Fratarski raj, pakao i čistilište u Međugorju

Marijan Vogrinec
Autor 18.3.2015. u 19:40

Izdvajamo

  • I najveće bi svjetske knjižnice bile pretijesne za beskrajne popise lažnih relikvija i najfantastičnijih „čuda“, kojima Katolička crkva milenijima obmanjuje svoje neuko stado, a pastiri u komedijaškim odorama i obredima militantno nameću svijetu stalan osjećaj krivnje (tzv. istočni grijeh već u zametku!), bijedan život nedostojan čovjeka, zdravog razuma i ljudskog dostojanstva. Na blogu Biblija i znanost dade se pročitati sljedeće: „Kršćanstva su se masovno proširila na lažima (kao i druge religije, od 'Abrahamskih' prije i poslije). Da nije bilo svakojakih 'čudesa', 'moćnih' relikvija svetaca, 'iscjeljenja' za hodočasnike, čudesnih bajki koje su religiozni gutali otvorenih ustiju, nikada kršćanstva ne bi imala tako masovni odaziv među neukima.“ Istina.

Povezani članci

Fratarski raj, pakao i čistilište u Međugorju

Foto: Flickr – Gian Pietro Buoro

Ovih su dana crkvene vlasti zabranile u SAD-u „Večeri s Bogorodicom i Ivanom Dragičevićem“ u katoličkim župama, a biskupi iz BiH boravili su kod pape Franje u Vatikanu- Prema mišljenju uglednog vatikanologa i kolumnista Inoslava Beškera, moguća su tri rješenja o Gospinom „ukazanju“ u Međugorju: Prvo: uistinu se dogodilo čudo, Gospa se osobno javlja vidiocima; drugo: nema čuda, Bogorodica se nije ukazala i, treće: priroda „međugorskog fenomena“ nije utvrđena, ali je dopuštena katolička pobožnost ljudi koji se tamo okupljaju. Treća mogućnost Papine odluke je najizglednija

Marijan Vogrinec

„Primio sam zahtjev Kongregacije za nauk vjere da podsjetim svakoga da ne treba nazočiti događajima u kojima se promiču takozvani vidioci iz Međugorja i posebno g. Ivan Dragičević“, navodi se izrijekom u pismu nadbiskupa St. Louisa (savezna država Missouri, SAD) Roberta Carlsona tamošnjoj Zakladi bl. Catharine Emmerich, koja je najavila njegovo gostovanje na „Večeri s Bogorodicom i Ivanom Dragičevićem“, prenosi zagrebački Jutarnji list. „Molim vas da o tome obavijestite vjernike laike. Jedan je događaj bio najavljen za 18. ožujka, koji je sada otkazan. Nijedan takav događaj ne smije biti zakazan.“

Je li i ta posljednja u višegodišnjem nizu službenih zabrana nekritičke promocije „međugorskog fenomena“ znak da se, napokon, Vatikan odlučio – ne priznati Gospino ukazanje u Međugorju!? Trebalo je mozgu Rimske kurije trpjeti više od tri desetljeća uistinu globalnog cirkusa s temeljnim kršćanskim svetinjama u glavnim ulogama da se zemaljskom i nebeskom logikom raščlane pompozna materijalna grabež, svjesna obmana i licemjerna uvezanost u celofan tzv. vjerskog turizma od samog smisla života u vjeri i istinskih osjećaja pripadnosti Božjem narodu. Po svoj će prilici Vatikan uskoro objaviti urbi et orbi službeni pravorijek o 32 godine fratarske izmišljotine na koju je nasjelo oko 28 milijuna vjernika (21 milijun iz cijeloga svijeta), a međugorska Crkva zaradila oko 290 milijuna eura! Plus nepoznat iznos donacija!

Otkad je kršćanska prvomučenica Perpetua čeličnom voljom pomogla rimskom vojniku da joj mačem prereže grlo u vječnu slavu Isusa Krista, nije viđeno više čvrste volje od međugorske u agresivnom forsiranju „istine“ o Gospinoj zauzetosti za Božji narod u katoličkoj potrebi. Fatimsko-lurdski iluzionizam, koji je u Međugorju osmislila i s nekolicinom djece ostvarila 1981. skupina financijski promućurnih svećenika, traje i dan-danas. Prihranjuje se sve novim i novima, banalnim i čak krajnje imbecilnim „čudesima“. Poput Gospe što svijetli u mraku, njezine šetnje s vidjelicom Vickom Ivanković Mijatović kroz raj, čistilište i pakao, redovite poruke iz Kraljevstva nebeskog „svjetskoj javnosti“ i komentiranje aktualnih događaja, uvijek istih dana u isti sat, minutu i sekundu istoj vidjelici… Za uvijek drugi novac!

Unosna izmišljotina

Treba li netko biti uistinu neizlječiv psihijatrijski slučaj, pa vjerovati u takvo što i još debelo plaćati „poduzetnim“ davidima copperfieldima s tri čvora na fratarskom užetu oko tuste mješine!? Još se nije našao ni teolog niti zreo znanstvenik kadar do kraja protumačiti kobne posljedice vjerskog fanatizma na ljudsku psihu i dnevni život potrebitog, koji se toliko boji Boga da je „u njegovo ime“ kadar ubiti brata, zvjerski unakaziti bližnjeg, lagati i neovlašteno širiti mržnju oko sebe. A kakvo tek mora biti svetogrđe svećenika po zvanju i šestero djece (Mirjana i Ivan Dragičević, Ivanka, Vicka i Ivan Ivanković te Milka Pavlović – sve najbliži rođaci), koji su izmislili Gospu na međugorskom brdu!? I već tri desetljeća se ne plaše valjati tone laži o njezinim navodnim porukama!

Ta unosna izmišljotina, poduprta kasnije milijunskim vrećama devizne kešovine, najprije je zgrozila mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića: „Ma kakva Djevica Marija u Međugorju!? To je ‘ukazanje’ ovozemaljsko djelo fra Joze Zovka!“ A fantazija je imala sve ključne sastavnice pravog-pravcatog čuda u koje je već toga lipnja bilo čudo povjerovati. „Tko ste vi?“ – navodno je pitala Mirjana Dragičević prekrasnu ženu, koja se spustila iz zasljepljujuće svjetlosti s neba, a nadnaravni je odgovor glasio: „Ja sam Blažena Djevica Marija“.

Policija je već 27. lipnja 1981. odvela svo šestero djece u obližnji Čitluk na liječnički pregled, a 27. kolovoza je zbog uloge u vezi s Gospinim „ukazanjem“ uhićen fra Jozo Zovko. Osuđen je na tri godine zatvora, ali mu je kazna u Beogradu prepolovljena, pa je u Foči odsjedio samo godinu i pol. No, kocka je bila bačena. Mogao je početi neviđen materijalni preporod Međugorja, utemeljen na vjerskom populizmu i bezočnom trgovanju vjerskim osjećajima kakav danas cvjeta u Lurdesu, Fatimi, Mariji Bistrici i nizu marijanskih svetišla u RH, BiH te širom kršćanskog svijeta. Milijarde teku obilnije, nego slapovi Nijagare!

Ako je vjerovati pisanju mostarskog Dnevnog lista, a nema razloga nevjerovati, Gospino je „ukazanje“ u Međugorju od 1981. ostvarilo nevjerojatan promet od 11 milijardi eura. Oko tri milijarde eura ostale su tom hercegovaćkom mjestu, pa je Međugorje danas razvojna atrakcija s lokalnim bogatašima i basnoslovno vrijednim nekretninama bez premca u širem okruženju. Gospa se uistinu pokazala toliko novčano izdašnom i vjerski blagoglagoljivom – ni približno socijalno osjetljivom, ljudski utješnom i zdravstveno učinkovitom! – kao nigdje drugdje u ovom dijelu europskog Jugoistoka.

Od 1982. godine, Majka je Božja dnevno počela vidjelici Vicki ispovijedati svoj život od rođenja do valjda u beskonačnu budućnost, jer je „vječna“ baš koliko će biti i kršćanski rod. Gospa je odlučila da Vicka ukoriči te priče, a knjige će se objaviti kada to Ona zatraži od vidjelice. Ne prije i ne poslije, tvrdi Vicka. Od 1984. pak, Djevica se svakog četvrtka obraća hodočasnicima posredstvom vidjelice Marije Pavlović… Godine 2009. opet je biskupu Periću puknuo film, pa je u homiliji u Međugorju obznanio da „Rimokatolička crkva ne priznaje navodna Gospina ukazanja, poznata kao ‘međugorski fenomen’“.

Biskupska konferencija SFR Jugoslavije također je, 10. travnja 1991. godine, na tragu otpora hercegovačkim franjevcima, zaključila u Zadru da u Međugorju „nisu utvrđene nadnaravne pojave, pa treba nastaviti pomno istraživati međugorska zbivanja“. „Ukazanje“ je 14. studenoga 2013. godine kritički opatrnuo i papa Franjo. Na svoj je lucidan način, u homiliji na jutarnjoj misi u rimskom Domu sv. Marte, gdje i stanuje, izvrgnuo ruglu srebroljubivo „fratarsko društvo“, prozivajući „nekog vidioca, neku vidjelicu koja prima Gospina pisma, Gospine poruke, ali Gospa je Majka, nije šefica poštanskog ureda koja svaki dan šalje poruke“.

Stoga nije čudno što je Međunarodno istražno povjerenstvo za „međugorski fenomen“ (osnovao ga je 2010. papa Benedikt XVI. i predsjedanje povjerio kardinalu Camillu Ruiniju) u međuvremenu utvrdilo činjenice i o tome izvijestilo Kongregaciju za nauk vjere. Ona je u rečenom američkom slučaju postupila kako je postupila te je „Večer s Bogorodicom i Ivanom Dragičevićem“ glatko ispala kao notorna budalaština. Kakva Bogorodica u St. Louisu!? Kakav Ivan Dragičević koji će, za solidan novčani prilog i privatnu korist, palamuditi vjernicima o nečemu što neme blage veze sa zdravim razumom!? Tko je taj čovjek da bi se božanstva Gospinog ranga, kad bi ih i bilo, baš njemu ukazivala i njega uzimala za svog posrednika!? Glupost da ne može biti veća. Ni pokojna se Baba Vanga nije spuštala na tu razinu primitivizma.

Milijuni u privatnom džepu

Koincidencija ili ne, ali jest činjenica da su upravo u vrijeme vidiočeva turizma po katoličkim župama u SAD-u boravili u Vatikanu biskupi iz BiH (pohod „ad limina Apostolorum“), pa nije isključeno da ih je papa Jorge Maria Bergoglio izvijestio i o svom stajalištu u odnosu na zaključak Međunarodnog istražnog povjerenstva o „ukazanju“ u Međugorju. Papino bi stajalište moglo biti podudarno ili vrlo slično onom biskupa Ratka Perića. Nikako ne hercegovačkih fratara. Nakon što su se biskupi vratili iz Rima u BiH, u utorak navečer ili srijedu, možda će se saznati i nešto više i konkretnije o „međugorskom fenomenu“.

„Iako američko skidanje Ivana Dragičevića s ‘programa ukazanja’ nije izravno povezano s vatikanskim pohodom bosanskohercegovačkih biskupa – ono je povisilo napetost koja sve ove godine prati Međugorje: smatra li Sveta Stolica da je posrijedi najdulja emisija Bogorodičinih poruka u povijesti ili najkolosalnija prevara?“ – piše Jutarnji list. Čitatelji nisu štedjeli komentara. „I ja kad malo popijem svašta vidim“, šali se Jadran Plavi, a Kata će Divković nešto ozbiljnije, s dobrom dozom ironije: „Meni je najveće čudo da su se vidioci toliko obogatili da Majka Božja nije zadovoljna kako ne dobiju poruku da to podijele sa sirotinjom. Sve je više sirotinje svaki dan. Svaka čast našoj dragoj Gospi“.

Prema Hininom izvješću u Jutarnjem listu o doktorskoj disertaciji „Fenomen Međugorja kao svjetski brend i top destinacija vjerskog turizma“, koju je Osječanin Vencel Čuljak obranio na međugorskom Fakultetu za društvene znanosti, svaki je posjetitelj mjesta „ukazanja“ potrošio 43 eura dnevno, a čak 68 posto vrtoglavih milijuna završava u džepovima nelegalnih ugostitelja. Veliki Hrvati, domoljubi i katolici, a toliko kradu i ne plaše se Gospe niti njezinog Sina!?

„Svetište“ s oko 4600 žitelja raspolaže s 18.500 kreveta, oko 60 posto od 1500 zaposlenih radi na crno (bez mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, poreza i doprinosa državi), od boravišne bi se takse trebalo utržiti 600.000 eura godišnje, a službeno se naplati 73.000 KM ili 37.300 eura.

Gospa to gleda i šuti, a biskup Perić u Mostaru grize nokte. Vjerska radnja radi, posao cvjeta! Lova curi i obara pred sobom sve ljudske i božje obzire. I onda, neka netko kaže da se na taj kamenjar uistinu nije izlila najveća Gospina milost! Jedna od nedavnih je i „čudo“ u „svetom“ sobičku notorne vidjelice Vicke Ivanković Mijatović, gdje je gipsani Gospin kip made in China „prosvijetlio“ zelenkastom fluorescentnom milošću. Istom onom kojom svijetle u mraku i lourdski, fatimski… Naručeni novinarski „profesionalci“ nisu časili časa: eto ih s kamerama i mikrofonima, intervjuiraju neke iznenada dovedene „padavičare“ iz susjedstva. Mladi kao rosa za jutarnje košnje, a obliveni suzama, krše ruke, mrmljaju molitve u transu i pogledima bodu strop prema beskraju, gdje bi Gospa imala sjediti uza same skute i Oca i Sina i Duha Svetoga…

Ma koji to nestaško – i kada!? – oboji Gospin kip gemištom svijetleće kemikalije? Za obmanu praznovjernika, za ruglo samoj Majci Božjoj i za blamažu vlastitom katolicizmu. Je li nekršćanska gramzljivost za Judinim i škudama što ih je Isus gnjevno razbacao s lihvarskih stolova u Hramu jača od istinske vjere i iskrene ljubavi prema Mariji? Jest. Nebrojeno je primjera i dokaza da jest. Ne samo u Međugorju nego i u samom Vatikanu, oko prijestolja nasljednika sv. Petra u koje papa Franjo ne želi sjesti. Ni spavati u zlatnom nasljednikovu krevetu.

Prema kompetentnom mišljenju uglednog vatikanologa i kolumnista Jutarnjeg lista Inoslava Beškera, moguća su tri rješenja vrha Rimske kurije o Gospinom „ukazanju“ u Međugorju: Prvo: uistinu se dogodilo čudo, Gospa se osobno javlja; drugo: nema čuda u Međugorju, Bogorodica se nije ukazala i, treće: priroda „međugorskog fenomena“ nije utvrđena, ali je dopuštena katolička pobožnost ljudi koji se tamo okupljaju. Dvojica prethodnika pape Franje nisu se izjasnili o tome, pa ne mora ni on, ali vjerojatno hoće, jer je nešto drukčijeg kova.

„Lani u srpnju je Dino Boffo, glavni urednik TV 2000 (u vlasništvu Talijanske biskupske konferencije), vodeći u rimskom studiju prijenos dočeka pape Frane u Rio De Janeiru, rekao da je Ruinijevo Međunarodno istražno povjerenstvo zaključilo, ‘ne baš lako ni jednodušno’, da ne treba priznati da se u Međugorju ukazuje osobno Bogorodica, ali Međugorje treba priznati kao mjesto okupljanja i pobožnosti katoličkog puka“, tvrdi Bešker. „Boffo nije službeni izvor, ali je jamačno ono što se obično naziva ‘dobro obaviještenim’, osobito ako se ima na umu njegova dugogodišnja tijesna povezanost s Ruinijem. Ako je Boffova najava točna, onda, pučki rečeno, za Crkvu u Međugorju nema čuda, pa ni Gospina ukazanja – ali treba priznati da se tu okupljaju mnogi vjernici, pa to ne treba razbiti, ni izazivati raskol između pobornika i protivnika priznanja čuda.“

Time bi ostao na snazi, drži Bešker, „onaj historijski zaključak već odavno dokinute Biskupske konferencije Jugoslavije“. Dakle, „nisu utvrđene nadnaravne pojave“ u Međugorju, odnosno da „treba nastaviti istraživati“ tamošnja zbivanja. Da je Ruinijevo istražno povjerenstvo nedvosmisleno potvrdilo „ukazanje“ i dalo za pravo sljedbenicima fra Zovka (hercegovačkim franjevcima), povrijedilo bi „papista“ biskupa Ratka Perića te njegove istomišljenike u Crkvi i među vjernicima. Oni izrijekom negiraju bilo kakvo čudo međugorskog „ukazanja“.

„Cijeli problem oko Međugorja ne bi se dogodio da nije došlo do sukoba između fratara i biskupa u BiH, tvrde na Kaptolu“, piše Romina Peritz u okviriću uz Beškerov komentar. „Ali, biskupi i Papa sigurno nikada neće reći da je Međugorje zabluda zbog brojnih vjernika koji tamo odlaze već godinama. Sve su to bili i razlozi zbog kojih je Vatikan i dosad odugovlačio s jasnim iskazivanjem svog stava o Međugorju. ‘Smatramo da će se doći do rješenja tek onda kada se promijeni biskup’, kažu na Kaptolu. Zato neće reći, to je gotovo sigurno, ni da je riječ o čudu, ali niti da nije’.“

medjugorje2

Foto: Flickr

Čiste duše za raj

„Ja imam u Međugorju svoju misiju i o tome govorim“, priznala je vidjelica Vicka Ivanković Mijatović novinarima o 30. obljetnici „ukazanja“, 24 lipnja 2011. „Ja svaki dan razgovaram s Gospom u 18.40, a npr. prekjučer je zabrinuto govorila o nevoljnom položaju mladih ljudi u čitavom svijetu i odgovornosti obitelji za njih.“ Pa tko voli, neka izvoli i vjeruje što želi i kome želi. Jest da ta vrst vjerovanja nije jeftina, ali Crkvi nikad nije manjkalo trgovačkog duha, moći uvjeravanja i magične zauzetosti. Također, ni Božjem narodu ne manjka lakovjernosti u strahu od nedokučive zagrobnosti. Zbog te je lakovjernosti i straha za dušu poslije smrti sklon i platiti vjerovanje da će vječno živjeti poslije smrti. To je praznovjerje vodilo devet križarskih (pljačkaških, fundamentalističkih) ratova u Svetoj zemlji, hranilo praksu indulgencija, nagnalo Martina Luthera da rasplamsa reformaciju…

Zašto bi se danas promućurni u Rimokatoličkoj crkvi služili manje sofisticiranim i manje licemjernim načinima držanja Božjeg naroda u mentalnom i novčanom zaptu!? Ubije li praktičan katolik vlastitu majku i pokaje se – bit će mu oprošteno! Srednjovjekovlje je iznjedrilo tarifni pravilnik po kojem je Crkva, uz odgovarajuću naknadu, opraštala razne vrsti grijeha i jamčila ganc čiste duše za raj! Križarsko klanje „nevjernika“ u Svetoj zemlji i misionarstvo u Latinskoj Americi, Africi, Aziji…, sve u ime Krista (i protiv komunista!) i po papinom dekretu, do jučer je podrazumijevalo totalno očišćenje od svakoga grijeha. I smrtnog! Suludi vjerski kretenizmi i najgrublje prijevare „svetim“ relikvijama potiru sam smisao istinske vjere. Crkva njima bezočno manipulira i dan-danas, laže i sebi i svom stadu!

Kako biti ozbiljan vjernik ozbiljne religije, pa vjerovati da 14 različitih crkava u Europi posjeduje relikviju tzv. „svetog prepucija“, kožicu po židovski obrezanu s penisa djeteta Isusa Krista!? Koliki je to morao imati penis nebeski mališa i koliko dugačku kožicu na njemu, ako je mogla biti narezana na kolutiće poput lignje i zadovoljiti relikvijske potrebe čak 14 crkava!? A što je onda s činjenicom da je 2007. godine obilježeno mjesto na Maslinskoj gori, gdje je navodno zakopan upravo – „sveti prepucij“!? Tko, gdje i zašto toliko laže!? Zašto se Vatikan ne srami te i sličnih idiotarija i jednom zauvijek ne počisti lažne relikvije? Nego dopušta svećeničkoj armiji svjesno ih nuditi zatolebanim praznovjercima. Kao što psihijatar njiše visak za hipnozu pred izbečenim očima pacijenta.

Milijuni vjeruju u „predragocjene“ lažne/podmetnute predmete štovanja od Isusovih gaća (krpe oko bokova) s križa, komada njegovih pelena dok je bio novorođenče, ogrtača Djevice Marije na Badnjak uoči poroda u štalici do platna na koje je položena odrubljena glava sv. Ivana Krstitelja. Rečene relikvije čuva katedrala Aix-la-Chapelle na tromeđi Njemačke, Belgije i Nizozemske. „Presvete“ su se gaće i pelene mogle vidjeti lani 7. srpnja. Izlažu se znatiželjnima svakih sedam godina na taj datum. Pa tko vjeruje budalastu obmanu i njezine „čudotvorne moći“, neka mu je za dušu.

Dubrovačka katedrala pak hvali se relikvijarom glave sv. Vlaha, svečeve desne ruke, komadom drveta s križa na kojem je Krist razapet, ali i srebrnom škrinjicom iz 16. stoljeća u kojoj su upravo „presvete“ pelene djeteta Isusa! Najvećim se blagom drže komadi leševa (svete moći) raznih svetaca, oklopljeni zlatom i srebrom. Katolički je Veritas objavio 4. veljače 2004. sljedeće: „U ophodu nakon mise ove godine su uz Isusovu pelenicu, moći sv. Vlaha i moći blaženog Alojzija Stepinca nošene prvi put moći blažene Marije Petković i blaženog Ivana Mertza ulicama povijesne jezgre Dubrovnika“. Ne treba komentar. Treba imati jak želudac i volju za ljubiti, dodirivati i klanjati se dijelovima tko zna čijih leševa!

Među tisućama relikvijskih laži i paralaži su Veroničin rubac u koji je navodno Isus obrisao lice dok je nosio križ na Kalvariju te centurionovo koplje, kojim je Krist navodno proboden na križu. Obje relikvije izložio je Vatikan 1930. godine. Torinsko platno u kojem je Spasitelj položen u grob spada u najvišu kategoriju „svetosti“. Rimska crkva sv. Nikole u zatvoru čuva navodne tragove Isusove krvi na komadiću ogrtača rimskog vojnika, koji mu je kopljem, razapetom, rasjekao bok. Kapljice Isusove krvi čuvaju se u stotinjak crkava i samostana po svijetu, kao i njegove suze. Postoje relikvije otiska u kamenu Isusove dječje guze, pa uleknuća u kamenu na kojem su klečali apostoli Petar i Pavao… Katedrala u Koelnu diči se lubanjama svetih triju kraljeva ili mudraca, koji su se došli pokloniti novorođenčetu u betlehemskoj štalici. Samostan u Alzasu čuva bočicu osušenog mlijeka Majke Božje…

„Istina“ utemeljena na laži

I najveće bi svjetske knjižnice bile pretijesne za beskrajne popise lažnih relikvija i najfantastičnijih „čuda“, kojima Katolička crkva milenijima obmanjuje svoje neuko stado, a pastiri u komedijaškim odorama i obredima militantno nameću svijetu stalan osjećaj krivnje (tzv. istočni grijeh već u zametku!), bijedan život nedostojan čovjeka, zdravog razuma i ljudskog dostojanstva. Na blogu Biblija i znanost dade se pročitati sljedeće: „Kršćanstva su se masovno proširila na lažima (kao i druge religije, od ‘Abrahamskih’ prije i poslije). Da nije bilo svakojakih ‘čudesa’, ‘moćnih’ relikvija svetaca, ‘iscjeljenja’ za hodočasnike, čudesnih bajki koje su religiozni gutali otvorenih ustiju, nikada kršćanstva ne bi imala tako masovni odaziv među neukima.“ Istina.

Istina je i to da među ovisnicima o religijskom „opijumu za narod“, kako su komunisti znali imenovati vjeru, itekako je mnogo i učenih duša. Čak nobelovaca, pa cijela priča mora biti šire argumentirana i objašnjena. Međutim, nema više ni mjesta niti vremena za takav napor. Upravo je vašem kolumnistu stiglo žurno priopćenje iz Ureda Kraljevstva nebeskog za odnose sa zemaljskom javnošću – Odjel za čitatelje portala Tačno.net: „Majka Božja Marija vazda Djevica upozorava na grubu zloporabu svog imena, časti i dostojanstva u profane svrhe osobnog bogaćenja skupine griješnih Adamovih kćeri i sinova, što će biti oštro sankcionirano na Posljednjem sudu, ako se isti pravodobno ne prizovu pameti“.

Je li uistinu čelnicima Kraljevstva nebeskog puna kapa hercegovačkih fratara i njihovih „ukazanja“, žensko-muških medija u već poodmakloj dobi koji vide čega nema i cijele te međugorske kovnice novca, utemeljene na laži i obmani? Treba pitati Gospine glasnogovornike Vicku Ivanković Mijatović, uredovnog dana u 18.40 sati, te Ivana Dragičevića. Čim s Bogorodicom u društvu sleti Boeingom 747 na liniji New York-Sarajevo (Butmir), nakon uspješne turneje po katoličkim župama u SAD-u. Ako nitko drugi, oni će sigurno znati kako dišu glavni na Nebu!

Marijan Vogrinec
Autor 18.3.2015. u 19:40

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija