Najžešći otpor demokratizaciji i zapadnim vrijednostima dogodio se u bivšoj Jugoslaviji upravo zato što je ta zemlja sa svojim liberalnim i tržišnim socijalizmom i svojim antifašističkim i antistaljinističkim nasljeđem bila najspremnija za tranziciju i već je bila kulturološki integrirana u Zapadnu Europu.
Bajić je ocijenio kako se sličan sporazum sa Srbijom, koji je potpisan još 2005. godine, pokazao jako dobrim obuhvativši pedesetak predmeta na temelju kojih je u Srbiji doneseno trideset presuda Glavni državni odvjetnik Hrvatske Mladen Bajić i glavni tužitelj Tužiteljstva
Milanovićeva vlada brani pozicije francuske građanske revolucije koje se tiču odvajanja države i crkve, primata države nad obitelji u obrazovnom sistemu, autonomije sudskih institucija (što uključuje i hrvatski Ustavni sud, koji je međutim sam popljuvao tu tekovinu, pretrčavši u suparnički tabor). Samim tim, svi koji se tome suprotstavljaju, u ovom slučaju Crkva, odabrali su stranu kontrarevolucije.
Ona tvoja zemljakinja, ona Pikarova, baš zajunila po svome: pa zločini, pa ovo, pa ono, pa dokaz ovaj, pa dokaz onaj… Sreća da je Elizabeta bila razumna ko i ja, inače bih morao da čitam presudu za doživotnu uz svoje izdvojeno mišljenje, pa bi i mene boleo jezik. A ovako me baš boli briga. Bilo pa prošlo, ko i taj njihov rat.
Ja hoću sa vama podijeliti ushit jer spoznah da je čestitost plod slobode, jer možda ne znam što je to, ali znam gdje je ona: u snazi dobrih pisaca. Utrne li ona, tama će se kao grmljavina sručiti na nas.
Kompromise i konsenzus vladajuća koalicija doživljava kao prioritet u odnosu na reformske iskorake. Iz tog širokog konsenzusa izostavljeni su oni u kojima vlada, s razlogom, nije prepoznala političku prijetnju. U njih spadaju prije svega privatni poduzetnici i poslodavci. Malobrojni su, ne raspolažu s dovoljno kapitala koji bi imao političku težinu i, jasno, nemaju mentalitet buntovnika.
Meni je, za razliku od Mate Granića, posve normalno da svatko tko je pretrpio – kako on kaže – »materijalnu ili neku drugu štetu« može tužit svakoga na koga sumnja da ga je oštetio. I da to može uradit bez obzira na ovu hašku presudu, kao što je, uostalom, mogao i prije nje.
Ne vidim više nijednu prepreku da se makar ne raspiše konkurs, na kome bi se mladi srpski umetnici takmičili čije je idejno rešenje spomenika Slobodanu Miloševiću najlepše. O lokaciji bi se moglo raspravljati, ali se datum svečanog otkrivanja zna – 28. juni, Vidovdan.
Znaš već da se Štimcu u euforiji dogodi da takve čisto sportske i apolitične izjave o generalima koji će šutnut loptu sa centra izvali pred kamerama, pa se poslije emitiranja mora nemušto ograđivat sam od sebe i slušat kako mu onaj štreber od Šukera dijeli packe.
Sudske presude svakako ne pišu povijest, ali daju elemente koje povjesničari moraju objektivno analizirati. U povjesnicama spominju se događaji i njihovi uzroci, te poimence ljudi koji su zaslužni za njih – bilo u pozitivnom ili negativnom vidu. Na žalost, na
Pjevač zagrebačkog „Hladnog piva“ Mile Kekin podržao je kampanju Zagreb Pride-a protiv referendumske inicijative za promjenu Ustava RH te u video poruci podijelio svoja razmišljanja o istoj, kao i o budućnosti naše zemlje i društvu jednakih šansi i ravnopravnosti u
Deportacije, silovanja i seksualna zlostavljanja. De jure i de facto. Ubistva i uništavanja imovine. Velike ovlasti malih ljudi. Heliodrom, Dretelj, Gabela, Vojno. Zatvorenik koji mora pojesti obrok viljuškom koja se nikad ne pere, za svega nekoliko sekundi. Gašenje cigareta po koži. Zatvorenik koji mora sam sebi odsjeći bradu i pojesti je. Civili koje vojnici HVO-a tjeraju da idu prema linijama bojišnice. Lizanje krvi sa betona, da balijska krv ne ostane na hrvatskoj zemlji.
Ukoliko se nastavi tako kako je sada, i dalje ćemo se baviti dojmom o sebi, izbjegavajući istinu o tome kakvi zaista jesmo, a time i tonući sve dublje u krizu – ne samo gospodarsku, nego još i više društvenu i
Presuda je konačni obračun sa politikom Franje Tuđmana Piše: Jasminka Filipas Odvjetnik Anto Nobilo koji je za naš portal u intervjuu objavljenom 24. studenog 2012. bio predvidio ishod suđenja šestorki za zločine počinjene u Herceg Bosni te pravilno ocjenio da
Ne treba Srbiji more da bi joj potonule sve lađe. Zato danas u toj državi bez mora dvadesetak ljudi sasvim dobro živi od pomorskih nesreća, dok pomorska Hrvatska, sa svim potonulim lađama, osniva agenciju za istraživanje indeksa sreće. I organizira lutriju.
© Copyright 2023 tacno.net. Sva prava zadržana.
ENG
