Eldin Karić: Moramo promijeniti sistem koji je totalno nakaradan

Povezani članci

• Tuđmanova djeca
• Milanovićeva gubitnička pobjeda nad seljacima
• VIKTOR IVANČIĆ: NAŠ ČOVJEK U CHICAGU
• U Beču o promjenama Ustava BiH
• Konaković: Moguća odgoda nastave u Kantonu Sarajevo
• Pančić: Za u izlog i za po kući

Eldin Karić  urednik  portala Žurnal, dugogodišnji urednik magazina Start, jedan od najboljih novinara u BiH, izvrstan politički analitičar,  godinama je na čelu antikorupcijska mreža ACCOUNT boreći se protiv korupcije. Njegov glas protiv korupcije je ponekad bio usamljen, ali Karić nije odustajao. Za tacno.net govori o protestima, korupciji, novinarstvu, cenzuri….

Razgovarao: Predrag Blagovčanin

Možete li nam prokomentarisati uzroke građanskog nezadovoljstva koji su eskalirali masovnim protestima i paljenjem institucija vlasti u Bosni i Hercegovini?

Svi smo svjesni koji su to uzroci. Čak i oni koji se danas pravdaju da nisu krivi svjesni su da su nezadovoljstvo ljudi, glad, bezperspektivnost, razne prevare, poremećeni sistem vrijednosti u društvu i činjenica da su ljudi izigrani dovela ljude u ovu situaciju. Kada se sve to sabere, mislim da su ovi protesti dobro prošli kako je sve to moglo završiti.

Kako gledate na činjenicu da su mnogi takozvani „nezavisni“  intelektualci ove proteste okarakterisali kao udar na ustavni poredak i institucije BIH?

Ja bih se tu mogao složiti s njima ukoliko se dogovorimo da ovaj sistem na koji je taj udar izvršen ne valja, da nije dobar i da ga treba mijenjati. Ako se oko toga dogovorimo onda ovo jeste bio udar na ustavnost zemlje jer sistem vrijednosti u kojoj postoji samo elita političara i u kojoj sve ovo postoji samo da bi oni vladali, a narod je tu samo kao roblje i snaga koja treba da proizvodi tu vrijednost od koje će oni živjeti, onda mislim da je to sistem koji treba mijenjati. Naravno, karikiram ali suština je da se iza tog rušenja sistema, odnosno države, zapravo krije kukavičluk i ona stara poslovica da se hulje uvijek kriju iza patriotizma. Ovo što se dogodilo nema nikakve veze sa državom i sa društvom ali ima veze sa promjenom sistema koji je totalno nakaradan.

Obzirom na vaš dugogodišnji profesionalni anganžman kako vidite ulogu medija u kreiranju javnog mnijenja i samom izvještavanju o protestima i kompletnoj situaciji vezanoj za proteste?

Mediji su samo pokazali ono što ja lično govorim posljednjih godina, a to je da mi nemamo medijski prostor, da je on totalno poklopljen, da ga drže političke ili poslovne grupacije i da svaka od njih koristi određene medije za promociju vlastitih ideja i stavova. Naravno, nisu svi takvi. Ima izuzetaka ali ti mediji su slabog uticaja i veoma oskudne ekonomske moći. Međutim, oni popunjavaju jedan dio prostora koji se zove opozicija ovom mainstreamu i ostalim medijima. Zapravo jedini izvor informacija su sada web portali koji su na neki način neprofitni i koji se zasnivaju na entuzijazmu ljudi koji to vode. Ostatak medija su pokazali da su oni pod totalnom kontrolom. Mi konkretno znamo i imamo veoma loša iskustva sa elektronskim medijima koji nisu spremni ni na kakvu vrstu saradnje sa medijima kao što je Žurnal.ba ili Tačno.net ili Buka.com ili sa drugim portalima koji su spremni da prenesu pravu informaciju.

Uzevši u obzir podatak da u toku protesta ni u jednom gradu nije bilo više od deset hiljada ljudi koji su izašli na ulicu i činjenicu da nešto više od polovine stanovništva ove zemlje na direktan ili indirektan način živi od državnog, entitetskog, kantonalnog, opštinskog budžeta postoji li kritična masa ljudi koja je spremna na mijenjanje tog sistema?

