Slučaj Kutlovac-Gačanin: Korupcijski cunami ministra sigurnosti

Povezani članci

• „Neke šuše“ u džihadu protiv HDZ-a
• Intervju – Edin Ikanović, Prvi mart: Kršenje ljudskih prava je naredba vrha piramide
• Pobjeda poraza
• Sebijapol
• DA LI JE MOGUĆE, DRUGOVI, DA SMO SVI MI VOLOVI*
• Dragan Markovina: Odlazak čovjeka posvećenog pamćenju

Enes Gačanin

Slučaj Edvina Kutlovca, bivšeg zamjenika bh. kontingenta pri misiji UN-a u Južnom Sudanu, uzburkao je bh. javnost. Ministarstvo sigurnosti BiH kroz svoja saopštenja, ali i izjave ministra Radončića, u slučaj je uključilo i zamjenika direktora Granične policije Enesa Gačanina. I Kutlovac i Gačanin su u javnosti osuđeni prije nego što je istraga i počela. Kroz razgovor s Gačaninom ali i kroz izvještaj IFIMES-a pokušali smo otkriti zašto Radončić vrši javne egzekucije prije bilo kakvih presuda

Razgovarao: Amer Tikveša

Slučaj Edvina Kutlovca, njegov raniji povratak iz Misije UN-a u Južnom Sudanu, postao je nakratko vijest broj jedan u BiH. Kao neko koga se u medijskim napisima dovodi u vezu s njim, šta možete reći o tom slučaju?

Hvala na upotrebljenom terminu jer ste prije svega izbjegli preuranjenu kvalifikaciju djela i osudu kroz etiketiranje kroz riječi kakve su: „pobjegao“, „dezertirao“, što je vrvilo u medijima zadnjih dana a ja kao zamjenik direktora obuhvaćen tim informacijama, pri čemu sam iz najbolje namjere postao i dio slučaja. Sad to više nije samo slučaj Kutlovac, već je slučaj Kutlovac-Gačanin. Da bih vam mogao dati konkretan odgovor, ja bih prije svega rekao par riječi o kome se radi. Edvin Kutlovac je diplomirani kriminalista i polaznik postdiplomskog studija, govori engleski jezik, sportista je, nosilac crnog pojasa u karateu, u Graničnoj policiji je radio na poziciji operativnog analitičara, takav je i otišao u Misiju: Zbog svojih referenci, znanja, zalaganja, odnosa prema postavljenim obavezama… Njegov radni angažman u Graničnoj policiji u BiH, bez namjere da ga branim, bio je besprijekoran, donosio je pohvale, priznanja, nagrade, i ja tvrdim da je bio jedan od trojice najsposobnijih operativnih analitičara u BiH.

Šta je njegova greška, odnosno šta je istina o njemu?

U  ovom trenutku ja ne mogu govoriti o njegovoj greški ili isitini i činjenicama koje se tiču njega i onoga što se nesporno dogodilo a to je njegov prijevremeni povratak iz Misije i to napuštanje Misije, po svemu sudeći, mimo svih potrebnih procedura koje UN predviđa. Znači, on se 21. 12. 2013. godine u popodnevnim ili večernjim satima vratio u Sarajevo, pri čemu su već toga dana mediji objavili informaciju da je on pobjegao, da je dezertirao, tako da je to bila jedna jako zastupljena vijest na velikom broju medija. Ispostavilo se da je on zaista navedenog dana neplanirano došao u Sarajevo.

Optužuju Vas, iako izbjegavate kvalifikacije, da ste dezinformirali, negdje piše javnost, a negdje opet ministra sigurnosti, Radončića. Ako ste „dezinformirali“ javnost, gdje je to objavljeno, pošto Vaše izjave o slučaju nema u javnosti ili možda ja ne znam za nju? Ili je ipak riječ o ministru sigurnosti Fahrudinu Radončiću?

