Ko živi ovde zna vrlo dobro koliko smo skloni paralelnoj stvarnosti i njenim ’institucijama’ i da smo spremni i da ubijamo za ovu stvarnost ukoliko neko pokuša da nas prodrma racionalnim argumentima. Ko živi u Srbiji mora naučiti da: ima kampanja, izbora nema!
I kad sam kasnije razmišljao: kako se, pobogu, onoliki SSSR bez metka raspao; kalo se Češka i Slovačka mirno rastadoše; kako, i zašto, i pored sjajnog plana, nije mogao “proći” moj zemljak Marković – nekako bi mi se uvijek vraćala slika iz praškog praskozorja: “Hrvatske pičke, dođite u Beograd!!!” T
Ako već ne zbog dobrobiti životinja i suosjećanja za njihove patnje, gradske vlasti moraju pod hitno riješiti ovaj problem barem za dobrobit stanovnika. Sve je veći broj pasa, naročito vrsnih pasmina na ulicama, koje nesavjesni građani puštaju na slobodu kada im dosade. Psi rade ono što jedino mogu
Hrvatska teve uporno se trudi da od ubojice Tuđmana napravi heroja preko leša Šprajca urednika Dnevnika Hrvatske teve. Hoće li Tuđman biti manji ubojica vukovarskih civila ako nekakav Miočić, v.d. urednik Informativnog programa i još nekakviji glavni urednik Hateve-a Kovačević ulože nadljudske napo
Ako mi ne verujete dođite u Srbiju da osetite taj entuzijazam koji navire sa izvora stranačke propagande. Takvu euforiju (EU-forija – novi slogan Demokratske stranke) nećete doživeti nigde i nikada: Srbija by solar light! Uljni škriljci na srpski način! Priceless – što bi rekao Pera Luković.
Mi smo čekali da ubiju Premijera. Mi smo se pripremali za njegovu smrt. Mi smo, na kraju, i odustali od Srbije kakvu je Đinđić želeo da napravi. Uplašili smo se promena i ostavili smo našeg Premijera zlikovcima i ubicama. To nam nikada neću oprostiti. Zato nismo spremni za EU. Kada priznamo sebi šta
Na to bismo naravno mogli računati kada ne bismo bili svjesni činjenice da je aktualna gradska vlast duhovni sljedbenik mračnog razdoblja devesetih. Ovako svjedočimo kafkijanskom procesu u kojem građanina Tonća M. policijski agenti ranom zorom bude i sprovode ga u Zagreb, ne bi li ga podvrgli psihij
Da li sam razočaran u ono što danas vidim oko sebe? Jesam. Mislio sam, a i dalje mislim da možemo kao narod mnogo više. Potrebno je malo snage i mnogo volje da sve krene na bolje (vidi rime niotkuda). Nije poenta u tome da gledamo budalu i druge oko njega koje na sav glas uzvikuju kako je ta budala
Šta reći, a ne diviti se? Dok kriza kida EU Srbija beleži uspehe, a kada dobijemo nove kredite neće nam biti premca u celom svetu. Hrvatska, Slovenija, Crna Gora, Makedonija, BiH će cvileti za nama, ali mi za suze vremena nemamo jer putujemo dalje… Albanci na Kosovu će priznati koliko su pogrešili
Do tada nama „destruktivnim misliocima“ ostaje da ukazujemo na slabosti i mane postojećeg sistema, da isti kritikujemo i da posmatramo kako se narod menja, da li na bolje ili na gore, nije bitno koliko je bitno da se menja. Ja navijam za progres. Navijam za preokret…ali ne Čedin.
Među Puljićevim simbolima – sunce, kamen, smokva, šipak – nar, loza, bajam, čempres… – simbol žeđ ima posebno mjesto. Taj iskonski osjećaj žeđi u njegovim pjesmama predstavlja posljedicu (nema vode), ali nagovještava i novi početak. Jer, gdje nas sve može odvesti žeđ? Neslućene su putanje čovjekov
I tako… Mi stondirani građanke/građani Srbije gledamo našu vlast i opoziciju i očekujemo bolju budućnost. Možda je i nećemo dočekati, ali nema veze, barem smo se lepo zezali. Ništa nam nije važno dok god smo na ‘nečemu’…
Nadajmo se, dakle, da će nam barem duše ostati izvan gorčine, možda prazne, ali ne i grijehom umrljane, u smislu one napomene Shakespearove iz SNA LJETNE NOĆI: „Sad grdim tek, al’ još i gore znadem, / Jer i za kletve razloga imadem“.
Od tada, do danas, Knezović uživa slobodu običnog građanina Republike Hrvatske, a načelnik širokobriješke policije, Lasić, drugi osumnjičeni Vujević i ostali koji su mu omogućili „bijeg“, još uvijek obavljaju policijsku dužnost. Možda niko od njih nije fašista, ali neko jeste ubica. I to treba da br
Priznajem, ja ću na buduće izbore izaći samo da upropastim svoj glasački listić jer hoću da pokažem da mi je muka od naše političke ‘elite’. A šta ako pobede mračno-retrogradne snage? – kako nas upozorava libero sa klupe DS-a Teofil Pančić. Pa neka pobede… Ja sa njima nisam tikve sadio, a ko jes
Kao što je svojedobno izjavio Vladimir Bebić, bombarder s Kvarnera: Nismo svi isti. Tuđman je krao, ja nisam. A vidite, netko za to mora odgovarati, po mogućnosti definitivnim nestankom s političke scene, svim medijskim kolaboracionistima unatoč.
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