Nažalost mi smo svi na neki način korumpirani. Nije samo korumpirana vlast i ljudi koji upravljaju ovom državom jer ako imate situaciju da 60% stanovništva ove zemlje na neki način finansirano iz budžeta koji je po defaultu koruptivan i ako imate situaciju da većina ljudi koja radi u državnim institucijama su na ta mjesta primljeni preko nekih veza i „štela“ dolazimo u situaciju da je velika većina stanovnika  korumpirana. S druge strane oni su korumpirani strahom i potencijalnom mogućnosti da i oni postanu dijelom tog blagostanja. Nažalost, mi nemamo neku kritičnu masu ljudi koji su spremni da se žrtvuju da bi promijenili ovaj sistem. Međutim ovo što se desilo ja apsolutno podržavam i smatram da je ovim urađena velika stvar. Nadam se da su ovi protesti stvorili jedan kredit u građanskom i civilnom društvu kojim se sada mogu tražiti određene promjene i da je to zapravo put kojim bi se trebalo kretati civilno društvo u Bosni i Hercegovini.

Da li su građanski plenumi napravili grešku kada su se ogradili od demokratskog nasilja zahvaljujući kojem su i nastali i da li su time izgubili poluge pritiska na vladajući politički establišment od kojeg se i očekuje da  zahtjeve građanskih plenuma implementira?

Mislim da su se ljudi, koji su krenuli da na neki način vode ove demonstracije, prepali odgovornosti i pozicije u kojoj su se našli. S druge strane ako pretpostavimo da su nasilje na ovim demonstracijama ljudi pokrenuli spontano, ovi koji su preuzeli uloge vođa demonstracija nisu znali kako da to drže pod kontrolom. U toj situaciji odlučili su da se ograde od svega toga ali su zapravo sami sebi oduzeli oružje u daljim pregovorima i borbi sa elitom koja se nalaze na čelu ovog sistema.

Zar time nije izgubljena politička moć i dolazimo li u situaciju da se plenumi pretvore u neformalna druženja nezadovoljnih građana sa formulisanim zahtjevima na koje vladajuće elite ne obraćaju nikakvu pažnju?

Možda, ali ja bih to slikovito objasnio kao neku vatru koja tinja i koju treba održavati. Stvorio se taj ambijent gdje ljudi mogu da iskažu svoje nezadovoljstvo, svoje neslaganje i eventualno neke svoje konkretne zahtjeve. Rješenja koja donose trebalo bi držati u stanju permanentnog rada plenuma kako bi eventualno ovi koji upravljaju državom konačno ozbiljno shvatili zahtjeve ljudi. Jednostavno moraju shvatiti da to nije neka rulja i masa nego da je to grupa ljudi koja ima zahtjeve i viziju drugačiju od one koju oni imaju.

Posmatrajući dosadašnji rad plenuma možemo li reći da je maksimum zahtjeva koji su vladajuće elite spremne ispuniti  ukidanje „bijelog hljeba“ odnosno  obustavljanje isplata plata Premijeru i ministrima za period nakon prestanka vršenja dužnosti?

Ljudi koji vode plenume sada trebaju da analiziraju sve što se dogodilo i da na neki način sazriju. Mislim da je neozbiljno bar od nekog djela tih ljudi iz plenuma zahtjevi da se distanciraju od nevladinih organizacija. Mislim da zahvaljujući nevladinim organizacijama i neovisnim medijima koji su sve ovo vrijeme ostali neovisni i sačuvali svoj integritet  imamo ambijent u kojem je moguća kritika i sistema i vlasti. Zamislimo da nije bilo nevladinih organizacija, nezavisnih medija i nezavisnih novinara iz tih medija imali bismo katastrofalnu situaciju. Mislim da bi imali jedno jednoumlje i jednu diktaturu sistema. Ako to uzmemo u obzir smatram da se u obzir trebaju uzeti i oni rezultati koje su nevladine organizacije do sada postigle. Mislim da bi inicijative kroz plenume trebale da preuzmu neke od tih već definisanih zahtjeva nevladinih organizacija. Nevladine organizacije imaju tačno definisane stvari koje se trebaju uraditi, a na koje su se vlasti do sad vrlo bahato oglušile. Smatram da je ovo prilika da u nekoj sinergiji nevladinog sektora i građanskog bunta napravi vrlo artikulisan pritisak na institucije sistema kako bi se neke stvari koje se moraju promijeniti konačno mijenjale. U našoj mreži ACCOUNT smo jasno i precizno definisali kojih je to deset osnovnih stvari  u borbi protiv korupcije koje se moraju uraditi. Što se toga tiče mi se nismo pozivali na plenum ili na nekog drugog već smo jasno i transparentno ponudili ljudima koji su ostali na vlasti da to trebaju da urade ukoliko žele stvarno da se bore protiv korupcije. Ukoliko ne žele, mi imamo vrlo jasnu situaciju u koji možemo reći ti i ti ljudi ne žele da urade to i to i onda vrlo egzaktno i kompetentno možemo da izađemo pred javnost i da tražimo promjenu tih ljudi.

Da li je moguće izvršiti pritisak na vladajuće strukture nenasilnim putem uzevši u obzir činjenicu da naša vlast jedino nasilje prepoznaje kao argument koji bi ih konačno natjerao da rade svoj posao za koji su svakako predobro plaćeni?

Mislim da konstantnim podgrijavanjem ovog  pritiska koji sad imamo i argumentovanim stavovima taj pritisak se može ostvariti. Najgore je kad vi krenete u demonstracije, a nemate cilj. Idete u proteste, a ne znate šta želite da promijenite. Ukoliko izađete sa jasnim ciljevima, ukoliko jasno znate šta želite da promijenite i ukoliko imate jasan stav, da ono što želite mora biti ispunjeno, onda je to drugačija situacija nego kad neko kaže ko ste vi, vi ne znate šta želite. Ne kažem da se to sada dešava sa protestima, oni imaju neke artikulisane zahtjeve ali mislim da ima još stvari koje bi trebalo tražiti od ove vlasti kako bi se sistem drastično promijenio.

Kako komentarišete pokušaje vladajućih struktura da ove proteste okarakterišu kao nacionalne, a ne socijalne što oni nesumnjivo jesu?

To je smiješno. Prvi dan se vidjelo koliko se vlast prepala i koliko su shvatili da nisu toliko jaki koliko su mislili da jesu. Prvo su izašli predstavnici iz Republike Srpske da kažu da je to napad na Republiku Srpsku da bi se na kraju ispostavilo da nije bilo ni blizu toga. S druge strane imali ste predstavnike institucija u Federaciji Zlatka Lagumdžiju, Bakira Izetbegovića koji su stalno prizivali na očuvanje ustavnog poretka državnih institucija. Faktički oni su tim potezom sakrivali svoju nemoć i svoju nespremnost da prihvate krivicu i da ponude rješenja te da unutar samih sebe definišu koji  su to ljudi koji nisu dobro radili svoj posao. Ukoliko to ne urade mislim da oni nemaju nikakve šanse u narednom periodu. Smatram da su trebali iskoristiti ovaj period kako bi unutar svojih političkih stranaka isfiltrirali ljude koji su spremni da na neki način učine neke promjene. Međutim, do sada ni jednog političara nisam čuo da je rekao: „Da ja sam kriv i svjestan sam gdje smo pogriješili“. Što je najgore, oni govore da je bunt ljudi opravdan, da je nezadovoljstvo opravdano ali pri tom nisu nikad rekli: „Da mi smo krivi za to“.

Bliže nam se izbori imaju li sadašnje vladajuće političke partije alternativu?

Nažalost nemaju, mada su neke političke partije vrlo dobro iskoristile ovaj period za svoju ličnu promociju i mislim da će dobro profitirati iz ove situacije isključivo jer se predstavljaju kao predvodnici svega ovoga. S druge strane političke partije koje su prozivale te druge političke opcije na neki način su im „nabacile loptu“ kako bi to sve još kvalitetnije uradile. Međutim, ukoliko političke partije ne shvate u čemu je bio problem i u narednom periodu ne naprave kongrese svojih političkih stranaka na kojima će smijeniti vlastita rukovodstva koja su ih do ovoga i dovela, mislim da će se naći u vrlo nezavidnoj poziciji. Naravno, ostaje i ta mogućnost da iz svega ovoga najviše profitiraju stranke desnice odnosno nacionalne stranke koje vrlo lako na ovim temama mogu homogenizirati svoja biračka tijela, a oni ljudi koji nisu za te opcije mislim da nemaju trenutno alternativu.