Kada je u pitanju povratak gospodina Kutlovca u BiH, ja nisam izlazio u javnost do jučer (27. 12., op.a.), gdje sam dao jednu kratku informaciju agenciji Anadolija zato što nisam mogao podnijeti da se spekulira sa mojom ulogom. Ono što je činjenica, ja sam za povratak kolege saznao negdje oko 20 sati 21. 12. kada me je operativni dežurni nazvao i obavijestio da se Kutlovac vratio. Iskreno, bilo mi je to jako veliko iznenađenje. Prvo sam mislio da se nešto vrlo ružno dogodilo u smislu povređivanja ili ne daj Bože pogibije. Tom prilikom operativni dežurni mi je rekao da je već veliki broj medija objavio da se Kutlovac vratio u Sarajevo i da je samovoljno napustio Misiju sa jednim policajcem iz Holandije. U tom trenutku ja sam imao samo tu informaciju. Druga stvar, nalazio sam se na prostoru gdje pristupa pisanim medijima nema a elektronskim medijima je vrlo redukovan i ograničen, tako da nisam mogao provjeriti šta se tačno događa i oslonio sam se na par informacija od kolega koje su me uspjele dobiti jer to je, zaboga, bila prava vijest. Te informacije su potvrđivale, kako su mediji izvještavali, da je on dezertirao ili pobjegao. Odmah da kažem, riječ dezertiranje ili bijeg u sebi sadrži pravnu kvalifikaciju. Znajući da se radi o do tada uzornom pripadniku Granične policije, bilo mi je to neobično i odlučio sam, u stvari, da vidim šta se to dogodilo pa sam kontaktirao njemu nadređenu osobu. Ona mi je potvrdila da se zaista vratio, da su informacije u medijima takve da je Kutlovac pobjegao iz Misije, da su ostvarili već kontakt sa njim pri čemu on ima svoj dio priče i u njegovoj interpretaciji nije to bio bijeg već je bilo povlačenje. Sve u svemu dolazimo do jedne terminološke zavrzlame koju u kratkom vremenu nije bilo moguće prevazići. Ono što je činjenica je da su Granična policija, Ministarstvo sigurnosti pa i BiH zahvaljujući medijskoj interpretaciji njegovog udaljavanja iz Misije iz minuta u minut  trpili štetu. U svemu tome smatrao sam da trebam reagovati i to iz dva razloga. S jedne strane da bih dobio informaciju šta se dogodilo i od glavnog aktera događaja i s druge da vidim da li je potrebna pomoć tom čovjeku imajući u vidu da nikada ranije nije bio sklon nedisciplini, što mu se u ovom slučaju vrlo agresivno imputiralo. Pokušao sam ostvariti kontakt sa Kutlovcem i dobio sam osnovne informacije koje su se ticale njegovog povratka. U svemu tome, primijetio sam da je jako umoran, primijetio sam da priča nepovezano, skače s teme na temu, radio sam kao  drugonadređeni sa njim neke možda tri-četiri godine i znao sam kako funkcioniše. Čovjek s kojim sam se ja čuo nije bio Edvin Kutlovac kojeg sam poznavao, nešto se tu promijenilo. On je meni ispričao priču o naglom komplikovanju situacije, o sporoj reakciji UN-a, o pokušaju da kolegama iz bh. kontingenta  prezentira informacije kojima je raspolagao kako bi se mogli skloniti na neki način, da uzimaju odmore i sl., zato što je stekao dojam da nivo organizacije njihovog djelovanja dole nije bio takav da je ulijevao sigurnost u danima koji su dolazili i pri tome je pomenuo tu evakuaciju njemačkim vojnim avionom. Pritom ja nijednog trenutka nisam ulazio u pravnu kvalifikaciju, pravni osnov tog njegovog čina. Rekao sam mu da u medijima postoje informacije da je pobjegao. Primijetio sam da je jako rezigniran zbog toga, da ga je to prilično pogodilo i dalje je nastavio tvrditi da to nije bilo baš tako.  Da ne bi nastala teža posljedica od one koja je već nastupila, a ona se mogla ogledati u potpunom psihičkom kolapsu, suicidu, u agresivnosti prema drugima, ili u nečemu još gorem, odlučio sam da probam stupiti u kontakt s ministrom sigurnosti i pokušam uspostaviti balans između informacija koje sam ja dobio od aktera događaja i onoga što je u medijima već objavljeno.

