Dom za treptanje
Uzrujava ih talasanje. Njihova mora su mirna, i bijela. Zar nije, uostalom, bijelo, uspavano more, savršenijih oblika od onog podivljalog, modrog?
Uzrujava ih talasanje. Njihova mora su mirna, i bijela. Zar nije, uostalom, bijelo, uspavano more, savršenijih oblika od onog podivljalog, modrog?
Ove godine navršava se pola veka od kad je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu.
U provincijalnom loncu našega nazovilibe-ralizma moje nenadano preseljenje u hotel, to što ne tajim da sam se odvojio od svoje supruge, gospođe Agneze, uslijed vlastite krivnje, sve to povisilo je stepen uzrujanog neraspoloženja spram moje neznatne i te pretjerane pažnje u svakom slučaju nedostoj
Kratka priča srijedom
Ko hoće da bude dijelom folklora eto mu,ali molim da me se ostavi na miru
Kod bosanskohercegovačkog čovjeka (a mislim na individue iz svakog etnikuma: srpskog, hrvatskog ili bošnjačkog) u trenutku kad se na ovaj ili onaj način dokopa vlasti, javi se neka čudna i laka samoživost stalno podsticana atavističkim nagonom da se nametljivo i uporno stiče i gomila. Ako
Trećega dana poslije večere u vinogradu uputio sam kartelu pismo da sam obolio i da kroz jedno, po predviđanju liječnika “neizvjesno vrijeme”, ne mogu nastupiti svoje dužnosti; tom suhoparnom, potpuno oficijelnom pismu priložio sam liječničku svjedodžbu jednog svog znanca kirurga: nadražaj slijep
Feral nas je učinio slobodnijima.
Jedno mi je međutim postalo jasno: treba ostati logičan, jer bilo kako bilo, logika nikada nije nepouzdan vodič. Istina je: bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.
Svi smo mi maske i svi smo mi zakrinkani i svaki čovjek osjeća potrebu da skine svoju masku na jedan tren, da se raskrinka, da progovori po crti svog intimnog raspoloženja, ali da jedna jedina riječ može da ponese čitav jedan život kao balon što se otkinuo, da jedna riječ može da poleti zajedno s
Kratka priča srijedom
– Mala priča o mom prvom susretu sa Tribinom, o Saši Meršinjaku, Mostaru, Zagrebu, Doboju, Grabancijašu, Jozefini …
Kad se bog Mars preselio u Irak i Avganistan, a zvanice se razišle sa krvavog Banketa u bivšoj Jugoslaviji, Glembajevi su uputili čvrst pogled u ogledalo, popravili kravatu, pogledali na rolex i izišli na prijeme, u počasne lože fudbalskih stadiona, na modne revije i proslave vlastitih jubileja u st
Kada je vjetar prorijedio dim i prašinu od posljednje granate, koja je pala negdje dolje ispod Adamove kuće, i razišli se krici, ukazao se taj prizor. Eksplozija je, valjda, oborila ljestve ispod Adamovih nogu i on je ostao viseći o gredi niz zid svoje kuće. Njegova slabašna žena uzalud je pokušaval
I sve su prilike da ću ja odavde otići kao jedan snuždeni dužnik koji pored bogatstva, dobara i moći nije znao kako da se oslobodi i riješi tog, u biti, sitnog duga. I on će ostati kao mrlja na bjelilu, kao mučnina pri savjesti.
Antologija Jutra poezije ili intrigantna ljepota različitog