Eksplozija gluposti na valu državnog udara

Marijan Vogrinec
Autor 2.6.2015. u 13:10

Izdvajamo

  • Kukavički guraju invalide u kolicima u prvi plan pred tv-kamere i čuvare reda ne bi li u mutnom lovili naivne na suosjećanje i sentiment. Vrhunac svega je postavljanje eksplozivnih boca po Savskoj cesti u znak „potpore“ svojima na Markovom trgu, što je najogavnija teroristička prijetnja masakrom Zagrepčanima. Nema veze to što se Klemm ispričao građanima na rečenom sastanku u Vladi i ogradio od „domoljublja na plinskim bocama“, Milanovićeva je službena dužnost otkriti nalogodavce i operativce tog terorističkog čina, izvijestiti javnost o svim pojedinostima i najstrože sankcionirati te kretene. Šatoraši su se i time legitimirali kao vrlo opasan remetilački faktor u zemlji za koju su se navodno borili i na kojim lovorikama bogovski žive da imaju vremena i za atentate plinskim bocama na vlastite sugrađane. S razlogom su se već popeli navrh glave i Zagrepčanima i ostalim žiteljima Bijedne Naše.

Povezani članci

Eksplozija gluposti na valu državnog udara

Foto: Cropix/Dragan Matić

Tomislav Karamarko, Kolinda Grabar-Kitarović i Katolička crkva pušu u isti rog s ciljem da napetost i razdori u Bijednoj Našoj budu što veći, što nesnošljiviji, jer drže da će se time otvoriti prostor za njihov mesijanski nastup. No, otvoreno se kompromitiraju kao akteri, koji – protivno ključnim interesima RH i svakog pojedinoga građanina! – odobravaju najgrublje, militantno i barbarsko ulično nepoštivanje državnih institucija, ugrožavanje ustavnog poretka zemlje i kršenje temeljnih zakona o sigurnosti građana, redu i miru

Marijan Vogrinec

Maske su počele padati! Nakon verbalnog, prošlog vikenda umalo nije buknuo i građanski rat u Bijednoj Našoj bolno opipljivim hladnim i vrućim alatkama. Jer, glupost je nabujala i poput tsunamija se prelila iz šatre na zagrebačkoj Savskoj 66 na Markov trg, pred crkvu velikana duha i vjere mons. Svetozara Rittiga, baš između Vladinog stana u Banskim dvorima i „Visokog doma“ parlamentarne RH-demokracije, Hrvatskog sabora. „Kad mi dođemo na Markov trg, netko će s njega morati otići!“ – zaprijetio je prije koji mjesec notorni Đuro Glogoški, jedan od operativnih kolovođa savskih šatoraša. U četvrtak je došao, ali je već u petak dopodne otišao. Podvijena repa, jer mu se državni udar nije posrećio. Prijetvorno se zakrilio „mirotvorstvom“: odazvat će se šatoraško izaslanstvo u ponedjeljak u 10 sati premijeru Zorana Milanoviću na razgovor u Vladi.

I bi tako. U ponedjeljak se pojavilo to izaslanstvo – Đuro Glogoški, predsjednik Udruge 100-postotnih HRVI prve kategorije, Josip Klemm, predsjednik braniteljske Udruge specijalne policije, Tihomir Trešćec, šef Zajednice udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a i Dražimir Jukić, novi predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi, uz kojega je kao fikus sjedila sveprisutna Tatjana Glogoški. Dogurala je supruga Đuru u kolicima do stola u sobi za sastanak i – ostala za stolom. Red je bio da kao privatna njegovateljica (3800 kuna mjesečno plus socijalno i zdravstveno osiguranje!) pričeka muža pred vratima, dok sastanak ne završi, ali onda je šatoraši, sin i rodbina ne bi vidjeli na televiziji. Nju, kako su je prozvali“ „prvu damu“ savske šatre!

Niti bi se po povratku na Savsku cestu 66 mogla samodopadno hvaliti, da novinari čuju: „Jesam bila dobra, ha, jeste vidjeli da Matiću nisam dala ni ruku!“

Uistinu je bila dobra, vidjelo se na malom ekranu, izvrsno je odglumila suvišan fikus među sedmoricom muškaraca, mrgodno strijeljala očima nasuprotni trojac, predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića, ministra hrvatskih branitelja Predraga Matića Freda i ministra obrane Antu Kotromanovića. I znatiželjno je šarala pogledom po štukaturama u prostoriji u koju nikad u životu ne bi kročila da, eto, igrom sudbine, nije plaćena za guranje tih legendarnih invalidskih kolica. Itekako je bila dobra! Baš kao i kasne pučističke večeri kada su je tv-kamere uhvatile nedaleko od oltara u Crkvi sv. Marka kako halapljivo iz neke kutije pretrpava usta hranom, koje u bogomolji „nije bilo“ ni za crkvenog miša.

„Hajde, da vidimo: gdje smo vam se zamjerili!“ – pomirljivo je premijer počeo sastanak sa šatoraškim kolovođama, koji su u svečanim vojnim odorama došli impresionirati, ostaviti dojam u tv-javnosti o vlastitoj važnosti, autoritetu, legitimitetu, ratnim i domoljubnim zaslugama i tko zna čemu još, što može smisliti skroman um. Taj se um, zatečen kasnije novinarskim čuđenjem, vadio time da je sastanak u Vladi doživljen kao – svečana prigoda. No, zakonom je pobrojano to što se smatra svečanom prigodom i kada ratni veterani mogu odijevati vojne odore, pa… „Uniforme?“ – komentirao je Matić Fred. „Nisam impresioniran, imamo ih i Kotromanović i ja… I još su nakićenije odlikovanjima!“

Scenaristi iz šatorske sjene

Šatoraško je izaslanstvo tim folklornim uniformiranjem pred tv-kamerama, pa baš u Vladi, nehotice, neoprezno dalo znati građanima da je Bijedna Naša zrela i za kobne ulične nerede i državne pučeve kakve isluženi generalisimusi znaju izvoditi po zabitima sirotinjskih dijelova globusa. Bivšim kolonijama, bantustanima i hibridnim paradržavama izvan svakog smisla i razloga.

Očekivano, ništa se veliko i važno nije dogodilo na premijerovom sastanku sa šatorašima: šatra ostaje na Savskoj, „prosvjed branitelja“ se nastavlja, a novi će se razgovori, ako scenaristi iz šatorske sjene ne smisle drukčiji performans ucjena i ultimatuma, održati idućeg ponedjeljka. „Milanović se nije ogradio da nismo barbari (kao što se ni Glogoški i Klemm nisu ogradili od toga da Vlada nije nenarodna – op. M.V.); trebao se izjasniti“, kazao je Glogoški novinarima. „Postavili smo pitanje jesmo li militantni. Nisu nam odgovorili. Ne treba zaoštravati retoriku s njima. Treba se izdići iznad politike.“

Šatoraši se nisu „izdigli iznad politike“, jer im tako nije ni zapovjeđeno kad su se u ponedjeljak ujutro u Crkvi sv. Marka, radi impresioniranja javnosti i sugovornika u Vladi, presvlačili u vojne odore. Ni idućih se tjedana i mjeseci neće „izdići iznad politike“, nego tek kada Karamarko dođe na vlast. Ako je vjerovati nezavisnom saborskom zastupniku Branku Vukšiću, to mu je Klemm priznao u povjerenju, pošto su se ugasile tv-kamere nakon jednog talk showa u kojem su sudjelovali. Tek će tada srušiti šatru, a kampisti će na ZNA SE koje šaltere po svoje nagrade za znoj i patnju na dugotrajnim dežurstvima.

Međutim, riječ je o vrlo opasnoj igri nekolicine aktera vrlo opasnih namjera, što u Večernjem listu uočava i kolumnist desnog srca Dražen Ćurić. Markov trg mu je, savjesnom, podignuo tlak. Jer, „kada je država pred građanskim ratom i nekom vrstom puzajućeg državnog udara, onda bi bilo kukavički sakriti se u mišju rupu i čekati rasplet događaja“. Svaka čast, Ćuriću!

„Deprimirajuće i vrlo opasne scene na Markovu trgu vape da se ocijeni uloga vodećih političkih aktera koji sudjeluju u režiranju drame koja se svakog trenutka može pretvoriti u krvavu tragediju“, piše. „Ima puno javnih i tajnih sudionika ove velike društvene i političke krize, ali samo nekoliko bitnih igrača može donijeti mir.“ On izrijekom spominje Zorana Milanovića, Tomislava Karamarka, Kolindu Grabar-Kitarović i Katoličku crkvu, koji su „dosad uglavnom vodili brigu o partikularnim interesima, a premalo o općem dobru. To nikako ne znači da su svi jednako krivi ili da nitko nije kriv“.

Milanovića se ne može amnestirati, jer njegova vlada u tri i pol godine – kaže: još uvode red u zemlji! – „nije napravila ono za što je dobila gotovo plebiscitarni mandat. Uza sve to Milanović je arogantan, prepotentan i vrlo često neotesan. Zaslužuje zvižduke, galamu, pa čak i poneko jaje. U tom je smislu prosvjed branitelja legitiman kao i bilo koji drugi prosvjed. Ali kada već idu u prosvjede, onda se i branitelji moraju držati demokratskih standarda i zakonskih propisa. Nikako ne mogu prihvatiti da se njima već nekoliko mjeseci tolerira da prosvjeduju u Savskoj ulici bez potrebnih dozvola. To što je netko bio branitelj ne daje mu pravo da bude iznad zakona. Pogotovo mi je neprihvatljivo da mimo svih propisa grade šatorska naselja. Milanovićeva vlada ima tisuću mana, ali joj se zaista ne može pripisivati krimen prema braniteljima. Moj je dojam da su ljudi oko Đure Glogoškog pod jakim utjecajem HDZ-a i da zapravo uvijek postavljaju neke nove uvjete koje je nemoguće prihvatiti. Njima ne odgovara rješenje, nego stanje konstantne napetosti“.

Karamarko, Grabar-Kitarović i Crkva pušu u isti rog s ciljem da napetost bude što veće, što nesnošljivija, jer će se time otvoriti prostor za njihov mesijanski nastup. No, otvoreno se kompromitiraju kao akteri, koji – protivno ključnim interesima RH i svakog pojedinoga građanina! – odobravaju najgrublje, militantno i barbarsko ulično nepoštivanje državnih institucija, ugrožavanje ustavnog poretka zemlje i kršenje temeljnih zakona o sigurnosti građana, redu i miru.

„Zaista je nedopustivo“, tvrdi kolumnist Večernjaka, da predsjedničin savjetnik za branitelje Ante Deur „obilazi prosvjednike koji su na Markovu trgu prekršili zakon. Predsjednica nije u predizbornoj kampanji i sada bi joj prvi cilj trebao biti da sačuva mir i stabilnost zemlje, dok njezine političke preferencije ipak trebaju biti u drugom planu. Ne mogu prihvatiti da svećenici aktivno sudjeluju u političkim prepucavanjima i da se postavljaju kao nekakva tampon-zona. Ako su na jednoj strani branitelji, na drugoj hrvatski policajci koji u ovom slučaju ne čuvaju ‘komunjaru Milanovića’ nego Ustav i zakon“.

Glogoški je s Klemmom doveo dark-crne šatoraše na Markov trg s hinjenom nakanom da ga „mrtvog odnesu“, da „pogine“, ako ne ispuni obećanje i ne istjera Milanovića iz Banskih dvora i nasuprotnog „Visokog doma“. A Milanović mu je poslao interventno redarstvo, plaćeno iz džepova poreznih obveznika upravo za obranu reda i mira od takvih, koji pogrešno drže da ih HB iskaznice kvalificiraju za – ismijavanje zakona. Uz gromoglasnu Karamarkovu potporu, tvrdnjom da prosvjednici na Markovom trgu nisu prekršili ni jedan zakon. Taj grozan izričaj zgromio je i kolumnista Jutarnjeg lista Inoslava Beškera:

Destruktivno crno društvo

„Kakav god bio zakon, kakav god bio pravni poredak, jednakost pred zakonom i pravna pouzdanost manje su zlo. Od svega me najviše prepao stav bivšeg ministra unutrašnjih poslova, vjerojatnoga budućeg premijera, da zakon nije jednak za sve i da njegova primjena ovisi o tome koga će se smatrati huliganom, a koga zaslužnim građaninom. Bože me sakloni takva ministra i eventualno premijera, a zapravo i takva kršćanina. Upravo je poštivanje prava omogućilo da se prosvjednici osjećaju na sigurnome kada im je, kao zaklon, poslužila zagrebačka gornjogradska Crkva sv. Marka. Policija nije intervenirala u njoj, već su zaključili neki kolege novinari, vodeći računa o čl. 7 Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o pravnim pitanjima.“

Premijer Milanović se, u izvanrednim okolnostima, izvanredno i obratio domaćoj i stranoj javnosti, neka se zna: „Politička odgovornost za sve ovo što se događa je u HDZ-u! To je Tomislav Karamarko, to su njegovi ljudi, to su ljudi kojih se Hrvatska boji. Prvi put imamo garnituru koja želi doći na vlast na način da ljudima utjeruje strah u kosti. To su ljudi koji ne priznaju zakone ove zemlje, koji ih primjenjuju i tumače kako to njima odgovara. A tu je onda još predsjednica Kitarović. Vidimo u zadnja dva dana da osoba koja je dužnosnik (Ante Deur, akter svih većih ‘braniteljskih’ cirkusa, op. M.V.) u njezinom uredu aktivno sudjeluje u prosvjedima. Kako da to protumačimo?“

Samo na jedan način: građani su Bijedne Naše pročitali „novi HDZ“ (novi? – sic), Đuru Glogoškog, Josipa Klemma i to crno stožeraško/šatoraško društvo još za sramotnog „događanja hrvatskih branitelja“ 18. studenoga 2013. godine, na Dan sjećanja na žtrvu Vukovara. Te u svim daljnjim „braniteljskim“ cirkusima, sve do neleganog postavljanja šatre na javnom mjestu u Zagrebu. Na Savskoj se cesti demagoško-populistički prenemažu već gotovo osam mjeseci, krše zakone, pjevaju ustaške pjesme, dovode ratne zločince, militantne katoličke svećenike, prijete, psuju, fizički napadaju najviše službenike Ministarstva hrvatskih branitelja i izvode kojekakve cirkuse radi podjarivanja nacionalističkih strasti. Provociraju sukobe s razbijenim glavama.

Kukavički guraju invalide u kolicima u prvi plan pred tv-kamere i čuvare reda ne bi li u mutnom lovili naivne na suosjećanje i sentiment. Vrhunac svega je postavljanje eksplozivnih boca po Savskoj cesti u znak „potpore“ svojima na Markovom trgu, što je najogavnija teroristička prijetnja masakrom Zagrepčanima. Nema veze to što se Klemm ispričao građanima na rečenom sastanku u Vladi i ogradio od „domoljublja na plinskim bocama“, Milanovićeva je službena dužnost otkriti nalogodavce i operativce tog terorističkog čina, izvijestiti javnost o svim pojedinostima i najstrože sankcionirati te kretene. Šatoraši su se i time legitimirali kao vrlo opasan remetilački faktor u zemlji za koju su se navodno borili i na kojim lovorikama bogovski žive da imaju vremena i za atentate plinskim bocama na vlastite sugrađane. S razlogom su se već popeli navrh glave i Zagrepčanima i ostalim žiteljima Bijedne Naše.

Ultimatumima bez osnove i ucjenama žele iznuditi pad SDP-ove koalicije te dovesti na vlast Karamarka s buljukom zadrtih klijentelista, desničara koji ni brojem članova, ni potporom birača niti ugledom svojih vođa uglavnom ništa ne znače na hrvatskoj političkoj sceni. Izazivanje nereda, netrpeljivosti, razdora, sukoba i podjela u zemlji, kojeg su scenarija zla šatoraši važan dio, ne daje očekivanog rezultata: Milanović se ne da zastrašivanjem otjerati s vlasti (kao u Vukovaru?), a režirana su se „događanje branitelja“ počela „novom HDZ-u“ obijati o politički rejting. Nisu ljudi blesavi, pa će vjerovati Karamarku na riječ kako njegovi, eto, „podržavaju opravdane zahtjeve hrvatskih branitelja, ali ne stoje iza njihovog prosvjeda“. Ma nemoj, stoji sv. Petar, ili mali zeleni!?

Scenaristi zla su lakomisleno odlučili radikalizirati stanje u kojem je „novi HDZ“ uhvaćen kao car u novom ruhu, gol-golcat u nečasnoj raboti, a šatoraši izvrsno uspijevaju u neželjenom: javnost uvelike već poprijeko gleda na sve branitelje kao najpovlašteniju i materijalno najbolje opskrbljenu društvenu skupinu. Uz političare i Katoličku crkvu. Pa, što još traže kad imaju sve što većina građana RH neće imati dok su živi!? Gordijski je čvor napokon, procijenjeno je u stožeru pobune, trebalo presjeći režiranim braniteljskim udarom na samo srce države, na njezine noseće institucije, opsadom samo nekoliko metara od njihova sjedišta! Srećom, ostvarila se Milanovićeva parafraza legendarne La Pasionarije: No pasaran! Zasad?

Đuro Glogoški, Josip Klemm i njihov stožer došli su na Markov trg skriveni među suncobranima, parolama i nezadovoljnim radnicima Imunološkog zavoda, a kad su se prijavljeni prosvjednici razišli – neprijavljeni su šatoraši ostali. Ponijeli stolce i stolove, bivša im manekenka i Miss Hrvatske Anica Martinović-Kovač, supruga nogometnog izbornika „vatrenih“ Nike Kovača, poslala dva pečena janjeta da se ne dernjaju gladni i Glogoški je mogao povući potez na – sve ili ništa. Formalno: „Samo želimo razgovarati s premijerom o našim zahtjevima za riješiti braniteljski problem“, a unaprijed su znali da ih Milanović čita kao otvorenu knjigu: njima uopće nije do razgovora! To je pokazao prošli ponedjeljak i to će pokazati možebitan sljedeći ponedjeljak.

Cilj: vlast i novac!

Kao što i pristoji ozbiljnom premijeru koji ne nasjeda na nesuvisle izgovore za ulično nasilje, u nuždi se poslužio represivnim državnim alatima za obranu ustavnog poretka zemljene, reda, mira i sigurnosti građana. Nije se uplašio i nije se pristao obrukati u javnosti prihvaćanjem već osam mjeseci znanih ultimatuma, oslonjenih na izmišljene razloge, kojima se manipulira cijelom braniteljskom populacijom i ostalom javnošću. Kakva braniteljska prava, koja su – osim političarskih i onih Katoličke crkve – veća od bilo čijih u RH, kakav dignitet Domovinskog rata i dostojanstvo branitelja! Puka dimna zavjesa.

Po dignitet i dostojanstvo se ne ide u Vladu niti ih je premijer kadar nekome dati ili oduzeti. Te se vrijednosti časti i poštenja moraju zaslužiti ili ne, netko/nešto ih ima ili nema, nisu pomodni bedž koji ovisi o premijerovoj ili bilo čijoj dobroj volji. U biti, ovdje uopće nije riječ o pravima, dignitetu i dostojanstvu, nego o čvrstoj nakani da se osvoji vlast i novac!

Na brzaka su se, takorekuć s nogu, pod suncobranom na Markovom trgu, Đuro Glogoški i Josip Klemm su se našli na radnom dogovoru s hitro prispjelima pomoćnim biskupom zagrebačkim Valentinom Pozaićem i Antom Deurom. Što je čija zadaća u pojedinim fazama plana A i plana B operacionaliziracije scenarija državnog udara. „Narod se pita kada će Karamarko zamijeniti Milanović-Tita!“ Demagoško-polulistički „spontano“, pred tv-kamerama i mikrofonima svih medija. Trebalo je to izvesti dramatično, brzo, dojmljivo za široki puk, ali učinkovito. Bivši predsjednik Bijedne Naše u dva mandata Stjepan Mesić prvi je to odmah javno nazvao pokušajem državnog udara.

Da je uspjela nedemokratska, nasilna, ulična smjena demokratski izabrane vlasti u korist „novog HDZ-a“, njegovog šefa Karamarka i društva, bio bi to početak građanskog rata. Znakovito, baš na mjestu gdje je, zimi 1573. godine, užarenom krunom na pravednoj glavi srušena kratkotrajna „narodna demokracija“ i ubijen seljački vođa Matija Gubec.

Braniteljski ministar Predrag Matić Fred je upozorio da oni „koji su sijali oluju, sada moraju žnjeti zlo“, a SDP-ov saborski zastupnik Peđa Grbin bio je bolno izravan: „Želimo jasno reći da iza ovog prosvjeda branitelja na Markovom trgu stoje Tomislav Karamarko, Milijan Brkić i HDZ. HDZ se ponovo skriva iza ljudi koji su u ratu izgubili sve jer nema hrabrosti sam izaći pred građane. Karamarko ne dolazi na posao u Sabor, ne želi izaći u javnost i ne sudjeluje u dijalogu o važnim pitanjima i programima za našu državu i društvo. U ovom trenutku Hrvatska pokazuje jasan napredak i pozitivan rast, rast zaposlenosti i izlazak iz recesije, a HDZ nas uporno vraća u prošlost i produbljuje podjele u društvu. Tomislav Karamarko želi samo dijeliti ono što se u Hrvatskoj stvara“.

Scenarij drastičnog zaoštravanja sukoba tim je radikalniji, što je više znakova mogućeg postupnog oporavka zemlje od šestogodišnjeg recesijskog potopa. Idu parlamentarni izbori, Pantovčak je osvojen, pa nema smisla da javnost počne Milanoviću bilježiti pluseve i možebitno se SDP-ova koalicija još četiri godine održati u sedlu. Na Grbinovu izravnu prozivku krivaca za kotrljajuću državnu katastrofu, među kojima je ciljano (?) zaboravio navesti važnu sinergijsku ulogu militantnog dijela klera tzv. Crkve u Hrvata, reagirao je „novi HDZ“. Priopćenjem javnosti još jednom odbija svoju scenarističku ulogu u šatoraškim neredima. Tko bi lud javno priznao da je organizator uličnog nasilja, izvaninstitucionalnog rušenja demokratski izabrane Vlade, a Karamarko želi sutra biti premijer!?

Glupost je „novog HDZ-a“ već i to, što se diči potporom šatoraškoj destrukciji vlasti u zemlji. Umjesto da brani dignitet državnih institucija i pozove šatoraše na poštivanje legalnosti i legitimiteta izborne volje građana, da ih smiruje – kad već tako hrabro tvrdi da ih ne huška na Banske dvore – „novi HDZ“ lakomisleno potpaljuje sve nove i nove lomače razdora. Sutra će možda Karamarko, ne dođe li ipak u međuvremenu svevišnjem iz stražnjice u glavu, a vjerojatno neće, biti u istoj koži milanovićevskog kroja. Kako kani „vladati“, ako mu se drugi vlasnici HB iskaznica – ne mora uopće dvojiti da neće! – dođu dernjati pod uredske prozore i „legaliziranim“ ga uličnim katapultom lansirati iz fotelje!?

