ENGOD KOLIJEVKE PA DO BAJKE (odlomak)
Pjesme o Titu
Nazad na početnu stranicu...
Književnost
Kader Abdolah: Na kraju će pobijediti vaša otvorenost
Vraćam se, sigurno. Ovo je kraj puta. Knjige su mi prevedene na mnogo jezika, ali ih još nema na persijskom. (Kader uporno odbija da govori o “Iranu”, on uvijek koristi naziv “Persija” – prim. GS). Doći će, valjda, i to vrijeme. Vratiću se, napisao sam tako snažna djela da me oni koji me tamo ne vol
Volim anarhiju Njujorka
Njujork ima svoju osobenu estetiku. Za razliku od mojih njujorških prijatelja, volim da lutam tim ulicama bez prestanka. O Evropi ne razmišljam uopšte kao o Evropi, već osvakoj od tih zemalja zasebno. Kad si u Engleskoj, ne možeš ni da razmišljaš o Evropi. Moji prijatelji, engleski pesnici, kažu mi
Istorija ne sme da bude literatura
Nezavisno od romana, pozivi na nacionalno jedinstvo, na nacionalno okupljanje, pozivi su na jednoumlje i na totalitarizam. Ne možemo se, znači, nacionalno okupiti oko mnoštva politika i ideja, nego to uvek treba da bude oko određene politike ili, tačnije, oko određene ličnosti. Nacionalni okupljači
Duško Novaković: Ne umem da povlađujem
Ne mogu za sebe reći da sam pesnik katastrofističkog usmerenja, takozvanog diktata konačnosti. Svet još uvek posmatram u njegovoj nezavršenoj i nesavršenoj konstelaciji odnosa duha i materije. No, sve se u njemu, citiram Kavafija, “sjajno uklapa”, bez obzira na prevagu količina nesreće koje taj isti
PAKLENE DEVETOMAJSKE SALVETE
Najprije je imao djevojku Sam (Samija) pa Suzy (Suzana), potom još nekolike, a odnedavno se trudio oko Mary (Merima) koja bi trebala predstavljati željeni kalibar
KLAUSTROFOBIJA – ili RECEPT ZA USPJEH
Kada se objektivno sagleda djelo (što, kao i takvi, nerijetko čine) i postave ga unutar nekog od validnih vrijednosnih sistema zatvaraju se unutar kabineta kako bi – u rijetkim momentima – osjetili da su najbolji. No i to što su najbolji nikako ne kazuje da su i dobro. Možda, jednom. Kada se načini
Odlazak argentinskog genija
Ernesto Sabato zagrebao je ispod te površine dovoljno duboko i odlučno osiguravajući si time spas od zaborava i kartu za vječnost
Saadat Hasan Manto: PISMO 1
Ovdje danas umreš, sutra si zaboravljen. Ako umre neko u porodici, nesreća je za one koji su ostali a koje se često može čuti kako zapomažu:“Zašto je ovaj nesretnik umro? Trebao sam ja.“ Istina je, Ujače, da mi ne znamo ni kako živjeti niti kako umrijeti.
Ikone oskvrnutog hrama – Safet Zec
Kuća koje nas još jedine štite od nevremena, i čuvaju u varljivoj nadi da svijet u kome smo rasli i živjeli nije u potpunosti i do kraja pretvoren u ruševine i prah.
VRELI POGLED SA PETOG SPRATA
Za dva dana su sjedile kod Eme na balkonu. Mirso ih je možda posmatrao iza zavjese prozora, ali to nisu mogle znati. Bila je nedjelja i bila je utakmica pa su bile sigurne kako Nijaz sa uda negdje maše navijačkom zastavom i u alkoholičarskom transu širi ruke. Razgovarale su o svemu i svačemu, kao pr
Iza zida
Dobar trenutak je čas u kojem se može govoriti o poeziji ili povodom nje, a sasvim neodređen onaj trenutak u kojem je taj čas određen poezijom, zato što se još uvek ne može pouzdano znati kojom poezijom i na koji način poezijom.
Propuštena književna lekcija
Peti književni susreti posvećeni Danilu Kišu u Subotici
Živela revolucija nek je daleko od mene
Intervju: Huan Karlos Ćirinos, venecuelanski pisac
Могу да будем ватра, али то не желим
ИНТЕРВЈУ: ДАВИД ГРОСМАН, КЊИЖЕВНИК Оно што се дешава у Либији за мене је скоро мистерија, али мислим да је тешко да ћемо после толиких крвопролића тамо видети демократију
Čuvar uspomena
On kazuje, ja pomno slušam; nastojim upiti svaku riječ. I to kazano, poslije, zapišem. Uglavnom doslovno; jedino pokoji uzdah nisam znao napisati; ni pogled, koji bi ponekad, pomalo zamućen, nekamo odlutao. I evo, to je ta očeva pjesma, u kojoj je i moja želja žarka da on još dugo bude ono u čemu mu
