Nijaz Skenderagić: Moramo se ponositi antifašizmom i boriti protiv fašizma

Predrag Blagovčanin
Autor 3.5.2013. u 07:36

Nijaz Skenderagić: Moramo se ponositi antifašizmom i boriti protiv fašizma

Savez antifašista i boraca narodnooslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini 11. 05.2013. organizuju završnu manifestaciju obilježavanja 70 godina Bitke na Neretvi- Bitke za ranjenike gdje se očekuje dolazak više od 10.000 antifašista iz svih država bivše Jugoslavije.

SUBNOR BIH kroz svoju organizaciju i aktivnosti nastoji održati i njegovati antifašističke tradicije proistekle iz Drugog svjetskog rata. U periodu kada se Bosna i Hercegovina ponovo suočava sa demonstriranjem otvorene fašističke  ideologije, SUBNOR BIH kroz uključivanje mladih antifašista pogotovo iz redova akademski obrazovanih, stvara potencijal za djelovanje na široj platformi u konačnom obračunu protiv neofašističkih pojava i praksi pogubnih za našu državu i naše društvo.

Sa dugogodišnjim društveno političkim radnikom, osnivačem društva Josip Broz Tito i predsjednikom Odbora za obilježavanje godišnjice Bitke na Neretvi, Nijazom Skenderagićem razgovarali smo o borbi protiv fašizma, političkoj situaciji,  budućnosti naše zemlje i drugim temama…

Razgovarao: Predrag Blagovčanin

Recite nam malo više o svom angažmanu u SUBNOR-u i planovima u promicanju ideja antifašizma?

Sa ponosom mogu reći da pripadam tom pokretu. Tom pokretu pripadam od malih nogu  od osnovne škole kroz moj angažman u tadašnjem savezu izviđača, a kasnije u mnogim društvenim organizacijama. Zagovornik sam teze da se u Bosni i Hercegovini, pa i generalno, možemo dijeliti na dvije opcije: oni koji su antifašisti i oni drugi. Dakle, ako smo iskreni antifašisti i ako njegujemo te iskonske tradicije antifašizma u Evropi i u svijetu onda bi se puno lakše dogovarali na političkom i na svakom drugom planu. Naravno ukoliko se to iskreno želi. Nažalost, na političkoj sceni Bosne i Hercegovine postoji puno onih koji otvoreno zagovaraju fašizam i ne samo da ga zagovaraju već ga i praktično primjenjuju. Mislim da je u ovom trenutku Bosni i Hercegovini antifašizam potrebniji nego ikad. Iz tih razloga sam pristupio ovoj organizaciji boraca narodno-oslobodilačkog rata i dogovorili smo se da se ova organizacije zove Savez antifašista i boraca narodno oslobodilačkog rata. U ovom trenutku raduje me što sve veći broj mladih ljudi i akademski obrazovanih građana Bosne i Hercegovine pristupa ovoj organizaciji.

Spomenuli ste mlade ljude, da li je njihovo aktivno uključivanje u rad ove i drugih organizacije koje se bave ovom tematikom  jedini način da se sačuva antifašistički duh Bosne i Hercegovine koji nažalost počinje da se gubi?

Mislim da Bosna i Hercegovina kao dio nekadašnje Jugoslavije s ponosom treba da se prisjeća slavnih tradicija Narodno-oslobodilačkog rata i tadašnjeg vođe Josipa Broza Tita koji je uvažavan i poštovan u cijelom svijetu. Podsjećanje na te svijetle tradicije iz narodno-oslobodilačkog rata itekako su dobro došle da bi mladi ljudi spoznali zbog čega i kako se treba boriti protiv fašizma. Na primjer „Neretva“ je u svijetu proglašena za jednu od najhumanijih ratnih bitaka, dakle partizani nisu željeli ostaviti svoje ranjene drugove i samim tim poruke mladim generacijama su višestruke.

U Bosni i Hercegovini egzistira veliki broj fašističkih organizacija pa i političkih partija koji otvoreno zastupaju fašističke stavove. Koji je po vama glavni razlog zbog kojeg  Zakon o zabrani fašističkih i neofašističkih organizacija još uvijek nije izglasan u Parlamentu Bosne i Hercegovine?

