Kategorija Deblokada uma

Zašto ljevičari moraju šetati ulicama

Ljevicu treba da odlikuje i beskompromisna borba za ljudska prava i tolerancija naspram šovinizma i mržnje prema Drugima i drugačijima. U sklopu ljudskih prava ljevica se intenzivno zalaže za rodnu ravnopravnost i feminizam spram društvene matrice patrijarhata i seksizma. Daje nesumnjivu podršku manjinskim LGBTIQ pravima naspram izražene homofobije jer to pripada pravu na slobodno izražavanje seksualne ili bilo druge orijentacije, što naravno, nije samo po sebi manje ili više važno od drugih prava.

Godine koje je pojela nada

Važno je imati na umu: nikada se stranka uglađenog Europejca Čovića nije distancirala od svog bivšeg predsjednika Kordića – nema tu diskontinuiteta; kao što Dodik nastavlja Karadžićevu politiku i slijedi iste ciljeve, čak i ne krijući tu svoju misiju, tako i današnji HNS, dominantni faktor u vladajućoj koaliciji u FBiH, sebe vidi na istom onom zadatku koji su svojevremeno preuzeli Boban i Kordić.

“Izdajnici” Bosne

Najrigidnije konzervativne ideologije nacionalizma rasturaju jezikom mržnje važne zajedničke bosanskohercegovačke vrijednosti, kao da je zajedništvo neko metafizičko zlo. Ipak, najveća je sreća što se ne može tako lako uništiti istorijska vertikala jednog društva, a bosanskohercegovačko društvo je kroz istoriju društvo koje ima opasne dionice zla ali i snažne dionice dobra.

Populističke igre

Pred nama je pitanje da li smo još uvijek sposobni shvatiti poruku demokrata stare Atene koji su pozivali na "stvaranje ljudskih bića koja žive u ljepoti, koja žive u mudrosti, ljubeći zajedničko dobro"? Ako ubrzo ne odgovorimo kao zajednica na ovo pitanje onda će dramatična poruka Maxa Webera: "Onaj koji traži spas duše svoje i duše drugih, ne bi ga smio tražiti na stazama politike" imati pojačan smisao srži angažmana odlučnih demokrata da zaustave fanatizam i nepopustljivost populista.

Usta puna klevete

Političar koji gotovo na svakodnevnoj osnovi kleveće i laže, odlučio je inkriminirati klevetu i uvredu. Opravdano sumnjamo da će samog sebe prijavljivati. Ovo je organizirani napad Režima na novinare, nezavisne mislioce, civilno društvo i ugrožene skupine koje se, kako to kliče Starina Draško, ne uklapaju u tradicionalne vrijednosti srpskog patrijarhata. Vrijeme je za odgovor slobodnih i profesiji odanih novinara i urednika, ali i za zapadni odgovor

Schmidt i Habsburg: Karikatura imperije

Zapad danas sprječava jednu zemlju u srcu Evrope da primijeni njegove vlastite civlizacijske standarde. Zbog toga ni SAD ni EU danas u BiH ne djeluju kao liberalna imperija, kakva je u svojim povijesnim okvirima i u svojoj zadnjoj fazi bila Austro-Ugarska, one zapravo ne djeluju kao imperija uopće, već najprije kao neuvjerljiva karikatura nekog kolonijalističkog režima iz 19. stoljeća, a Christian Schmidt se svojim ponašanjem upisuje u samo središte te karikature. Franjo Josip, šta god danas mislili o njemu, poveo nas je u 20. stoljeće, a njegov samozvani i daleki nasljednik nas u ime Zapada vuče natrag u  19. vijek.

Iščezla sloboda

Svako nametanje silom mišljenja ili osjećaja nekom drugom od nas, pojedinačno ili kolektivno je jedan oblik fundamentalizma koji ugrožava polje slobode. Protiv takvih tendencija režima treba podići glas, reagovati, braniti princip slobode kao prostor koji otvara vrata svim ostalim duhovnim dimenzijama. Ako nema te slobode, ako ju je nadvladao fatalizam i fanatizam, čovjek više nije čovječan, postaje rob tame i crnih misli, osuđen na društvo koje se razvija u smjeru antimodernizma i antihumanizma. Mnogi su proricali demokratski val slobode u Evropi nakon pada Berlinskog zida kao signal svršetka ratova, ugnjetavanja i historije kao moći, jer se vjerovalo u dolazak epohe kada će ljudska historija biti utemeljena na našoj sposobnosti da govorimo, mislimo i međusobno razgovaramo. Nažalost, vrlo brzo se na primjeru ex-jugoslovenskog raspada vidjelo da smo daleko od tog stanja duha.