Srbija je 99,74%
Neka drhti onih 0,26% koji danas vladaju svetom…. 99,74% svetske populacije će, predvođena Srbijom i Predsedavajućim, zadati konačan udarac imperijalističkom poretku. Srbija je 99,74%!
Neka drhti onih 0,26% koji danas vladaju svetom…. 99,74% svetske populacije će, predvođena Srbijom i Predsedavajućim, zadati konačan udarac imperijalističkom poretku. Srbija je 99,74%!
Nemam se zbog čega kriti, a još manje razloga od nekoga bežati, naročito ubuduće, jer ovi napadi i neažurnost nadležnih službi samo me utvrđuju u ubeđenju da sam na pravom putu, a oni koji organizuju moje zastrašivanje time pokazuju koliko se zapravo plaše iznošenja istine o sebi, a posebno koliko s
Takav nojevski stav i pokopavanje najsvjetlijih tradicija vlastitog političkog djelovanja vodi samo u jednom smjeru. Ka gubitku bilo kakve prepoznatljivosti i neminovnoj propasti. Nemojte reći da niste bili upozoreni.
Pritisak se povećava i na domaćem terenu. Pritisnuti mjerama štednje koje kod ove vlade najviše udaraju one s najtanjim novčanicima, građani sve više okreću leđa vladajućim liberalima. S jedne strane “brbljavi” Wilders, s druge socijalisti, koji bilježe nezapamćen rast popularnosti… Između malja
Bio je 18. maj 1993. godine kada su krenuli u slobodu. Oko 17 sati su došli do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se čvrsto za ruke… Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Metak je bio smrtonosan. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena, uspjela je dopuzati do Boška, zagrliti ga. Koji
Od cele ove priče ostaće samo još jedna jeftina epizoda tipa one o špijunskoj aferi generala Perišića ili pak šefa DB-a Jovice Stanišića koji je sarađivao sa američkom obaveštajnom službom CIA. Mnogo buke oko ni oko čega… Tresla se gora, a rodio se miš! Pa setimo se Legije i njegovih izjava kako ć
A majka je u tom bošnjačkom selu učiteljevala prije više od pedeset ljeta. Voljeli su se. Uvijek je ostala dobra s njegovim mještanima, a najviše sa Ćamilom. Dobrim čovjekom u lijepim, ali i u lošim vremenima.
Prišla sam krevetu i odložila crnu torbu podno njegovih nogu. Pridigao je glavu, pomaknuo desnu ruku u mome smjeru i s naporom izgovorio svoje ime, premda mi je ono bilo poznato. Zatim mu se kut usana nakrivio u jedva primjetan osmijeh. Prije je to bio nedefinirani facijalni grč, ali je za ovu prigo
Ovakve knjige postoje upravo zato ne bi li se makar nekad i neko (od tih zlih i bestidnih) čitajući ih, u njima prepoznao i bar na trenutak postidio. Postidio sebe, svojih riječi, i svojih djela. Odnosno, svojih nedjela, i svoje neljudskosti.
Ne znam da li i on vozi ferari, ali po drskosti je svakako sličan nes(p)retnom splitskom gradonačelniku, koji, nakon 320 polomljenih kostiju, svojim “podanicima” poručuje da ne kukumavče. “Ajde, bogati, šta ste se uspizdili? Kako je tek onima u Sibiru?!”, rekao je gospodin, vrativši se sa šopinga
Ovih dana Srbija ponovo trpi genocid, ali ovaj put od strane okrutne prirode koja nas zasipa snegom kao pomahnitala. Putevi su zavejani, sela po Srbiji odsečena od sveta, škole ne rade, ljudi se smrzavaju, ma užas jedan. Zar posle svega moramo trpiti i ovaj genocid prirode nad nama koji smo se tolik
Nije briga ni šjor Duju, ni uvaženog biskupa što se u tu istu Republiku Srpsku nije vratio gotovo nitko od Hrvata, što je već u samom imenu i grbu šovinistička i isključiva te što predstavlja trajnu rak-ranu traumatiziranog društva. Sve u cilju legalizacije nadmoći u većem dijelu Hercegovine. Ako je
Moj cilj su bile Aida Delić ili Edina Šečerović. Samo trenutak pažnje jedne od njih bi otvorio put ka čovječanstvu tako potrebnom intervjuu kojeg bi jedna od njih obavila sa mojom malenkošću.
«Minulo je od tih neveselih dana već skoro pola vijeka, djeda odavno nema na ovome svijetu, a ja još ni danas posigurno ne znam kakve je boje sljez. Znam samo da u proljeće iza naše potamnjele baštenske ograde prosine nešto ljupko, prozračno i svijetlo pa ti se prosto plače, iako ne znaš ni šta te b
Kao da Hrvatska s regijom nema ništa, osim što se tu zatekla igrom hude sudbe koja joj je namijenila civiliziranje balkanskih divljaka. Koliko god takvo shvaćanje bilo maksimalno odbojno, donekle ga se može razumijeti kad recimo dolazi od britanske ili francuske politike, ali kada dolazi od Hrvatske
Žao mi je samo što korumpirana UEFA, vjerovatno iz finansijskih razloga, tada “Partizanu” nije zatvorila vrata Evrope za barem 10 godina. No, poslije mnogih incidenata, to su zaslužili i gotovo svi naši nekadašnji “veliki” klubovi. Timovi od čije je bivše veličine i sjaja ostala samo teška sjenka pr