Olga Lalić Krowicka: BIRANJE LIČNOSTI

tačno.net
Autor 2.12.2021. u 11:14

Olga Lalić Krowicka: BIRANJE LIČNOSTI

Olga Lalić Krowicka

ZEMLJA JE SAMO NENAZVANI GROB

Ne vraćaj mi moje ime
to nisam ja
to je oblik histerije i poganstva
nebo seže rukom po voće iz mozga
bore se hrabri mladići
ginu i vole
a ti nebo oduzmi sve
da niko ne bi više ikada patio

Moje ime ne sastoji se od slova
u snu sveci ga mjere dlanovima
dok Svedržitelj gleda zajedno sa mnom
na kaldrmu koja vodi do jadnog
ljudskog postojanja

Uhvati me leptiriću
kada cvijeće ne pati
iako patnja zna da se smije
zlu kojeg donosi u koferima
sa paklenog dna
pokušavajući
spakovati vagu iz snova svetih

Ugašene svjetiljke možda negdje u Sarajevu
Mostaru ili Beogradu
a možda u Zagrebu na brijegu Save
hvataju mrak za dušu
zaborav liječi vrijeme
vrijeme ne liječi zaborav
sve je igra lažnih proroka
njihovi poroci su predviđeni
samo ravnodušni i debili ne primjećuju ih

Maštajući o iskopanoj zemlji bez rekvizita i cvijeća
ponavljam sebi sa olakšanjem: napokon se odmaram!
Ime nemoj da pišeš na zemlji
njega nema tu
čovjek je navećim zemljinim neprijateljem

Postoji jedan oblak
koji ga je uzeo
zajedno sa Seravimima i Heruvimima
ne očekuj da će sletjeti bliže livade
on siguran kruži negdje tamo visoko u univerzumu
zajedno sa zvijezdama šalje proročanstva
a ja se odmaram ne očekujući nikoga i ništa
obučena u ništavilo pričam Bogu zemaljske bajke
dok duboki snovi
kruže zajedno sa oblakom
ne pokušavajući pronaći pristanište
na vijek vijekova sve je ljepota tišine

 

ĆUTNJA KRVI KOJA ŠUMI

jednom kad čuješ
kako dva zumbula izrastaju iz lokve krvi
pomoli se za sumanute
među njima i ja stojim
u crnoj haljini prizivam
pale anđele
neka ih Bog ozdravi
mene i tebe također
na vijek vjekova misli
koje ti šaljem iz lokve
vjetar raspršuje svaki odjek riječi
rascvjetavaju
kao trnje na glavi

odlaze Božje balerine
na ples smrznutog neba
kao tamnoplavi kristal
prisluškujući kako lokva
mjenja se u rijeku života
više ništa neću reći
dok umiru boginje prošlosti
vjetar raznosi pepeo od emocija
po usahlom moru nade

opet vidim bijele oblake
kako propadaju kroz polja sa krstovima
u provaliju izgubljenih duša
samo jednom iz duše izrastaju cvjetovi

 

PJESMA O ANĐELIMA
NIJE PREVIŠE ROMANTIČNA

Frižider pored frižidera
Život pored neživota
A kako tek ja volim čaj
I anđelski bijeli hlad
Zima zima pretječe dane
Dani su hladni kao anđeli
A tebi misao u glavi stoji

 

BIRANJE LIČNOSTI

Ma ne, glupost je to plakaće i odletjeti
Leteći svijet nije za nju
A možda bogomoljka svetija od monahinje
Treća eksplozija, raspao se obraz, mora da se našminka
Možda ta formisana od vlastite forme kada nadolazi noć
Ne, ne i ne
Ismijaće sve po redu i svijet će da za nebo zalijepi
A ipak?
A možda ta, uzmi dragi ovu vazu
Baci je u vazduh i pokušaj da ciljaš je je je
Pa po sredini, a gdje drugo
Ako je pogodim rodiće se tvoja Kim
Vjerovatno 30 kg deblja
Cmokni me
Ali tek kad zaspim
Najljepša sam dok spavam – govoriš
Ništa nemoj govoriti, dolazi
Ja ili ona ili neka druga
Izaberi me ljubavi
Jer ja ne znam sebe da biram
Ajde pogodi hoćeš li mi tačno odgovoriti na ovo pitanje?
Koliko imaš žena?
Sigurno ti nikada nije, o bože dragi, dosadno
Dobro ti je, zar ne? Ne moraš da mjenjaš često žene
Jedno vjenčanje, a žena toliko koliko u haremu
Pogodio si u cilj, ali opet nisam mislila na tu vazu
Sakupiću mrve, možda sutra
Daj bože!

 

SJELA JE NA RUŽIČASTO

ja sam egoistkinja
obožavam mast ljubomore
često mažem sa njom sendviče
stopala usne i stražnjicu
totalna sljepoća
privlači pažnju
mojih dubina
ja sam davatelj mudrosti
pa to se Hermes sam uvukao
u moje tijelo
svaka dugokosa kosa
miriše na mene
Niče me nije htio
omalovažiti
htio je samo jadnik
da se zapetljam između cvjetića
ledolomac moje teorije
zaglavio se u njegovom stajalištu
obuzeta toplinom
šta će mi tu novi temelj
nemam uopće namjeru
ništa tu graditi

 

ANĐEOSKI PLES

Moje ruke vise iza prozora.
Naginjem se prema dolje
Biću anđeo.
Volim misliti – let je zreo
Tražiti zrelost
Koja mi čisti cipele svakodnevno.
To si ti bijelokrili. Koji stil
Tvoj stil je mit. Baš si roker
Budi moj pastir ubijajući zid glavom,
Onaj koji skače sa poslijednjeg kata,
Rokenrol tragedija noći.
Sviraj mi Betovene
Sada smo u raju
Volim tvoj životopis
Neobičan je i moderan.
Budi moj majstor.
Skuvaću ti note.
Plešemo rokenrol
Betoven ja i naši životopisi
Mi smo totalno bijeli
Dok iznad Dukle pada snjegić
Otkačenih krila

 

PISMO SA NEBA

Hmmm, zmaja, ma ne, zapaliće vunu bjeline
Lava, ma isto ne, pojesti će paperjaste oblake
A slonića, kojeg hvata velika mačka
Aaa, opasno je to,
može ga uhvatiti prije no što stigne,
i šta onda?
Onda slavensku vilu, gle, raspustila je kosu,
Tako lijepo svira na flauti
Ne, sviraće glasno i uši ćete zaboljeti.
Pa šta onda da ti pošaljem?
Aaaaaaa, oblačić sa osmijehom.

 

DVA BOLESNIKA DVA SVIJETA

leži na ulici u potoku krvi
sa slomljenom nogom – viče od bola
svi mu pomažu
zovu hitnu pomoć

pored njega leži isto toliko bolestan
smije se oblacima od bola
ismijaće njega i oblake
ali neće mu pomoći

satraće dodatno njegov mozak
ljudskim čekićem

 

ANALIZA DRVETA U DUKLI U KARPATIMA

Da li su svi ljudi na ovome svijetu zli?
Jer ja ne znam…
Ne prepoznajem sebe, ni tebe, ni toga, ni onoga…
Da li svi spavate, ili se ja budim?
Jedno oko podijeljeno na dva još spava,
drugo oko podijeljeno na dva počinje da opservira….
Postoji jedno malo drvo sa tankim deblom.
Raste u Dukli u Karpatima pored ljudskoga prokletstva.
Njegove riječi su od pahulja tihih osjećaja Boga,
a duša od sjenke koja se izvija prema nebu…
Zašto oduvijek drveće više govori i voli nego čovjek…
Možeš se na njega osloniti u svakom trenutku, jer je iskreno.
Ako se ljudima osjećaji gade i ne vole iskrenost, onda drveće isto ne.
Truje ga dim iz zgrada u kotlini,
a ono vjerno Bogu čitavo vrijeme – jedva, ali raste…

 

NIŠTANEMOGUĆE SUZE

padaju nebeske oči
u vlastitim suzama
ikona s glavom Jovana Krstitelja
koluta se pod pucnjavom bola
život je trnovit raj
kojeg treba spašavati na bodljikavim žicama –
bomba u bunkeru
nikad neće sačekati na ljubavno priznanje
izbijajući na blijedim usnama
mladenački osmijeh raznose geleri

znaš more, ponekad oko u plaventilu
crna školjka koja se podnosi sa dna
o ničemu ne svjedoče
ali slomljeni krst u rukama onih
nećeš uvijek moći ispraviti
dok spašavajuća ruka krvari
okamenjena –
neprestani bol proizlazi
iz veselog ludila
u ništanemoguće

 

Olga Lalić Krowicka, rođena je 02.04.1980. u Šibeniku (Hrvatska), poljsko-srpskog porijekla. Diplomirala je serbokroatistiku na katedri za slavistiku Jagjelonjskog Univerziteta u Krakovu (Poljska). Stipendistkinja Ministra kulture Poljske za 2007. i 2011. godinu. Počasni građanin carskog grada Sirmium (Sremska Mitrovica, od 2014.) i laureatkinja nagrade „Misaonik” za 2014. godinu. Objavljuje svoje radove u poljskim i balkanskim časopisima i antologijama.

Prevođena na engleski, bugarski, litvanski, makedonski, rusinski, bijeloruski, ruski, slovenski, španski, albanski, rumunjski i njemački jezik. Laureatkinja vje iše književnih nagrada, između ostalih: prva nagrada na poljskom pjesničkom konkursu i poljske dijaspore „o lampu Ignacije Lukasjeviča” (Krosno, 2004.), glavna „Nagrada Fondacije Spartak“ na Melničkim Večerima Poezije (Bugarska, 2006.), priznanja „Zlatni krug” za afirmaciju srpske satire u svijetu, „Satira Fest“ (Beograd, 2010.), na III Saboru Pravoslavne Poezije za pjesmu „Pantokrator gleda” primljena je u „Zlatni venac” (Beograd, 2013.), laureatkinja međunarodne književne nagrade za kreativnost „Naji Namman”, (Liban, 2015.), glavna nagrada na „Struškim večerima poezije” za dosadašnji književni rad, (Struga, Makedonija, 2016), prva nagradu na pjesničkom konkursu „Sećanje na 1999 godinu” (Niš, 2018), Grand Prix za dramu “Hristos u Carigradu – na putu za Rim”(Bitola, Macedonia 2018), nagradu za prevode sa poljskog jezika od Udruženja Književnih Prevodilaca Crne Gore, Podgorica, 2020., glavna nagrada za afirmaciju makedonske književnosti,Goceva misl, Skoplje itd. Prevodi poeziju. Prevela je više zbirki pjesama i proze autora iz Poljske i sa Balkana. Objavila je oko dvadesetak autorskih knjiga poezije, drame i bajku.

Bavi se također fotografijom, crtežom, slikarstvom i projektiranjem korica. Izlagala je svoje radove na kolektivnim izložbama u Srbiji i Makedoniji. Stanuje i stvara u Dukli u Karpatima (Poljska).

tačno.net
Autor 2.12.2021. u 11:14