Marion Kraske: “Umirivanje je opasan poduhvat – za region i za samu EU!”

Štefica Galić
Autor/ica 19.12.2021. u 11:15

Izdvajamo

  • Moramo jasno reći: Koncept lokalnog vlasništva do sada nije donio nikakve pozitivne rezultate – za to bi vam bili potrebni odgovorni politički akteri kako biste ostvarili samostalan reformski proces. Vidimo da ni Milorad Dodik, ni Dragan Čović ni Bakir Izetbegović nisu pravi političari, nasuprot tome, oni su etno-orijentisane klanovske vođe sa krajnjim ciljem da ostanu sa svojom mrežom na vlasti. A Dodikove secesionističke tendencije i čitav HDZ-ov spin oko takozvanog „legitimnog predstavljanja“– zapravo je to čista konstrukcija, u stvari, znači Treći entitet – jasan je pokušaj ostvarivanja ratnih ciljeva 90-ih, ideja stvaranja „Velike Srbije“ i „Velike Hrvatske“. Dodikove i Čovićeve agende podržavaju i ohrabruju Zagreb i Beograd, uz jasnu podršku i gospodina Putina u Moskvi. EU mora što prije zaustaviti ove opasne političare koji namjeravaju destabilizirati cijeli region.

Povezani članci

Marion Kraske: “Umirivanje je opasan poduhvat – za region i za samu EU!”

Foto: Marion Kraske/Heinrich Boell Stiftung

Od EU se stoga traži da u BiH i na zapadnom Balkanu ojača projekte i platforme za aktivnosti i diskusije „suočavanja s prošlošću“. Imamo brojne presude Međunarodnong krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju – treba ih koristiti kao sredstvo za obrazovanje. O njima treba otvoreno razgovarati u medijima, na izložbama, u muzejima, u školama i na univerzitetima. Moramo zaustaviti propagandnu mašineriju od strane nacionalističkih snaga kako bi se umanjili ratni zločini, ubistva, masovna silovanja itd. Priznanje zločina je prvi korak budućeg procesa normalizacije. Srećom, nova državna ministrica za kulturu Njemačke, Claudia Roth, nedavno je najavila da će fokus staviti na „kulturu sjećanja“. Ovaj koncept treba prenijeti i na balkanske zemlje. I nadam se da će i njemačka ministrica vanjskih poslova, Annalena Baerbock, pokrenuti nove projekte u BiH kako bi posebno mlađu generaciju učinili generacijom kritičnih umova koji preispituju i osuđuju zločine koje su počinili očevi, djedovi ili ujaci. Inače će BiH i region ostati zaglavljeni u 90-im godinama, kaže između ostalog Marion Kraske, njemačka analitičarka, novinarka i ekspertica za Balkan u intervjuu za tacno.net.

Razgovarala: Štefica Galić

Galić: Vi pratite kao analitičarka i novinarka situaciju u BiH, kako vidite pokušaj Dodikovog secesionizma, Čovićevog kukanja o ugrozi Hrvata i izbornom zakonu… Kako sve to komentirate?

Kraske: Politička situacija eskalira godinama – i moramo konstatovati da je za to u velikoj mjeri kriva međunarodna zajednica. Međunarodna zajednica, prije svega EU, već duže vrijeme podržava nacionalističke snage. Za EU/SAD se činilo u redu zadržati razarajući status quo umjesto jačanja održivog procesa demokratizacije. Inače, neshvatljivo je da brojne presude Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić, Finci, Zornić, Pilav, Šlaka, Pudarić) do sada nisu provedene. Ovo je skandalozno – pokazuje da EU nije u stanju, odnosno nije voljna braniti evropske vrijednosti u Bosni.

Takozvani “Mostarski dogovor” bio je pokušaj da se nešto popravi na papiru (za birokrate, za privatne karijere), još jedan prljavi, netransparentni posao koji je jačao nacionalistički blok SDA i HDZ-a, loši momci koji blokiraju izbore više od deceniju.

