Genocidno, a naše

Povezani članci

• Široka majica
• Drago Bojić: Lica i naličja Crkve u Hrvata
• Kultura sećanja kao jedini izlaz: Ne gradi se kuća na masovnoj grobnici
• IBRO BOROVINA – NAJBOLJI UČITELJ NA SVIJETU
• Drago Bojić: Mrkle tmine Domovine
• Muje iz Margite

Screenshot: YouTube

S fašizmom ne bi smjelo biti kompromisa, vjeruju oni koji danima hodaju po masovnim grobnicama ne bi li našli barem po jednu kost svoga najmilijega. S fašizmom ne bi smjelo biti kompromisa, govore bošnjački političari. I drže pikove iza leđa. Jer ipak, tal je tal.

Piše: Amila Kahrović-Posavljak

Dragomir Vasić, čovjek iz vrha SDS-a koji je izabran i u NSRS je optužen za genocid. Iz SDS-a se odmah javio plačljivi glas da javnost izvijesti o tome kako je optužica namjerno lansirana nakon izbora. No, veće pitanje od tajminga optužnice je kako da neko ko je više od četrnaest godina osumnjičen za genocid bude na kandidatskoj listi. Nećemo pitati kako je moguće da taj bude u SDS-u budući da ta stranka i dalje baštini ideologiju Radovana Karadžića i Ratka Mladića, a u slobodno vrijeme organizuje partije u istočnoj Bosni na kojima se pjeva ”Oj Sjenice nova Srebrenice, Oj Pazaru, novi Vukovaru”. Pitanje je kako je svima promaklo da im u vrhu jedne od stranaka i u budućem sazivu NSRS sjedi osumnjičenik za genocid u Srebrenici. I to ne bilo kakav osumnjičenik. A možda i nije promaklo?

Ovaj, kao i slučajevi oslobađanja osuđenih za genocid svjedoče da genocid počinjen u BiH više nije stvar pravde, maglovite i nedostižne poluslijepe boginje koju izgleda …. kako ko stigne, da izvinete. Nije stvar više ni međunarodne definicije nego jedostavno – birokratije. Sudske, ali birokratije. A birokratija postoji kako bi išla na ruku moćnicima.

Čudi kako bošnjački političari koji su brutalni i rigorozni u borbi s neistomišljenicima, oni koji su u stanju svakoga ko kritizira njihov (ne)rad proglasiti baštinikom kusturica, dodika i sličnih nisu primijetili da im se tu negdje oko vlasti 14 punih godina mota osumnjičeni za genocid u Srebrenici. Čak štaviše, čovjek koji je lično potpisao ubistvo više hiljada civila. Te iste bošnjačke vlasti su spremne pokušaj da se riješe slučajevi ubistava Srba i Hrvata nazvati relativiziranjem genocida. Stupidna logika po kojem istraživanje zločina relativizira neki drugi zločin. No, ta logika pali. Genocid je bošnjačkim političkim elitama (p)ostao glavna toljaga za satiranje neistomišljenika. Istovremeno, porodice žrtava žive na samom egzistencijalnom dnu i ratni zločinci ne samo da slobodno šetaju zemljom nego sjede u policijskim organima i druguju sa spomenutim bošnjačkim političarima koje genocid zanima onoliko koliko ga mogu zloupotrebljavati u ušutkivanju kritičkog glasa i skrivanju vlastitog prljavog veša.

To izgleda otpirlike ovako. Kad god se u javnosti pokuša artikulirati kritički glas o kleptomaniji bošnjačkih političara, odmah se prizovu ubijeni u genocidu, ako ne i Svevišnji lično. Kada se zarad talova ili zbog direktiva iz inostranstva sjedne za isti sto sa strankom iz čijeg je vrha čovjek potpisao 8000 mrtvih u Srebrenici i Žepi, mrtvi se stave na stand by. Oni koji skupo naplaćuju prošlost odjednom postaju zagledani u neku bolju budućnost. Naravno, ta bolja budućnost zarad koje je zgodno u vlasti trpiti genocidaše, fašiste i rasiste najrazličitijih provenijencija (od onih koji smatraju da ženu treba s vremena na vrijeme išamarati preko klasičnih homofoba i antisemita do učesnika u genocidu), je zapravo bolja budućnost samo za one na vlasti.

Recept za opstanak na vrhu je sljedeći: kad se javi pokoji kritički glas, prizoveš genocid koji se desio. Kad s potpisnikom streljanja 8000 ljudi trebaš potpisati neki dobar deal, pogled se tobože upire u budućnost.

No, ovdje se radi o klasičnoj zamjeni teza. Genocid je, to bi trebali znati oni koji ga navodno čuvaju, nepristojno prizivati u borbi s neistomišljenicima. S druge strane, moralo bi ga se uzeti u obzir kada se procjenjuje onaj s kim se sjeda za pregovarački sto. Na kraju, kako to da bošnjački političari, koji februarske demonstrante mjescima mrcvare po sudovima jer je ovo tobože pravna država, šenluče po kabinetima s optuženikom za genocid? Ili, kako se to voli reći, ako su stranci odgovorni za provjeru kandidata i funkcionera, zašto im niko nije p(ro)kazao Vasića?

“Ja imam status osumnjičenog 14 i po godina. Do sada sam dao 26 izjava, u svojstvu osumnjičenog i kao svjedok. Kad su u pitanju zločini koji su počinjeni tamo, a evidentno je da su počinjeni, ja ću se potruditi da se u sudnici izborim za svoju slobodu da objasnim šta je bila uloga MUP-a u toj operaciji”, pohvalio se Dragomir Vasić koji je potpisao likvidaciju više hiljada Srebreničana. Naime, u dokumentu koji je tobožnji ugledni bh. političar, potpisao 13. jula 1995. naređuje se likvidacija višehiljada Srebrenčana koji su blokirani kod Konjević-Polja.

“To je dokument koji sam ja potpisao, to je autentična depeša iz CJB-a, poslana je iz Bratunca”, hvali se Vasić.

Inače, uhotelu Fontana u Bratuncu Vasić je bio u delegaciji svog kolege po kami Ratka Mladića. Oni su pregovarali s UNPROFOR-om i predstavnicma srebreničkih civila koji su bilizatočeni u UN-ovoj bazi u Potočarima. Poslije sastanka se krenulo u “konačno rješenje” za Srebrenicu. Pored Vojske RS-a i pripadnici MUP-a koje je predvodio Vasić su sistematski danima ubijali zarobljene Srebreničane.

Dakle, sve se odavno znalo. Vasić je, u trenutku dok je govorio o tome, bio potpuno nonšalantan. A to znači da je biti optužen za genocid u BiH postalo nešto čega se ne treba stidjeti. Otprilike onako kako se čovjek ne stidi kada ima kaznu za krivo parkiranje. Jebiga, desi se da čovjek parkira na nedozvoljenu porvšinu, pardon, pobije 8000 ljudi.

Kozluk, Branjevo i Pilica su samo neka od mjesta koja je kontrolisao Vasić i u kojima su počinjena masovna ubistva. No, da je Vasić zločinac s renomeom dokazuje i činjenica da je on direktno odgovaran za premiještanje masovnih grobnica. Lokalitet je, pogađate, kamenica kod Zvornika. A ta je grobnica izazvala opšte zgražanje svijeta dok su iz nje sistematično otkopavani posmrtni ostaci ubijenih građana BiH.

Sve vrijeme se zna ko je direktni učesnik i potpisnik svega toga. I sve vrijeme on u maniru urednoga i dotjeranoga bolja-budućnost-za-sve političara odlučuje o budućnosti ljudi čije je najbliže srodnike poslao u smrt.

Za to vrijeme Evropski parlament donosi rezoluciju o Šešelju koji je prethodno nadigrao Tribunal u Hagu i izašao iz zatvora – da se osveti. Parafraziram njegovu izjavu. Šešelj da je pametan tužio bi i Hag i Srbiju i BiH za diskriminaciju. Zašto da on bude u zatvoru dok čovjek koji je potpisao likvidacije u Srebrenici i optuženik za genocid s bošnjačkom političkom vrhuškom sjedi i dogovara političke i ine druge dealove. Nije fer. Ispade da su svi zločinci jednaki, samo su neki malo jednakiji. Ti malo jednakiji sjede u vlasti sve dok im ne stigne ferman na kome piše: “znam šta si radio ljeta 1995. godine.” Onda slijedi sudska trakavica pa presuda pa žalba pa oslobađanje i povratak za okrugli sto gdje vitezovi desničarenja i civilizacijskoga mraka donose odluke o sudbinama onih čije su porodice pobili ili pustili onoga ko ih je pobio da bude ravnopravan partner.

S fašizmom ne bi smjelo biti kompromisa, vjeruju oni koji danima hodaju po masovnim grobnicama ne bi li našli barem po jednu kost svoga najmilijega.

S fašizmom ne bi smjelo biti kompromisa, govore bošnjački političari. I drže pikove iza leđa. Jer ipak, tal je tal.