Edward Ferguson: Previše smo uložili u ovu zemlju da bi dozvolili da krene unazad

Štefica Galić
Autor 14.11.2014. u 23:32

Edward Ferguson: Previše smo uložili u ovu zemlju da bi dozvolili da krene unazad

Foto: flickr

Edward Ferguson  novi je ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u BiH.  Plijeni stilom, jednostavnošću i osmijehom koji ne možete zaboraviti.  U Mostaru je ljetos boravio duže učeći naš jezik. Nedavno je ponovo posjetio Mostar.  Bilo je zadovoljstvo razgovarati s njim o mnogim temama, britanskoj politici  u BiH, novoj britanskonjemčkoj inicijativi za BiH, međunarodnim odnosima, bh vlastima, mladima, ekonomskoj situaciji, planovima ….

Ambasador Ferguson u Bosnu i Hercegovinu je došao sa pozicije šefa Odjela za strateško planiranje u britanskom Ministarstvu odbrane. Na prethodnim dužnostima, dvije godine je proveo u nadgledanju i definiranju britanske vojne podrške u Afganistanu i Pakistanu. Bio je privatni sekretar trojice državnih sekretara za vojna pitanja koje je savjetovao po pitanju operacija u Iraku, gdje je 2006. godine okončao svoju misiju na poziciji političkog savjetnika britanskog komandanta. Jedno vrijeme je bio nadležan i za bilateralne vojne odnose Ujedinjenog Kraljevstva sa Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadom i Zapadnom Evropom. 

Razgovarala: Štefica Galić

Gospodine Ferguson, tek ste nedavno stupili na dužnost u BiH a impresivna je Vaša aktivnost. Svakodnevno ste u službenim posjetama gotovo svim liderima partija u BiH, uspješnim kompanijama, vodite blog i komunicirate sa građanima… Koje su Vaše prve impresije o BiH i ciljevi koje ste sebi zacrtali?

Hvala vam na komplimentu!  Moji prvi utisci su da je ovo prelijepa i prijateljska zemlja koja na žalost ne ispunjava svoj potencijal iz dva razloga koja se nadopunjuju: struktura i svijest.  Sistem je načinjen tako da ohrabruje i održava usmjerenje na etničku pripadnost umjesto na ekonomiju, te na podjele umjesto na pomirenje.  Nedavno sam u svom blogu objavio ciljeve rada Ambasade, tako da svi mogu vidjeti šta radimo.  Ali u biti, ja ću se narednih sedmica i mjeseci fokusirati na ohrabrivanje brzog formiranja vlasti, a zatim na ranu implementaciju značajnog plana reformi kako bi se evropski put BiH vratio na pravi kolosjek.

Možete li komentirati novu inicijativu Velike Britanije i Njemačke u BiH? Po čemu je ona drukčija od dosadašnjih i koliko ste sigurni da će uspjeti?

U osnovi, cilj je da se ovom inicijativom odblokira BiH put pristupanja Evropskoj uniji, ali bez smanjivanja standarda u smislu uslova koji se trebaju ispuniti.  Mi zagovaramo plan reformi koji bolje odgovara onome što mi uviđamo da su hitne potrebe ove zemlje, i onome do čega je građanima najviše stalo: jednostavnim riječima – radna mjesta i pravda.  Našim EU partnerima preporučujemo da trebaju biti fleksibilniji i pragmatičniji po pitanju redosljeda reformi – sa ciljem da se postigne brzi napredak po pitanjima oko kojih postoji konsenzus, a da se teža pitanja ostave za kasnije stadije procesa.

Mi nismo naivni, znamo da je i ranije bilo pokušaja da se krene naprijed i da je određenom broju stranaka u ineresu da zadrže status quo.  Ali se nadamo da će kombinacija ohrabrenja i pritiska, ne samo od strane međunarodne zajednice, nego i od bh. građana, učiniti da nova vlada nema drugog izbora osim da postigne napredak po ovim pitanjima.  I ne bismo se ni odlučili na ovaj korak da nismo ozbiljni.  Previše smo uložili u ovu zemlju da bi dozvolili da krene unazad ka ekonomskoj i političkoj nestabilnosti.

U Vašim javnim obraćanjima akcent stavljate na rješavanje ekonomskih problema BiH, imali ste sastanke i sa britanskim investitorima u BiH. Kakav je njihov stav prema ulaganjima u BiH, znajući za negativni izvještaj Svjetske banke o poslovnom okruženju u našoj zemlji?

U zadnjem izvještaju Svjetske banke o lakoći poslovanja, BiH je pala 3 mjesta, na 107 mjesto od 189 zemalja.  Imamo ovdje i britanske investitore u BiH i neki od njih vrlo uspješno posluju.  Ali nema sumnje da je ovo zemlja puna izazova za rad komapnija iz Ujedinjenog Kraljevstva: porezi su visoki, birokratija je izuzetno kompleksna i zbunjujuća, a korupcija odbija mnoge investitore.  Zbog toga su socio-ekonomske reforme sama srž britansko-njemačke inicijative.  Mi želimo da stabilizujemo ekonomiju, poboljšamo poslovno okružjenje i da privučemo nove strane investicije, uključujući i iz Ujedinjenog Kraljevstva.

Mislite li da je realno očekivati formiranje stabilnije vlasti u BiH nakon rezultata izbora i ponovne pobjede nacionalnih stranaka koje su započele rat i dovele nas u bezizlaznu situaciju, zajedno sa međunarodnom zajednicom?

Tačno je da je mali broj novih lica u vladi, i da smo ranije znali biti razočarani.  Ali sam ohrabren time da sve političke vođe naglašavaju potrebu za brzim formiranjem vlasti i insistiraju na područjima oko kojih postoji konsenzus – ekonomske reforme, vladavina prava, dugo očekivane uspostave mehamizma za koordinaciju sa EU, umjesto naglašavanja podjela.  Novi pristup koji ćemo preporučiti našim partnerima u EU je osmišjen tako da podrži i ubrza ove pozitivne pokazatelje, i mi se nadamo da ćemo vidjeti skori napredak u implementaciji značajnih reformi.

Edward-Ferguson2_300x1801-e1412685264992

Građani su izrazito nezadovoljni stanjem u državi, koruptivnim političkim elitama i međunarodnom zajednicom koje drže status quo već 20 godina, apatični su i ne vide izlaz ni alternativu postojećem sistemu. Kako uključiti građane BiH u rješavanje situacije u kojoj se nalaze, mislite li da je moguće naći rješenje unutar BiH ako im se dopusti?

Nedavno sam vidio Gallup istraživanje koje kaže da je vlada ovdje najnepopularnija na svijetu i da ima drugu najveću percepciju korupcije.  Jasno je da će pred novom vladom biti veliki izazov da ubijedi građane da zastupa njihove a ne svoje interese.  Ali se ne bih složio po pitanju apatije građana.  Mislim da nigdje nisam upoznao ljude koji toliko govore o politici i tako strastveno.  Ali kao što se može primjetiti iz procenta izlaska na izbore – mnogima je bilo teško da se odluče za stranku ili političara koje će podržati.

Moja ambasada ulaže mnogo napora da podrži razvoj i nezavisnost civilnog društva i medija, i nadam se da ćemo u budućnosti raditi više na jačanju mladih ljudi i njihovom angažmanu u politici, umjesto što joj okreću leđa, da omoguće promjene koje će zemlju učiniti boljom.  Na primjer, 20 budućih vođa iz vlade, poslovnog svijeta, civilnog društva  i medija se nedavno vratilo sa trosedmičnog kursa (Fellowship)  u Londonu gdje su proučavali kako Ujedinjeno Kraljevstvo pravi i implementira politike u sklopu decentralizovanog okvira, i nadam se da će na najbolji način iskoristiti stečeno znanje.

Trebam pomenuti i da se ove godine BiH pridružila Partnerstvu za otvorenu vlast kojem je cilj poboljšanje transparentnosti putem uspostavljanja uskih veza između vlade i njenih građana.  Nadam se da ćemo biti svjedoci energičnog uključivanja civilnog društva u rad po ovom pitanju, jer transparentnost može doprinjeti poboljšanju odgovornosti, borbi protiv korupcije i jačanju upravljanja, te poboljšanju pružanja javnih usluga.

Političari, i ako ponude rješenja, ona su u njihovom interesu u okviru sistema, koja samim time ni ne mogu biti rješenja budući da je sistem taj koji ne valja. Februarski protesti su ugašeni svugdje osim u Mostaru gdje i danas traju iako se građani kažnjavaju zbog toga. Kako onda objasniti da protesti protiv vlasti još uvijek nisu postali masovni?

Teško je meni, kao nekome ko je tek došao ovdje, reći zašto su se protesti ugasili.  Mislim da je jedan od razloga nedostatak stvarne i kredibilne političke alternative oko koje su se mogli udružiti oni koji su željeli stvarne i pozitivne promjene.  Drugi razlog je taj što su protesti tako brzo prerasli u nasilje.  To je bio vrlo nesretan razvoj koji je, vjerujem, uplašio veliki broj ljudi koji bi inače podržali proteste kao izraz stvarnog nezadovoljstva.  A to nije iznenađujuće imajući u vidu skoru istoriju ove zemlje.  Mi ohrabrujemo građanje da se povežu sa svojim izabranim predstavnicima i da jasno iznesu svoja očekivanja, te da ih pozovu na odgovornost ako ne ispune obećano  – ali se to mora uraditi na miran način.

Vidite li mogućnost rješenja statusa grada Mostara u kojem su taoci građani ovog grada zbog dvadesetogodišnjeg deala HDZ i SDA, a koje su pobijedile i na ovim izborima?

Ja sigurno ne mislim da će to biti jednostavno, ali se nadam da će se rješenje javiti uskoro.  Volim Mostar, u njemu sam proveo dvije sedmice živeći sa divnom porodicom dok sam učio jezik.  Ali je nečuveno da je građanima tako dugo uskraćeno pravo da glasaju na opštinskim izborima.  I građani su ti koji ispaštaju, jer je prekinut proces donošenja odluka, te odsustvo investicija šteti ekonomiji i spriječava Mostar da iskoristi svoj ogromni potencijal turističkog odredišta.

Nacionalizam i korupcija su najveći problem bh društva. Ne postoji nezavisno i profesionalno pravosuđe niti ijedna institucija sistema. Kulturne institucije se gase, ne postoji ozbiljna strategija razvoja, pokretanje poljoprivrede, iskorištavanja prirodnih resursa, turizma. O obrazovanju, zapošljavanju, podjelama, nepotizmu da ne govorimo. Mi smo samo naznaka države, bez ijednog funkcionalnog segmenta koji bi potvrdio da smo uređeno društvo kao što smo nekad bili. Imamo li uopće šanse sa vlašću kakvu smo imali i kakvu ćemo imati?

Ja sam uvijek optimista!  Ali vi ste naravno u pravu kada ističete taj problem i slažem se da su nacionalizam i korupcija srž problema.  Skandalozno je da je čak i Zemaljski muzej postao žrtva političkih razmirica.  Još je rano, naravno, i bilo je mnogo razočarenja, ali kao što sam rekao, ja sam uslovno ohrabren nekim od razgovora koji se sada vode oko formiranja vlasti.  Sačekaćemo.

s300_Bosnia_photo

Da li su moguća neka praktična rješenja npr. smanjenje administracije (kao što je samo ukidanje statusa izbjeglica i raseljenih lica, itd.), uvođenje zajedničkog nastavnog programa u obrazovanje, ukidanje raznih ministrastva bez državnih nadležnosti, promjena ustava itd?

Da, veliki broj pozitivnih, praktičnih koraka se može napraviti, a za koje ne traže ustavne promjene, što je očigledno veći izazov. Nadamo se da ćemo vidjeti početni fokus nove vlasti u područjima oko kojih se mogu usaglasiti, kako bi došli do novog zamaha, i mi smo spremni raditi sa njima i pomoći im da ih ispune. Mislim na ekonomske reforme, promjenama koje bi poboljšale funkcionalnost i učinkovitost vlade, poboljšanje obrazovanja, itd. I na mom blogu sam već pozvao na uvođenje državnog nastavnog plana kojim bi se povećali standardi, poboljšala koherentnost i ohrabrila jaču integraciju djece različitog etničkog porijekla. Ali BiH se ne može pridružiti EU sa trenutnim ustavom, to je jasno. Tako da će vaše političke vođe morati prije ili kasnije raditi na ovim osnovnim pitanjima.

Tokom svoje diplomatske karijere fokus Vašeg rada bio je na sigurnosnoj politici Evrope, Bliskog Istoka te Južne Azije. Kako biste, s obzirom na Vaše iskustvo, ocijenili sigurnosnu politiku BiH? Činjenica je da zakonodavstvo naše države još uvijek nije usaglašeno sa međunarodnim standardima zbog čega je BiH nedavno bila i glavna tema Komiteta Vijeća Evrope za borbu protiv pranja novca “Moneyval”?

U principu, kao i sa mnogim stvarima ovdje, problem nije toliko u politikama koliko u implementaciji.  Predsjedništvo je tražilo Akcioni plan za članstvo u NATO 2009. godine.  Mislim da je to izuzetno razumno.  Ja čvrsto vjerujem da bi garancije sigurnosti koje proizilaze iz članstva u NATOu omogućile ovoj zemlji da sa više smjelosti gleda ka budućnosti, na isti način kako je, zajedno sa EU, NATO uspio u transformiranju Evrope i davanju podrške procesu pomirenja nakon ratova u prošlom stoljeću. Ali zastoj u napretku prema NATO-u postoji iz istog razloga kao i za implementaciju zakona o pranju novca: davanje prioriteta lokalnim i etničkim interesima iznad strateških koji bi bili od koristi cijeloj BiH.

Kada govorimo o putu Bosne i Hercegovine prema EU te NATO savezu sasvim je jasno da za taj korak ne postoji stvarna politička volja niti konsenzus bh političara. Na koji način Međunarodna zajednica može utjecati na promjenu te, za građane ove države, destruktivne politike, uzevši u obzir činjenicu da svi dosadašnji pritisci na bh političare nisu dali nikakve rezultate?

Kao što ste mogli i vidjeti, britanski i njemački ministri vanjskih poslova nedavno su pokrenuli novu inicijativu koja se odnosi na pragmatičniju i kreativniju upotrebu procesa pridruživanja EU kako bi se podržale pozitivne reforme. Želimo da vidimo širi plan reformi, koje će uključivati socio-ekonomska i funkcionalna poboljšanja, kao i politička i ustavna pitanja. I ako vidimo napredak u odnosu na taj širi plan, mišljenja smo da bi EU trebala to podržati i prepoznati tako što će omogućiti BiH da ostvari napredak na putu ka EU. Nadamo se da će to ohrabriti postizanje skorih rezultata. Ali vi ste u pravu. Očekivati je da će u određenom trenutku uski interesi nekih političkih elita ponovo stati na put napretku u širem, nacionalnom interesu. Zbog toga ćemo raditi na jačanju međunarodnog jedinstva i odlučnosti po pitanju ove strategije, kako bi nam to dalo najbolju šansu za premoštavanje ili uklanjanje takvih prepreka u budućnosti.

ferguson1

Nedavnim referendumom u Škotskoj Velika Britanija je održala svijetu lekciju iz demokracije, bio je to rezultat sporazuma a ne nekog političkog pritiska kakavim prijete separatističke politike u drugim zemljama. Pa i Milorad Dodik je često u svojim najavama referenduma za nezavisnost Republike Srpske pravio paralelu između ovog bh entiteta i Škotske. Kako to komentirate? Šta bi se dogodilo da je Škotska odlučila napustiti Veliku Britaniju a šta RS BiH?

Ja vjerujem, poput moje Vlade, da je Škotska istupila iz Ujedinjenog Kraljevstva, da bi to bio gubitak za obje strane. Ali zaista ne postoji realno poređenje između Škotske i RS. Kao što ste i rekli, referendum u Škotskoj se održao uz saglasnost svih strana i na osnovu zakona koji je usvojen u parlamentu Ujedinjenog Kraljevstva. U ovoj zemlji, ustavne promjene traže dvotrećinsku većinu u parlamentu, a ne vidim da bi se to moglo desiti. Tako da bi bilo koji pokušaj otcjepljenja bio nezakonit, neustavan i suprotan Dejtonskom mirovnom sporazumu – koji predsjednik Dodik smatra veoma važnim. Iskreno govoreći, ovakva vrsta govora predstavlja odvlačenje pažnje sa stvarnih pitanja koja su važna građanima – stabilizacija ekonomije, otvaranje radnih mjesta, iskorjenjivanje korupcije i poboljšanje zdravstva i obrazovanja. Na ta se pitanja treba fokusirati.

Postoji li realna mogućnost britanskog napuštanja EU, pošto je poznat tradicionalni britanski euroskepticizam, odbijanje zajediničke valute, šengenskih ugovora itd..?

Ja se iskreno nadam da ne, i istraživanja pokazuju porast podrške za nastavak članstva u EU – posebno ako Vlada bude uspješna u svom cilju da se EU reformiše kako bi bila efikasnija, sa manje posredovanja i konkurentnija. U osnovi, mi želimo bolju EU, i premijer je jasno rekao da ako se to postigne, on bi se u referendumu zalagao za ostanak u EU.

NATO se širi na istok, SAD se primiče istočnoj Evropi, Putin uspostavlja nova pravila igre Zapadu, interes i profit su iznad svega, fantomski krvavi ratovi vode se na istoku, građani su sve siromašniji, protesti se guše silom, otvoreni fašizam je na svakom koraku. Kuda ide ovaj svijet?

Na mom prethodnom poslu, zadatak mi je bio da gledam 20 godina unaprijed i da se Oružane snage Ujedinjenog Kraljevstva oblikuju prema izazovima koji su pred njima. A to je skoro pa nemoguć zadatak uzimajući u obzir brzinu kojom se danas u svijetu dešavaju promjene. U pravu ste da je veliki broj pitanja koja su razlog za zabrinutost, ali se u isto vrijeme dešava i veliki broj pozitivnih stvari u svijetu. Sve više ljudi izlazi iz siromaštva, a napredak u polju tehnologije otvara veliki broj mogućnosti, kao i rizika. Za mene, dvije stvari su jasne. Prva – sa usponom novih ekonomskih snaga, ljudi u Evropi će morati više raditi zajedno ako se nadaju da će biti konkurentni – a to pravilo je jednako primjenjivo i na unutrašnju politiku ove zemlje. Druga je da će građani postati najvažnija vrijednost država. Zbog promjena koje se tako brzo dešavaju u polju tehnologije, sve manje će se ulagati u velike, dugoročne projekte izgradnje opreme i infrastrukture, a više će se oslanjati na ljude koji imaju sposobnost da brzo razumiju i iskoriste nove tehnologije. To bi mogla biti dobra vijest za zemlju poput BiH, ako bude mogla uvezati i investirati u svoj i sada značajan ljudski potencijal, i ako zaustavi egzodus talentovanih mladih ljudi. Kao što sam već rekao – ja sam optimista!

Štefica Galić
Autor 14.11.2014. u 23:32