Komšić: Sretan sam što sam na istoj strani sa herojima opkoljenog Mostara

Izdvajamo

• Ona kasirka iz tržnog centra koja nema pravo na stolicu za kasom plaća Čovićevu budžetsku armiju. Građani ove države znaju i svjesni su toga da plaćaju dvostruki porez kako bi namirili tu armiju. Kažem dvostruki
• jedan je PDV a drugi UZP porez. Kad kažem UZP porez mislim na kladionice. Porezna uprava FBiH trenira strogoću nad sitnim zanatlijama, a HDZ-ovi milioneri i milijarderi žive na muci bosanske sirotinje koja se u beznađu odaje nadama u kladioničarsku sreću. Tome se mora stati u kraj, da jedna privilegirana grupa u našem društvu živi preko žuljeva drugih. To nema veze sa nacionalnom pripadnošću. Pitajte one što se sele iz kantona sa većinskim hrvatskim stanovništvom šta misle o radu onih koje je HDZ pozapošljavao.

Povezani članci

• #presuda
• Uhapšen Bakir Dautbašić, sekretar Ministarstva sigurnosti BiH
• Skupštinska Ponoćka
• LEGENDARNI GITARISTIČKI HEROJ DOLAZI U SARAJEVO
• Izložba ”Šumske duše” autora Salke Zuke u galeriji Collegium Artisticum
• Miroslav Volf: Hrabro i ponizno svjedočenje istini

Foto: index.ba

Podrška iz Hercegovine sigurno ohrabruje. Zahvaljujem komandatu Semiru Drljeviću Lovcu, čovjeku koji je uz rahmetli Midhada Hujdura Hujku, Safeta Oručevića i druge heroje, jedan od simbola odbrane Grada Mostara od agresije Republike Hrvatske nad Bosnom i Hercegovinom, čovjek koji je 9.maja 1995. godine na vojnoj paradi u Parizu povodom 50 godina od Pobjede nad fašizmom, nosio našu slavnu zastavu sa ljiljanima. Malo se ko danas pita, što li su tome veličanstvenom događaju izostale zastave tzv. Herceg Bosne i tzv. Srpske Republike BiH, ali građani BiH znaju zašto. Zato što su se ljiljani borili za civilizacijske, antifašističke vrijednosti, a ne za “vrijednosti” genocida i udruženog zločinačkog poduhvata. Čast mi je da smo i 23 godine poslije tih događaja na istoj strani, i uvijek ćemo biti, bio ja u Predsjedništvu ili ne, jer nismo se borili da budemo u Predsjedništvu nego da postoji Predsjedništvo BiH kao suveren. Naravno da izuzetno cijenim i podršku uvaženog profesora Kukića. To je čovjek sa jakim intelektualnim integritetom kojeg nisu pokolebali ni batinaši koji sebe shvaćaju kao nekakave legitimne predstavnike. Razumijem da smo mi za njih izdajnici, i neka smo. Ako smo batinanje i vrijednosti UZP-a izdali, neka smo izdajnici i bićemo još veći izdajnici takvih vrijednosti.

Željko Komšić kandidat za člana Predsjedništva iz reda Hrvatskog naroda, dvije decenije je aktivan na političkoj sceni. Bio je načelnik općine Novo Sarajevo, ambasador BiH u Beogradu i biran je dva puta u Predsjedništvo BiH. U periodu od 1992. do 1996. bio je pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine u opkoljenom Sarajevu. Dobitnik je najvećeg ratnog priznanja Zlatni ljiljan. Obnašao je najvažnije funkcije u SDP-u BiH kojeg napušta 2012. godine zbog neslaganja s vođenjem stranke od strane tadašnjeg predsjednika Zlatka Lagumdžije. 2013. godine osniva Demokratsku frontu (DF) čiji je i danas predsjednik.