Nažalost to upravo govori o onima koji prave opstrukcije. U ovom trenutku to su prvenstveno stranke iz R. Srpske. Neke od tih partija ne samo da veličaju četništvo ili ustaštvo nego ne žele da pošalju poruku Evropi i međunarodnoj zajednici da pripadamo jednom antifašističkom pokretu, a upravo to je jedna činjenica koja se sa poštovanjem izgovara u cijelom svijetu.

Dugogodišnji ste društveno-politički radnik. Kako iz vaše perspektive vidite sadašnje političke odnose u Bosni i Hercegovini i koji su po vama glavni razlozi društvene i političke krize u kojoj se naša zamlja nalazi?

Država Bosna i Hercegovina je nakaradno skrojena još u Dejtonu i da se tako izrazim navučena nam je luđačka košulja i sad je veoma teško u takvoj situaciji funkcionisati. Od ove države napravili su jednu  Frankenštajn državu kakva ne postoji nigdje. Ovdje se očito dosta toga eksperimentiralo i još uvijek eksperimentira i mislim da je to odgovornost onih koji su kreirali ovakvu državu,  domaćih političara i međunarodne zajednice. Sada na političkoj sceni imamo te takozvane lidere kojima nikad nije bilo bolje i kojima nikad neće biti bolje.  Niko od njih  nema interesa da pravi jednu normalnu državu jer u toj normalnoj državi mnogi od njih bi vjerovatno završili u zatvoru i na drugi način bi doživjeli svoj politički krah. Što se tiče budućnosti, iskreno vjerujem da je jedina šansa za ovu državu da se na sljedećim izborima napravi jedan veliki blok svih onih političkih snaga koji istinski vole ovu zemlju i koji će unaprijed definisati za kakvu se Bosnu i Hercegovinu zalažu. Pritom da se zalažu za interese naroda ove zemlje, a ne kao do sada za vlastite interese i interese grupa oko njih. Dakle da više političke stranke ne budu biroi za zapošljavanje nego da se prije svega ta politika koja bi kreirala buduću vlast  bude okrenuta mladim ljudima i evropskim perspektivama.

Jedan ste od osnivača SDP-a kako komentarišete sadašnju situaciju u Vašoj nekadašnjoj partiji u kojoj su mnogi građani Bosne i Hercegovine do prošlih izbora vidjeli političku snagu koja bi mogla promjeniti situaciju u državi, ali nažalost nije?

SDP je izgleda propustio i drugu priliku da povede Bosnu i Hercegovinu u bolju budućnost. Mislim da su glavni uzroci tome  nesnalaženje,  nedovoljne pripreme i  loša kadrovska politika. SDP je trebao da bude ta kičma oko koje bi se okupljale ostale političke stranke i nevladine organizacije. Bojim se da je taj voz ovoga puta propušten. Vjerujem da će sve one stranke lijeve orjentacije i stranke koje su čak bliže centru prepoznati ove ciljeve i da će shvatiti šta znači izaći na izbore samostalno, a šta znači izaći na izbore objedinjen. Mislim da u tom bloku treba pružiti šansu i onim pojedincima koji uopće nisu stranački opredijeljeni. Dakle, na tim listama treba pružiti šansu svima onima koji imaju dobre ideje kao i način kako ostvariti te ideje. Čini mi se da u ovom trenutku ima raspoloženja i volje da se ide u jednu takvu priču. Kako se budu približavali izbori vidjet ćemo šta će od svega toga biti.

Možemo reći da je SDU upravo najviše profitirala zbog loše pozicije SDP-a što je bilo vidljivo nakon posljednjih lokalnih izbora. Postoji li mogućnost da SDU bude lider jednog takvog bloka?