I ispalo je da ste nekoga navodno dezinformirali…

Ja ne znam na šta oni misle, ali sva komunikacija koju sam imao kada je ovaj slučaj u pitanju se odvijala negdje između 21. i 22. i 30. u subotu 21. 12. i sastojala se od sedam sms poruka i jednog telefonskog razgovora sa ministrom sigurnosti, gospodinom Radončićem. Ja se u ovom slučaju nisam obraćao javnosti, pošto je Kutlovac bio u sklopu bh. kontingenta nad kojim je nadležno Ministarstvo sigurnosti a sa kvantumom meni dostupnih informacija nisam mogao ići u javnost niti je to bio moj posao. Međutim, smatrao sam da je fer, imajući u vidu medijsku buru koja se očigledno sve više i više zahuktavala, da ono što sam znao i dobio od čovjeka koji je ključni akter prezentiram onome ko je u osnovi odgovoran za cijelu Misiju, a to je gospodin Radončić. To sam uradio da bih njemu dao materijal da u možda neposrednom kontaktu s gospodinom Kutlovcem dobije informaciju zašto se odlučio na takav čin, što je rezultiralo kvalifikacijom kao što su bijeg, dezerterstvo itd. U prvoj poruci u 21 i 15 ja kažem da ga želim informisati da negativna medijska interpretacija događaja pod kojim je Kutlovac napustio Misiju u Južnom Sudanu ne odgovara činjeničnom stanju. „Ukoliko su vam potrebne dodatne informacije, stojim vam na raspolaganju.“ Ja govorim s aspekta informacija koje su mi u tom trenutku dostupne, a koje sam dobio od kolege Kutlovca koji je već stigao u Sarajevo. Nekoliko minuta kasnije dobio sam odgovor u kojem me ministar pita šta je razlog da je Kutlovac pobjegao. Odgovaram da nije pobjegao, povukao se sa dijelom našeg kontingenta nakon što su dobili informaciju o ugrožavanju Misije, evakuisan je sa još jednim našim policajcem njemačkim avionom. „Ako želite, možda bi bilo dobro da vas on informiše šta se dogodilo i kakvo je stanje u Sudanu.“ Činjenica je da zbog ograničenja sms-a nisam mogao ići u široku elaboraciju jer je problem poslati sms s tog prostora, međutim, činjenica je da se radilo o njemačkom evakuacijskom vojnom avionu i s obzirom da nije uspio ući, kako Kutlovac tvrdi, u UN-ov avion, on je dobio dozvolu od nekoga da se ukrca u njemački vojni avion. Na to mi je ministar odgovorio da se prema njegovim saznanjima niko od policajaca nije vratio u BiH, međutim, već tada sam imao informaciju koju sam dobio od kolege Kutlovca, u avionu kojim su evakuisani bilo je još naših kolega. Znači, zbog ograničenja u komunikaciji mi imamo nešto što je pomalo neprecizna formulacija a sa njim je u Sarajevo stiglo još jedno ili dvoje kolega. Nakon toga mi je ministar odgovorio da će to provjeriti sa čovjekom koji je sad dole određen za vršioca dužnosti zamjenika komandanta i znat ćemo šta je istina. Ja sam odgovorio da je to O.K. Nakon nekog vremena ministar Radončić me zove telefonom i kaže, parafraziram: Enese, tebe taj momak laže, on je odozdo pobjegao, dezertirao, tačno je da su i neki drugi otišli iz Misije, međutim oni su imali uredno pribavljene dokumente za odmor tako da je jedini on otišao bez odgovarajuće dozvole. Njemu je najbolje da se za sada prićuti, neka ne izlazi u medije dok ne vidimo šta ćemo, kako ćemo razvijati stvari.

Čak sam stekao dojam da ministar razumije postupak kolege Kutlovca, da ne ulazimo u njegovu pravnu kvalifikaciju niti pravdanje, ali shvata šta se dogodilo jer to je ratna zona. U jednom trenutku, koliko se sjećam, ministar se dotakao kratko i pitanja odgovornosti pominjući u tom kontekstu propise UN-a i njihov stav o ovom događaju  i sl. I u tom razgovoru, ja sam najmanje dva puta, dakle, rekao formulaciju iz koje se nedvojbeno moglo zaključiti da se unutrašnja istraga treba provesti zato što iz mog iskustva jedini pravi put da se nešto potvrdi ili demantuje jest provođenje objektivne unutrašnje istrage. To znači da će kada čovjek dođe biti od odgovarajućeg tima saslušan i onda će se ocijeniti da li su razlozi koji su ga doveli u ovakvu situaciju opravdani ili ne. Nikakvog drugog kontakta ni sa kim drugim nisam imao, čak bih rekao da je to bio jedan veoma prijatan razgovor. Negdje oko 12 sati narednog dana kontaktirao me je kolega i rekao da se najavljuje disciplinski postupak protiv Kutlovca ali i protiv jednog visokopozicioniranog zvaničnika Granične policije koji je htio, e sad šta dalje, ne sjećam se formulacije, da dezinformira, sakrije, ovo-ono… Ja sam upitao kakve to veze ima sa mnom jer iz razgovora sa ministrom nisam mogao zaključiti da sam shvaćen na način koji je odudarao od moje stvarne namjere. U narednih nekoliko sati javilo mi se još nekoliko kolega i onako, iz daleka, su mi rekli da se iza tog visokopozicioniranog dužnosnika krije moje ime.

U izvještaju IFIMES-a stoji da je razlog Radončićevog odnosa prema Vama ustvari Vaša namjera da postanete direktor Granične policije što njemu smeta. U izvještaju se čak indicira da biste mu mogli pomrsiti neke kriminalne račune. Šta o tome kažete?

Što se tiče izvještaja IFIMES-a, pogledao sam ga i zaista ne znam otkuda crpe te podatke niti mogu da se izjašnjavam o tome šta su razlozi takvog pristupa. Odgovorno tvrdim  da ton razgovora između ministra i mene, kao i moja namjera, nisu sadržavali ono što se pojavilo u saopštenjima za javnost Ministarstva sigurnosti. Tačno je da sam ja aplicirao na jednu od upražnjenih pozicija koja će biti slobodna od 9. 3. 2014. godine ali tome prethodi kompleksna procedura selekcije. Ja ispunjavam sve tražene uslove, ima tu i drugih kandidata koji ih ispunjavaju i, zaista, ne mogu dovesti u vezu konkurs i ulogu koja se pokušava imputirati u vezi povratka kolege Kutlovca iz Južnog Sudana. Međutim, činjenica je da jedan značajan broj ljudi koji su me tim povodom kontaktirali operišu informacijama i sve povezuju sa predstojećim izborom novog menadžmeta. Još uvijek želim vjerovati da je u pitanju koincidencija.

Ovo nije prvi put da Vas se negativno kvalificira prije nego što se bilo šta dokaže?

Čak i prije mog izbora na mjesto zamjenika direktora Granične policije u vezi s mojim imenom u kuloarima su se  spominjale razne „afere“ s kojima ja nisam imao ama baš nikakve veze. Tako sam svojevremeno čuo da su me vehabije dovele da bih radio za njih. Nakon nekog vremena sam saznao da sam okosnica iranske veze u BiH, poslije toga sam saznao da sam sklopio ugovor s jednom poznatom osobom iz političkog i poslovnog miljea BiH da bih radio za nju uz obavezu da mi ona pomogne da dođem na poziciju zamjenika direktora. Često su se pojavljivale informacije o nekakvim navodno tajnim istragama koje vodim protiv ovog ili onog rukovodioca u Graničnoj policiji, što bih ja prepoznavao po tome što bi oni na koje se „tajni“ projekti odnose „digli nos“. Kad bih saznao za to, nikada mi nije prezentiran ni jedan dokaz o tome, mada sam to tražio čak i u pisanoj formi.

Mnogo prijedloga koje sam davao u cilju poboljšanja operativnih kapaciteta Granične policije su cijenjeni kao moje „pametovanje“, pri čemu su od mene u dužim vremenskim periodima čak i sakrivane informacije koje su mi bile neophodne da uspješno obavljam dio poslova zamjenika direktora. Kome je to bilo potrebno i šta je bila svrha toga – pokazaće vrijeme. Nisam se obazirao na ono što su bile kuloarske priče, međutim, ovo što se dogodilo sada, otišlo je mnogo šire, otišlo je i prema ljudima koji me znaju i ne znaju. Ja se ne uznemiravam nimalo, ali mi je žao mojih prijatelja, rodbine, a mislim da i javnost ima pravo da zna šta se događa.

Postoje informacije da ste se Vi, u vezi sa spomenutim problemima funkcionisanja menadžmenta Granične policije, obratili gospodinu Radončiću, iznijeli probleme i šta ste od njega dobili?

Nakon mjesec dana primljen sam na razgovor, pri čemu sam pokušao objasniti razloge mog nezadovoljstva. Zastupao sam tezu da niko ne može da mi uzima ovlasti koje su mi Zakonom dodijeljene. Ne znam šta je ministar poduzeo, činjenica je da je nakon nekog vremena došlo do blagog poboljšanja stanja ali se suštinski ništa nije promijenilo.

Međutim, imamo više nego primjetne njegove reakcije sada. Da li je slučaj Kutlovac, sve i da je istina ono što se o njemu piše, zaslužio ovoliku pažnju javnosti?

Moje duboko uvjerenje je da nije. Možda nije bilo neke interesantnije teme, a trebalo je obavijestiti javnost o tome, tu nema nikakve dileme, taj događaj se nije mogao niti trebao sakriti. Obim informacija, međutim, mislim da je prevazišao bilo kakva očekivanja tim prije što je šteta već napravljena, ali obim informacija je samo produbio efekte već nastale štete.

Pitam to iz razloga što manje-više svi znamo prilično o poroznosti naših granica, o prekograničnom švercu, o namještenim tenderima (Slobodna Bosna je u maju 2013 objavila ko će dobiti tender za vozila i to se potvrdilo), pa opet se to ne zadrži dugo na vrhu medijskog interesovanja, ako do vrha i dospije. Zamjenik šefa Misije bh. kontingenta pri UN-u napusti Misiju pod sumnjivim okolnostima i prije nego što se bilo šta utvrdi postane top tema. Nije li to, najblaže rečeno, čudno?

Vrlo je teško ustanoviti šta se događa, jer moguće da je bh. javnost navikla na život u nečemu  što je ambijent gdje prejudiciranje nečije krivice prije suđenja, unaprijed dostupnih informacija o tome ko će dobiti neki veliki posao itd.  postaje maltene normalna stvar.

Protiv Vas je pokrenut disciplinski postupak, o čemu se radi?

Ministar je, koliko mi je poznato, dostavio inicijativu za pokretanje disciplinskog postupka Nezavisnom odboru Parlamentarne skupštine BiH. Nezavisni odbor je nadležan da inicira taj postupak za imenovane osobe. Ja još nisam imao nikakav kontakt s Nezavisnim odborom. Kad je u pitanju moje postupanje, čekam da se Nezavisni odbor oglasi i očekujem da će oni obaviti razgovor sa mnom. Ja ću im prezentirati svoje objašnjenje. S obzirom da je bilo evidentno da su stvari otišle u pogrešnom smjeru, ja sam odmah, to je bio 23., napisao jedno pismo ministru u kojem sam ga zamolio, imajući u vidu očigledno negativnu interpretaciju moje uloge u svemu ovome, da me primi na razgovor da mu objasnim šta sam ja htio, međutim, do razgovora još uvijek nije došlo. Međutim, indikativno je da su mene već i optužili i osudili, jer indikacije „svjesno“, „dezinformira“, „u cilju prikrivanja“, to su stvari iz presude. Sad ćemo vidjeti da li će se ići na egzekuciju. Bez obzira kako će sve završiti nisam nimalo zabrinut samo sam jako razočaran. I da se slična situacija ponovi danas, postupio bih na isti način, ne samo kad je kolega Kutlovac u pitanju, već i bilo koji drugi policajac. Disciplinske i druge procedure neka se odvijaju svojim tokom ali ne mogu da prihvatim situaciju da je „presuda“ izrečena a da se sa „osuđenim“ nije ni riječ progovorila kako bi objasnio svoj postupak.

Antrefile:

Radončić i Gačanin u izvještaju IFIMES-a

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) objavio je analizu pod naslovom: „Bosna i Hercegovina: Korupcija – pošast koja uništava BiH“. Prenosimo dio koji se tiče odnosa Radončić – Gačanin.

„Najava pokretanja disciplinskog postupka od strane ministra sigurnosti BiH Fahrudina Radončića protiv zamjenika direktora Granične policije (GP) Enesa Gačanina ponovno otvara pitanje moguće korupcije u okviru Ministarstva sigurnosti BiH. Naime, Gačanin se optužuje da je navodno štitio Edvina Kutlovca, pripadnika bh. misije UN-a u Južnom Sudanu. Kutlovac je bio pripadnik UN-ovih snaga u Južnom Sudanu i za svoje postupke trebao bi da odgovora nadležnima u okviru sistema UN-a, koji bi trebali sprovesti odgovarajuću istragu i utvrditi činjenično stanje i tek onda (ne)pokrenuti odgovarajuće mjere. Gačanin nije bio pretpostavljeni starješina Kutlovcu. U ovom slučaju Radončić ne pokreće disciplinski postupak protiv direktora Granične policije Vinka Dumančića, nego protiv njegovog zamjenika Gačanina, koji je u postupku reizbora za zamjenika direktora Granične policije. Dumančić odlazi u mirovinu i očito je, da je cilj pokretanja disciplinskog postupka protiv osobe, koja nije odgovorna ni po jednom pitanju za Kutlovca onemogućiti Gačaninov reizbor za istu poziciju. Osnovano se sumnja, da je cilj ministra sigurnosti dovesti podobnu osobu i zbog toga postoji osnovana bojazan da neko želi ostvariti protivpravnu korist imenovanjem “podobne” osobe na poziciju zamjenika direktora GP.

Međunarodni institut IFIMES će pratiti eventualno pokretanje izmišljenog disciplinskog postupka protiv aktualnog zamjenika direktora Granične policije BiH Enesa Gačanina, jer smatramo da postoji osnovana sumnja korupcije u cilju pridobivanja protipravne koristi, diskreditacije i eliminacije Gačanina kroz konkursnu proceduru reizbora zamjenika direktor GP. Da li će Nezavisni odbor Parlamenta BiH, koji je nadležan za vođenje disciplinskih postupaka protiv imenovanih policijskih zvaničnika pasti u zamku ministra Radončića ostaje da se vidi.“