Lijepo lice Hrvatske: Viktor Ivančić
Feral nas je učinio slobodnijima.
Feral nas je učinio slobodnijima.
Jedno mi je međutim postalo jasno: treba ostati logičan, jer bilo kako bilo, logika nikada nije nepouzdan vodič. Istina je: bio sam prilično sam, ali osamljenost još uvijek nije dokaz da čovjek nema pravo.
Svi smo mi maske i svi smo mi zakrinkani i svaki čovjek osjeća potrebu da skine svoju masku na jedan tren, da se raskrinka, da progovori po crti svog intimnog raspoloženja, ali da jedna jedina riječ može da ponese čitav jedan život kao balon što se otkinuo, da jedna riječ može da poleti zajedno s
Kratka priča srijedom
– Mala priča o mom prvom susretu sa Tribinom, o Saši Meršinjaku, Mostaru, Zagrebu, Doboju, Grabancijašu, Jozefini …
Kad se bog Mars preselio u Irak i Avganistan, a zvanice se razišle sa krvavog Banketa u bivšoj Jugoslaviji, Glembajevi su uputili čvrst pogled u ogledalo, popravili kravatu, pogledali na rolex i izišli na prijeme, u počasne lože fudbalskih stadiona, na modne revije i proslave vlastitih jubileja u st
Kada je vjetar prorijedio dim i prašinu od posljednje granate, koja je pala negdje dolje ispod Adamove kuće, i razišli se krici, ukazao se taj prizor. Eksplozija je, valjda, oborila ljestve ispod Adamovih nogu i on je ostao viseći o gredi niz zid svoje kuće. Njegova slabašna žena uzalud je pokušaval
I sve su prilike da ću ja odavde otići kao jedan snuždeni dužnik koji pored bogatstva, dobara i moći nije znao kako da se oslobodi i riješi tog, u biti, sitnog duga. I on će ostati kao mrlja na bjelilu, kao mučnina pri savjesti.
Antologija Jutra poezije ili intrigantna ljepota različitog
Manuella je nešto zločesto rekla o Srećku, koji ju je prošlog tjedna nominirao zato što je samo Asimu pokazala bradavicu, premda Krešo i Serenada tvrde da uopće nije, i sad cijela BB-kuća raspravlja o tome, a publika se među sobom gloži, kao da je riječ o nečemu uistinu bitnom
Jergovićev je osnovni problem u tome što je on u kroničnom nesporazumu sa stvarnošću, što se ne bi nikoga posebno ticalo da je on neki benigni čudak, a ne čovjek koji, kako je to lakonski dijagnosticirao Rade Jarak, već godinama terorizira kompletnu hrvatsku kulturnu scenu. Jergović, naime, živi u d
Nemušt kao uglavnom uvijek, Vlaho Bogišić preventivno reagira, doduše u kondicionalu, predmnijevajući situaciju u kojoj bi, ako se dopusti govor Velimira Viskovića, netko nekome vrlo skoro mogao reći kako ‘balija ima monopol nad poezijom u Hrvatskoj’. Budući da poznajem Vlahu Bogišića, i to barem t
Voljeti treba ljude, biti im na usluzi, pri ruci, u gostoljubivome stavu domaćina, s grimasom na obrazu dobroćudno nasmijanom, s grimasom slatkom, marcipanskom, kao novogodišnje prase u poslastičarskom izlogu, to sam propovijedao kao društveni princip i po toj osnovnoj direktivi ja sam se i vladao g
Fascinantna povijest (ali i sadašnjost) jedne pjesničke tribine
Na dan smrti kultnog hrvatskog pjesnika Josipa Severa – 28. siječnja – počinje dvodnevno slavljenje pjesničke riječi kojemu je u fokusu pjesničko premreživanje grada
Predsjednik Hrvatskog društva pisaca (HDP) Velimir Visković pozvao je sarajevskog književnika Ivana Lovrenovića da se vrati u HDP iz kojega je istupio nakon njegove izjave o Miljenku Jergoviću