Jednostavnovno imam averziju prema toj riječi lider i liderstvo. Nažalost čini mi se da ovi lideri koji su istinski bili lideri nisu više na političkoj sceni i u ovom trenutku bih zaista želio da riječ lider zamjeni riječ ideja. Oni koji imaju najbolje ideje neka budu lideri takvog projekta. Bojim se da su sujete ovih naših ljudi takve da bi na kraju ovaj projekat mogao propasti upravo iz ovih razloga želje i borbe da neko od njih bude lider. Pošteno govoreći većina ljudi barem u rukovodstvu, a čini mi se i u članstvu SDU-a su ljudi koji su do jučer bili u SDP-u. Jedan broj takvih ljudi je u Našoj stranci, neki su u Liberalnoj stranci, u GDS-u, neki će biti i u Komšićevoj stranci. Naravno doći će do disperzije tih glasova i zbog toga mislim da će samo mudra politika raditi na tome da se te stranke objedine. Mislim da ovo nije vrijeme borbe za liderstvo niti jedne političke  stranke ili bilo kojeg pojedinca nego je ovo vrijeme borbe za  spas ove države  za spašavanje bh. ekonomije koja je nekada bila jedna od najprosperitetnijih  u Jugoslaviji i za spašavanje mlade generacije u Bosni i Hercegovini.

Primjer ste uspješnog privrednika. Koje su po vašem mišljenju ključne reforme koje bi se trebale primijeniti kako bi Bosna i Hercegovina revitalizirala svoju privredu?

Nažalost o ekonomiji  niko od političara skoro da ništa ne govori. Oni se sastaju po kafanama, hodnicima i koje kakvim drugim prostorijama i na kraju krajeva oko ni jedne teme se ni u ovom mandatu nisu uspjeli dogovoriti. Ta famozna presuda Sejdić-Finci se tri-četiri godine povlači po forumima, po parlamentima i njihovim sjelima ali nema nikakavog napretka. O ekonomiji niko od njih ništa ne priča. Njima je jako lijepo. Oni su svoje interne ekonomije svoje crne ekonomije napravili i to dobro funkcioniše i nije ih previše briga što je svakog dana sve više  ljudi nezaposleno, što su upitne penzije i što mladi ljudi skoro pa nemaju nikakavu perspektivu. Ovdje ima dosta pametnih i spospobnih ljudi koji se razumiju u ekonomiju međutim oni ne dobijaju priliku. Napravili su takav administrativni aparat kakav ne postoji nigdje u Evropi. Ovdje 124 stanovnika opslužuje jedan  činovnik. To je nepoljmljivo i neshvatljivo i tako se neće moći dalje izdržati. Mislim da je na tom planu vrijeme da se uradi jedan novi  „new deal“ za Bosnu i Hercegovinu i da je to vrlo realno i moguće. Kada bi postojala politička volja mislim da bi se ovdje za nekoliko godina mogao napraviti revolucionarni  preokret kada je u pitanju ekonomija. Mislim da ćemo u narednom periodu svi, nevladine organizacije i građani morati vršiti jedan snažniji i ofanzivniji pritisak na političare da se malo više pozabave privredom ove zemlje.

U jednom periodu bili ste i predsjednik Univerzitetskog sportskog društva Bosna u čijem je sastavu i istoimeni košarkaški klub. Koji su razlozi propadanja nekadašnjeg evropskog prvaka?

Svi oni koje vole K.K. Bosnu i sport u Bosni i Hercegovini su razočarani situacijom u ovom klubu. Za razliku od nekih drugih klubova ovdje nije bilo dovoljno razumijevanja i podrške prije svega društveno-političke zajednice da se na jedan ozbiljan sistmatski način pristupi ozdravljenju  K.K. Bosna i da opet imamo jedan ozbiljan  košarkaški klub. Ovo sad je mučenje i preživljavanje i ja se divim svim onim ljudma koji ulažu svoju energiju da bi sačuvali ovaj klub. Generalno sportu i kulturi u Bosni i Hercegovini se posvećuje veoma malo pažnje i ova situacija je nashvatljiva i strancima, a i nama ovdje. Bez sporta i bez kulture mislim da je suludo razmišljati o nekim perspektivama.

Stalno spominjete mlade ljude. Kako komentarišete apolitičnost i apatičnost koja vlada među mladom populacijom u BIH?

To me često pitaju i stranci i neki „regionalci“ , a i ja se često pitam. Ne znam šta je u pitanju ili nema političke snage koja bi organizirala te ljude i koja bi imala dovoljno autoriteta da pozovu narod na neka okupljanja ili se ljudi previše boje. Jedan od ova dva faktora je sigurno prisutan i zbog toga imamo situaciju u kojoj faktički jedna organizirana manjina vrši teror nad neorganiziranom većinom.

 

 

Predrag Blagovčanin
Autor 3.5.2013. u 07:36

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija