Branko Vuković Brano: Mostar je grad nečiste savjesti

Štefica Galić
Autor 19.1.2022. u 12:12

Izdvajamo

  • Da, Mostar je nažalost grad nečiste savjesti i jeftina obraza, reče jednom jedan mudar čovjek. Ne znam zašto ljudi šute i evo već 30 godina trpe teror ratnih zločinaca i ratnih profitera, danas su to "ugledni" poduzetnici, građevinari, ugostitelji, vlasnici benzinskih pumpi... Neki su u bjekstvu od zakona potražili utočište u Hrvatskoj, a neki se prave ludi.

Povezani članci

Branko Vuković Brano: Mostar je grad nečiste savjesti

U pravdu vjerujem i vjerovat ću dok sam živ. A ovim umobolnicima i psihopatima želim da što prije izađu pred lice pravde i tu objasne zašto su ubijali, protjerivali, mučili i pljačkali obične ljude. Za kakve to ideale su se oni borili.

Prije godinu dana objavili smo svjedočanstvo Branka Vukovića Brane o ubistvu njegovih roditelja, Mostaraca, 1993. godine, majke Divne – Seke i oca Luke – Luje, te starica Dese i Ljubice Vuković, koji su odvedeni iz njihove porodične kuće nakon čega je minirana, potom su svi mučki pobijeni i ubačeni u jednu od jama na putu za Gorance u blizini Mostara gdje su u toku rata skončali mnogi Mostarci koji nisu bili po volji hrvatskih ekstremista u ‘povišenom raspoloženju’ etničkog čišćenja. Brano i njegov brat su preživjeli srećom jer su ranije napustili Mostar i od tada žive sa svojim familijama van BiH. Nakon 16 godina od ubistva Vukovića neko je anonimno poslao rukom nacrtanu mapu puta do te zloglasne jame u koju su ubacili Branine roditelje, Divnu i Luku i starice Desu i Ljubicu Vuković. Našli su ih na gotovo stotinu metara dubine. A ko je to uradio i zašto, iako ima dosta prikupljenih podataka, Brano još uvijek traga za istinom i slaže polako mozaik ovog ratnog zločina nadajući se da će odgovorni za to biti kažnjeni.

Vaša priča je imala više od 84 hiljade pregleda na YouTube a kasnije i Vaš intervju se puno čitao na našem portalu. Mnogi ljudi su Vam se javljali poslije toga. Išli ste i kod tužitelja koji vodi taj slučaj i raspitivali se kod mnogih drugih. Imate li ikakvih novih saznanja o ubistvu vaše familije?

Da, mnogo ljudi mi se javilo. Bio sam i kod tužiteljice u Sarajevu. U međuvremenu sam saznao još detalja vezanih za ubistvo mojih roditelja i Dese i Ljubice Vuković. Za ovaj zločin je odgovoran sam vrh HDZ/HVO Mostara. Naša porodična kuća se nalazila u zoni odgovornosti 3. bojne HVO. Zapovjednik 3. bojne HVO je bio Ilija Ile Vrljić. Jadran Topić “Ćela” je bio predsjednik HVO Mostara, njega smatram prvim odgovornim za ubistvo mojih roditelja i za rušenje naše porodične kuće.

Istražitelj koji je vodio istragu o tom ubistvu je smijenjen ili naglo poslan u penziju. Ko trenutno vodi istragu i vjerujete li uopće da će ikada otkriti počinitelji?

Istražitelj Radenko Gutić koji je vodio ovaj predmet je nakon mog intervjua na vašem portalu penzionisan. Predmet je dodijeljen drugom istražitelju ali mene još niko iz SIPA-e o tome nije obavijestio, tačnije nemam nikakva nova saznanja o predmetu. Saznao sam još da se istraga opstruira sa najvišeg nivoa države BiH. Ja ipak vjerujem da će, prije svega, nalogodavci biti izvedeni pred lice pravde. Iz više izvora sam saznao i imena direktnih počinioca, to su bile ubice iz redova HVO-a.

Šta ste još poduzimali s tim u vezi?

Dao sam izjavu i MUP BiH, sva svoja saznanja sam proslijedio organima MUP-a. Rekao sam da neću odustati i da ću svoja saznanja permanentno iznositi u javnost. Ja jednostavno hoću da znam ko je ubio moje roditelje i Desu i Ljubicu Vuković i zašto.

Dolazite li u Mostar, imate li prijetnji ili straha poslije Vašeg svjedočanstva u javnosti, Mostarci znaju za Vašu muku danas, znali su neki i ranije. Kako se ophode s Vama i kako se osjećate kad dođete u Mostar?

Ja dolazim u Mostar, prijetnji nemam a nemam ni straha. U Mostaru se osjećam dosta dobro, članovi moje porodice i moji prijatelji žive u Mostaru i jako lijepo se osjećam u tom društvu. Primjetio sam da mnogi Mostarci znaju ko je činio ratne zločine u Mostaru i okolini ali jednostavno šute i ništa ne preduzimaju. Zašto, nije mi jasno.

Da li ste imali prijetnji vani gdje sada živite Vi i Vaša familija?

