Boriša Falatar: Pogled u budućnost koju ćemo zajedno graditi

Povezani članci

• Act now to prevent war in Bosnia and Herzegovina!
• Eurostat: Popis stanovništva je validan, greška od 4,6 posto nije problematična
• KINĐE
• Marko Vešović: O moralu balkanskih kruvetina
• Gradimir Gojer: Figurine koje su ”probile” oplošje
• Divlji kapitalizam bez moralnog kompasa

Boriša Falatar je rođen u Sarajevu 6.6.1975. Sin je Miljenka, inženjera strojarstva, i Dženane Falatar, ekonomistice. Sa suprugom Milicom, advokaticom, ima dvije kćerke, Lunu i Hanu, i sina Ivana.

Za Tačno.net govori o svojoj kandidaturi i predstavlja svoju viziju BiH.

Razgovarao: Predrag Blagovčanin

Šta je uspješnog čovjeka poput vas motivisalo da lagodnu poziciju u međunarodnoj diplomatiji zamijenite bavljenjem politikom u nesređenoj zemlji poput BiH?

Ideali i vjera da je promjena moguća. Zaista snažno osjećam da je došlo vrijeme za drugačiju politiku u BiH.

Naša zemlja ima jasnu perspektivu, sjajne resurse, fantastične ljude. Ali dvadeset godina politike podjela dovelo nas je tu gdje jesmo. Zajedno sa Našom Strankom imamo jasnu viziju politike koja se suprostavlja manipulaciji nacionalizmom i podjelama. Za tu se politiku vrijedi boriti, i meni je ova kandidatura čast i privilegija, nemjerljiva sa bilo kojim poslom koji sam ranije radio.

Svoje iskustvo u međunarodnoj diplomaciji, tih dvadeset godina, ne bih opisao kao lagodno, već kao posao koji podrazumijeva znanja, sposobnosti i odgovornost. Upravo je to kapacitet zbog koga vjerujem da mogu daleko kvalitetnije i odgovornije obavljati funkciju člana Predsjedništva od prethodnika, te snažno raditi na stvaranju nove slike i uloge Bosne i Hercegovine u međunarodnim odnosima.

Skoro svi će reći da ste osvježenje u BiH politici. Šta je ono što vi nudite da možemo reći da je potpuna promjena političke paradigme?

Pogled u budućnost koju ćemo zajedno graditi. Bosna i Hercegovina je preoptrećena etničkim podjelama i tenzijama koje potenciraju i zloiskorištavaju vladajuće elite.  Potrebna je nova politika koja će osloboditi građane okova prošlosti, besperspektivnosti i konzervativne stege, zbog kojih sve veći broj ljudi napušta našu zemlju. Sa modernim vrijednostima i vizijom, zajedno možemo ostvariti pomake koji će direktno mijenjati svakodnevnicu i perspektivu svih ljudi, te rezultate u procesima, na primjer integrativnim, koji se sada samo deklarativno koriste kao mantra.

Koje su vam uspomene na opkoljeno Sarajevo i koliko je zaista svijet upoznat s onim što se događalo sa Sarajevom?

Uspomene na taj period su moj osobni gubitak i prekinuto djetinjstvo. Tragedija Sarajeva, kao i tragedija čitave BiH obilježila je naše živote. No vrijeme je da skupimo snagu i hrabrost da krenemo dalje. Prošlost i naše žrtve treba poštivati, ali nužno je okrenuti se budućnosti.

 Isto tako promatram i svjetsku percepciju BiH. Poznati smo po tragediji, a vrijeme je da se ta percepcija mijenja, da gradimo imidž moderne, Evropske zemlje, zemlje prirodnih ljepota, velikih resursa, pametnih i sposobnih ljudi.

Bili ste nedavno i u Mostaru koji također ima sudbinu opkoljenog grada. Koliko su različita a koliko slična iskustva ljudi iz opkoljenih gradova?

Istina je da ljudi iz opkoljenih gradova imaju slična iskustva. U to sam se uvjerio u razgovorima širom naše zemlje, ali i iz razgovora sa ljudima koji su živjeli kroz ratni period u Beirutu, u Aleppu ili Kabulu.

Mostar je grad nevjerovatnog potencijala. On je grad simbol, turistički biser, mjesto ogromnog ekonomskog potencijala. No politika u Mostaru je opterećena prošlošću i podjelama, što odgovara trenutnim vlastodršcima. Međunarodna zajednica snosi ogromnu odgovornost za ovaj neprihvatljivi zastoj. Svaka politika koja i dalje razdvaja ljude u biti je istinski kriminal prema građanima tog grada.

Koliko je Sarajevo u koje ste se vratili zadržalo duh opkoljenog Sarajeva kojem se čitav civilizovani svijet divio?

Sarajevo je oduvijek bio grad otvorene ruke. Ono što je oduvijek fasciniralo svijet i naše susjede je opstojnost, dostojanstvo, i tolerancija koja je definirala Sarajevski dug. Današnje Sarajevo mora prepoznati svoj potencijal u 21. stoljeću, potencijal jedne od najinteresantnijih destinacija u Evropi. Naš grad je osjetio što znači biti žrtva i biti pod opsadom. To ne trebamo zaboraviti, ali ne smijemo našom žrtvom opterećivati nove generacije. Moramo raditi na Sarajevu budućnosti, stvoriti svijet i duh koji će biti inspirativan i kreativan, koji će okupljati dobre ideje i koji će biti globalno konkurentan. Kao što je to davno Bono rekao na koncertu U2 na Koševu, Sarajevo je grad budućnosti.

 Kako ste kao neko ko je preživio pakao opsade Sarajeva doživjeli presude Karadžiću i Mladiću?

Kao pravdu. I mada naravno ta pravda nikad nije ni u potpunosti zadovoljena, a možda ni dostižna, simbolika ovih presuda je nešto što ostaje zapisano kao opomena za budućnost.

Da li je Haški sud presudama Karadžiću, Mladiću, Prliću i Praljku ispunio svoju misiju i sve nas uvjerio da pravda ipak postoji?

Žrtve možda nikada neće u potpunosti osjetiti, ali s druge strane pravedna presuda je ostvarena i bez obzira na oprečne reakcije i na dnevno političke poražavajuće stavove, ona je pečat koji definira prošlost i polako otvara put ka budućnosti.

Da li je dobro da na građanskoj sceni imamo tri kandidata za člana Predsjedništva, što objektivno može dovesti da na kraju u predsjedništvu nemamo ni jednog?

Ne dijele svi ti kandidati ista uvjerenja, niti svi zaslužuju biti definirani kao građanski. Duboko sam uvjeren da upravo našom kandidaturom nudimo jedinstvenu politiku koja otvara vrata budućnosti. Toga na žalost na BiH političkoj sceni ima malo. I ako mi isprovociramo bar malu promjenu diskursa, i uspijemo stvoriti novu i dugoročnu političku platformu, onda ćemo veoma brzo i lako ujediniti progresivne snage. Udruživanje građanske opcije na silu, kako su to neki pokušali da urade u prošlosti, jasno je da nije funkcioniralo.

Izjave mržnje koje dolaze iz Vučićeve Srbije i od Milorada Dodika lede krv u žilama, regovao je vaš predsjednik Predrag Kojović. Šta ćete uraditi kao član Predsjedništva da se ta mržnja zaustavi? I može li se ona uopće zaustaviti?

 Mrak se ne može pobijediti mrakom, nego svijetlom. Peđa je jasno definirao stvari i mi zajedno i čvrsto stojimo na tim pozicijama. Naša politika je ta da je suludo uplitati se u taj diskurs i teren, jer on ovoj zemlji i ovoj regiji ne može donijeti ništa no stalno i ubitačno nazadovanje. Mnogo više nas stvari veže nego što razdvaja. Nacionalistička huškačka politika je najveća ili čak jedina brana normalnosti.

Hrvatski državni vrh na čelu sa predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović otvoreno se miješa u unutrašnje stvari BiH. Šta ćete uraditi da se to zaustavi?

Čvrsto ću tražiti da se poštuje suverenitet BiH, te da se otvore pitanja na koje BiH ima pravo, kao što je pitanje naše imovine u Hrvatskoj, ali i Srbiji. Učiniću sve da se grade novi, kvalitetni odnosi u regiji, jer ne treba sve što je pogrešno koristiti da postane još jedan kamen u zidu. Mi moramo rušiti taj zid i biti snažni u tome, istovremeno štiteći dignitet Bosne i Hercegovine.

Bošnjački nacionalizam kojeg je sjajno detektovao član vaše stranke Tarik Haverić, doživljava svoj vrhunac. Može li bošnjački nacionalizam uništiti ono što su sačuvali branitelji Sarajeva, Mostara..?

Svaki nacionalizam u BiH je negativan, i ovu zemlju vodi u smjeru kojim ide protekle dvije decenije. Taj se fenomen manifestira na različite načine, i često se nešto što se jednima čini ok, drugima reflektira kao uvreda. Kod nas nedostaje osjećaj empatije. Na kraju krajeva ovoj će zemlji biti dobro koliko bude dobro onim ljudima koji su manjina u svojim sredinama. Ti ljudi su najveće žrtve nacionalizma. Pitajmo ih, ali iskreno, kako danas žive.

Koliko je važno donijeti zakon koji će zabraniti negiranje presuda Haškog suda i veličanje haških optuženika?

Cilj je da se odluke sudova, koje BiH priznaje kroz Ustav i međunarodne ugovore mora poštivati. Ključno je pitanje kako da dođe do suštinske promjene, da ljudi istinski počnu poštovati riječ pravde. Da li je to Zakon ili ne, u svakom slučaju moj glas je tu. No najbitnije je da kroz pet, deset godina, živimo u miru sa prošlosti i da nove generacije, uz potrebno poštovanje, ne budu taoci onog što se desilo prije njihovog rođenja.

 Šta najviše zamjerate svojim protukandidatima Komšiću i Čoviću?

Katastrofalne rezultate koje su ostavili za sobom nakon tri kontinuirana mandata. Zaustavljene su integracije, stopa investicija je nezadovoljavajuća, ratna retorika se zloiskorištava, stvorene su podjele koje su gore nego poslije rata. Odnosi između Bošnjaka i Hrvata čini se nikada nisu bili gori. Moji protukandidati su svakako značajno doprinijeli svemu navedenom.

Mladi odlaze masovno iz BiH, mnogi će reći da je ekonomski položaj zemlje samo jedan razlog. Kako biste vi uvjerili nekog mladog čovjeka da ostane u zemlji korupcije, nacionalizma i ratnog govora najvećih funkcionera?

Time što nudimo priliku za zajedničku borbu i pobjedu protiv tih rak rana. Time što nudimo viziju da su bolja vremena pred nama. Da naša zemlja ima perspektivu, i da konačno imamo politiku okrenutu budućnosti. Jer možemo zajedno pobijediti nacionalizam, smiriti tenzije i strah koje proizvodi trenutna politika.

Ankete nekada pogriješe, ali većinom dva dana uoči izbora možete nazrijeti rezultate. Postoji li realna mogućnost da vi i gospodin Komšić sjednete dan uoči izborne šutnje i dogovorite se da podržite onoga ko ima veću šansu da pobjedi Čovića, bili to vi ili gospodin Komšić?

Volio bih da vjerujem da je Komšićeva politika politika otvorene ruke. Ali evidentno nije. Čović se jasno i ne trudi to da prikaže. Bojim sa da bi pobjeda bilo koga od ove dvojice kandidata dovela do daljnjih blokada i podjela, i do daljeg produbljivanja loših odnosa između dva naroda. Žao mi je što tako moram odgovoriti, ali zaista ne vidim puno stvari koje povezuju moju i Komšićevu politiku.

Hoćete li se nastaviti baviti politikom u BiH bez obzira na izborni rezultat u oktobru? Ostajete li u BiH s politikom ili bez nje?

Svjestan sam da se promjene za koje se zalažemo ne postižu sprintom, već maratonom. Ovo je nastavak duge borbe Naše Stranke i početak dugog puta za mene osobno. Politika otvorene ruke nema alternativu. Sve drugo vodi ka stagnaciji i siromaštvu. Nacionalizam je najveće zlo, i ja namjeravam nastaviti raditi na ekonomskom progresu, pomirenju i okupljanju naših građana, jer to je jedini ispravan put ka modernoj i sretnoj Bosni i Hercegovini.