Kako vrijeme prolazi, i što više analiziram govore Mustafe Cerića, (sjetite se one njegove: “Ma kome ba mi da se prilagođavamo, neka se sada oni malo nama prilagođavaju“), sve mi se čini da on i Dodik imaju podudarne ciljeve, planove i jednu agendu. Jedna Islamska republika i jedna čisto, da ne
Takvim angažmanom, naravno, ni najmanje ne doprinosi stvaranju atmosfere i kulture vladavine prava niti uspostavljanju zaista nezavisnih pravosudnih institucija koje u evropskom društvu ne bi trebalo da primaju naloge ni od entitetskog predsjednika ni od islamskog ili kog drugog vjerskog poglavara.
Prijedorčanka, pod Fejsbuk imenom Radost Stroynik, u subotu će u svom stanu “premijerno” u RS prikazati film Andželine Džoli “U zemlji krvi i meda”.
Ovakve knjige postoje upravo zato ne bi li se makar nekad i neko (od tih zlih i bestidnih) čitajući ih, u njima prepoznao i bar na trenutak postidio. Postidio sebe, svojih riječi, i svojih djela. Odnosno, svojih nedjela, i svoje neljudskosti.
Možda najznačajnija stvar koju sam naučio od Kiša jeste osjećaj odgovornosti prema vremenu i društvu u kojem živim. Njegova etičnost, i moralna nepotkupljivost. Sve drugo mi je bilo manje bitno. Stil, ideje, metafore, fabule, to su samo šare na koricama zamišljene enciklopedije raspadanja, koju nika
Moramo izdržati i insistirati na kompletnoj zamjeni – a ne amandmanu – genocidnog Holbrookeovog Dejtonskog ustava. O novom Ustavu treba da slobodno pregovaraju predstavnici bosanskog civilnog društva, po ugledu na Filadelfijsku konvenciju iz 1787. godine na kojoj su Sjedinjene Američke Države dobile
Možda ćemo se jednog dana nekom drugom (ili možda već ovom Dodiku) stvarno morati izvinjavati. Jer u zemlji gdje u knjižarama uz kuhare, vjersku (islamsku) literaturu, visoko u izlogu knjižare u centru Tuzle stoji izložen Majn Kampf Adolfa Hitlera, a prodavačica vas pogleda kao da ste ludi kada z
A da i Ashdown i autori apostrofiranog nacrta ne govore napamet, ili ne daj bože zbog nekakve mržnje prema Srbima – o čemu ovih dana zbori Dodikova „izaslanica“ u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope – potvrđuje masa detalja s kojima se svakodnevno susrećemo.
Borikom se širi miris amnezije, osnivački tandem u Haagu nabacuje zadovoljni smiješak, a zdravorazuman Homo sapiens crvenilo, od stida. Jednoga dana, kada odrastu, neko od ove djece će tužiti idiote koji su ih zloupotrijebili. Barem se za takvu budućnost vrijedi „boriti“.
Za potpun uspjeh, prema tome, nedostaje tek još demontaža federalne vlasti. A, isključiti ne treba ni taj scenarij. I mogućnost, dakako, da se na njega ne čeka predugo. Uostalom, između dviju najjačih stranki platforme sve intenzivnije iskri. Na sonu je, među inim, Nacrt zakona o unutarnjim poslovim
Biskupu Komarici dobro je poznato što se dogodilo s katolicima u RS-u, sam je o tome svjedočio bezbroj puta. Poznate su mu opstrukcije i zastrašivanja kojima je onemogućen povratak. Poznato mu je da se politika u RS-u u zadnjih dvadeset godine nije ni milimetra promijenila na bolje. Poznato mu je da
Zločin u Omarskoj se, nažalost, nastavlja jer bivšim logorašima ne dopuštaju ni da podignu spomenik svojoj patnji. Bestidno se pokušava izbrisati trag zločina novcem i «dobrim» investicijama, ali dok je svedoka i učesnika tih strašnih događaja borba za istinu ne može prestati. Kako mi reče jedan moj
Za rješavanje tamošnje krize i političke i ekonomske najbolji doprinos mogu dati upravo Bosanci i Hercegovci koji žive u Norveškoj. Znam da ste vi najbolje i najkvalitetnije integrisana doseljenička populacija u Norveškoj. A ono što ne mogu da razumijem jeste da vas nema u politici, da se vaš gla
A prva asocijacija koju u meni budi Republika Srpska je – smrt. Mislim da je to zapravo i jedina asocijacija na to besmisleno ime. Pa se onda pitam: kakvi su to ljudi koji slave smrt? I sve se nadam da nisu baš svi takvi, da se neki – ipak – i stide zbog ovog slavlja. Pred bogom ili pred ljudima, ni
Sevdalinka, naravno, još nije i možda nikad i neće biti zaboravljena. Upravo zbog svoje univerzalne osjećajnosti i načina njenog iznošenja, kako u poetskom, tako i u melodijski suptilnom izrazu. Isuviše je toga životnog u njoj da bi, tek tako, bila istisnuta iz naših osjećanja i bila zaboravljena. I
Među najboljim Bosancima zna se čuti krilatica da ako je BiH preživjela onakav rata 1991-95, ništa je više ne može uništiti, ali bitke u miru često su teže i zahtjevnije nego u ratu. Ovo je, definitivno, jedna od takvih.
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