Komšić za Tačno.net govori o tome zašto građanska ljevica nema zajedničkog kandidata za člana Predsjedništva na predstojećim izborima, Dodiku, Čoviću, o svoja prva dva mandata u Predsjedništvu BiH te najavljuje šta će uraditi u trećem mandatu.

Gospodine Komšiću, zašto građanska ljevica nema zajedničkog kandidata za člana Predsjedništva? Je li to Vaša krivica zato što se izašli s kandidaturom bez zajedničkog dogovora?

KOMŠIĆ: Ne znam koliko sam puta do sada ponovio da moja kandidatura ima veze sa onim što rade HNS, HDZ i Dragan Čović. Čini mi se da je zaustaviti njihove planove i dalju razgradnju BiH trenutno najvažnije pitanje te da je naša obaveza sve druge političke ciljeve, animozitete, različita gledanja na stvari, itd., podrediti upravo ovom cilju. Svaki drugi pristup je vrlo riskantan i može biti poguban. Ostale stranke ljevice, kako ih već zovemo, očigledno ne dijele takav stav. I to je svakako njihovo pravo. Ja mislim da griješe. Čija je procjena ispravna, pokazaće vrijeme koje je pred nama, kao i rezultati predstojećih izbora.

A što se tiče konkretnih dogovora stranaka ljevice, koliko ja znam, postojao je samo dogovor SDP-a i NS-a u koji mi nismo bili uključeni. Čak je to jednom prilikom ponovio i gospodin Tarik Haverić, funkcioner NS-a, gostujući na N1. Mi smo za takav dogovor saznali sasvim slučajno na jednom sastanku i to iz ljutitog istupa Peđe Kojovića koji je tada zamjerio SDP-u što izlazi sa svojim kandidatom za člana Predsjedništva, mimo njihovog dogovora. Da se razumijemo, mi sa tim nemamo, niti sada imamo bilo kakav problem. Ponavljam, legitimno je pravo tih stranaka da kreiraju svoju politiku i nisu dužne nas obavještavati o tome.

Vaši protivnici kažu da niste ništa uradili tokom osmogodišnjeg mandata. Šta biste nabrojali kao najveće rezultate Vašeg osmogodišnjeg boravka u Predsjedništvu?

KOMŠIĆ: Toplo bih im preporučio da malo pogledaju radne materijale Predsjedništva Bosne i Hercegovine, da malo pogledaju odluke koje su se donosile a bilo ih je, ako ne hiljadu, onda bar nekoliko stotina, a koje su bile od strateškog značaja za državu. Ne vjerujem da će to uraditi, ali bih to preporučio svima onima koji objektivno hoće da analiziraju. Za to vrijeme u Predsjedništvu BiH smo zaista imali probosansku većinu, pa i jedan, mogu slobodno reći konstruktivniji pristup člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, što se naročito vidjelo na pitanjima poput NATO-a i Pelješkog mosta, granice… Za razliku od sadašnjeg stanja, mogu slobodno reći da je postojao visok stepen saglasnosti po mnogim bitnim pitanjima za državu. Jedan član Predsjedništva ne može skoro ništa uraditi sam. Međutim, kao što rekoh, postojala je probosanska većina, i kad sam u Predsjedništvu bio sa Siljadžićem i sa Izetbegovićem, pa smo uspjeli da uradimo sljedeće:

• Došli smo do MAP-a (uz uvjet da uknjižimo perspektivnu vojnu imovinu),
• BiH je postala članica Vijeća sigurnosti UN-a. Ako mi je dopušteno, pomalo neskromno, reći i uz moj lični angažman. Naravno bilo je tu još osoba koje su doprinijele tome – od Silajdžića, Alkalaja, Lagumdžije, da pomenem samo neke uz rizik da sam nekoga neopravdano izostavio.
• Zaključeno je bezbroj međunarodnih ugovora i sporazuma, od koji ću spomenuti, zbog važnosti za unutrašnje odnose u BiH, ugovore sa Vatikanom (Konkordat) i SPC-om. Na žalost, kada je trebalo nastaviti pregovore sa Islamskom vjerskom zajednicom, došlo je do promjene sastava Predsjedništva, nakon izbora 2014., i vidjeli smo kako se to završilo u ovom mandatu. Dva aktualna člana Predsjedništva BiH – Čović i Ivanić, odbili su dati suglasnost za zaključenje istog.
• Tada smo uspjeli zaustaviti gradnju Pelješkog mosta, uz suglasnost sva tri člana Predsjedništva. Sada i sami znate kakva je situacija sa tim pitanjem.
• Imali smo jedinstven stav o granicama BiH.
• Nikada nisam brojao bilateralne susrete, što van BiH, što u BiH, sa nekima od najvažnijih svjetskih lidera, a bilo ih je zaista puno. “Vrata predsjedničkih, premijerskih, kraljevskih” kabineta bila su mi otvorena (izuzev Moskve) i kod svih smo nailazili na razumijevanje i podršku. Ovo pominjem iz razloga što mi je neuobičajeno da nas sadašnji šef države, tj. Predsjedništvo BiH u ovom sazivu, gotovo da i nema takvih vrsta susreta, odnosno ima ih zanemarljivo malo. Uključujući i pojedinačne susrete članova Predsjedništva.
• Oružane snage BiH su, u našem mandatu, počele funkcionirati kao jedinstven sistem i to bez ikakvih problema. Pomenuću i vrlo uspješne misije naših vojnika u okviru međunarodnih snaga u Iraku i Afganistanu, a za koje su jednoglasno donesene odluke u mandatima tadašnjih saziva Predsjedništva BiH.
• Koliko znam, jedini sam član Predsjedništva BiH koji je mogao, a to sam i radio, otići i izvršiti pojedinačno postrojavanje sva tri puka Oružanih snaga BiH, kako to dolikuje i članu Predsjedništva kao i pripadnicima Oružanih snaga BiH.

Ovdje sam pomenuo samo neke aktivnosti Predsjedništva BiH u mandatima kada sam i ja bio član istog. I to samo one koje se tiču ustavnih nadležnosti tog organa, vodeći računa da se za gotovo sve odluke Predsjedništva BiH traži konsenzus u odlučivanju.

Ostale aktivnosti koje nisu u ustavnom “opisu posla” člana Predsjedništva BiH, neću ni da pominjem. Njih je zaista bilo bezbroj (štrajkovi, protesti, pomoći, pokroviteljstva, pomoć i oslobađanje generala i pripadnika Armije RBiH uhapšenih u inostranstvu, istrage u slučajevima ratnih zločina, izručenja nekih od najgorih ratnih zločinaca, itd.itd…)

Mnogi će reći kako je Vaša glavna glasačka baza Sarajevo. Koliko vam je važna podrška koju dobivate iz Hercegovine od komandanta odbrane opkoljenog Mostara Semira Drljevića Lovca i akademika Slave Kukića?

KOMŠIĆ: Sarajevo je najveća glasačka baza za svakog probosanskog kandidata, shodno tome i za mene. Ali nije jedina. BiH nije samo Sarajevo. To bi svako morao da ima u vidu. Pa čak i oni koji nisu probosanski kandidati. Moram reći da se u posljednje vrijeme politička javnost u Sarajevu izrazito polarizirala na onu koja je bezuslovno za državu i državne interese i onu koja u tome pogledu iskazuje određene rezerve. To sa stanovišta izbora nije loše jer građanima je utoliko lakše da se odluče. Međutim, sa stanovišta interesa države je jako loše. Ne biste vjerovali ko se sve u Sarajevu izdaje za progresivnu opciju a da istovremeno, ne samo da iskazuje rezerviranost po pitanju zaštite državnih interesa i to proglašava populizmom, a da je istovremeno spreman ući u saradnju i sa crnim đavlom i otvorenim neprijateljem ove države. Pa ipak Sarajevo je takvo, čudno. U Sarajevu postoji kakav takav politički pluralizam, ali isto tako moramo znati gdje je granica između pluralizma mišljenja i izdaje države.

Što se tiče podrške iz Hercegovine, ta podrška sigurno ohrabruje. Zahvaljujem komandantu Semiru Drljeviću Lovcu, čovjeku koji je uz rahmetli Midhada Hujdura Hujku, Safeta Oručevića i druge heroje, jedan od simbola odbrane Grada Mostara od agresije Republike Hrvatske nad Bosnom i Hercegovinom, čovjek koji je 9.maja 1995. godine na vojnoj paradi u Parizu povodom 50 godina od Pobjede nad fašizmom, nosio našu slavnu zastavu sa ljiljanima. Malo se ko danas pita, što li su tome veličanstvenom događaju izostale zastave tzv. Herceg Bosne i tzv. Srpske Republike BiH, ali građani BiH znaju zašto. Zato što su se ljiljani borili za civilizacijske, antifašističke vrijednosti, a ne za “vrijednosti” genocida i udruženog zločinačkog poduhvata. Čast mi je da smo i 23 godine poslije tih događaja na istoj strani, i uvijek ćemo biti, bio ja u Predsjedništvu ili ne, jer nismo se borili da budemo u Predsjedništvu nego da postoji Predsjedništvo BiH kao suveren. Naravno da izuzetno cijenim i podršku uvaženog profesora Kukića. To je čovjek sa jakim intelektualnim integritetom kojeg nisu pokolebali ni batinaši koji sebe shvaćaju kao nekakave legitimne predstavnike. Razumijem da smo mi za njih izdajnici, i neka smo. Ako smo batinanje i vrijednosti UZP-a izdali, neka smo izdajnici i bićemo još veći izdajnici takvih vrijednosti. Sve u svemu podrška iz Hercegovine, podrška iz Mostara je jako značajna, ali ne samo značajna nego i kredibilna. Ljudi iz Mostara ponajbolje znaju odakle prijeti opasnost po rušenje naše države. Bosna i Hercegovina je u Mostaru odbranjena. Vi ste iz Mostara. Hoćete da ja Vama pričam kako je bilo u Mostaru? Možda, otuda i podrška.

Foto: Tanjug

Šta za BiH znači zajedničko prisustvo Milorada Dodika i Dragana Čovića u Predsjedništvu BiH?

KOMŠIĆ: Postoji više značenja. Prvo bih istakao povijesno, koje je utemeljeno na ideji podjele Bosne i Hercegovine između Hrvatske i Srbije. To zapravo u jednom kontinuitetu znači nastavak politike Cvetković – Maček kada je Bosna i Hercegovina po prvi put bila podijeljenja između Hrvatske i Srbije, nastavak politike iz Karađorđeva i sporazuma Tuđman – Milošević, kada se Bosnu i Hercegovinu ponovo pokušalo podijeliti. To smo spriječili. Znamo svi kolika je žrtva podnešena da se to spriječi, ali smo to nadljudskim naporima spriječili, iako je izgledalo skoro nemoguće. Dodik i Čović izraz su kontinuiteta te politike. Da li ćemo to sada uspjeti da spriječimo, ako ćemo krajnje iskreno i pošteno, to ne znam, ali se nadam da hoćemo.

Sa dnevno-političkog stanovišta to njihovo zajedničko prisustvo u najblažem scenariju znači radikalno slabljenje pozicije države. Oni dugoročno, što proističe iz povijesnih stremljenja ne idu na slabljenje nego na ukidanje države, međutim to u ovom konkretnom trenutku znači, da će voljom političke manjine, jer većina građana Bosne i Hercegovine je protiv njihovog izbora, u Predsjedništvu BiH sjediti ljudi koji neće učiniti ništa po interese države a učinit će sve, koliko mogu, i više nego što mogu, protiv interesa države. Jasno je da će poduzimati sve kako bi kreirali jedno stanje haosa i neodrživosti.

Ukoliko se ta osovina nađe u Predsjedništvu BiH, ne bi me iznenadilo, zbog jednog pasivnog stanja probosanske politike, a zbog vrlo agresivnog stanja onih politika koje nasrću na Bosnu i Hercegovinu, poput Čovićeve i Dodikove, da dođemo u poziciju da Dodik putem Čovića, ne samo da kontroliše manji bh. entitet nego i Federaciju BiH. Čović je Dodikov vjerni poslušnik, koji nije ništa manje od Dodika na uzdama Rusije. Apsolutno sam uvjeren da bi to značilo da Dodik ulazi i u vlast Federacije, barem sa jednim ministarstvom. Puzigaća ne bi u tome slučaju bio izutetak nego pravilo. To bi značilo još dublju infiltraciju ruskih interesa u Bosni i Hercegovini, udaljavanje od članstva u NATO savezu, što im daje odriješene ruke za razbijanje Bosne i Hercegovine. Između te dvije antidržavne politike više ne postoje nikakve suštinske razlike, pa čak ni po pitanju članstva u NATO-u, jer kada god Dodik izrazi strateško opredjeljenje za blokiranje NATO put BiH, Čović sa razlogom šuti, jer odobrava. Kada Dodik izađe sa inicijativom ukidanja Oružanih snaga, Čović šuti jer odobrava. Na čelu ministarstva odbrane je Čovićev i Dodikov kadar Marina Pendeš. Već do sad su učinili sve da zaustave NATO put BiH. Čović je obećavao i obećavao aktivaciju MAP-a, do nje nije došlo. Je li Vi mislite da je to slučajno?

Da ne pominjem koordinaciju u ministarstvu pravde jer kad ste čuli da se HDZ-ov ministar nepravde Josip Grubeša oglasio povodom, sramnih postupaka Republike Srbije koja skriva i štiti ratne zločince koji su pobjegli u Srbiju. Mislim da više uopće ne možemo govoriti o HDZ-u i SNSD-u kao dvije različite stranke. Očekujem da proglase neko ujedinjenje u narednom periodu, i tehničko a ne samo u smislu jedinstva politika. Zaista, moglo bi se nabrajati danima, šta bi to sve moglo značiti ali bojim se da ćemo umoriti  čitatelje sa stvarima koje već ionako poznaju.

Jedna od glavnih ovlasti Predsjedništva je vanjska politika. Šta se konkretno može učiniti da optuženi za ratne zločine ne šetaju normalno po Zagrebu i presuđeni za kriminal u Hrvatskoj, po Sarajevu?

KOMŠIĆ: Da bi imali efikasnu vanjsku politiku morate imati ljude koji će u svijetu, u svjetskim centrima moći da zastupaju interese države. Neko je nedavno primijetio da izborom Čovića i Dodika, automatski imate dvije trećine diplomatije koja radi na rušenju države Bosne i Hercegovine, u Vašingtonu, Berlinu, Briselu.

Šta ćete uraditi u prvih sto dana novog boravka u Predsjedništvu BiH?

KOMŠIĆ: Vratiti ulogu šefa države koja je sada narušena i poljuljana.

Hoće li Demokratska fronta koalirati s HDZ-om, SNSD-om i SDA-om?

KOMŠIĆ: Koalirat ćemo sa onima koji će pokazati spremnost da Bosnu i Hercegovinu vode putem evropskih i NATO integracija, te sa onima koji će biti spremni da rade na uspostavljanju pravednijeg društva. Vidjeli smo u protekle četiri godine ko je imao svu vlast u svojim rukama za nešto poput toga i nije uradio ništa po tome pitanju, nego čak nasuprot. Sa takvima nećemo koalirati, jer su neprijatelji naše države,  nego sa onima koji hoće da rade na onome što sam naveo. Da se razumijemo, to ne znači da ćemo u “krevetu biti sa bilo kim”. Ranije smo pokazali da nam do takvih odnosa nije stalo. Jeste da smo platili skupu cijenu te principijelnosti, ali smo sačuvali politički i moralni integritet. Nismo htjeli da budemo u vlasti sa parazitima iz HDZ-a i sa njima nikada nećemo biti u vlasti. Istina je da smo ih u parazitiranju pokušali spriječiti pa se na nas sručio bijes njihovih i tadašnjih i sadašnjih, kako imaju običaj reći, strateških partnera.

To je stranka koja je ojadila ovu državu i njene građane. Njih se mora odstraniti jer ne postoji stranačka infrastruktura koja više radi protiv interesa države a koja joj istovremeno ispija krv kao krpelj. Pogledajte malo federalna ministarstva. Uhljebili su svoju stranačku vojsku, na stotine i hiljade ih tamo sjedi po kabinetima i ispija kafe. Fotelja je, Bog sami zna koliko, i za ovo i za ono, da se ispoštuje ona famozna konstitutivnost. Znate ko ih plaća? Građani ove zemlje! Ona kasirka iz tržnog centra koja nema pravo na stolicu za kasom plaća Čovićevu budžetsku armiju. Građani ove države znaju i svjesni su toga da plaćaju dvostruki porez kako bi namirili tu armiju. Kažem dvostruki; jedan je PDV a drugi UZP porez. Kad kažem UZP porez mislim na kladionice. Porezna uprava FBiH trenira strogoću nad sitnim zanatlijama, a HDZ-ovi milioneri i milijarderi žive na muci bosanske sirotinje koja se u beznađu odaje nadama u kladioničarsku sreću. Tome se mora stati u kraj, da jedna privilegirana grupa u našem društvu živi preko žuljeva drugih. To nema veze sa nacionalnom pripadnošću. Pitajte one što se sele iz kantona sa većinskim hrvatskim stanovništvom šta misle o radu onih koje je HDZ pozapošljavao. Uostalom, mora se prestati sa praksom da se ta stranka koja je po svojoj profilaciji klasična kriminalna organizacija, amnestira od bilo kakve odgovornosti za lošu ekonomsku i socijalnu situaciju. Ogrnuli su se plaštom lažne ugroženosti i parazitiraju na muci građana, i Hrvata i Bošnjaka i Srba i svih građana uopće. Kad ste čuli ove iz SDA i SBB da kažu; čekajte, pa i HDZ je vlast, HDZ kontroliše sve finansijske tokove. Oni su njih potpuno amnestirali od toga, valjda po nekom dogovoru da svako tovari na pleća svog naroda. S tim se mora prestati.

Zabrinjava li Vas što je dosta izabranih dužnosnika Demokratske fronte prešlo u SDA, HDZ ili SDP? Koliko glasač Demokratske fronte može biti siguran da ovaj put na listama imate pouzdane ljude? 

KOMŠIĆ: Znali smo da će se to desiti onog trenutka kad smo napustili vladajuću koaliciju 2015. godine, jer nismo htjeli da gazimo svoje principe. Neki ljudi su ipak procijenili da je vlast bitnija od političkih principa. Razumijem ih, vlast jeste bitna, ali vlast bez principa je vlast otuđena od interesa građana, od interesa onih koji su vas podržali. Neki su opet pomislili da će kroz neke druge organizacije ponovo do vlasti, i njih razumijem. Morate razumjeti ljude koji jedino žele vlast. Želimo je i mi, da se ne lažemo, ali to nije isto, jer ne želimo vlast bez principa. Bilo kako bilo, ostali su upravo oni pouzdani. Nijedna stranka nije pretrpila ono što je pretrpio DF. Sad je na građanima da prosude hoće li birati između onih koji vlast stavljaju ispred moralnih i političkih principa i onih što političke i moralne principe stavljaju ispred komada vlasti. Bit će kako građani ove države odluče.