Nikada nisam imao prijetnje, ni u Mostaru a ni u Njemačkoj. Međutim, moja supruga je upoznata sa ovim slučajem, i bila je jako zabrinuta. Iz tog razloga sam obavijestio svog advokata (u Njemačkoj) o cijelom slučaju i o mojim aktivnostima vezanima za predmet ubistva mojih roditelja. Sva dokumentacija sa imenima je pohranjena kod mog advokata, a obavještena je i Krim policija (Regensburg/Njemačka). Moja supruga i moja djeca su njemački državljani, ne dolaze u Mostar niti imaju namjeru dolaziti. Takođe, moj advokat u BiH zna sve pojedinosti.

Mostar je mali grad, znate sigurno ko je ubio Vašu familiju, neka ste imena i spomenuli koja bi mogla biti povezana s ubistvom Vaše familije ili bi mogli više znati o tome a neće da govore. Hoće li svjedočiti iko od njih, jeste li ih pitali išta o tome? Šta kažu?

Naravno da Mostarci, a posebno moje bivše komšije znaju ko je naredio, organizovao i počinio ubistvo četiri člana porodice Vuković. Ja sam saznao, iz više izvora, da je grupu ubica predvodio Tihomir Burić zvani “Splićo”, narkoman i ubica iz Splita ili okoline Splita. Tihomir Burić “Splićo” je bio pripadnik AT voda 1. satnije 3. bojne HVO (Cimska bojna). Po mojim saznanjima sa Burićem su bila još trojica pripadnika HVO, svi iz 3. Cimske bojne. Ova grupa ubica se dovodi još u vezu sa ubistvom Vladimira Pavića, Gorana Zurovca i Dragomira Ilića. Svi su bili civili i nađeni su u jami na Gorancima (Radača). Ubistvu mojih roditelja i Dese i Ljubice Vuković, prethodio je sastanak čelnika HDZ/HVO u autopraonici u blizini naše kuće. A Tihomir Burić “Splićo” je doveden u Mostar negdje sredinom ’92. godine, iz samo jednog razloga – da ubija po nalogu. Spominje se još jedna oružana formacija “Gurkeni” (Gurke – na njemačkom – krastavac), interventni vod ili tako nešto, koji je bio u sastavu 3. Cimske bojne i zloglasna VP HVO, opet u sastavu 3. bojne. Ne znam da li su ovi “Gurkeni” AT vod 1. satnije 3. bojne ili je to druga oružana formacija. Uglavnom sam dobio više dojava da su navedene formacije i vojna policija HVO (zapovjednik Željko Džidić, trenutno u bjekstvu) povezani sa većinom misterioznih ubistava u Mostaru. Sve ovo sam saznao u zadnje vrijeme, zato sam optimista i mislim da će nalogodavci ipak odgovarati.

Vjerujete li nakon svega da pravda uopće postoji?

Ja sam rekao da ću u pravdu vjerovati dok sam živ, pozitivno je da se ljudi javljaju, skoro svakodnevno prikupljam informacije. I uvijek se spominju ista imena, naravno sve je dokumentovano i proslijeđeno u Tužilaštvo i MUP. Što se tiče naše porodične kuće, Sejo Pašić i Zadro zvani “Čkara” se dovode u vezu miniranja iste. Po mojim saznanjima Sejo Pašić je preminuo a Zadro “Čkara” je u Mostaru i dostupan je organima gonjenja.

Ovo je grad s nečistom savješću, rekli ste mi nedavno u Mostaru. Zašto ljudi šute i neće da se odreknu zločinaca? Zašto ne progovore, pošalju poruku makar anonimno?

Da, Mostar je nažalost grad nečiste savjesti i jeftina obraza, reče jednom jedan mudar čovjek. Ne znam zašto ljudi šute i evo već 30 godina trpe teror ratnih zločinaca i ratnih profitera, danas su to “ugledni” poduzetnici, građevinari, ugostitelji, vlasnici benzinskih pumpi… Neki su u bjekstvu od zakona potražili utočište u Hrvatskoj, a neki se prave ludi.

Za 208 Mostaraca još uvijek njihove familije tragaju od devedesetih. Hoće li ikada biti pronađeni ko će znati. Jeste li povezani s njima, razmjenjujete li informacije i postoji li mogućnost zajedničkog djelovanja?

Da, za 208 nestalih sa područja opštine Mostar se još traga, Hrvata, Srba i Bošnjaka. To su sve nečiji očevi, braća, sestre, svi oni su imali porodice, imali su nekoga kome danas nedostaju, a ubijeni su iz čiste obijesti, koristoljublja i najnižih poriva. U kontaktu sam sa članovima porodica nestalih i ubijenih, i već smo se povezali, počet ćemo sa zajedničkim radom na proljeće ove godine. Kao što rekoh, u pravdu vjerujem i vjerovat ću dok sam živ. A ovim umobolnicima i psihopatima želim da što prije izađu pred lice pravde i tu objasne zašto su ubijali, protjerivali, mučili i pljačkali obične ljude. Za kakve to ideale su se oni borili.

Štefica Galić
Autor 19.1.2022. u 12:12