DOBRO DOŠLI U KAPITALIZAM – DRUŠTVO ZA PROVJERENE

Povezani članci

• Nedim Fejzić: Neke utakmice su jednostavno veće od života!!
• KOMBINACIJA
• ROKO MARKOVINA – Mostarska južnjačka duša
• Dream Team HDZ-a: Okupljanje neprijatelja slobode
• Pametno: Riješen misterij Istanbulske konvencije
• Dino Mustafić: Za rasizam i razarujeće zlo i sami smo odgovorni

Foto: Večernji.hr

Kako pokrenuti gospodarstvo kad se sve ovo završi? Kako nadomjestiti prihode ljudima od turističke sezone kada isti trebaju čekati godinu za priliv sredstava, a ta ako i bude, ovisno i o njihovoj platežnoj moći jer cijela Europa tone u recesiju? Kako odgovoriti na poduplanu cifru HZZ-a koja danas broji preko četiri stotine tisuća nezaposlenih? Kako pokrenuti građevinski sektor, i kako napuniti proračun koji već sada ima nerealne projekcije, te kako namiriti sve te povlaštene i braniteljske mirovine, Crkvu kojoj će trebati sanirati štetu, i vratiti plaće s minimalca nitko ne govori?

Otkupom državnih obveznica u vrijednosti od 4 milijarde kuna osigurala se likvidnost, čitaj tečaj kune i stabilnost kod uvoza, čitaj još bolje, sigurnost trgovačkog konzorcija koji neometano i van restrikcija i karantena egzistira bolje nego ikada. Niti se potakla domaća proizvodnja, niti su ta sredstva osigurana za domaćinstva, OPG-ove i selo, već se stimulira pojačan uvoz što možete vidjeti u svakoj trgovini. Danas kada su zatvorili tržnice tom su sektoru omogućili i nesmetan obrt sredstava jer su hrvatski građani prisiljeni kupovati povrće i voće što im se nudi isključivo po trgovinama

Ovih dana svjedoci smo nezapamćenih kriza na koje je vlast, politika koju godinama biramo morala i trebala po suštini svoga posla adekvatno odgovoriti. Hrvatski narod, poslovično površan, zadovoljan je šetnjama svog premijera Ilicom, kao i mehanizacijom HV-a koja je ekspresno očistila istu ulicu kako bi se stekao dojam da su stvari pod kontrolom. Andrej Plenković svojom je smirenošću, amputiran od emocija, uznemirenu javnost jednom šetnjom smirio kao apaurin, a Vilijam Beroš pokazuje se stručnim, odgovornim i profesionalnim liječnikom na mjestu političara, što do sada još nismo imali već uglavnom u obrnutom scenariju.

Struka, znanje, profesionalnost, puna su im usta tih sintagmi i stječe se dojam kako je vuk promijenio dlaku, no što je s ćudi? Da vuk ćud daleko teže mijenja vidjeli smo već na primjeru splitskog gradonačelnika Andra Krstulovića – Opare koji u jeku pandemije koronavirusa potpisuje zaključak kojim odobrava zapošljavanje šest novih djelatnika u Muzeju grada Splita. Dva nova kustosa, tri recepcionera i novi glasnogovornik Muzeja grada Splita teško da mogu biti mjere „stezanja“ koje je najavio premijer, i ta kriva percepcija kako se doima da HDZ zna što radi, po prvi put u povijesti u prve redove gura struku i profesionalnost, već tim malim pokazateljima jasno nam pokazuje kako se stvari kozmetički popravljaju za javnost, dok suštinski stvar ostaje potpuno ista.

Da je tome tako svjedoče nam dva nespojiva cilja koja je Vlada RH postavila pred sebe. Na mjesec dana zaustavilo se praktički sve u zemlji po sistemu kada kuća izgori sumirat ćemo štetu, no ni u jednoj jedinoj rečenici, a pratim ih kako sam kao i ostali moji sugrađani u svojevrsnoj karanteni, nije postavljeno pitanje kako ponovo pokrenuti gospodarstvo kada se ova kriza završi? Naši ministri se samo doimaju da znaju što rade, dok na dnevnoj bazi gubimo milijarde. Susjedna Italija, za primjer, dnevno gubi oko sedam milijardi eura, i poznavajući sistem rada EU fondova prvo će se sanirati šteta velikih članica, a tek tada malih kojima svakako pripada i Hrvatska. Ako se uzdaju u taj scenario, kako nas čeka pomoć s te strane, a ozbiljno čekam da ministar Marić izjavi takvo što, tada možemo sa sigurnošću potvrditi kako imamo ne samo nesposobne ekonomiste u ministarstvu, već i dobrano neozbiljne.

Neozbiljne kažem jer se nema adekvatnih odgovora na upite poslodavaca što će biti s njihovim kreditima i najamninama jer je pad prihoda u uslužnom sektoru sada realnost, a ne nešto kratkoročno. U turizmu da vam pojasnim, ako izgubite sezonu morate čekati drugu, dakle nema prihoda koji u izgubljenoj godini mogu nadoknaditi prihode. Minimalci su sanitarna mjera, protupožarna, ali neće i ne mogu nadoknaditi gubitke, a oni su već sada u milijardama. Osim toga gubitak prihoda oslabit će i kupovnu moć svih onih koji su pogođeni u tom sektoru i ključno je pitanje kako nadomjestiti trenutno izgubljene prihode?

Jer bi s tim sredstvima zadržali postojeća radna mjesta, osigurali protok obrtnih sredstava i uglavnom kako – tako pokrpali kupovnu i kreditnu moć svih onih koji su involvirani u tom sektoru. Hitno trebamo otpise, uzaludno poslodavci šalju dopise ministru Mariću koji kako znamo mjesec dana spašava živote i očekuje stimulanse iz EU. No što ako oni ne stignu, a sva je prilika da i neće?

15 milijardi eura javnog duga koji trenutno imamo, po ministru Mariću nije problem, i zadužiti se možemo još i više. Likvidnost nam je dobra, 33 milijarde kuna u gotovini, i kako se čini uvaženi ministar kao opciju dva, ako ne sanira štetu, nalazi u novom zaduživanju, iako ne spominje MMF koji bi bio zadnja opcija. Ministar Marić, kao i premijer, a pridružio im se predsjednik Milanović samouvjereno šetaju i uglavnom umiruju javnost koja je puna hvale na njihovu ozbiljnost i nesebičan rad. No stvari su kudikamo drugačije i kudikamo alarmantnije, ako poznajete te ljude i ako se vodite onim starim narodnim poslovicama, a najbolja od njih je da vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada!

Kapitalizam u koji smo involvirani ugroze svake vrste uglavnom sam projicira, a bilo kakve nenadne dobrodošle su mu i u njima on najbolje egzistira. Da je tome tako vidimo po ponašanju HNB-a koji brani tečaj kune, a ne građane, njihove kredite, trenutno zamrznuta primanja, minimalce. Laički, novaca se ima da održimo likvidnost, sredstava se ima da obranimo kunu, i time zaustavimo inflaciju, povoljno se tretiraju provjereni i najveći konzorciji, posebno oni prehrambeni koji cvjetaju ovih dana, a obične građane (dakle one koji trenutnu krizu osjećaju već, a osjetit će je u svoj punoj snazi tek), ostavlja se da se snalaze sami.

Kada kažete kako ste zadovoljni kako se ova vlast nosi s krizom, i kako su odgovorni, profesionalni, stručni, i najbolji ljudi na odgovornim mjestima u ovoj kriznoj situaciji, tada pogledajte što prvo saniraju i kojim se mjerama bave. Ne misli se na ljude, već na banke i kunu, povoljno se tretiraju i sugerira se bankama da ih povoljno tretiraju, najveći konzorciji i kapitalisti, dobri klijenti se čuvaju i na njih se misli, a oni su kao što znamo prioritet. Tko su ti „dobri klijenti“ po našoj Vladi možemo samo pretpostaviti, konobari, kuhari, taksisti, medicinske sestre i trgovci svakako nisu, a kome se pomoglo prvom mogli smo i pretpostaviti.

Otkupom državnih obveznica u vrijednosti od 4 milijarde kuna osigurala se likvidnost, čitaj tečaj kune i stabilnost kod uvoza, čitaj još bolje, sigurnost trgovačkog konzorcija koji neometano i van restrikcija i karantena egzistira bolje nego ikada. Niti se potakla domaća proizvodnja, niti su ta sredstva osigurana za domaćinstva, OPG-ove i selo, već se stimulira pojačan uvoz što možete vidjeti u svakoj trgovini. Danas kada su zatvorili tržnice tom su sektoru omogućili i nesmetan obrt sredstava jer su hrvatsku građani prisiljeni kupovati povrće i voće što im se nudi isključivo po trgovinama. Država i HNB, sa osiguranih milijardu i šesto milijuna eura štite isključivo financijski i uvozni sektor, obveznice štite tečaj i likvidnost, a banke kreditiraju i stimuliraju „dobre i stare klijente“ što nam jasno govori kakva je politika „stručnih i smirenih“ ministara koji su „izvanredno odgovorili na ovu krizu“ i koji su barem što se mišljenja građana RH danas tiče – pravi ljudi na pravim mjestima.

Osnovni problem kod takve percepcije jest što je ona samo kozmetičke prirode, a znamo da javnost i ljudi uglavnom pozitivno reagiraju na trenutne apaurinske tretmane kojima ih se smiruje iako dugoročno, u vremenu koje nas tek očekuje iza ovog ekonomskog kolapsa, takvi tretmani neće biti dovoljni. Kako pokrenuti gospodarstvo kad se sve ovo završi? Kako nadomjestiti prihode ljudima od turističke sezone kada isti trebaju čekati godinu za priliv sredstava, a ta ako i bude, ovisno i o njihovoj platežnoj moći jer cijela Europa tone u recesiju? Kako odgovoriti na poduplanu cifru HZZ-a koja danas broji preko četiri stotine tisuća nezaposlenih? Kako pokrenuti građevinski sektor, i kako napuniti proračun koji već sada ima nerealne projekcije, te kako namiriti sve te povlaštene i braniteljske mirovine, Crkvu kojoj će trebati sanirati štetu, i vratiti plaće s minimalca nitko ne govori?

Jer vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada. A njihova ćud je spasiti prvo sebe, i kako ono „dobre i stare klijente“ , a nama kako bude.

Dobro došli u kapitalizam. Društvo za dobre i stare, provjerene klijente.