Intervju: Nermin Bise: Ako se Velež ne vrati pod Bijeli Brijeg biće to najveća pobjeda fašizma

Povezani članci

• Zlatko Jelisavac: Umor od demokratije
• Ubice
• INTERVJU DR. ZDRAVKO GREBO: ‘Josipović i Kosor prihvatili bi raspad BiH’
• Institut Koničanin
• Šuplje i prazno u Bujanovcu
• Milan Pekić: PROCESI BEZ PROCESA LJUDSKOM TALOGU

Jedan od najznačajnijih sportskih novinara u Bosni i Hercegovini Nermin Bise je čovjek koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, bilo da se radi o prenosima utakmica ili o kritici koja je uobičajna u engleskim i španskih sportskim novinama, Bise nikoga ne štedi. Igrači, treneri, uprave klubova, rukovodstvo saveza, svi su oni pod budnim okom Nermina Bise. U opširnom interviju za portal Tacno.net, Bise najavljuje skorašnju utakmicu protiv Latvije i veliki derbi Veleža i Zrinjskog te  analizira stanje sporta u Bosni i Hercegovini.

Razgovarao: Predrag Blagovčanin

Jedan si od najvećih autoriteta sportskog novinarstva u BiH; kakvo je po tebi danas stanje sporta u BiH?

Nažalost, sport nije mnogo odmakao od naše sumorne svakodnevnice, ali je ipak naprijed u odnosu na sve ostalo. Medalja Hamze Alića na nedavnom dvoranskom atletskom prvenstvu je jedan bljesak i izuzetak u odnosu na opštu prosječnost našeg sporta. Fudbalska reprezentacija je na dobrom putu da napravi sjajan rezultat, ali prerano je govoriti bilo šta u ovom trenutku. Istina, dosadašnji tok kvalifikacija ide odlično. Potkraj ljeta pred nama je Eurobasket u Sloveniji i tamo će Aco Petrović s našom reprezentacijom pokušati napraviti iskorak, da se bar prođe u drugu rundu. Zbog ove nekolicine primjera kažem da je naš sport iskoračio u odnosu na ukupnu sliku naše države. Međutim, da je to iskorak od sedam milja, ovakva država i izostanak podrške sportu i taj bi ogromni iskorak uspjeli minimizirati.

Jedan od rijetkih dobrih primjera je fudbalska reprezentacija  BiH. Kako je reprezentacija koja je gubila od Grčke 0:4 postala reprezentacija koja te Grke dobiva sa 3:1?

BiH trenutno ima najjaču reprezentaciju u dijelu Evrope kojeg zovemo Balkan, a ovog trenutka je i u samoj Evropi među sedam-osam najboljih. Ova generacija reprezentativaca već je dugo na okupu, jako se dobro poznaju i uigrani su, i to je ono što pravi tu veliku razliku sada u odnosu na one godine kada je Grčka s lakoćom dobivala utakmice protiv BiH. U posljednjih deset godina Grci su samo u osmini finala na Euro 2012 primili od Njemačke četiri gola, ali su i dali dva. Tako da su ova tri komada u Zenici u njihovoj mreži njima žestok udarac od kojeg se vrlo teško mogu oporaviti. Svi znamo koliko je Grčka dosadna i destruktivna u igri, i ljubitelji fudbala nikad ne uživaju kad igraju Grci. Ali, eto izuzetak je bila ta utakmica u Zenici gdje je ta Grčka razbijena i bukvalno, bokserskim rječnikom rečeno, bačena na konopce.

Danas je stigla vijest da nećemo moći računati na Zlatana Misimovića. Koliko je to veliki gubitak? Vraćaju nam se Salihović i Pjanić?
Šteta zbog Misimovićeve povrede, ali mislim da se u igri neće osjetiti njegov izostanak. Na toj poziciji Sušić ima odlične igrače, a Pjanić čeka s nestrpljenjem jer vidjeli smo kako mu je bilo teško kad je onako povrijeđen s klupe odgledao utakmicu protiv Grčke. Salihović je u odličnoj formi, evo upravo u ovom trenutku dok mi razgovaramo briljira u utakmici doigravanja za opstanak u Bundes ligi protiv Kaiserslauterna. Na poluvremenu je 2:0 za Hofenheim, a Sejo je asistirao kod prvog gola. Prošle subote je iz dva penala postigao dva prelijepa gola, zakucao ih je pod prečku Borusiji iz Dortmunda na Westfalenu. Salihovićev povratak je odlična vijest, ako nas je već malo zabrinula Misimovićeva povreda. Vjerujem da će Miske poslije 20 dana, koliko predviđaju da će pauzirati, opet biti spreman za igru.

Pjanića traži pola Evrope. Treba li ostati u Romi, izabrati Totenhem, gdje će igrati? Ili da ode u Real i Barselonu i bori se za mjesto među najvećima?

Pjanić nije igrač za Serie A. On je umjetnik na terenu. Igra dušom i srcem. Vrstan je znalac, tehnički jako potkovan i vrlo inteligentan s loptom. Po svim tim karakteristikama bilo koji klub u Italiji je zadnji gdje bi trebao nastaviti. Po njegovom stilu vjerovatno bi mu Španija najviše odgovarala, bolje od Engleske. Volio bih ga vidjeti u dresu bilo kojeg od dva španska velikana: Barcelone ili Real Madrida, sasvim je svejedno.

Jedan si od rijetkih novinara koji se zalaže sa ostanak Džeke u svom sadašnjem klubu. Realno svi klubovi koji se vezuju uz Džeku nisu kandidati za naslov prvak svoje države a kamoli Evrope.  Dok sa sadašnjim klubom je kandidat za sve trofeje.

I dalje mislim da bi za Džeku najbolje bilo da ostane u Manchester Cityu. Sjetite se, kad je tek došao na Otok iz Njemačke, koliko je lutao, koliko se tražio, na sebe čak navukao i gnjev i kritike engleskih novinara i onda je naprosto eksplodirao. Našao se i to je to. Sve ostalo nam je poznato, računajući i potpuno nepravedan odnos Mancinija prema Džeki. I pored toga, Džeko je imao briljantnu sezonu, iako mu je klub na svim frontovima ostao kratkih rukava. Na tom nivou bio je i u dresu reprezentacije. Ako bi sada promijenio klub bojim se da bi Džeko ponovo morao prolaziti fazu privikavanje i čekati da pokupi mrvice iza igrača koji su se već udomaćili. Volio bih da ostane u Engleskoj, a ako već mora napustiti City, onda neka ostane na Otoku jer se tu definitivno igra najbolji klupski fudbal u svijetu.

Šta očekuješ od finala Bayern- Borusija Dortmund, kome daješ veće šanse?  Gdje je jači Bayern a gdje Borusija?

Bayern će osvojiti Ligu prvaka, jer ima bolju igru i kvalitetnije igrače od Dortmunda. Ne mislim da će to biti neka ljepotica od utakmice, jer je ulog prevelik i sigurno da će se puno i taktizirati. Ribery, Robben, Mandžukić i Miler su vrhunski fudbaleri. Odbrana Bayerna je odlična, i na tim su pozicijama prejaki s Neuerom, Alabom, Lahmom i Van Buytenom i tu je prednost Bavaraca u njihovoj širini i raznovrsnosti kvalitetnih igrača. S druge strane, Borusija previše ovisi o raspoloženju dva ili tri igrača, prvenstveno dvojice Poljaka i Reusa ili Goetzea. Iako su nekolike zadnje utakmice Bayerna i Borusije ponudile neizvjesnost i izjednačenost, ja mislim da u finalu Lige prvaka neće biti neizvjesnosti i da će to Bayern glatko uzeti.

Mnogi su nezadovoljni sportskim komentatorima na našim televizijima i često spominju tvoje ime kao nekoga ko bi vratitio dignitet struci? Je li Nermin Bise spreman da se javi iz Brazila 2014.?

Ja sam spreman, ono što se kaže u po dana, u po noći. Pitanje je kako se izboriti za priliku, jer, nažalost, nije dovoljno samo biti dobar ili odličan u tom poslu. Čak je to u ovom poslu i nepoželjno. Jer, ako si dobar, ako te ljudi vole i žele te čuti kad prenosiš i vole to slušati, onda imaš problem među onim ljudima koji odlučuju o tome ko će raditi i ko će dobiti priliku da radi taj posao. Na svojoj sam koži osjetio sve to i dugo sam bio ogorčen i pogođen nepravdom koja mi je nanesena u Sportskoj redakciji BHT-a dok je na njenom čelu bio Belmin Karamehmedović. Iako je bilo sve dogovoreno da počnem raditi komentarisanje, i da radim emisije iz studija kad se igralo Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Njemačkoj 2006.godine, taj čovjek me nije htio primiti i moj san se prekinuo. Nisam posustao, ostao sam na sportskim terenima i nastavio sam da radim ono što najbolje znam. Takvo ponašanje pojedinih ljudi kao što je Karamehmedović samo mi je dalo i motiv i snagu da nastavim i uspio sam. Da sam postupio dobro svjedoče i brojne reakcije ljudi koji prate putem radija naše fudbalsko prvenstvo i koji kažu da to odlično radim. To mi je najveća satisfakcija i zato ću nastaviti i dalje. Moja je želja da odem na Svjetsko prvenstvo naredne godine u Brazilu i da prenosim utakmice s tog takmičenja. Možda se ukaže i meni prilika, ja je strpljivo čekam.

Najpopularni si radijski komentator u BiH. Možemo li te očekivati u Sloveniji kada budu igrale trupe Ace Petrovića?

U sportskoj redakciji BH Radija 1 se osjećam odlično, to je divna ekipa i toj redakciji sam zahvalan što mi je dala priliku da prenosim utakmice fudbalske Premijer lige. Uživam dok radim prenos i taj posao volim najviše. Pošto se već godinama zna ko šta radi i koje oblasti pokriva, s Eurobasketa u Sloveniji će najvjerovatnije naše slušaoce kroz prenose voditi kolege Adnan Ljubović i Darko Đerić. Oni su odličan košarkaški tandem i iza sebe imaju već nekoliko jakih košarkaških događaja kao što su Evropska i Svjetska prvenstva, kao i Olimpijske igre. Možda i odem u Sloveniju da pratim našu reprezentaciju, ali nisam još siguran hoću li i raditi prenose za neku redakciju. Volio bih, naravno.

Ko bi mogao riješti utakmicu? Vladavić možda?

Volio bih da Vladavić bude junak derbija. On je, po meni, najbolji igrač u našem prvenstvu. Otkako se vratio u Velež pokazao se kao pravi vođa tima. Trči, bori se, uklizava, dribla, dodaje, centrira, šutira i nalazi se na svakom dijelu terena. Ali, eto nije se još upisao u strijelce i možda i to učini upravo u nedjelju. Pročitao sam ovih dana negdje njegovu izjavu kako najavljuje da će postići gol, što znači da je motivisan i raspoložen pred derbi susret. Vlada je neobično drag momak, susretljiv i karakteran. Sjećam ga se još kao dječaka od 10-12 godina, i već se tada vidjelo da će napraviti dobru igračku karijeru. I uspio je u tome. Šteta je što mu Sušić nikada nije dao priliku, a znamo da je kod Sliškovića bio i reprezentativac.

Koliko je dovoljno bodova da osvojimo do kraja, da bi se plasirali u Brazil?

Mislim da Sušić neće kalkulisati i da će ići na svih 15 bodova do kraja kvalifikacija. Praktično, reprezentacija BiH sve drži u svojim rukama i konačno, na zavisi više ni od koga. Grci i Slovaci neka se bave matematikom i gatanjem. Možda i Litvanija vidi tu neke svoje šasne, ali dobro je da govorimo sada o drugom mjestu u toj grupi.

Koliko nam nedostaje kvalitetan napadač na klupi? Treba li Sušić zvati Muslimovića?

Mislim da ne nedostaje. Džeko, Ibišević i Ibričić su odlični napadači, a zna se da imamo takav sastav u kojem svih deset igrača mogu postići gol. Možda i Begović ako bi zatrebalo krenuti na neki korner ili prekid (hahahaha). Pjanić, Misimović i Stevanović s pozicija plejmejkera mogu uvijek poentirati, Medunjanin također, isto važi i za Lulića koji je vrlo nezgodan za protivnike u ofanzivnim zadacima. Jednostavno, imamo prejak tim na svim pozicijama i svaka pozicija je pokrivena s dva kvalitetna igrača. Uz poštovanje Zlatana Muslimovića i svega onoga što je uradio za reprezentaciju, mislim da trenutno nema poziciju u našem najboljem timu.

Vratimo se u Mostar. Čeka nas utakmica godine. Voljeli bi da nam detaljno opišeš suparnike i šta možemo očekivati u nedjelju?

Zrinjski bi jako volio pobjedu u toj utakmici i dat će milion posto snage da pobjedi samo da Velež ispadne iz Premijer-lige, a i takva je solucija moguća. Oba mostarska kluba u ovom trenutku imaju podjednake igrače i igraju skromno i rekao bih ispod prosjeka. Zrinjski je bio dobar u prvom djelu prvenstva, dok je Velež tada bio očajan. Na proljeće su se uloge samo zamijenile: Zrinjski katastrofalan, a Velež puno bolji. I pored toga, Rođeni su sami sebe doveli u situaciju da do posljednje utakmice u prvenstvu moraju strahovati. Od nedjeljne utakmice očekujem veliku napetost i nervozu, i na terenu i na tribinama i neće tu biti neke ljepote. Očekujem i veliki broj pripadnika specijalnih policijskih jedinica, uvredljivo skandiranje, topovske udare i petarde jer to su glavne odlike svih utakmica koje su do sada igrali Velež i Zrinjski.

Na kraju bih vas pitao, je li sramotno da se Velež još nije vratio pod Bijeli brijeg i šta učiniti da tu temu ponovno vratimo kao najvažniju temu  nakon rata u BiH?

Ne samo da je sramotno, već je to najveća nepravda koja je ostala kao rezultat velikih zločina počinjenih u Mostaru. Gradski stadion pod Bijelim brijegom je otet, bukvalno otet. Na tom stadionu je preko 10.000 ljudi bilo prinuđeno da pasu travu, a nakon toga su odvedeni u konc.logor Heliodrom i ostale logore po Hercegovini. Mnogi od njih nikad se nisu vratili živi. Velež je protjeran s tog stadiona, kao što su progonjeni i ljudi koji su bili na meti zločinaca i fašista. Velež je, kao uostalom, i više desetina hiljada Mostaraca bio žrtva najcrnjeg fašističkog režima ustaške paradržavice Herceg-Bosne koja je na kraju doživjela slom, ali, nažalost, rezultati te fašističke tvorevine i danas su vidljivi u Mostaru. Taj fašizam koji je 1993.godine svoj puni oblik ispoljio baš na tom stadionu, danas je postao legitiman, a sljedbenici fašizma i današnji nosioci te ideje maskirani su pod floskulama o demokratskim strankama koje nisu mijenjale imena (HDZ), a ni svoje ciljeve prema kojima su na krilima fašizma krenuli 1993.godine sa stadiona pod Bijelim brijegom. Ako se odustane od vraćanja Bijelog brijega Mostaru, Veležu i građanima Mostara, onda se pristaje na mirenje sa činjenicom da će se ovdje nastaviti živjeti u atomsferi u kojoj hijene i aveti fašizma vrebaju svoju novu priliku.