Karl P. Popper – U potrazi za boljim svijetom!
Među najnovijima… Pokradeno s raznih strana, odasvud pomalo 13. Kako ja vidim filozofiju (ukradeno od Fritza Waismanna i jednog od prvih ljudi na Mjesecu)
Među najnovijima… Pokradeno s raznih strana, odasvud pomalo 13. Kako ja vidim filozofiju (ukradeno od Fritza Waismanna i jednog od prvih ljudi na Mjesecu)
Direktor festivala Ibrahim Spahić je u nadahnutom nastupu izveo performans nazvan “Potraga za Diogenom” – potraga za osobnim identitetom kroz identitet drugačijeg, pronašao “čovjeka”, nekorumpiranog i čistog, u mladosti.
Reći nešto o konsocijaciji ovdje i sada može se jedino ako se kritika pojma konsocijacije zamijeni analizom ideološkog stroja koji je konsocijaciju proizveo kao “temu”: dakle, ne konsocijacija – za ili protiv?, nego kako smo uopće došli do toga da raspravljamo o tom izboru?; kome je u interesu da ov
Rosa Luxeburg i Karl Liebknecht: njihova smrt značila je kraj nade u pobjedu svjetske revolucije
Prije svega zapamti jedno, moje dijete. — Nemoral laži ne sastoji se u povredi sakrosanktne istine. Pozivati se na nju ima u krajnjem slučaju pravo ono društvo koje prema svojim prinudnim članovima ima takav odnos da traži da se otvoreno izjasne da bi ih onda moglo pouzdanije da sustigne. Univerzaln
Organizacijski principi te vrste najprije utvrđuju mehanizam učenja o kojem ovisi razvoj proizvodnih snaga; oni, dalje, određuju prostor varijacija za interpretativne sisteme, koji osiguravaju identitet; i konačno, postavljaju institucionalne granice mogućeg porasta kapaciteta usmjeravanja.
Kad se bog Mars preselio u Irak i Avganistan, a zvanice se razišle sa krvavog Banketa u bivšoj Jugoslaviji, Glembajevi su uputili čvrst pogled u ogledalo, popravili kravatu, pogledali na rolex i izišli na prijeme, u počasne lože fudbalskih stadiona, na modne revije i proslave vlastitih jubileja u st
Zaista kao tornado protutnjalo je Zagrebačko kazalište mladih kroz Beograd. Tri dana gostovanja na scenama Jugoslovenskog dramskog pozorišta bili su dani velikog uzbuđenja scenskim istinama koje je ova zagrebačka pozorišna kuća izručila pred beogradsku publiku. Bolno samoupitnim istinama.
Kada je vjetar prorijedio dim i prašinu od posljednje granate, koja je pala negdje dolje ispod Adamove kuće, i razišli se krici, ukazao se taj prizor. Eksplozija je, valjda, oborila ljestve ispod Adamovih nogu i on je ostao viseći o gredi niz zid svoje kuće. Njegova slabašna žena uzalud je pokušaval
Netko tko bi želio riješiti pitanje je li čovjek preinačeni potomak nekog prethodnog oblika, vjerojatno bi najprije istražio varira li čovjek, bilo to i najmanje, u tjelesnom ustrojstvu I duhovnim sposobnostima, pa, ako bi bilo tako, prenose li se te promjene na njegovo potomstvo, u skladu sa zakoni
I sve su prilike da ću ja odavde otići kao jedan snuždeni dužnik koji pored bogatstva, dobara i moći nije znao kako da se oslobodi i riješi tog, u biti, sitnog duga. I on će ostati kao mrlja na bjelilu, kao mučnina pri savjesti.
Antologija Jutra poezije ili intrigantna ljepota različitog
Manuella je nešto zločesto rekla o Srećku, koji ju je prošlog tjedna nominirao zato što je samo Asimu pokazala bradavicu, premda Krešo i Serenada tvrde da uopće nije, i sad cijela BB-kuća raspravlja o tome, a publika se među sobom gloži, kao da je riječ o nečemu uistinu bitnom
Viskovićeva teza da Jergović brani Dražu jer se, kao, „udvara Srbima” je, opet, posebno besmislena. Onaj ko misli da se srbijansku književnu publiku zainteresiranu za hrvatske (ili bosanske) pisce „kupuje” udvaranjem njihovom nacionalizmu ne projektuje li svoj vlastiti nacionalizam u druge ljude.
Čovječe! uzmi vodeni pištolj, budi faca kao Yukio Mishima, kad već to orošeno dupe Dražena Katunarića nije moglo biti. Pucaj! Ili napiši novi roman, sasvim mi je svejedno. A možeš se i prijaviti za gostujućeg profesora na akademiji za uzgoj i proizvodnju mladih četnika, koja bi uskoro trebala početi
Jergovićev je osnovni problem u tome što je on u kroničnom nesporazumu sa stvarnošću, što se ne bi nikoga posebno ticalo da je on neki benigni čudak, a ne čovjek koji, kako je to lakonski dijagnosticirao Rade Jarak, već godinama terorizira kompletnu hrvatsku kulturnu scenu. Jergović, naime, živi u d