OTIRAČ ILI NAŠA BIJEDA NEMA KRAJA

Povezani članci

• „Vodič kroz crnu rupu“, izložba fotografija i slika u Zvonu
• Uprkos najavi federalnog ministra kulture: Zemaljski muzej ostaje zatvoren za posjete
• OLIVER FRLJIĆ: ‘Riječki ću HNK od čuvara nacionalnih ognjišta pretvoriti u prostor svih građana’
• Tomislav Marković: Ruski „Pancir“ za odbranu Velike Srbije
• TOKSIČNA LJUBAV: RAZBIJANJE OBRAZACA OVISNOSTI O NASILJU PORODICI
• Tin Ujević – Pobratimstvo lica u svemiru

Možda se nekom čitatelju učini da ovo što večeras pišem ne zaslužuje mjesto na portalu ili novinskim stupcima!? A meni se tema čini važnom!!! Na sedmom katu zgrade u kojoj stanujem na Stupu u Sarajevu netko je ukrao otirač ispred ulaznih vrata moga stana. Lijep otirač kozmopolitske sadržine u likovnom smislu i efektnom grafijom koja naznačava velike svjetske metropole.

Svetlana veli to meni netko krađom otirača nešto poručuje.

Šta bilo da bilo između svih otirača koji su postavljeni pred vratima stanova mojih susjeda lopov je odabrao samo moj.

Žao mi otirača zbog zamamne likovnosti, jer i kad smo ga kupili žao mi je bilo da prljavština svekoliko onečišćenih sarajevskih ulica oštećuje njegovo kozmopolitsko lice.

No, sve ovo je mnogo manje važno od onog zbog čega večeras pišem ovaj tekst.

Naša bijeda nema kraja.

Došli smo do toga da u redovito zaključavanoj zgradi lopovi operiraju na sedmom spratu!

Bijeda naša nema dna. Ambis je to tkan primitivizmom i narastajućom mržnjom prema lijepom u svakom pogledu.
O omiljenom otiraču pišem svjestan da su skulpture pretalentirane kiparice mlađih godišta Čehajić tačne, jer ona prikazuje ronioce diljem kontejnera, koji među otpacima traže hranu, jer je socijalna situacija kompletne bh. populacije sad već ispod svakog podnošljivog minimuma…

Ovo je tekst mog žala za otiračem, ali ponajprije tekst o bijedi bosanskohercegovačkoj i dnu koje se ne nazire.