Izložba POEZIJA I MUZEJ RAZIJE HANDŽIĆ u okviru 16 dana aktivizma

Povezani članci

• Imamo li, ne činimo li ništa sami, pravo na upiranje pogleda i u Svevišnjega?
• Što je prijetnja BiH?
• Nerzuk Ćurak: Nasilje
• Bure baruta
• Izložba “Gdje je?” posvećena osobama koje su nestale u ratu
• Gojko Berić: Bolje išta nego ništa

Prvi put u pedeset i pet godina svoga postojanja Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine producirao je izložbu o svojoj osnivačici, pjesnikinji Raziji Handžić. Ova, posljednja u nizu autorskih izložbi kojima u 2016. godini obilježavamo svoj jubilej, svjedoči o načinu na koji naša kultura pamti svoje kulturne radnice.

U vremenu kada se naše institucije kulture sistemski razgrađuju, odlučili smo ustati protiv brisanja pamćenja.

Bilježenje doprinosa žena kulturi, nauci i institucijama u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sime Milutinovića Sarajlije 7, 28.11.2016. u 13 sati, bit će upriličeno otvorenje izložbe POEZIJA I MUZEJ RAZIJE HANDŽIĆ konfiskacija pamćenja i ženski doprinos kulturi nauci i institucijama.

Autor izložbe i kataloga: Zlatan Delić. 

Dizajn: Dejan Slavuljica

SOC i TPO omogućili su produkciju ove izložbe.

Razija Handžić je pjesnikinja i publicistica, urednica prvog i drugog broja AFŽ-ovog časopisa „Nova žena“, radila kao kustosica u Zemaljskom muzeju BiH, Muzeju grada Sarajeva, Muzeju revolucije/Historijskom muzeju, te osnivačica i prva direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Pjesme i književne prikaze i kritike je počela objavljivati u periodu Kraljevine Jugoslavije, u toku Drugog svjetskog rata bila aktivno uključena u antifašističku odbranu BiH, a nakon rata radila kao kulturna djelatnica i bila angažirana na raznim projektima i programima u Sarajevu, SFRJ i van granica domovine. Rođena 1909. godine u Banja Luci, odrasla u Zavidovićima. Diplomirala jugoslavensku književnost na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Umrla je u Sarajevu 1994. godine. Handžić je svojim radom i angažmanom posvjedočila mnogim promjenama u društvu, prevlastima i smjenama ideologija unutar i van institucija vlasti, moći i znanja, i njihovom odnosu prema ženama i ženskom doprinosu institucijama kulture i nauke. Izložbom želim ukazati na značaj ove književnice i kulturne djelatnice u književno-umjetničkom i društveno- institucionalnom kontekstu. Književno-umjetnički predstavlja propitivanje poetika i toposa kojima se u svojim pjesmama bavila Handžić i književno-teorijskih metoda kojima se koristila u svojim naučnim i publicističkim tekstovima. Dok društveno-institucionalnim kontekstom želim ispričati kako je bilo uopće moguće da žene otvaraju, osnivaju i rukovode kulturnim i naučnim institucijama i kakvi su to uvjeti i konteksti omogućavali da žene budu angažirane na takvim projektima i programima. Ovo istraživanje i izložba je naučna intervencija kojom želim pokazati način na koji započinje proces rekonstrukcije književnoga kanona, historije književnosti i kolektivna pamćenja koji neće biti patrijarhalan i koji ne služi monumentaliziranju i komemoriranju književnosti i zaoštravanju diskurzivnih granica među sukobljenim modelima kanonizacije, nego njihovoj regeneraciji i emancipativnoj artikulaciji.