Dok su god na vlasti nacionalne stranke postoji stalna mogućnost konflikta i destrukcije. «Nacionalizam ili mir», tako je Orhan Pamuk u svome švedskom govoru definirao alternative suvremenog društva. Trećega nema. To se odnosi i na nas. Evropa je, u svakom slučaju, beskrajno daleko, pred nama je još
Jozefini Dautbegović
Francuska rivijera mediterana mora da je prilično vjerna replika raja. Sa mnom, baš kao što je to Timerman predvidio, dane odmora provodi i Lejla. Nisam se durio na istinitost njegove prognoze jer Lejla je obdarena prelijepim tijelom, a i nije glupa kao Sara za koju mi prijatelji govore da
Ovih dana iz štampe je izašao roman Vjekovo u izdanju Zadužbine Petar Kočić.
Odbija ura na katedrali. Četiri svjetlija zvuka i jedanaest mračnih, crnih gongova. Bije bat sa zvonika crkve mrtvoga madžarskoga kralja, plove zvuči nad gradom, u srebrnom zvonkom krugu, odjek tajanstvene melodije pline po po-lumračnoj sobi, protječe vrijeme, zvone satovi na crkvama, noć je, jed
Još uvijek čekam da me zovne na telefon i da nastavimo sa razgovorom tamo gdje smo stali.
Nikad i nigdje neće ostati zabilježeno da su ovi sinovi, prije nego što su postali huligani, sasvim nehuliganski uvjeravali svoje majke kako i nije tako strašno u životu ponekad ne pojesti ništa cijeli dan.
Poezija je smisao koji otkopavamo, često mukotrpno otkrivamo po svojoj duši, iskustvu, po svojim mislima, osjećajima… izliven u riječi, u jezik. A kad se te riječi pretoče u drugu zvučnost, naročito kada je to zvučnost melodičnog, poetičnog Danteovog jezika, onda naša otkrića postaju bogatija i
Promatrao sam nebo. Visoko iznad platana bilo je sivo, sve sivlje, sniježilo je sve gušće, sve jednoličnije u ravnim brzim okomicama, sudnica je počela da putuje vertikalno uvis sve brže, kao lift, ja sjedim u liftu, putujem, u gradu daleko zvone zvona, a tu kraj mene jedan šivaći stroj šije za m
Uzrujava ih talasanje. Njihova mora su mirna, i bijela. Zar nije, uostalom, bijelo, uspavano more, savršenijih oblika od onog podivljalog, modrog?
Ove godine navršava se pola veka od kad je Ivo Andrić dobio Nobelovu nagradu.
U provincijalnom loncu našega nazovilibe-ralizma moje nenadano preseljenje u hotel, to što ne tajim da sam se odvojio od svoje supruge, gospođe Agneze, uslijed vlastite krivnje, sve to povisilo je stepen uzrujanog neraspoloženja spram moje neznatne i te pretjerane pažnje u svakom slučaju nedostoj
Kratka priča srijedom
Ko hoće da bude dijelom folklora eto mu,ali molim da me se ostavi na miru
Kod bosanskohercegovačkog čovjeka (a mislim na individue iz svakog etnikuma: srpskog, hrvatskog ili bošnjačkog) u trenutku kad se na ovaj ili onaj način dokopa vlasti, javi se neka čudna i laka samoživost stalno podsticana atavističkim nagonom da se nametljivo i uporno stiče i gomila. Ako
Trećega dana poslije večere u vinogradu uputio sam kartelu pismo da sam obolio i da kroz jedno, po predviđanju liječnika “neizvjesno vrijeme”, ne mogu nastupiti svoje dužnosti; tom suhoparnom, potpuno oficijelnom pismu priložio sam liječničku svjedodžbu jednog svog znanca kirurga: nadražaj slijep
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
