SAMOKOVLIJIN SARAJEVSKI SAN

Povezani članci

• UMRIJETI OD SMIJEHA
• HERETIČKA PRIRODA ISTINE
• Kronika Pozorišnog proleća Šabac (II dio)
• Mirza Hasan Ćeman: NEMOJ SINE AMIRE!
• Helena, žena koje nije bilo
• Žena – majka – konobarica

U povodu izlaska knjige proza Isaka Samokovlije u izdanju Art Rabica iz Sarajeva prisustvovao sam umjetnički sjetno oblikovanoj večeri u sarajevskom kulturnom središtu Figure. Domaćin kluba Figure i jedan od domaćina ove književno-filmske večeri, svojevrsnog omaža Isaku Samokovliji i njegovom književnom i humanističkom djelu, njegovoj goraždanskoj zavičajnosti i ljubavi prema Sarajevu, Slaviša Mašić složio je kolaž govorenja i glazbe sa finim osjećajem za poetsku suštinu ovakvog događanja.

Židovske glazbene brojeve, koji su uokvirili televizijski film Nađe Mehmedbašić treba pamtiti kao iznimno efektan dio ovog sjetnog omaža.

Sama filmska storija kombinirana od dokumentarnog i igranog materijala pokazala je seriozan precizni pristup scenaristice, ali i efektno tumačenje glumca Miralema Zupčevića, koji je donio uglavnom kontemplativni sloj u tumačenju prozaiste kojeg je nobelovac Andrić nazivao bosanskohercegovačkim Čehovom…

Sjetan televizijski omaž – esej o Samokovliji Nađa Mehmedbašić je tako pozicionirala da je uz bitne životopisne cjeline vezane uz Samokovlijin životni hod dala punoću atmosfera židovskoga života u Sarajevu, osobito u dijelu Bjelava.

Ovo ostvarenje pokazalo je što su sve sarajevski televizijski stvaraoci mogli napraviti kada je Sarajevo imalo jednu ali vrijednu televizijsku produkcijsku kuću.

Bilo je ponosa i među prisutnim autorima ovog vrijednog televizijskog ostvarenja, ali i među publikom koja je uglavnom, sudeći po njihovim godištima, bila i suvremenikom vrijednog televizijskog ostvarenja prikazanog kao središnji dio ove omaž večeri.

Književno djelo Isaka Samokovlije ostaje da živi i kroz nove izdavačke pothvate kakav je i ovaj Art Rabica i Gorana Mikulića, a ova sjetna večer zaključena nadahnutim govorom predsjednika Židovske zajednice Jakoba Fincija ostaje kao draguljan trenutak u našem više nego infernalnom življenju.

Vrijedi spomenuti i promotivni govor publiciste Slobodana Stajića, koji je zvanično predstavio Samokovlijine proze tiskane u Maloj biblioteci art Rabica i Gorana Mikulića.

Lijepa večer izvorne sarajevštine i sjetan pogled na jedno Sarajevo kojeg više nema.

Ono Samokovlijino Sarajevo!