Afirmiravši se pišući "primijenjenu poeziju", kako je to žanrovski odredio Arsen Dedić, pomalo je nepravedno iza očiju javnosti ostala takozvana ozbiljna poezija Predraga Lucića. A baš ozbiljna poezija bila je prva pratilja Lucićeva i u njegovim kazališnim tekstovima
U trideset tri godine misionarstva nagledah se sirotih naivaca.
Isposnika kako me slijede putem do Raspeća. I nijednom se
ne usudih da im rečem: okanite me se, starmali sam, možete
me ostaviti, a ja vâs neću nikada - svoj dug vama i obećanje
Bogu plaćaću sam.
Opstanak naroda ili nacije ne leži u teritorijalnom, jezičkom, vjerskom ili nacionalnom zahtjevu, već prije svega u sposobnosti povezivanja čovjeka s beskrajem, s onim što je najtranscendentnije u njegovom postojanju
Može li se uopće danas biti nostalgičan, a bez opasnosti da se tom intimnom osjećaju odmah ne prišije nekakav politički predznak? Ukoliko netko politizira nostalgiju, to je samo zato što “kontrolori zbilje” misle kako postoji opasnost da se taj individulani osjećaj “socijalizira” i preraste u “masovnu nostalgiju”. E to bi već za dizajnere idealizirane slike sadašnjosti i budućnosti društva u kojem živimo zaista predstavljalo opasnu klicu “političke opasnosti” ili čak “sjeme pobune”. Ali gdje je uopće ta masa “nostalgičara”? To samo oni znaju. Ja ih nigdje ne vidim. Nostalgija zasad možda tu i tamo bljesne u ponekoj sijedoj glavi koja zna “kako je uistinu nekada bilo”, jer, istinu govoreći, mladi ljudi i ne mogu za nečim biti nostalgični pošto je postojeće stanje za njih “jedina stvarnost”. U njihovim glavama “ono prije” uopće i ne postoji (kao “zbiljska prošlost”), a ako je i postojalo, mora biti da je to bilo nekakvo “strašno”, “užasno vrijeme” iz kojeg smo na njihovu sreću uspjeli pobjeći. Bar ih tako uče. Stoga, ako ponekad netko i upadne u nostalgiju, valjda se radi samo o banalnom “optimizmu pamćenja”. U ponekom težem slučaju možda o ideološkoj, “iskrivljenoj svijesti” i ničemu više. Ili možda baš i nije tako?
Logika je dosad bila najslabija zaštita pred razbarušenom i nesavladivom snagom uspavane duše i uvijek budne mašte mog naroda. Da, sjetiću se, tada, nesmirljive boli nanesene nemilosrdnim tokom stvarnosti. Nevermore!
Zašto je Historijski muzej BiH politički problem? Nekad je bio temelj na kojem se gradilo socijalističko društvo, a danas ga se svi odriču. Ko ga drži u životu?
I dok je kuća mirisala na majkinu dušu mi smo bacali jastuke po podu, sankali se po stepenicama usred ljeta, sazivali punu kuću djece na igru i krišku. A ona je sjedila na sećiji, pokrivena maramom i čitala. Il’ bi nam govorila Jesenjinove pjesme. Kasnije će joj Ernest, stariji Bakirov sin, uzvraćati istom mjerom dok će joj djetinjim glasom izražajno govoriti Majku, a ona će sjediti zadivljena, gledeć kroz pendžer u daljinu
U triangularnom savezu poslušnosti duhovne praznine i cinizma stvara se prostor za stvaranje fanatičnog autoritarnog populizma (nacionalizma), što sve otvorenije gura ka stvaranju totalitarnog teokratskog režima što vodi apsolutnom trajnom potčinjavanju volje i slobode čovjeka vladaru i bogu (crkvi).
Zovu ih snowflakes generation. Stariji im zamjeraju da su preosjetljivi, krhki, da previše pokazuju osjećaje, da se mora paziti na svaku riječ kad se s njima razgovora, jer se lako uvrijede. Rodili su se između 1995. i 2010., žive s telefonom u ruci, u digitalnom svijetu se osjećaju kao kod kuće.
Nakon 60 godina rata, ne patim od PTSP-a, ali patim od nemogućnosti da neke scene zaboravim, kaže Don McCullin, heroj fotonovinarstva.
Naša knjiga kontrira trendu da se na visokomodernističke spomenike NOB-u ne gleda razvojno, nego kao da su pali na Balkan s neba. Taj pristup osporava našim prostorima i socijalizmu sposobnost proizvodnje nečega tako suvremenog i kompleksnog, rekle su urednice zbornika "Shaping revolutionary memory – The production of Monuments in Socialist Yugoslavia"
Hadžem Hajdarević bio, prije svega i poslije svega, najvećma pjesnik. On je svojim intelektualnim i duhovnim habitusom rođen da bude pjesnik. On je bio zaronjen u poeziju bez ostatka i bez rezerve. Iako nije vjerovao kako će poezija promijeniti svijet napisao je dvanaest knjiga poezije