku, politici Sjedinjenih Američkim Država u BiH, utjecaju Turske, Irana Saudijske Arabije, Izraela, novom Dejtonu, i drugim temama.

Razgovarao: Amer Bahtijar 

Glavna  tema u BiH posljednjih dana je dogovor Dodik-Lagumdžija.  Stručnjaci upozoravaju da sporazum potkopava teško dostignute standarde u pravosuđu a zatvorene izborne liste se doživljavaju kao korak unatrag. Da li je Lagumdžija pristao na sve Dodikove zahtjeve kako bi sačuvao poziciju ministra vanjskih poslova ili sporazum uistinu predstavlja napredak za BiH? 

ALJAF: Upravo je pisani sporazum Tihića sa Dodikom o smjeni Lagumdžije pomogao da Dodik na najlakši način istrguje sa Lagumdžijom ovaj sporazum. Lagumdžija je u međuvremenu od najmoćnijeg političara u BiH postao Dodikov satelit, a SDP Dodikova satelitska stranka. Cilj sporazuma je utvrditi vlast Dodika i Lagumdžije, pravosuđe podrediti njihovim interesima i kao što je jedan analitičar rekao umjesto „Države za čovjeka“ tim sporazumom imamo „Državu za dva čovjeka“, pri tome misleći na Dodika i Lagumdžiju.  Tim sporazumom se potkopavaju temelji države BiH. Žalosno je za BiH, da je Dodik postao ključna ličnost u odlučivanju kada se radi o hrvatskoj i bošnjačkoj politici u BiH. Sporazum treba biti storniran od strane međunarodne zajednice, jer potkopava i sigurnosne temelje EU zbog mogućnosti promjene granica. Očekujem da pošteni i čestiti pojedinci iz SDP-a, koji su u institucijama vlasti otkažu poslušnost Lagumdžiji i glasaju protiv prihvaćanja jednog ovakvog sporazuma. 

Nije teško procijeniti da će Sdp na narednim izborima platiti cijenu ovog dogovora. Koliko je to loše po BiH, da li je će  odlazak u dugotrajnu opoziciju Sdp-a značiti gubitak i posljednje šanse da se u BiH obnovi multietničko društvo? 

ALJAF: SDP je oličen u jednom čovjeku i ne treba socijaldemokraciju poistovjećivati sa Lagumdžijom. Radi se o jednom autokrati, samoljubivoj osobi koja nema veze sa socijaldemokracijom. Socijaldemokratska partija BiH nikako da uhvati korak s vremenom u kojem djeluje. Čini se kako se „partijaši“ nikada neće naviknuti na postojanje neovisnih medija i organizacija koje se bave analizama i informiranjem javnosti, bez direktiva iz Centralnog komiteta. To pokazuje koliko je SDP duboko zaglibio i zapleo u komunizmu i staljinizmu.  SDP ima neku šansu ukoliko Lagumdžija ode sa čela SDP, ali najvjerojatnije da će njegov odlazak povući sa sobom i SDP, koji se zadugo neće moći oporaviti od autokratske vladavine Lagumdžije. Realno bi bilo da SDP i SDA čine većinu, jer se radi o dvije najautentičnije stranke u BiH, koje su generalno za BiH. Nažalost Lagumdžija je uništio ideju socijaldemokracije koja se preko stotinu godina baštini na području BiH i regije. Bosni i Hercegovini je potrebna jaka multietnička stranka, ali bez Lagumdžije. 

Aktualna posjeta američke ministrice vanjskih poslova zemljama Balkana je jasan znak da su SAD još živo zainteresovane za ovaj prostor. Da li Vi u ovom posjetu vidite nešto više od obične diplomacije?

ALJAF: Rezultat američkih predsjedničkih izbora je dobar znak za BiH, tako da tek sada posjeta Klintonove ima svoju političku poruku. SAD neće ostaviti Zapadni Balkan da bude mjesto za širenje Ruske politike i utjecaja. 

Američka ambasada nije bile oduševljena pucanjem “platforme”. Gubi li Lagumdžija podršku SAD-a? Ko bi mogao biti novi favorit američke administracije? Možda Željko Komšić? Komšić je najavio formiranje stranke. Možemo li očekivati veću podršku toj stranci kako od glasača na narednim izborima tako i od međunarodnih faktora? 

ALJAF: Lagumdžija je izgubio i još će dodatno izgubiti podršku svojih birača. O navodnoj međunarodnoj podršci njemu suvišno je  govoriti. Lagumdžija ali i drugi blefiraju kada se radi o međunarodnoj podršci, on čak nema podrške u vlastitoj stranci nego samo od nekolicine poltrona, koji su se okoristili dolaskom SDP-a na vlast. Svi dosadašnji reizbori Lagumdžije za predsjednika SDP-a bili su već unaprijed režirani. Kada izgubi naredne opće izbore ni jedna međunarodna politika mu više ne može pomoći i na najboljem je putu da se to desi. Komšić ima velik ljudski kapital. Da li će to znati pretvoriti ponovno u glasove ukoliko osnuje novu stranku tek će da se vidi. Očekujem puno podmetanja Komšiću na tom putu pogotovo od Lagumdžije i njegovih satelita. 