Kako će objasniti Glogoškom i Klemmu da im nema otkud podebljati braniteljsku blagajnu s još (makar) milijardu kuna, jer bi taj novac morao uzeti penzićima, učiteljima, liječnicima, policiji…? Tko pod drugim jamu kopa… „Žena iz naroda“ nije se bila ni nakon 100 dana kadra isključiti s Karamarkovog daljinskog upravljača, pa ni trc ni mrc o opsadi Markovog trga, nego priopćuje javnosti zapravo isto što i „novi HDZ“, jer tek „pokušava stupiti u kontakt s premijerom Milanovićem“. Ni slova o Glogoškom, koji urotnički urla u megafon interventnim policajcima: „Otkažite poslušnost svojim zapovjednicima i prijeđite na našu stranu!“ To za Karamarka nije kršenje „ni jednog zakona“, ali u mnogim se zemljama strogo kažnjava kao rušenje državnog poretka. Čak i smrću.

Stotinu dvojbenih dana

To svoje „pokušavanje“ može Grabar-Kitarović objesiti mački o rep, jer se izdaje nedoraslom predsjedničkoj dužnosti i nesavjesnom u odnosu na inauguracijsko obećanje da će biti predsjednica svih građana. Svojom je čašću, pogaženom iste izborne večeri odlaskom na noge šatorašima na Savskoj 66, prisegnula da će se zalagati za dobrobit zemlje, za mir i sigurnost, a kritične večeri nije izašla pred militante na Markovom trgu i odlučno im kazala: „Vratite se kući! Ovo što činite nije u interesu RH i građana!“ Nije željela, a ne da nije imala petlje reći to Glogoškom i Klemmu u lice, javno, pred tv-kamerama. Zašto? Zato što i sama, napadno, vrti maramicom na čelu tog rušilačkog kola.

Nije ni bilo očekivati od „žene iz naroda“ da se ponaša uistinu kao predsjednica svih hrvatskih građana i radi u interesu RH. Samodopadno i uglavnom beskorisno paradira po zemlji i svijetu i u to je paradiranje ulupala prvih 100 predsjedničkih dana te pozamašnu svotu novca poreznih obveznika. Školska je ocjena njezinih 100 dana – od čiste petice iz kruga „novog HDZ-a“ i šatoraša do čiste jedinice iz SDP-a i većine građanskog društva. Izvrsno, bijedno? Kako se uzme. No, svojim se odnosom prema „novom HDZ-u“ i Karamarku uopće ne razlikuje od ponašanja prethodnika joj Ive Josipovića prema SDP-u i Milanoviću. Da „žena iz naroda“ ispunjava obećanje na koje je inauguracijski prisegnula, pozvala bi svoju bivšu (!?) stranku i njezina šefa da se demokratski/civilizirano strpe još pola godine i pokušaju na izborima smijeniti SDP-ovu koalicijsku vlast. Šatra na Savskoj 66 bi se razišla u miru, a građani Bijedne Naše odahnuli.

Grabar-Kitarović misli da je časno izazivati premijera i javnost samodopadnim, nepromišljenim ispadima. To politikantstvo nikad nije i neće biti dobro za zemlju. Glogoški i Klemm očito su na Markovom trgu išli na sve ili ništa, jer je već osmomjesečna šatra debelo zarasla u drač građanskog prijezira i zaborava, a „komunjare“ uporno ne žele pristati na „braniteljske“ ultimatume niti se daju natjerati na prijevremene parlamentarne izbore. Prema tome, cirkus valja nastaviti. Bez obzira na kolateralne štete koje se možda nikad više i ničim neće nadoknaditi. Kako će pak Bijedna Naša izgledati (i preživjeti), ako dođu na vlast ovakvi, što su spremni i plinskim bocama jurišati na građane, napadati čuvare reda i mira, raspaljivati mržnju i ideološko-vjersko jednoumlje…!?

Marijan Vogrinec
Autor 2.6.2015. u 13:10

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija