Fotografija: Czeslaw Łuniewicz Bronislava Wajs ili Papusza (Lutka) rođena u ciganskom taboru, na poljskom teritoriju. Sama naučila pisati i čitati, zapitkujući seosku djecu o slovima i značenjima. Izbavila se nacističkog progona, skrivajući se sa svojim taborom po šumama. Lutala s
foto: Starmo Mostar — „Neum, Casablanca“ naziv je nove knjige hrvatskog historičara mostarskih korijena Dragana Markovine, koja je u srijedu uveče promovirana u bašti Ćorovića kuće u Mostaru, u organizaciji Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva (SPKD) Prosvjeta iz Mostara. Knjiga,
Fenomen nasilja u porodici je toliko eskalirao da je konačno, unazad nekoliko godina, prepoznat kao ozbiljan društveni problem, te mu se počinje posvećivati dužna pažnja. Međutim, analizirajući poduzete aktivnosti, može se vidjeti da se one uglavnom odnose na žrtve i
Poneko od Crnogoraca prišao je partizanskom pokretu odmah nakon trinaestojulskog ustanka, neko se i otisnuo diljem prostora gdje se žestoko tuklo i ginulo. A potajni dostavljači i otvorene sluge okupatoru, pa to ne treba pitati: ima li igdje na svijetu
Dragi Semezdine Mehmedinoviću! Pišem ti sa zadnje stranice „Me‘meda, crvene bandane i pahuljice“. Ponegdje sam se borila s dahom, ali je na kraju ipak ostalo dominantno osjećanje ljubavi koja izbija iz svakog pasusa i donosi, u konačnici, smisao i smiraj
Elvedin Nezirović – foto: Lejla N. To da je bilo ko uspio preživjeti opsadu istočnog Mostara, za mene je ravno čudu i to mi je čudo sve veće što vrijeme prolazi. Ali jesmo li iz te opsade, iz tog otpora
Fotografije: Vanja Čerimagić/ Bookstan Sinoć je u Sarajevu, na festivalu književnosti Bookstan, promoviran roman “Ono o čemu se ne može govoriti”, autora Elvedina Nezirovića. Radi se o Nezirovićevom trećem romanu, koji je svojevrstan nastavak njegove autobiografske knjige “Boja zemlje” (Laguna, 2016).
Foto: FB Elvedin Nezirović Novim romanom „Ono o čemu se ne može govoriti“ Elvedin Nezirović se vraća motivima svog prvog romana „Boja zemlje“, autobiografskoj hronici, ali umesto da nastavi da priča priče o životima ljudi s kojima je živeo, rastao
Prodorno i utješno, čestito i hrabro – tim se riječima tek donekle opisuje dojam čitanja “Opraštanja i sjećanja”, nove knjige sarajevskoga franjevačkog teologa Ivana Šarčevića, koju je nedavno objavio izdavač Ex Libris iz Rijeke. Jer, u toj svojevrsnoj filozofiji trpljenja
Foto: ISTOCK – Sa argumentima interkulturalnosti i intertekstualnosti bosanske književnosti – Smisao je ovog teksta da se zamislimo nad činjenicom postratnoga političkoga i akademskoga srpskoga, hrvatskoga i crnogorskoga izopćavanja studiranja bosanske književnosti. Sa posljedicom isključivanja bosanske sinkretičke kulture sa njenom književnošću
Država nam curi, a jezik nestaje u diseminaciji. Unuke i unuci profesor(ic)a našeg jezika će za 10-15 godina pamtiti samo stotinjak riječi koje su izgovarale njihove nene/bake, davno ih uspavljujući, negdje na dalekom „bliskom (jugo)istoku“ Evrope. Eksperiment se nastavlja, vivisekcija
FATIMA, MOJA MAJKA Jedna od rijetkih osoba koja jednim okom plače, a drugim se smije, u isti čas. Zašto o tome pišem? Zato što su nekad mnogi govorili da sam na majku najviše nalik. I što sam dugo bio
Enes Kišević – foto: Tomislav Miletic/PIXSELL Zlo se može pobijediti jedino istinom. I kućnim odgojem. Kada bi nam bar jedna generacija prošla bez rata bilo bi to najveće dobro koje roditelji ostavljaju svojoj djeci. Upravo zato, zbog mira naše djece,
Foto: montenegrina.net Sve ideologije su antipodi ljudskom, odnosno individualnom. Gube se od utopije do distopije. Glavni junak ove knjige kao svoju moguću ublagu vidi u slobodoumnoj ljevici, odnosno, u svom bdjenju nad lirskim socijalistom. Neobična je „Zimska škola flaute“ Borislava
Foto: FB Ovih dana iz tiska je izašla peta samostalna poetska zbirka Petra Fehira “Beskorijeni“ u izdanju CIN-a iz Fažane. Iz recenzije dr. sc. Kornelije Pinter izdvajamo: ‘Riječi su jednake u svakodnevnom govoru i u poeziji, razliku valja tražit u
© Copyright 2016 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