Mnogi ističu da BiH živi u stanju primirja te da se do mira može doći samo ozbiljnim suočavanjem sa prošlošću, za zločinima, logorima… Mogu li se političke elite u Republici Srpskoj suočiti sa Srebrenicom, Manjačom, hrvatske elite sa Dreteljom, Heliodromom, Mostarom, Ahmićima… a bošnjačke da su i u obrambenom ratu činjeni zločini – Kazani, Grabovica..? 

ALJAF: Stvari idu tokom, koje političke elite koje negiraju zločine, ne mogu zaustaviti. Danas u vrijeme interneta i suvremenih mreža i informatičkih alata teško je sakriti istinu. Još uvijek pojedinci kao Dodik remete suočavanje sa istinom. Sukobi između katolika i protestanata u Velikoj Britaniji traju preko 200 godina i tek u posljednjih 40-tak godina su sjeli zajedno za stol da dogovore primirje i postignu kompromis. Na području zapadnog Balkana to ide znatno brže i ne vidim te političke sile koje će moći nametnuti sukobe kroz negaciju zločina. Vrijeme za negatore je skoro, pa isteklo. Bez utvrđivanja istine, nema pravde i posljedično ni pomirenja zbog toga je najvažnija uloga pravosudnih institucija da procesiraju počinitelje počinjenih zločina u BiH. 

Bakhtyar Aljaf

Tema Mostara je aktualna danas. Treba li priznati rezultate etničkog čišćenja što traži hrvatska strana ili podijeliti grad što traži bošnjačka strana. Postoji li uopće mogućnost treće opcije tj. da Mostar bude jedinstveni grad? 

ALJAF: Mostar mora biti jedinstveni grad. Za to postoje pretpostavke. Kompromis je jedino rješenje. Nažalost duh HR HB je još uvijek prisutan. Mostarci moraju naći modus vivendi za ovu situaciju, bez obzira na političke sile koje koče uspostavu funkcionalnog i jedinstvenog grada. 

Kako ocjenjujete trenutno sigurnosnu situaciju na Balkanu, posebno u vezi stalne političke nestabilnosti u Bosni i Hercegovini, kao i pobjede Nikolića u Srbiji?

ALJAF: Ulazak BiH u NATO zatvara pitanje budućih konflikata na Balkanu. Znači situacija je vrlo jasna. Sukoba većih razmjera nema. Nikolić mora surađivati sa EU i SAD. Bez izravne pomoći EU i SAD Srbija bi bila crna rupa Europe i skoro financijski neodrživa. Nikolić je svjestan svoje pozicije i odgovornosti. 

Koliko je po Vama danas realna opcija Dayton II, novi veliki skup za rješavanje ustavne i političke krize u BiH? Prije par godina to je bila aktualna tema.

ALJAF: Dayton II će kad-tad doći na scenu. Pitanje je vremena i forme. Promjene Ustava BiH su neminovne. 

Je li Bosna i Hercegovina prepuštena sama sebi, odnosno kako Vi gledate na konstantno smanjenje intervencija međunarodne zajednice u politički život naše zemlje? Može li naša zakržljala demokratija  donijeti svojim građanina išta dobro? 

ALJAF: BiH nije prepuštena sama sebi. Međunarodna zajednica djeluje i mislim da će i dalje intervencija međunarodne zajednice biti odlučujući faktor na događanja u BiH. 

Često se Bosna i Hercegovina poredi sa Palestinom, Vi ste ekspert za obje ove regije, je li budućnost ove zemlje slična palestinskoj? 

ALJAF: Nije, Palestina je okružena sa preko 200 miliona muslimana, a BiH je u kršćanskom okruženju. Možda je baš ta činjenica šansa za BiH. Bosna i Hercegovina je međunarodno priznata država, članica UN-a, biće članica NATO-a i EU i ima izgrađene institucije države, koje imaju nedostatke ali i to će se razvijati na bolje. 

Zlatko Lagumdžija je zbog „sirijskog pitanja“ umalo izgubio poziciju. Kakvu vanjsku politiku treba voditi BiH? Principijelnu po cijenu unutrašnjih pitanja ili politiku neutralnosti koju diktira unutrašnja nestabilnost?

ALJAF: Danas je neutralan onaj kojeg njegovi partneri ili suparnici priznaju da je neutralan. U BiH nema neutralnosti, sve je politika i za BiH je najbolje da vodi računa o svojim vitalnim interesima. Lagumdžija nije mogao izgubiti glavu zbog „sirijskog pitanja“, jer Lagumdžija i Dodik su najveći saveznici, a sve ostalo je bila predstava za javnost. Naime, navodna konfrontacija sa Dodikom jedino bi Lagumdžiji mogla povratiti poljuljano povjerenje među Bošnjacima, i taj trik nije uspio, jer je u osnovi Lagumdžija danas politički mrtav. 

Izraelski ministri šetaju Banja Lukom, ugledni izraelski listovi objavljuju kontroverzne članke kada je u pitanju BiH, da li su Bošnjački političari svojim nesnalaženjem izgubili moćnog saveznika u svijetu i šta treba uraditi da se vrati naklonost Izraela te koliko bi eventualno izraelsko lobiranje za Dodika i RS moglo biti štetno po BiH? 

ALJAF: Izrael je daleko i sa svojim problemima. Dodikovo dodvoravanje Izraelu je beznačajno. Tu nema nitko nikakve koristi i zato se u BiH treba okrenuti uređivanju međusobnih odnosa i postizanju povjerenja. To Dodikovo dodvoravanje Izraelu plaćaju poreski obveznici u Republici Srpskoj za troškove lobističkih usluga. Sve ostalo je jedna obična farsa za mase. 

Kakve strateške ciljeve u BiH imaju ključne islamske zemlje – Turska, Iran i Saudijska Arabija? 

ALJAF: Radi se o rivalitetu između dvije sunitske države Saudijskoj Arabiji i Turskoj, koje opet zajedno su rivali šiitskom Iranu. Bosna i Hercegovina je u srcu Evrope i upravo ta pozicija daje joj značajno mjesto u islamskom svijetu. Međutim, tu je još uvijek puno priče, a malo realnih akcija. Posebno se očekuje od Turske veći angažman na polju investicija i ekonomske suradnje. 

Koliko utjecaj  Irana i Saudijske Arabije na Bosanske muslimane može biti dugoročno štetan po evropski put BiH i koliko on koristi srpskim i hrvatskim nacionalistima u stvaranju pogrešne slike o BiH? 

ALJAF: Bosna i Hercegovina nije pod utjecajem Irana i Saudijske  Arabije. BiH mora nastaviti dosadašnjim putem razvijajući svoju autohtonu politiku u odnosu na sve utjecaje i iskoristi svoju multietničnost i multireligioznost kao prednost za suradnju sa svima, a u interesu države BiH i njenih građana. Zloupotreba tzv.“muslimanskog faktora“ prisutna je u svijetu pa tako i kod dijela srpskih i hrvatskih političkih elita i to se uglavnom koristi za dnevnu upotrebu.

Međunarodna zajednica godinama trpi Dodikovu diktaturu u Republici Srpskoj te stvaranje ratne klime u BiH kroz negaciju genocida, relativizaciju zločina … Da li je razlog tomu što mu još nije uspjela naći alternativu? 

ALJAF: Međunarodna zajednica ništa ne trpi. Prije bih rekao da međunarodna zajednica tolerira Dodiku. Mora se raščistiti sa Beogradom da bi se potražila alternativa u Republici Srpskoj. Dodik je izgubio kredibilitet podržavajući Tadića, a poražen je i na nedavnim lokalnim izborima.  Dačić i Nikolić trebaju pronaći alternativu u RS-u sa kojom će graditi dobrosusjedske odnose sa BiH. A što se tiče Dodikove retorike to je pitanje za pravosudne institucije posebno tužilaštvo, koje još uvijek  ne reagira. 

Kako gledate na težak i mučan hod Bosne i Hercegovine ka sjeverno-atlantskim integracijama? Koliko u tome ima zlih namjera vladajućih garnitura da ne mijenjajući trenutnu pat poziciju sačuvaju i sebe, svoje političke pozicije i mutne interese koje njima ostvaruju? 

ALJAF: Put BiH je jasan prema NATO-u. BiH će biti članica NATO-a, kasnije i EU. Aktualnim političkim elitama ulazak u EU i NATO može se slobodno reći previše ne odgovara, jer ulazak u te organizacije znači prihvaćanje niza pravila i propisa, koje zahtjeva drugačije ponašanje izabranih dužnosnika i time se automatski ugrožava njihova postojeća pozicija i dosadašnje ponašanje, koje uglavnom nitko ne sankcionira. 

Šta mislite o stvaranju trećeg entiteta? Postoje li političari u Sarajevu koji bi to mogli potpisati? Da li je  u Prudu ustvari potpisan treći entitet? 

ALJAF: Dokle god Bošnjaci budu htjeli BiH, biće i BiH. Kad oni odustanu, onda će BiH biti podijeljena na tri dijela. Šta radi i kakva je politika bošnjačke elite najbolje znaju Lagumdžija i Tihić. Urađeno je niz poteza koji vode stvaranju trećeg entiteta, ali to su samo potezi koji u konačnici ništa ne znače ukoliko međunarodna zajednica presiječe ovu situaciju.

  

 

Autor 12.11.2012. u 23:24

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija