POEZIJA KOJA, IPAK, DOLAZI IZ KRVI

Jovan Nikolaidis
Autor 20.9.2020. u 12:27

POEZIJA KOJA, IPAK, DOLAZI IZ KRVI

U izdanju izdavačke kuće PLIMA, u biblioteci “Jadranski put, Adriatic road, Rruga e Adriatikut” objavljen je izbor iz poezije hrvatskog pjesnika Borisa Domagoja Biletića “MOŽDA OVO NE DOLAZI IZ KRVI”.

Boris Domagoj Biletić rođen je u Puli 22. marta 1957. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu je diplomirao, magistrirao i doktorirao. Objavljuje od 1977. Među osnivačima je Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika, i njegov predsjednik, te jedan od pokretača rovinjskih Šoljanovih dana. U DHK u Zagrebu bio je na raznim funkcijama i njegov podpredsjednik. 1996. osnovao je pulski časopis za književnost, umjetnost i kulturu Nova Istra koji uređuje, kao i njegovu biblioteku od 1997. Pokretač je međunarodnih Pulskih dana eseja (od 2003.). Osnovao je 2017. e-časopis za književnu kritiku Stav, kome je urednik. U mladosti suđen i zabranjivan, kasnije nagrađivan važnijim književnim nagradama i priznanjima, među kojima su: „Mlada Struga“, „Tin Ujević“, „KulturKontakt“, „Julije Benešić“, „Sv. Kvirin“, „Fran Galović“… Primio je orden reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića u Rovinju. Živi u Puli. Od 1983. objavio je 25 knjiga (poezija, ogledi, studije, književne kritike, publicistika, polemike, intervjui, memoarska proza…), sastavio više antologija i panorama, i priredio 20-tak izbora iz djela pojedinih pisaca i zbornika. Urednik je preko stotinu knjiga. Zastupljen u hrvatskim i svjetskim antologijama (od novijih u: The Canon of Croatian Poetry, 1450-2000, u SAD-u, 2015.), enciklopedijama, književnoistorijskim pregledima, i preveden na 15-ak jezika. Koautor je dvaju grafičko-pjesničkih mapa i pjesničko-muzičkog CD-a O ljubavi i smrti. Godine 2015. u Zagrebu je objavljena knjiga “U znaku Kairosa: Književna kritika o djelu Borisa Domagoja Biletića”. Član je važnijih nacionalnih književnih i kulturnih organizacija i institucija. Više o piscu vidjeti ovdje: www.boris-biletić.iz.hrhttps://hr.wikipedia.org/wiki/Boris_Domagoj_Biletić

“Bili su i ostali ‘čuđenje u svijetu’, vukli vremenom porugu da je pjesnik ukleto biće, prihvatali osudu: ‘isto je umirati i pevati’. Vjerujući jednom zavjetu koji je pred čovječanstvo stavilo vrijeme: Pjesnička riječ liječi. Boris Domagoj Biletić je sve to najedno: meštar lirike u Istri, u Hrvata.. Osuđen na progonstvo od onih što bi svako meko srce i nepatvorenu dobrotu sabili u pržune od nehaja. Ali, nismo svi ‘drvene marije’, ima nas dobro raspoređenih u prostoru: tiha i uporna brigada koja je vjerna ljepoti i ljubavi. Biti pjesnik. Ostati na vjetrometini, uime spasa duše čovjekove graditi kolibe za samotnike, u grsti sakupljati osjećanja olujama uinat, ne micati sa trona na kog sijedaju rijetki, a nalik vjetrenjači o čije lopatice udaraju svi vjetrovi nadahnuća, i koja pritom revnosno melje zlatno brašno za svetu prosforu i piće vječnosti iz kaleža: smiješane bol i nadu. Biti pjesnik u vremenu gdje ljudsko lice sve više naliči onoj maski kakvu nose razbojničke družine, kad je srce usamljeno jedro na pučini površnosti, a razum tovar upućen krivim putokazom. Biti pjesnik – Boris Domagoj Biletić. Onaj i onakav što se ne da nesoju, prkosi, otima se i bogara s debelim razlogom. Životu kome se ruga u pjesmi, uspomenama koje ga i liječe i truju, moralu koga hrabri gnomom, odan pjevanju koga nudi svijetu. Krhka biljka ljubavi, bola i samoće, ali korijena duboka, što cvate s vremena na vrijeme, iz zbirke u zbirku, što stariji tim bolji. Ovom pjesniku pripada plemićka čast da na svojoj trpezi ispija i otrov ambrozije i lijek nektara. Primjereno antičkom biću.

(Iz recenzije Urednika)

Jovan Nikolaidis
Autor 20.9.2020. u 12:27