Desilo se nešto još gore, a to je da je vlast postala apsolutno indolentna na umjetnost. Ne treba joj više umjetnost da izmjeni svijet i da bude alatka u borbi protiv neprijatelja ili mobilizator mase. Naime, ne treba im uopšte. E onda, ako im ne treba uopšte, nastaje praznina i vakuum. Sada možemo
Iako opsegom nevelik, izuzetnom liričnošću i mudrošću opus Ibrahima Hadžića nameće se kao refleks humanosti u babilonskoj vrevi pobunjenih južnoslavenskih stanja, kao kristalna svjetiljka u našim danima koje još uvijek prekrivaju tama i pomrčina. Kao virtualni bosanski stećak, čije će jezgrovite por
Srbija kao da se ovom diplomatskom notom ekskomunicirala iz zapadnog kulturnog kruga i upisala na istok kamo sa svojim kulturnim tradicijama i razumijevanjem kulturnih i umjetničkih sloboda Kazahstan i Iran pripadaju. Ali ne i Srbija, barem ne Srbija kakvu želi Europa, srpski susjedi i, u to nekako
Postavlja se principijelno pitanje: Kad je mislio da je bio u pravu, prije ili kasnije? Jednom je morao biti uhvaćen od sebe samog da ne govori istinu. O istome dva puta potpuno različito. To je Đilas. Svačiji i ničiji, a nikad svoj, ili svoj u vlastitoj negaciji, utemeljen u vlastitoj neutemeljenos
Tzv. javnost u Srbiji istrenirana je još od devedesetih godina prošlog vijeka da „apstrahuje“ od svih ratnih strahota koje se dešavaju u okolini i da ne mari za bilo šta što joj ne tutnji nad glavom. Čak se taj refleks emocionalne otupjelosti i moralnog idiotizma suzio isključivo na Beograd. Srbija
“LJUDSKI MOZAK JE NAJVEĆI RESURS KOJI CIVILIZACIJA IMA, I ON UGLAVNOM U NAŠIM GLAVAMA LEŽI NEISKORIŠĆEN. ALI POSTOJE TEHNIKE KAKO DA SE NJEGOV KAPACITET KORISTI BOLJE”
Bez humora nema života, niti umjetnosti. Nacije neoblagorođavane humorom su veoma opasne. Pri tome, naglašavam, humor nipošto nije „sprdanje“ nekih naših nevaljalaca, već osnova uzvišenog mišljenja.
U krivičnoj prijavi protiv predsednika SRJ, Vojislava Koštunice, kao i šefa Vojne službe bezbednosti, Aca Tomića, naveo sam dokaze koji ukazuju na to da je postojala veza između oružane pobune JSO-a i kasnijeg atentata na predsednika srpske vlade, dr Zorana Đinđića”
Naravno, jasno je zašto su se domaći pisci tako masovno povukli u mišju rupu od slonovače. U njoj je najugodnije. Zbog nje neće trpeti uvrede, niti će izgubiti posao, njihove fotografije neće biti na naslovnim stranama tabloida, a istovremeno će se dodvoriti ogromnoj većini koja je želela naše glave
“Zatvorio sam se u sobu. Nisam skoro uopće spavao ni jeo. Odlučio sam umrijeti. Svejedno mi je bilo, i nisam postojao. Narednih godina sam sanajo o smrti, granatama, truplime, nepodnošljivoj buci. Mrtav sam. Ne mogu voljeti. Moj smijeh je vještičiji. Trbuh mi je gnjio. Tijelo otupjelo. I živi m
Nemam se zbog čega kriti, a još manje razloga od nekoga bežati, naročito ubuduće, jer ovi napadi i neažurnost nadležnih službi samo me utvrđuju u ubeđenju da sam na pravom putu, a oni koji organizuju moje zastrašivanje time pokazuju koliko se zapravo plaše iznošenja istine o sebi, a posebno koliko s
Nešto je konspirativno u RS, a o Srbiji i da ne pričamo. Od Boletovog ”terorističkog akta” i Nikolaidisovog ”civilizacijskog iskoraka” sve više tonemo u zaverenički mrak gde su: šapat, namigivanje, pogledi puni skrivenih značenja, bacanje činija i prokletstva i sl postali prvi argumenti protiv osum
Poslije godinu dana završeno je snimanje crnogorskog filma, pod nazivom “AS Pik Loša sudbina” u produkciji Udruzenja filmskih stvaralaca Crne Gore po scenariju Obrada Nenezića i u režiji Draška Djurovića. Na lokacijama Bara Ulcinja i Podgorice snimljena je ova opora filmska priča iz devedesetih.
I nakon pada Miloševićevog režima, istaknuti intelektualci, umetnici i naučnici nastavili su da podržavaju ideju zločinačke politike koja je doprinela nasilnom raspadu Jugoslavije i milionskoj ljudskoj tragediji. Nadležni tužilac još uvek nije pokrenuo krivičnu istragu protiv potpisnika peticije koj
ZAPANJUJUĆE JE KAKO JE TEKST ANDREJA NIKOLAIDISA OSTAO TEMELJITO NEPROČITAN I OD “BRANILACA” I OD “PROTIVNIKA”, ODVUKAVŠI RASPRAVU NA POGREŠNU STRANU
Da, nešto je fašistoidno u državi Srbiji. Sledeći korak je verovatno otvaranje novog Golog otoka, a i političke čistke pod izgovorom terorizma i antidržavnog delovanja. Možda preterujem i pravim buru u čaši vode, to jeste dajem prevelik značaj jednom običnom predizbornom gafu. Nije to tako strašno
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
