„Domoljubna“ politika mržnje, podjela i razdora

Autor/ica 👤Marijan Vogrinec 31.12.2019. u 11:05

Izdvajamo

Brkić nadimkom Vaso nema pojma je li Milanoviću „Tito ispred Tuđmana“, odnosno zašto bi uopće morao biti nacionalni grijeh i diskvalificirajući čimbenik to da Tito i jest Milanoviću - kao što je tisućama hrvatskih žitelja jučer/danas/sutra i najvećem dijelu Europe i svijeta - u mnogo čemu s razlogom ispred Tuđmana. Kao pobjednik nad nacizmom, fašizmom i domaćim kvislinzima u Drugom svjetskom ratu, uvažavan svjetski državnik prvog reda, neprijeporan vođa 24-milijunske multinacionalne/multivjerske države neopterećene šovinizmom, mržnjom i tolikom korupcijom, ovisnostima i svim frustracijama Bijedne Naše, čak fenjerašice u Europi po svjetskim društveno-razvojnim kriterijima, etc.

Povezani članci

Kad političari na pozicijama vlasti i moći nemaju ideja, volje, sposobnosti i produktivnih programa – što HDZ s koalicijskim marginalcima nema jer, da ima, i Europska bi komisija poslala pozitivnu novogodišnju čestitku, štrajkova ne bi bilo, mirovinska reforma ne bi pala na 750.000 peticijskih potpisa, vladin rejting ne bi puzao po dnu… – redovito posežu za strategijom divide et impera, hvatajući se za „domoljublje“, hrvatstvo, vjeru, slavne mitove iz prepravljene bliže i dalje prošlosti, ustaše i partizane eda ne bi javno oko priupitalo: „Heeej, gospodo, što ste učinili za nas i kakvu nam budućnost programirate…“ Ako je o (među)optužbama za sijanje mržnje, razdora i podjela u demografski/iseljenički i inače kopnećem društvu riječ, tko je, kada i gdje vidio u sva tri desetljeća tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti Bijedne Naše da su ti što „ne vole Hrvatsku“, što je smatraju „slučajnom državom“, što „nisu Hrvati jer nisu katolički vjernici“, što su „Srbi, jugonostalgičari, komunjare, udbaši i partizanski zločinci“ pa prljaju „dostojanstvo hrvatskih branitelja i dignitet Domovinskog rata“ masovno marširali ulicama i trgovima s crvenim petokrakama sa srpom i čekićem, pjevali „Jugoslavijo“ i „Druže Tito, mi ti se kunemo“, „Od Vardara pa do Triglava“, izvikivali „Proleteri svih zemalja ujedinite se“, „Smrt fašizmu, sloboda narodu“…?

Marijan Vogrinec

Da netko tko ne živi u Bijednoj Našoj i nema zrelije iskustvo života u bivšoj 24-milijunskoj Federaciji sluša hrvatskog premijera i trenutnog šefa najmasovnije klijentelističke političke opcije na vlasti balkanskog kiflića Andreja Plenkovića što/kako zbori o postignućima upravljanja zemljom, odnosno kako javnosti tumači tzv. zdravstveni karton zemlje u svomu mandatu, zinuo bi od čuda i skinuo kapu do poda. Sve pet! Ali… Ako pak politički diskurs nužno podrazumijeva i mrvicu elementarnog ljudskog obraza i poštenja – osobito vjerodostojnosti, na kojoj je krijesti Plenković sa svojim tzv. light HDZ-ovim krilom uznesen na žetonsku, protubiračku koalicijsku vlast relativnoga izbornog pobjednika – teško je pojmiti da se europejski širok intelektualac markantnog diplomatskog profila hinjenog, karijernog demokršćanstva ne zacrveni u licu makar u jedva primjetnim tragovima. Kako to Hrvatska cvjeta i napreduje na svim poljima, ako se iz nje dnevno s jednosmjernom kartom iseljava po nekoliko autobusa ljudi u najboljoj radnoj i fertilnoj dobi – više od pola milijuna u mandatu „njegove“ vlade, kojoj 75 posto žitelja zamjera da vodi zemlju u pogrešnom smjeru – da ocjenjuje – i koja nikad nije bila polit-ideološki, socijalno, vjerski, etc. podjeljenija, posvađanija, razjedinjenija i samoj sebi nepodnošljivija no što je za premijerovanja Andreja Plenkovića i predsjednikovanja Kolinde Grabar-Kitarović? Koji valjda misle da su time dovijeka zadužili birače?

Politika je, kažu, umijeće mogućeg ili tako nešto, kurva, voda duboka, oktogon za svjetonazorske Jude, urođene lažljivce, čak kleptomane i dugoprstiće tipa Ivice u bakinoj smočnici s prstima u pekmezu, etc., no sve ima svoje granice i sve jamačno podliježe onoj zaklela se zemlja raju… Predsjednički izbori u prvom i drugom krugu za novog stanara ili staru gazdaricu bivše Titove vile Zagorje u novomu mandatu više su od bilo čega u kampanji prokazali dostojanstvo argumenta i dignitet umijeća mogućeg, a bestidno afirmirali sve čemu u ozbiljnoj politici i viteškoj borbi za vlast nema mjesta. Machiavellizam tipa da su sva sredstva dopuštena u ostvarenju zadanog cilja – pučki: „u ljubavi i politici/ratu sva su sredstva dopuštena“ – odnosno da su namneprijatelji svi koji nisu s nama, praksa u svim totalitarnim režimima od Machiavellijeva 16. stoljeća (i prije) do danas (jamačno i ubuduće, jer je ljudska narav takva) u predsjedničkoj je kampanji razglašen bezveznom frazom „mi ili oni“.

HDZ 23, SDP sedam godina

U miš-državi čiji svi žitelji, uključivo iseljene posljednjih godina, ne mogu napučiti pola Londona, trećinu Moskve ili Istanbula Hrvat se Hrvatu grozi surogatom grozne velikosrpske poruke groznog mostarskog intelektualca Nikole M. Stojanovića „do istrage naše ili vaše“ (Srbobran, Zagreb 1902.) pa se HDZ-SDP-ovi tzv. mainstreami/kandidati neodgovorno naguravaju na provokativnoj crti „mi ili oni“. Pa su za sve što ne valja i zašto država trokira na repu 28 zemalja članica Unije krivi isključivo „oni“ (dugovi, loše gospodarstvo, polit-ideološki razdori, međunacionalna mržnja, etc.), a za svu pozitivu (rast plaća i mirovina, fiskalna disciplina, proračunski suficit, bolji investicijski rejting, turistički uzlet, političko pozicioniranje RH u EU, etc.) zaslužna je isključivo „vlada premijera Andreja Plenkovića“. Kako su stranački obvezni zboriti svi premijerovi suradnici, osobito članovi HDZ-a.

A bit će istina da ni zlo niti dobro u društvenom i inom svekolikom životu tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene nije krivnja/zasluga samo jedne od dviju najvećih političkih stranaka (s koalicijskim partnerima), HDZ-a (23 godine na vlasti) i SDP-a (sedam godina za državnim kormilom), pa ispadaju smiješnima političari/politikanti koji u promidžbenom šaketanju radi o(p)stanka/osvajanja vlasti – raison d’être svake politike – igraju na te karte. U blagdanskom intervjuu premijera Plenkovića Jutarnjem listu, šef se HDZ-a, kritično pritisnut radikalnom tzv. desnicom o zid zajedno sa „ženom iz naroda“, kojoj već mjesecima pada rejting zbog gafova i predsjednice RH nedoličnog ponašanja, dao nabacivati blatom, drvljem i kamenjem na SDP i mandat (2012.-2015.) bivšeg premijera Milanovića. Dan potom će ponizno u oko tv-kamere mrmljati molitve na božićnoj misi u Prvostolnici, gdje se i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić sinergijski ohrabrio – „ne navijački“ (sic transit) za Grabar-Kitarović – demonizirati „komunizam“ jer da nije dopuštao vjernicima slaviti Božić.

Čista laž, ali kad se svako malo opetuje tzv. diskriminacijski odnos bivše države prema Crkvi – to katolički kler godinama čini i ne drži miješanjem u svjetovne stvari i kršenjem sekularnog uređenja RH (vjera je odvojena od države kao i za „Titovog komunizma“; u „komunizmu“ dosljedno, u RH s figom u džepu) – računa se da će novi naraštaji laž, izvrtanja i obmane prigrliti kao istinu o tzv. nenarodnom režimu bivše države. Za razliku, je li, od narodnog/nacionalnog u Bijednoj Našoj od kojeg se masovno bježi u inozemstvo. A „napokon“ su Hrvati „svoji na svomu“? Nema logike.

Premijer Plenković je u rečenom intervjuu ustvrdio da se Milanovićeva vlada „pamti po lošim gospodarskim rezultatima (nema veze, je li, što HNB-ovi podatci upućuju na činjenicu da su prethodne, HDZ-ove vlade Ive Sanadera i Jadranke Kosor bile još gore te Milanovićevoj ostavile pune šlepere kostura iz ormara, op. a.) i zbog toga sigurno ne može biti dobar predsjednik Republike, koji treba okupljati, a ne dijeliti“ građane. Istodobno, ako po ičemu, Plenkovićev će i osebujan predsjedničin mandat ostati zapamćeni po polit-ideološkim, „domoljubnim“ i vjerskim podjelama dubljim i opasnijim za zemlju no ikad u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj. Prvi put se dogodilo u nekom premijerskom i predsjedničkom mandatu u RH da politički predstavnici srpske narodne manjine, romske i židovske, tzv. mainstream stranačke oporbe i tzv. malih, običnih ljudi već tri godine bojkotiraju službenu/državnu/HDZ-ovu komemoraciju žrtvama ustaškog konc-logora u Jasenovcu, najvećeg/najstrašnijeg u jugoistočnoj Europi u Drugom svjetskom ratu, zato što se vlada premijera Plenkovića ne usudi sankcionirati povampireni ustašluk u javnom prostoru. Premijer Ivo Sanader, je li, svojedobno je smjesta dao srušiti spomenik ustaškom krvniku Juri Francetiću u Slunju i skinuti spomen-ploču ustaškom ministru zla Mili Budaku u Lovincu podno Velebita.

Plenković i Grabar-Kitarović se prave grbavima glede i u svezi ustašluka, glavnog uzroka svih razdora i podjela u hrvatskom društvu danas, pa će predsjednica na svojim jalovim turističkim putovanjima preko Velike bare prvo posjećivati (pro)ustaške klubove u Kanadi, SAD-u, Argentini, ali i u Australiji, etc., gdje će – izbjeglim 1945./1946. i kasnije ruci pravde zbog počinjenih ratnih zločina 1941.-1945. – Pavelićevim još živim slugama i potomcima tepati o tzv. prostorima slobode i naslikavati se sa zastavom ustaškog designa šahovnice (sic transit). Mora da joj se djed, pobjegao u partizane pred fašističkim egzekutorima s Grobinšćine, okreće u grobu od užasa zbog postupaka svoje unuke na mjestu predsjednice države. I onda Plenković ima obraza javno se sramotiti tvrdnjom da podjele dolaze iz SDP-Milanovićevog tabora, a sva je HDZ-ova politika nakon Tuđmana – s iznimkom sedam socijaldemokratsko-koalicijskih godina na vlasti (tri godine od 2000. i četiri od 2012.) – cezarovština tipa divide et impera.

Ni aktualni šef tzv. light HDZ-a (koje su dite stranački radikali najavili da će vratiti materi bitnim preusmjeravanjem stranke na Šušak-Karamarkov put) nije se odrekao (ne)svjesnog produbljivanja tih ustaško-partizanskih i inih na „domoljublje“ smjerajućih podjela/razdora, iako nema kapacitete jednog rimskog konzula i generala (Aulo Gabinije u Judeji). Što mu je, je li, uvjerljivim rezultatom dao znati već prvi krug predsjedničkih izbora. U kampanji za drugi krug, Plenković je pustio kontroverzne jastrebove tzv. radikalno desnog stranačkog krila Milijana Brkića nadimkom Vaso i Petra Škorića iz Splita doliti nove kante kerozina na već itekako rasplamsalu u društvu i politici vatru strategije divide et impera. Otkud pamet nekomu i nacionalna svijest – s odgovornošću, je li, zamjenika predsjednika HDZ-a i potpredsjednika tzv. Visokog doma – objaviti na svom FB-profilu da je „Zoranu Milanoviću Tito ispred Tuđmana. I zato ne budimo ‘JUDA’ u svojoj Hrvatskoj“? Brkić nadimkom Vaso nema pojma je li Milanoviću „Tito ispred Tuđmana“, odnosno zašto bi uopće morao biti nacionalni grijeh i diskvalificirajući čimbenik to da Tito i jest Milanoviću – kao što je tisućama hrvatskih žitelja jučer/danas/sutra i najvećem dijelu Europe i svijeta – u mnogo čemu s razlogom ispred Tuđmana. Kao pobjednik nad nacizmom, fašizmom i domaćim kvislinzima u Drugom svjetskom ratu, uvažavan svjetski državnik prvog reda, neprijeporan vođa 24-milijunske multinacionalne/multivjerske države neopterećene šovinizmom, mržnjom i tolikom korupcijom, ovisnostima i svim frustracijama Bijedne Naše, čak fenjerašice u Europi po svjetskim društveno-razvojnim kriterijima, etc.

„Vlada vodi zemlju u pogrešnom smjeru“

Otkud pamet Plenkovićevom zamjeniku, a šefu mu pak da ga nije javno priveo svrsi i razlogu, dijeliti hrvatske građane po kriteriju Tito-Tuđman ne samo zato što bez Tita i njegove pobjedničke eutanazije ustaške tzv. NDH ne bi bilo Tuđmana ni od korova niti međunarodnog priznanja tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, 1991./1992., odnosno otkud tom liku pravo vrijeđati imenom Jude većinu od 3,860.095 registriranih birača u drugom krugu, koji nisu i nikad neće glasati za HDZ-ovu „ženu iz naroda“ jer „u svojoj Hrvatskoj“ žele Milanovića za predsjednika RH, a ne Grabar-Kitarović, ili uopće nisu izašli na izbore glasati za nju? Otkud rigidnom tzv. desničaru pravo svojatati Hrvatsku, kao da ta država – makar traljava kakvom jest – nije i Milanovićeva „svoja država“ te država svih koji zaziru od HDZ-a kao vrag od tamjana. Više od 75 posto građana u svim anketama se već mjesecima – za cijelog Plenkovićeva i mandata Grabar-Kitarović – otvoreno izjašnjava kako se zemlja „vodi u pogrešnom smjeru“, premijer je najnepopularniji političar, a predsjednica Republike zahvalna tema javnog ismijavanja političkim analitičarima i na društvenim mrežama. Je li, u „svojoj Hrvatskoj“!?

Grabar-Kitarović u prvom sučeljavanju u drugom krugu „Točke na tjedan“ televizije N1 Hrvatska, neuspjelom – Milanović se nije odazvao – urednici Nataši Božić nije znala suvislo objasniti na koju je Hrvatsku mislila kada je u Karlovcu pozvala birače glasati „za pravu Hrvatsku“, pa je zaobišla istinu tvrdnjom: „Pozvala sam građane da daju glas Hrvatskoj za sve (za Milanovića, jer upravo on inzistira na takvoj Hrvatskoj, Hrvatskoj gdje će svi biti jednaki, neće biti građana drugog reda, etc.? – op. a.), a ne Hrvatskoj koja se dijeli. Ne želim da se dijelimo na ili mi ili oni, već dajmo glas za Hrvatsku koja se okuplja oko zajedničkih vrijednosti“. Nakon, je li, Brkićeva uvjerljivog priloga HDZ-ovoj politici/praksi dividi et impera, iz Splita je gradski stranački čelnik Petar Škorić pobrzao dati razjediniteljski prilog, koji su sinkronizirano prešutjeli i Plenković i Grabar-Kitarović, čiji pozivi na zajedništvo/jedinstvo/okupljanje i ine vrste jednoumlja ionako nemaju demokratsku validnost budući da demokracija podrazumijeva baš suprotno – razlike, slobodu mišljenja i kritičkog izražavanja, pa…

„Vjerujem da će Split u drugom krugu (u prvom je Milanović pobijedio Grabar-Kitarović i u drugom po veličini gradu u RH, op. a.) potvrditi da je hrvatski Split i da HDZ stoluje u njemu te da šalje pobjedničku poruku cijeloj Hrvatskoj“, poručio je Škorić. Opet ista razjediniteljska pjesma: zar Split u prvom izbornom krugu, kada je glasao za Milanovićevu pobjedu, nije bio hrvatski? Hrvati su se te nedjelje netragom iselili na jedan dan? Zar Split i inače nije hrvatski? Pa i onda kada je masovno otišao u Titove partizane tući se s ustašama, četnicima, nacistima, fašistima i inom bandom? Zar nije bio hrvatski kad je kolovoza 1941. iznjedrio Prvi splitski partizanski odred? Ili kada je u njemačkoj tzv. operaciji Schwarz, bitci na Sutjesci (Peta neprijateljska ofenziva: 127.000 nacifašističkih i kvislinških vojnika s 300 zrakoplova pod zapovjedništvom nacističkih generala Alexandera von Löhra i Rudolfa Lütersa protiv 22.148 partizana od kojih 4000 ranjenika, osoblje Centralne bolnice i Vrhovni štab POJ i NOVJ pod zapovjedništvom Josipa Broza Tita), gdje su Dalmatinci spasili ranjenog svog vrhovnog zapovjednika?

U tzv. hrvatskoj bitci na Sutjesci od 15. svibnja do 15. lipnja 1943. više od 60 posto partizana bili su Hrvati. Od 7500 poginulih, 4000 su bili iz Hrvatske, oko 3000 Dalmatinci, najviše iz Splita i Šibenika. Samo je Druga dalmatinska brigada imala blizu 1000 poginulih na Sutjesci za hrvatsku slobodu/državu unutar jugoslavenske Federacije. A onda neki Škorići i spomeničari crnolegijaškog ustaškog zločinca Rafaela „viteza“ (sic transit) Bobana na tim slobodarskim tradicijama dijele ljude!? Širi mržnju i produbljuje razdore, obnavlja davno okončane bitke s odavno poznatim ishodom… Nikakvi Škorići nemaju pravo krivotvoriti povijest splitskog slobodarstva plaćenog krvlju naraštaja, javno lagati da je „hrvatski Split“ samo kada „HDZ stoluje u njemu“, a svi koji nisu za HDZ, je li, nisu ni Hrvati niti spadaju u „hrvatski Split“. Nikakvi Brkići nemaju pravo dijeliti hrvatske ljude/birače vrijeđajući Judinim imenom sve koji nisu za HDZ i ne glasaju za njihovu kandidatkinju drugi put u bivšoj Titovoj vili Zagorje na Pantovčaku.

Nikakve pak Kolinde Grabar-Kitarović nemaju ničiju dopusnicu zločesto „raseljavati“ žitelje Bijedne Naše u „pravu Hrvatsku“ (sic transit) i valjda „ne-pravu Hrvatsku“ (sic transit). Premijeru Plenkoviću, ma koliko mu egzistencijalno/karijerno stalo istodobno sjediti na dva stolca – u Banskim dvorima i na Trgu žrtava fašizma – pa interesno mora drukati za „svoju“ predsjedničku kandidatkinju, koju inače organski ne trpi kao ni ona njega, ljudski/politički obraz morao bi biti preči od obmanjivanja javnosti kako su „birači zasuti mržnjom i lažima koje su krenule od Milanovića“ i SDP-a. Ako ništa drugo, iz Europske mu je komisije upravo prispjeo novogodišnji dar paprenog sadržaja: Hrvatska je kritično korumpirana zemlja (osobito na lokalnoj razini i u javnim poduzećima), nije reformirala sustav plaća u javnom i državnom sektoru niti provodi ine važne reforme, ne potiče dulji radni vijek, održava neuređen zdravstveni sustav… „Komisija ocjenjuje ovu vladu kao nikad korumpiraniju vladu u povijesti RH“, komentirao je šef SDP-a Davor Bernardić, a HDZ-ov se vrh javno posipa pepelom i bagatelizira kritike iz Bruxellesa iz pregleda mjera javnih politika za ispravljanje makroekonomskih neravnoteža. „Dokaz tomu je da iz godine u godinu padamo u indeksu percepcije korupcije i da su Hrvatskoj zbog korupcije zatvorena mnoga vrata.“

Nitko to, nikad i nigdje nije vidio

Kad političari na pozicijama vlasti i moći nemaju ideja, volje, sposobnosti i produktivnih programa – što HDZ s koalicijskim marginalcima nema jer, da ima, i Europska bi komisija poslala pozitivnu čestitku, štrajkova ne bi bilo, mirovinska reforma ne bi pala na 750.000 peticijskih potpisa, vladin rejting ne bi puzao po dnu… – redovito posežu za strategijom divide et impera, hvatajući se za „domoljublje“, hrvatstvo, vjeru, slavne mitove iz prepravljene bliže i dalje prošlosti, ustaše i partizane eda ne bi javno oko priupitalo: „Heeej, gospodo, što ste učinili za nas i kakvu nam budućnost programirate…“ Ako je o (među)optužbama za sijanje mržnje, razdora i podjela u demografski/iseljenički i inače kopnećem društvu riječ, tko je, kada i gdje vidio u sva tri desetljeća tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti Bijedne Naše da su ti što „ne vole Hrvatsku“, što je smatraju „slučajnom državom“, što „nisu Hrvati jer nisu katolički vjernici“, što su „Srbi, jugonostalgičari, komunjare, udbaši i partizanski zločinci“ pa prljaju „dostojanstvo hrvatskih branitelja i dignitet Domovinskog rata“ masovno marširali ulicama i trgovima s crvenim petokrakama sa srpom i čekićem, pjevali „Jugoslavijo“ i „Druže Tito, mi ti se kunemo“, „Od Vardara pa do Triglava“, izvikivali „Proleteri svih zemalja ujedinite se“, „Smrt fašizmu, sloboda narodu“…?

Nitko to, nikad i nigdje nije vidio – osim zanemarivo, u komemorativnim natruhama u povodu Titovog rođendana 25. svibnja u Kumrovcu i za obljetnice osnivanja Prvog sisačkog partizanskog odreda 22. lipnja u šumi Brezovici nedaleko od Siska – da bi bilo makar napuhanog razloga halabučiti o reinkarnaciji duhova komunističke prošlosti, koji izazivaju podjele u društvu. Istodobno, itekako ima razloga javno dići glas protiv povampirenih aveti ustaške/nacifašističke krvave prošlosti koja je Hrvate i Hrvatsku zavila u crno, ustaštvo kvislinškom veleizdajom i najstrašnijim ratnim i zločinima protiv čovječnosti – u čemu je aktivno sudjelovao dio katoličkog klera – ostavilo dubok ožiljak na nacionalnu tkivu. HDZ-ova vlast licemjerno gleda kroz prste povampirenom ustaštvu – koje i njoj radi o glavi, suverenizirajući proustašku/radikalnu/konzervativnu tzv. desnicu, bezizgledno atomiziranu frakcionaškim taštinama njezinih vođa. Upravo time što ne želi priznati temeljni razlog podjela i razdora u društvu, koje se ne može oteti dijelu svoje najcrnje prošlosti nacifašističkog lika i djela, a komunizma i komunista već desetljećima nema, HDZ-ovi PR jurišnici uoči svakih izbora i kad u državi nešto jače zaškripi lopovski viču: „Drž’te lopova!“ Divide et impera? Itekako. I ide im i ići će dok god je tih koji puše opojno sredstvo induciranih razdora tipa stožeraško-šatoraških revolucija bez kakvih, je li, Grabar-Kitarović ne bi dobila ni prvi mandat.

braniteljski portal

Kada dođu k sebi, već je prekasno. Kamo sreće da hrvatski žitelji imaju potencijala za češće nego svakih sto ili više godina iznjedriti političare, sposobne dijeliti se i sučeljavati oko ideja, programa i vizija, rješenja za opće dobro, ne radi ulizništva tuđinu i prodaje obraza za Judine škude. Pa onda cijeli mandati prolaze podređeni samo jednom cilju: osvojiti i što dulje se održati na vlasti. Po svaku cijenu. Sva sredstva su dopuštena? Nisu.