Moramo jasno reći: Koncept lokalnog vlasništva do sada nije donio nikakve pozitivne rezultate – za to bi vam bili potrebni odgovorni politički akteri kako biste ostvarili samostalan reformski proces. Vidimo da ni Milorad Dodik, ni Dragan Čović ni Bakir Izetbegović nisu pravi političari, nasuprot tome, oni su etno-orijentisane klanovske vođe sa krajnjim ciljem da ostanu sa svojom mrežom na vlasti. A Dodikove secesionističke tendencije i čitav HDZ-ov spin oko takozvanog „legitimnog predstavljanja“– zapravo je to čista konstrukcija, u stvari, znači Treći entitet – jasan je pokušaj ostvarivanja ratnih ciljeva 90-ih, ideja stvaranja „Velike Srbije“ i „Velike Hrvatske“. Dodikove i Čovićeve agende podržavaju i ohrabruju Zagreb i Beograd, uz jasnu podršku i gospodina Putina u Moskvi. EU mora što prije zaustaviti ove opasne političare koji namjeravaju destabilizirati cijeli region.

Galić: Mnogi izaslanici iz EU i Amerike dolaze i pokušavaju shvatiti šta se događa ovdje. Iz Njemačke više parlamentaraca je dolazilo iz stranke Zelenih i drugih koji lobiraju u EP-u da se sankcionišu odgovorni za krizu u BiH. Znam također da u EP-u ima i onih koji lobiraju protiv sankcija Dodiku a i za Čovićev izborni zakon. Može li se realno išta učiniti kako bi pomogli našoj državi i njenim građanima?

Kraske: Čvrsto vjerujem da je vrijeme za resetovanje vanjske politike prema BiH. Neki EU parlamentarci posjetili su nedavno Bosnu i Hercegovinu i informisali se o hitnosti podrške demokratskim i liberalnim snagama u zemlji – što do sada nije bio slučaj. Sada traže sankcije i promjenu cjelokupnog pristupa EU. Moramo biti iskreni: politika Evropske komisije je potpuno propala. Komesar EU Oliver Varhelji (Varhelyi) je diskreditovan. On je čovek Viktora Orbana koji je prije nekoliko mjeseci, u saradnji sa slovenačkim premijerom Janezom Janšom, bio uključen u pripremu sramnog “Non-papera” koji formuliše remodeliranje balkanskog regiona po etničkim linijama. To je ideologija genocida i etnički čistih teritorija – politika Miloševića, Tuđmana, Karadžića, Mladića, Bobana, Praljka i drugih.

Imajući ovo u vidu, nije ni čudo što je gospodin Varhelji došao u Bosnu s jasnom namjerom da isporuči nešto ekstremističkom HDZ-u što bi se moglo okarakterizirati kao pokušaj produbljivanja etničke podjele u BiH, da se učvrsti moć ovog uzbunjivača. Ovaj korak bi uništio zemlju – a to je u suprotnosti sa stavom njemačke vlade (Merkelove i nove koju vodi Olaf Scholz) da treba izbjegavati sve korake koji idu u tom smjeru. Ovaj stav je nedavno potvrdio i Evropski savjet.

BiH ne treba dalju etničku podjelu, nasuprot tome, političkoj, sudskoj i etničkoj matrici je potrebno minimiziranje toksične etno-diktature imajući u vidu da su etnički vođeni karteli snažno povezani sa korupcijom na visokom nivou.

Svaka dalja politika smirivanja će ojačati nacionalističke planove i doprinijeti jačem ruskom uticaju u BiH i zemljama Zapadnog Balkana u cjelini, budući da Moskva strateški podržava ove sudionike. Osim prijetnje Ukrajini, Moskva prijeti regionu Balkana i destabilizacijom. Stoga EU – i Komisija EU i delegacija EU u BiH – mora prestati gurati prljave kompromise sa SNSD-om i HDZ-om. Ovakvi tajni poslovi i prijateljstvo očigledno nisu u skladu sa suštinskim evropskim bezbjednosnim interesima!

Trenutno u BiH branimo naše evropske vrijednosti. To znači da branimo osnovne demokratske principe kao što je jednakost za sve građane – oni moraju imati ista prava, u pravosuđu i izbornom procesu. Svako produžavanje diskriminatornog sistema zasnovanog na Daytonu koji isključuje Jevreje, Rome i općenito građane koji žive na “pogrešnom” etničkom području ujedno je i produžavanje skandaloznog neuspjeha Evropske unije da pomogne Bosni i Hercegovini da postane funkcionalna i mirna demokratska zemlja u posljednje tri decenije.

Sada je vrijeme da se odluči između buduće demokratske i mirne Bosne koja će biti dio EU – ili uzbunjivača kojeg potresaju kriminalni nacionalisti koji šire mržnju i etničko-nacionalističke laži, koristeći zemlju i njene resurse kao svoju kravu muzaru za samobogaćenje i uništenje.

U kontekstu genocida i negiranja genocida nedavno smo u Parlamentu Federacije vidjeli gadnu saradnju SNSD-a i HDZ-a – to je krajnja crvena linija u bilo kojoj evropskoj državi. Poricanje genocida je prvi korak ka ponavljanju ratnih zločina kada će se ukazati nova prilika da se riječi pretoče u djela. S tim u vezi, moramo osuditi i relativizaciju genocida od strane hrvatskog predsjednika Milanovića. Nisam primijetila jasnu i osuđujuću izjavu EU. Jeste li Vi čuli nešto? Opet: Moramo se boriti bez ikakvih kompromisa protiv ovih ekstremističkih tendencija – to je u interesu svih demokrata u Evropskoj uniji.

Galić: Bh. društvo je podijeljeno, korumpirano, razjedinjeno i ne može napraviti gotovo ništa. Znam da građani BiH ne žele nove sukobe, još se nisu ni od starih oporavili. Žele samo normalno živjeti i sigurna sam da se ne mrze. Mržnju pune u javnom prostori nacionalističke etno bande koje su na vlasti i njihovi poslušnici u sistemu i medijima. Mladi, a i stariji bježe i napuštaju našu zemlju što je najveći poraz nacionalističke politike zadnjih 30 godina. Kako dalje u ovakvim etno-okvirima?

Kraske: Ako kritički sagledamo stanje u zdravstvenom sistemu BiH, bolnicama, obrazovnom sistemu, životnoj sredini, infrastrukturi, energetskom sektoru – moramo konstatovati da nacionalistički centri moći nisu učinili ništa za dobrobit zemlje i njenih građana. Standardi su izuzetno niski i, uzimajući u obzir tekuću pandemiju, ovi loši standardi predstavljaju rizik za živote ljudi. Korupcija ubija, pogledajte slučajeve lažnih respiratora ili upotrebe industrijskog kisika umjesto medicinskog u RS-u. Umjesto da rade svoj posao, vidimo političke igrače kako proizvode političke krize jednu za drugom, a u međuvremenu iskorištavaju budžete i sredstva za privatne i partijske interese.

Oko 80.000 ljudi otišlo je 2021. godine – kao posljedica korupcije, kriminalnih struktura i razorne situacije sa radnim mjestima. Nacionalisti bezbrižno tjeraju najveći potencijal iz zemlje. A ovaj masovni egzodus opasno utiče na sadašnju i buduću ekonomsku i političku situaciju u BiH.

Kao posljedica toga, potrebna nam je kompletna izlazna strategija za minimiziranje moći ovih nacionalističkih ekstremista, sa jasnim porukama: Nema napada na državne institucije, nema secesije, nema dalje etničke podjele i potpuno zaustavljanje sistematske diskriminacije. U tom smislu, potrebno nam je snažno partnerstvo između OHR-a, EU i SAD-a. Uloga Visokog predstavnika je izuzetno važna u ovako napetoj situaciji, Bonske ovlasti moraju ponovo biti opcija i bez oklijevanja se koristiti u slučaju da neko napadne državu i njene institucije. Nažalost, ovaj korak je već učinjen osnivanjem Agencije za lijekove u RS-u. Za one koji su i dalje bili u nedoumici da li je ovo odcjepljenje pravi Dodikov potez, nedavne odluke Narodne skupštine RS jasno su to pokazale. Ovo je prijetnja ne samo BiH nego i cijelom regionu – i evropskom mirovnom poretku u cjelini. Stoga se ovome mora stati na kraj. Ključ za izlazak iz ove krize etnonacionalizma i fašističkih ideja eliminacije ljudi samo zato što su iz druge etničke grupe je jasna posvećenost međunarodne zajednice da se sramna diskriminacija okonča. Jevreji, Romi, građani uopšte, svi pojedinci moraju imati ista prava.

Ovo je vrlo jednostavno. Bez ikakvih kompromisa. Ovo je osnovni princip Evropske unije. Individualna prava, prava građana, prava žena – to mora biti osnova za proces normalizacije i demokratizacije BiH. Za postizanje ovih ciljeva međunarodna zajednica bi također trebala strateški podržati opoziciju, demokratske i liberalne snage, branitelje ljudskih prava, itd. Ovo su važni strateški partneri za budući proces demokratizacije – a ne oni koji negiraju genocid i ljudi sa secesionističkim namjerama. U svakom slučaju: sve dok su ljudi u izbornom procesu ucjenjivani zbog sveukupne dominacije nacionalističkih moćnika, sve dok izbori nisu potpuno slobodni i neovisni od manipulacija i prijetnji, međunarodna zajednica mora izbjegavati legitimaciju nacionalističkih, kriminalnih, problematičnih osoba. Oni su na svojim pozicijama, ok, ali nisu naši strateški partneri na putu ka članstvu u EU.

Galić: Građani BiH žele građansku državu, gdje bi svi imali ista prava, a ne ovakvu kakva samo etno-kriminalcima odgovara i njihovim radikalnim tutorima iz Srbije i Hrvatske koji vidjeli smo, slave zločince kao heroje ili negiraju genocid. Ima li izlaza iz ovog začaranog kruga?

Kraske: Zakon protiv negiranja genocida, koji je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko, bio je prekretnica, ključni korak za normalizaciju situacije u BiH. Ovo možemo uporediti sa Njemačkom: poricanje holokausta je takođe kažnjivo, a zakon je do danas efikasno oruđe za borbu protiv revanšizma i desničarskog ekstremizma.

Zločini počinjeni u kontekstu holokausta predaju se u školama, na univerzitetima. Ovo se mora započeti i u BiH. Opasno je kada političari poriču ono što se dogodilo 90-ih. Milorad Dodik veliča srpske ratne zločince, Dragan Čović veliča paradržavu Herceg Bosnu, udruženi zločinački poduhvat ubijanja i protjerivanja svih nehrvata iz Hercegovine. HDZ BiH nastoji da zakamuflira ove zločine reinterpretirajući ih kao herojska djela, kao i zločine koji su počinjeni u Republici Srpskoj.

Treba imati na umu da je Republika Srpska rezultat politike etničkog čišćenja – pa svaka saradnja međunarodne zajednice sa tim snagama znači saučesništvo u duhu revanšizma. Istorijske činjenice se više ne smiju poricati. Vidjeli smo kuda vodi poricanje – u stalnu radikalizaciju i nekontrolisano oživljavanje ideologija koje su dovele do bosanskog rata.

Od EU se stoga traži da u BiH i na zapadnom Balkanu ojača projekte i platforme za aktivnosti i diskusije „suočavanja s prošlošću“. Imamo brojne presude Međunarodnong krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju – treba ih koristiti kao sredstvo za obrazovanje. O njima treba otvoreno razgovarati u medijima, na izložbama, u muzejima, u školama i na univerzitetima. Moramo zaustaviti propagandnu mašineriju od strane nacionalističkih snaga kako bi se umanjili ratni zločini, ubistva, masovna silovanja itd. Priznanje zločina je prvi korak budućeg procesa normalizacije. Srećom, nova državna ministrica za kulturu Njemačke, Claudia Roth, nedavno je najavila da će fokus staviti na „kulturu sjećanja“. Ovaj koncept treba prenijeti i na balkanske zemlje. I nadam se da će i njemačka ministrica vanjskih poslova, Annalena Baerbock, pokrenuti nove projekte u BiH kako bi posebno mlađu generaciju učinili generacijom kritičnih umova koji preispituju i osuđuju zločine koje su počinili očevi, djedovi ili ujaci. Inače će BiH i region ostati zaglavljeni u 90-im godinama.

Štefica Galić
Autor/ica 19.12.2021. u 11:15