Bludne radnje

Ladislav Babić
Autor 16.6.2015. u 22:57

Izdvajamo

  • Nakon, ne baš svima vidljivih, nadnaravnih Gospinih „ukazanja“, ukazali su se sasvim naravni, svima zamjetni, Vatikanski ugovori, križ nad Mostarom, dušobrižnici vojnih postrojbi, vjeroučitelji sred javnih škola sekularnih država, metastaze sakralnih objekata širom katoličkog dijela „bivše naše“,..., zavisno od novonastalih državica kojih državni suverenitet – budimo iskreni – Duhu svetom baš puno ne znači, mada ne bi imao ništa protiv da fizički objedini njihove dijelove. Tko vjeru, crkvu i politiku smatra nespojivim entitetima, zaista bi trebao neki ubrzani kurs iz povijesti ljudske vrste.

Povezani članci

Bludne radnje

Foto: Google

Što to upravlja ljudima da idu kontra očitih činjenica i ne prihvaćaju najlogičnija (čak i reproducibilna) naučna objašnjenja? Primjerice, često se pojava takozvanog „izvantjelesnog iskustva“ koristi prilikom metafizičkih objašnjenja stvarnosti – smjesom teologije, boga, duhova, anđela i inih nadnaravnih tvorevina mašte, u postojanje kojih on biva čvršće uvjeren negoli u najrječitije dokaze

Piše: Ladislav Babić

Nekako predmnijevam da će očekivana poruka Neba o „međugorskom fenomenu“, upućena „Urbi et orbi“ preko svog naslijednog – ali u uskom krugu biranog, po pravilima nebeske demokracije – zemaljskog predstavnika, biti šifrirana u smislu „jebati i ostati nevin“, te će je samo upućeniji u kriptografiju umjeti ispravno dešifrirati. No, prvo se pozabavimo onima kojima ovakav izričaj neobično smeta. Što god tko mislio, uz iskonsko značenje iritirajuće riječi ove fraze, koje je lako naći u bilo kojem rječniku srpskohrvatskog jezika, bez ikakvih nakaradnih primisli u objašnjenju, a koje podržava i sam Tvorac svemira i života („Jebite se i množite…“, no dobro, dobro: Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!“), ova sintagma ima i svoje preneseno značenje. Semantička cjelina „jebati se i ostati nevin“ najčešće se primjenjuje na ljude koji bi radili neku nedopuštenu (od većine tako poimanu) djelatnost, istovremeno čuvajući svoj obraz čistim i neokaljanim; dovoljno „nemoralni“ da ne mogu odustati od društveno prezrene djelatnosti, i dovoljno nemoralni da je rade skrivećki istovremeno je javno prezirući, priključivši se glasu onih koji se vladaju sasvim identično. Takvo ponašanje prisutno je u obliku iskrivljene etike, predstavljene ordinarnim malograđanskim konvencijama vrednovanja stvari i pojava. Prema tome, onaj tko misli da ćemo nadalje o seksu, ljutito se vara. Nastavit ćemo o religiji, papi, Međugorju, „ukazanjima“ Gospe i vjernicima, ali lišeno seksualnih konotacija i fantazija.

Nakon višedesetljetne tišine, a potom i „podrobnih proučavanja“ međugorskog „fenomena“ – „ukazanja“ Gospe – od za tu svrhu osnovane „Međugorske komisije“, ona je najvjerojatnije došla do zaključka kojeg je nakon prvih „izvještaja vidilaca“ jasno mogao sročiti malo bistriji srednjoškolac: vidioce treba uputiti psiholozima ili psihijatrima! Tim prije što su se nalazili u (pred)pubertetskoj dobi kad mašta i skrivene potrebe rade na uštrb razuma (naročito kad „nepoznat netko“ iz pozadine upravlja koncima). Kad nacionalistička, hrvatska Wikipedia tendenciozno piše kako je Branko Mikulić, kasniji predsjednik Predsjedništva SR BiH i premijer SFRJ,

„na govoru na Tjentištu 4. srpnja 1981. godine, na ondašnji državni praznik Dan borca… bez ustezanja izjavio ‘da su međugorsku Gospu izmislili kleronacionalisti’“,

to nije negoli čista, nepatvorena istina. U svrhe podrivanja socijalističkog poretka i zajedničke države – izazivajući reakcije tadašnjih vlasti koje joj nikako nisu mogle ići u korist – iskorištena su od nekih fratara, a vrlo vjerojatno uz znanje hrvatskog crkvenog vrha, tada maloljetna djeca. Koja su se potom, odrastajući, konformistički pomirila s lažima koje im donose probitak, dok neka možda i zaista vjeruju u svoje privide. Poput silnih Napoleona, Cezara ili Kleopatri, iz znate već kojih institucija. Bila su prvi ešalon „crkvenih divizija“ koje su dvadesetak godina kasnije preplavile prostore prebivanja i umove građana. Nakon, ne baš svima vidljivih, nadnaravnih Gospinih „ukazanja“, ukazali su se sasvim naravni, svima zamjetni, Vatikanski ugovori, križ nad Mostarom, dušobrižnici vojnih postrojbi, vjeroučitelji sred javnih škola sekularnih država, metastaze sakralnih objekata širom katoličkog dijela „bivše naše“,…, zavisno od novonastalih državica kojih državni suverenitet – budimo iskreni – Duhu svetom baš puno ne znači, mada ne bi imao ništa protiv da fizički objedini njihove dijelove. Tko vjeru, crkvu i politiku smatra nespojivim entitetima, zaista bi trebao neki ubrzani kurs iz povijesti ljudske vrste. Jesu li se socijalističke vlasti prilično mlako postavile strahujući od ozbiljnijeg sukoba sa „Crkvom u Hrvata“, iz čiste naivnosti (vrlo teško), možda imajući viziju vjerskog turizma u socijalističkoj državi, ili su neke strukture – spregnute s klerom – svrhovito prizivale Gospu s namjerom slabljenja države, kako bi se potom (uspješno!) same ukazale narodu, teško je reći. Tek, „pojava“ je pustila krake i poput hobotnice se raširila planetom. Milijuni dolaze vidjeti nevidljivo, obrću se milijuni Eura, mnogi su se preko noći obogatili na naivnosti ljudi, žudeći svoje bogatstvo još više proširiti (kapital je nezajažljiv!) službnenim priznanjem „pojave“ od strane Vatikana, a onda…

Onda se ukazao papa Franjo, koji jeste da je malo zašao u metafizičke vode, ali ga ipak nije u tolikoj mjeri zahvatilo kontrolirano (od pokretača „operacije Međugorje“) i nekontrolirano ludilo (gomile koju ni na što, pa ni na bratoubilačko krvoproliće, nije preteško natjerati). Poput spominjanog đaka, shvatio je kako „Gospa nije ravnatelj poštanskog ureda“ da bi s vjernicima komunicirala na način prihvatljiv onima koji u rukama drže riznicu cijelog slučaja. Ali… Lova je lova – naročiti ako je do krova, kao u slučaju najzainteresiranijh da žive od laži, muzeći vjerničke turiste koji pritom predu od zadovoljstva. Nekako se čini da će odluka Vatikana, nagovještena papinim neslužbenim očitovanjem, biti na tragu Izjave Biskupske konferencije Jugoslavije, da se:

„Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može… ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama. Međutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pozornost i pastoralnu skrb u prvom redu dijecezanskog biskupa, a s njim i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve.“,

što baš i nije perfidno tumačiti u smislu: ako ukazanja nisu nadnaravna, onda su sasvim naravna (uobičajena poput kiše, snijega ili sunca?!), a s obzirom na „brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima“, sasvim nam je svejedno kakve su vrste – lova kaplje li, kaplje… Ako li se već ne promiče „zdrava pobožnost“, a ono svakako zdrav smisao za biznis! Daklem, najvjerojatnije se očekuje pravorijek pape, kao službeno stajalište Vatikana, kojim Crkva neće službeno podržati „fenomen“ prihvaćajući i potvrđujući ga kao neprikosnoveno, istinsko pojavljivanje najčestitije među kršćanskim ženama, ali niti… Niti zabraniti daljnju mužnju vjernika, kad već svršavaju zbog toga. Vuk sit i koza cijela, ili – možete i dalje jebati raju kad već pristaje na općenje, a svi skupa sačuvati svoju nevinost. I Vatikan, i papa, i vidjelice, i oni koji ih koriste i pastva koja uživa uhvaćena u klopku vlastite gluposti, i svi oni koji ovu bludnu radnju (bili njen subjekt ili objekt) uredno nastavljaju na području nevezanim sa seksom.

I sad, tko je tu lud? Svi oni koji su čekali desetljećima da im Sveti Otac kaže isto što je mogao njihov razredni „štreber“, uz jednu veliku razliku – uz svu svoju pamet, ovaj se nije ni približno obogatio koliko međugorski marketinški „stručnjaci“. Svijetu koji živi od i za „lovu“, to je sasvim dovoljno da zanemari najbistrijeg razrednog kolegu, kao možda i njemu – zadovoljnom da ne muze, niti se od drugih da musti. Najnevjerojatnija posljedica nepriznavanja Međugorja kao mjesta ukazanja Majke božje bit će činjenica da će „vjernici“ – koji su dolazili iz religijskog uvjerenja u „ljekovitost“ svetišta koje pohode – i nadalje hrliti sasvim nesvijesni da su sem istine izdali i vlastitu vjeru, s obzirom da će od „božjeg namjesnika na zemlji“ dobiti implicitno upozorenje, da prijevaru moraju prihvatiti na vlastitu (ne)odgovornost. Na što već javno računaju špekulanti koji vode cijelu stvar, mada bi papinsko priznanje validnosti ukazanja dalo dodatnu uvjerljivost „pojavi“. Ipak, jebeš nepogrešivost „Svetog oca“, kad i ona sasvim evidentno može omanuti zatire li svojim postupcima „poslovne inicijative“ zainteresiranih protuha. No, rek’o bi čovjek, ako im je svima dobro i zadovoljni su – neka im. Kad se takve stvari ne bi koristile u indoktrinaciji cijelog društva na sasvim očito krive vrijednosti. Na što oni kojima je istina važnija od par (milijuna?) Eura, teško mogu dobrovoljno pristati.

Što to upravlja ljudima da idu kontra očitih činjenica i ne prihvaćaju najlogičnija (čak i reproducibilna) naučna objašnjenja? Primjerice, često se pojava takozvanog „izvantjelesnog iskustva“ koristi prilikom metafizičkih objašnjenja stvarnosti – smjesom teologije, boga, duhova, anđela i inih nadnaravnih tvorevina mašte, u postojanje kojih on biva čvršće uvjeren negoli u najrječitije dokaze. Švicarski neurolog dr. Olaf Blanke,

„kako bi pronašao uzrok epileptičkih napadaja kod pacijentice u 40-ima,…, proveo je test mapiranja mozga. Koristio je elektrode položene na mozak kako bi ustanovio koja područja kontroliraju koju funkciju. Kad je stimulirao određenom području, pacijentica je doživjela iznenadno izvantjelesno iskustvo. Rekla je Blankeu da je u jednom trenutku gledala na sebe s visine. Blanke je utvrdio da je električnom stimulacijom angularnog girusa (grebena na prednjem režnju mozga, koji je dio temporoparijetalnog čvora) mogao izazvati izvantjelesna iskustva. Izvanredno je da je pacijentica iskusila izvantjelesno iskustvo svaki put kad joj je angularan girus proizvoljno stimuliran.“.

Jednostavnim rječnikom rečeno, izvantjelesno iskustvo se može objasniti kao posljedica „nereda“ u mozgu koji proturječi svakodnevnom iskustvu, a koji je izazvan stimulacijom određenih njegovih područja. Kao što halucinacije bivaju inducirane uživanjem raznovrsnih opijata koji manje usredsređeno djeluju na pojedine dijelove mozga. I time se „vantjelesna iskustva“ s područja ezoterije, metafizike i vjerskog zanosa premještaju na tlo objektivnog znanstvenog istraživanja moždanih funkcija. Neke stvari, međutim, ne mogu biti dokazane ni na koji način sem primjenom fizičke sile (mučenja), na što se svakako može staviti opravdani prigovor da prisilnim metodama ništa ne može biti dokazano. Daklem, tvrde li vidjelice da su nešto vidjele, ostaje nam da vjerujemo ili ne, ako već ne želimo iskušati „nepogrešivu“ inkvizicijsku metodu – baciti ih sputanih udova u rijeku, pa u zavisnosti hoće li isplivati ili potonuti, smatrati da besjede istinu ili lažu. Vjerujem da ni papa ne bi pristao na primjenu takvih – nekad u crkvenim krugovima uobičajenih – „znanstvenih“ provjera nevinosti. Doduše, ima i ona korištenjem „detektora laži“, ali koliko čovjek ima povjerenja u sud vlastitih uređaja, pokazuje to da njihova primjena ni u sudskoj praksi nije obavezna.

Čini se da je bit cijelog problema skrivena u evoluciji, obrazovanju i prirodnoj inteligenciji ljudi. Nisu svi podjednako evoluirali na biološkoj i socijalnoj razini, a neznanje ih pritiska poput debele atmosfere nad njima, koje pritisak ni ne osjećaju ali je konstantno prisutan. Neobrazovanost, u sinergiji s nizom stvari koje čovjek još – na danom stupnju razvoja – nije uspio objasniti, naprosto su preveliki teret za mnoge umove. Kao što je i uznapredovala tehnologija, kako se čini, prevazišla duhovne moći čovječanstva da prihvati implikacije takvog razvoja. Period akomodacije je isuviše kratak, ne mogavši u stopu pratiti promjene; čovjek jednostavno nema vremena da se prilagodi, humanistički procijenjujući svoj položaj. U svijetu koji se svakodnevno mijenja, ni on ne može ostati konzerviran! Današnje spoznaje koliko sutra su zastarjele, i čovjekova psiha instinktivno – držeći se mita i religije – sebi predočuje nepromjenjljivu, inertnim mozgovima podnošljiviju sliku svijeta. Umjesto da sam sebi prizna kako je tek prolazna, dinamička pojava u trenutnim prostorno-vremenskim koordinatama, i sam dinamički entitet koji je svojim spoznajama o svijetu i sebi samom nadišao pretke, a kojeg će na jednak način nadići njegovi bliži ili daljnji potomci, hvata se iluzije nepromjenljivosti kao konačnog suda o svijetu koji nastava. Tisućljetna Gospa je sigurnosno sidro u bujici promjena na kojoj se talasaju.

Kad su već u Španjolskoj, zbog zakona koji drakonski kažnjava proteste živih ljudi pred državnim institucijama, održane prve hologramske demonstracije, tko kaže da sutra neki preduzimljivi Međugorac kojemu se fućka za istinu i papinska objašnjenja, spram dobiti koju bi izgubio kada bi ih poštivao, neće uspjeti Gospu napraviti „vidljivom“ svim naivnim međugorskim hodočasnicima? Učinivši ih još uvjerenijima u čuda, ljude koje placebo injekcija uštrcana u vene čini zdravijima, a koji o psihosomatskim djelovanjima – fiziologije na duh i duha na ljudsku fiziologiju – pojma nemaju. Zar ih nije i sam Tvorac upozorio da se ne klanjaju „zlatnom teletu“, ma bilo ono od zlata, hologramskih elektromagnetskih polja ili fikcija vlastitog nesavršenog mozga? Ali, upravo na tom primjeru dan je posve jasan opis licemjerja Gospodnjeg i njegove pastve, koja taj predložak ustrajno slijedi do dana današnjeg. Zgodno je navesti zbog onih koji se zaklinju u biblijske istine, nikad ne imavši „svetu knjigu“ u rukama:

„Kad je Mojsije vidio kako je narod postao razuzdan – ta Aron ih je pustio da padnu u idolopoklonstvo među svojim neprijateljima – stade na taborskim vratima i povika: »Tko je za Jahvu, k meni!« Svi se sinovi Levijevi okupe oko njega. On im reče: »Ovako govori Jahve, Bog Izraela: ‘Neka svatko pripaše mač o bedro i pođe taborom od vrata do vrata pa neka ubije tko svoga brata, tko svoga prijatelja, tko svoga susjeda.’« Sinovi Levijevi izvršiše Mojsijev nalog, i toga dana pade naroda oko tri tisuće ljudi. »Danas ste se posvetili Jahvi za službu«, reče Mojsije, »tko uz cijenu svoga sina, tko uz cijenu svoga brata, tako da vam danas daje blagoslov.« Sutradan reče Mojsije narodu: »Težak ste grijeh počinili. Ipak ću se Jahvi popeti. Možda za vaš grijeh oproštenje pribavim.« Mojsije se vrati Jahvi pa reče: »Jao! Narod onaj težak je grijeh počinio napravivši sebi boga od zlata. Ipak im taj grijeh oprosti… Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao.« Nato Jahve odgovori Mojsiju: »Onoga koji je protiv mene sagriješio izbrisat ću iz svoje knjige. Nego, idi sad! Povedi narod kamo sam ti rekao. Anđeo će moj pred tobom ići. Ali u dan kad ih pohodim, zbog njihova ću ih grijeha kazniti.« Udari Jahve po narodu pomorom zbog teleta što im ga Aron načini.“

Tko u ovim odlomcima ne vidi vrhunac Tvorčeva licemjerja (i zločinačke bezdušnosti!), njegovog promicatelja (Mojsija) i pastve koja se obojici skrušeno klanja, slijepiji je od šišmiša! Mojsiju nije grijeh što su po njegovim uputama pobijene tisuće sljedbenika i štovatelja „zlatnog teleta“, već sam čin štovanja tog idola – i tako cijelu stvar predočuje svom Nadređenom, koji prihvaćajući njegovo razlaganje podjednako krvoločno postupa! Mogu li Tvorac i sljedbenici mu, biti još jadniji od toga (a današnjim klanjanjem zlatnom teletu“ nacionalizma – koje doduše nije od zlata ali je mnogima pribavilo debelu zlatnu pozlatu na bankovnom računu), ustrajno nastavljajući isti grijeh? Ni spram Boga, ni prema „svetim knjigama“, već isključivo prema vlastitoj vrsti i njenim pripadnicima. No, vratimo se na kraju klanjateljima međugorske Gospe, tog „zlatnog teleta“ sačinjenog od nadanja, iluzija i fantazmi vjernika, te pohlepe njihovih muzača, koji – moguće – između dva pohoda svetištu prikolju nešto srodnika širom svijeta, neuklopljenih u svjetonazor njihovih halucinacija. Pa, kao što je to kod mužnje i red, uredno operu ruke prije i nakon ove radnje, kako bi postojano mogli nastaviti „jebanje i ostati nevini“.

I tako, dok Crkva preko saopštenja svog poglavara bude „jebala“ uvjerena (ha!) da je sačuvala nevinost, međugorski biznis će se i dalje nesmetano razvijati na radost „vidilaca“, vjernika i „poduzetnika“, te fratara koji će i nadalje stajati u pozadini cijele ujdurme. Jer, istina je istina, moral je moral, vjera je vjera, papa je papa i Gospa je Gospa, ali ponad svega ipak – biznis je biznis!

Ladislav Babić
Autor 16.6.2015. u 22:57

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija