HDZ-ova sanaderijada tipa kadije te tuži, kadija ti sudi

Marijan Vogrinec
Autor 16.11.2020. u 11:32

Izdvajamo

  • Ni Andrej Plenković - potekao iz istog zrinjevačkog inkubatora HDZ-a i Mete Granića, kao i Ivo Sanader, Zoran Milanović, Kolinda Grabar-Kitarović, etc. - nije valjda srljao grlom u jagode kad je već zrelih godina odlučio uzeti člansku iskazinicu stranke koju su temeljito zagadili Sanader nevjerojatnom kleptomanijom i Karamarko rigidnim šovinizmom, lustracijskom mržnjom i moralnom kloakom. Znao je kamo ide i s kojim će vragovima tikve saditi. Sada ih se odriče: „Nisam ja, nije to ovaj HDZ“.

Povezani članci

HDZ-ova sanaderijada tipa kadije te tuži, kadija ti sudi

Foto: Index.hr

Sudci se „zabavljaju“, vrijeme prolazi, političari besramno deru istu jalovu ovcu i nikomu ništa? Bivši HDZ-ov šef i premijer Ivo Sanader nije jedini i nije najgori u kompromitiranom polit-kriminalnom miljeu Bijedne Naše, najgore je to što se ništa ne poduzima da sanâdera i sanaderovštine – ne bude. Ništa se bitno nije promijenilo u zemlji i HDZ-u od Sanaderovog vremena da aktualni stranački vođa i premijer Andrej Plenković ima jakih razloga govoriti to što govori. Godinama se i desetljećima izbjegava u RH donijeti učinkovit zakon o porijeklu imovine, ali i energično protresti Poreznu upravu koja ne progoni enormne nesrazmjere privatne imovine i legalnih prihoda. Kamoli da se netko u državnom aparatu uhvatio lopova što milijarde javnog i kriminalno stečenog novca polažu na tajne račune u poreznim oazama u inozemstvu. Sramotno je malo sudski osuđenih lopova kojima je oduzeta nezakonito stečena imovina i još je sramotnija premala vrijednost oduzetoga. Dok se takvo što godinama i desetljećima ponavlja, javnosti se šalje degenerična poruka: isplati se krasti, varati i korumpirati… Budala si, ako imaš priliku, a ne ogrebeš se, je li? 

Marijan Vogrinec

„Nema šanse da uz sve ovo što nosimo sada još nosimo etiketu Ive Sanadera“, žestoko je iz Rijeke odgovorio premijer Andrej Plenković novinarima kad su ga pitali osjeća li sram zbog toga što je Županijski sud u Zagrebu u petak, na ponovljenom suđenju u kriminalnom slučaju Fimi medija bivšem premijeru/predsjedniku HDZ-a i suradnicima ponovno izrečena i presuda njegovoj stranci po osnovi odgovornosti: 3,5 milijuna kuna kazne i 15,6 milijuna nepripadne koristi vratiti u državni proračun. „No way! Ovo je drugi HDZ. HDZ će posredstvom zakonskih zastupnika uložiti žalbu na ovu presudu.“ To je iz stranačke središnjice i priopćeno javnosti, a to se od slova do slova, zareza i točke moglo čuti i od HDZ-ovih odvjetnika pred sudom, netom po izricanju presude. I to se od slova do slova, zareza i točke moglo očekivati ne bude li oslobađajuće presude – što bi bio svjetski pravosudni skandal – u ponovljenom suđenju nakon prvostupanjske i znatno „skuplje“ za HDZ (pet milijuna kuna kazne i 24 milijuna povrata državi) presude 2014. godine.

I što sada? Plenkoviću nije prvi put da se vidljivo distancira od HDZ-a prije 2016. godine i svih kriminalnih/koruptivnih/šovinističkih, etc. ispada ZNA SE opcije i njezinih vodstava, što je nonsens prvog reda. Nema to veze, je li, što se on sada vadi i na činjenicu kako u Sanaderovo doba još nije ni bio član HDZ-a, pa ne snosi nikakvu odgovornost. Njega osobno baš nitko ni ne tereti da je tada sudjelovao u kriminalnim aktivnostima s najodgovornijim HDZ-ovim prvacima na državnim/stranačkim mjestima beskrupulozno pljačkali javni novac, milijune vlastitih građana trpali u privatne džepove i stranačke tzv. crne torbe (doslovno), enormno se bogatili i možebitno kupovali izbore. Ali, Plenković laže kad tvrdi kako sada nema tadašnjih visokopozicioniranih u njegovoj vladajućoj momčadi na visokim/utjecajnim dužnostima u državnoj vlasti i u vodstvu HDZ-a. I ne shvaća notornu činjenicu da je prvak stranke koji se ne može tek tako odreći njezine povijesti, njezinih svijetlih i sramotnih epizoda na vlasti.

Prvo, u inkriminirano Sanaderovo doba u HDZ-u su itekako bili utjecajni i morali su štošta znati o svomu autoritarnom šefu – kojemu su bili više no ponizni istomišljenici, sic transit, ako nisu! – jedan Branko Bačić i Gordan Jandroković. Da se druge ne spominje, a ima ih o-ho-ho. Jandroković je i u drugom Plenkovićevom mandatu u Banskim dvorima predsjednik tzv. Visokog doma i obnaša visoke stranačke dužnosti. Bačić je također, u oba saborska saziva, predsjednik Kluba HDZ-ovih zastupnika i predano odrađuje „svoje mišljenje“ što mu ga Plenković komunicirao radi nadzora nad njegovom tzv. stabilnom saborskom većinom. To konkretno znači oponiranje oporbenim prijedlozima, odbijanje svih njihovih amandmana, izglasavanjem svega što dođe iz vlade i bespogovorno trbuhozborenje pameti i ideja „premijera Plenkovića“. Obojica tih HDZ-ovih kapitalaca bili su osobe i od posebnog povjerenja oktroirane nasljednice „dragoga Ive“ na čelu stranke i vlade, Jadranke Kosor nakon što je naprasno pobjegao iz Bijedne Naše s opljačkanim milijunima kojekakve valute. I kad je ona izbačena iz HDZ-a zbog, je li, „nesporazuma“ s radikalnim „domoljubom“ kojega je netom primila u stranku, Tomislavom Karamarkom – također mizernog stranačkog staža kao i Plenković, čime si sada želi kupiti alibi – Bačić i Jandroković opet su ostali u stranačkom tzv. mainstreamu.

Prljava stranačka tradicija

I da ti pamet stane, dočekali Andreja Plenkovića kojemu nije smetalo ni najmanje što je Branko Bačić bio taj koji je s Jadrankom Kosor pronašao u stranačkom sefu onu tzv. crnu torbu sa svotom boli glava novca kojem nisu znali porijeklo, ali su devet mjeseci šutjeli o „crnom novcu“ dok se ipak nisu isprepadali, pa ga prijavili. Oporba tu i tamo zna cijediti mast Bačiću tim neslavnim događajem. Navodno je „dragi Ivo“ na odlasku u nepoznato dao upravljačke upute nasljednici od osobitoga povjerenja, pa i tu: „Jadranka, zapamti, izbori se dobivaju s trećinom novca na stolu i dvije trećine ispod stola“. Ona to nikad nije priznala i ostat će tajna je li ta medijska „ekskluziva“ iz onog doba istina ili nije. No, neki sada propituju jesu li HDZ-ova pobjeda na izborima 2007. godine bila čista ili kupljena. Plenkoviću jamačno ne smeta ni to što Jandroković zbog „snalažljivosti“ sa svakim novim šefom HDZ-a – a i njemu to oporba zna sasuti u bulju – nosi nadimke Njonjo i Pudlica…

Neće baš biti da se aktualni premijer i šef HDZ-a može tek tako odreći prljave stranačke tradicije. I k tomu se bahatiti pred tv-okom kako njegov HDZ nema ništa s likovima koji su vedrili i oblačili u Bijednoj Našoj u Sanaderovoj momčadi od povjerenja. Upravo je bljutavo gledati – sada su to neke televizije izvukle iz arhiva u povodu druge nepravomoćne presude bivšem neupitnom autoritetu ZNA SE opcije i vlasti u državi – s kakvim se ulizičko blistavim očima motaju oko Sanadera na kojekakvim skupovima Gordan Jandroković, Branko Bačić, Dubravka Šuica, Darko Milinović, Miroslav Šeparović, Božidar Kalmeta, Kolinda Grabar-Kitarović pa Vladimir Šeks i takvi… Bez Plenkovićeva dobrodušnog miga, ni Dubravka Šuica nikad ne bi primirisala europarlamentarni med i mlijeko, k tomu povrh poziciju jedne od potpredsjednica Europske komisije, a bivša siromašna učiteljica njemačkog i engleskog jezika guši se pod sumnjama u netransparentno stjecanje nevjerojatno vrijedne imovine. Navodno cca pet milijuna eura.

Pravosudni progon bivšeg ministra Božidara Kalmete zbog milijunskih arčenja javnog novca trokira na čudan način, ali to Plenkoviću baš nije smetalo da ga „rehabilitira“ za unutarstranačke potrebe. Miroslav pak Šeparović, bivši HDZ-ov ministar pravosuđa, predsjednik je Ustavnog suda RH, gdje također na čudan način neke stranci neugodne predmete godinama guta prašina u ladicama, a neke se rješava po premijerovoj volji. Npr. jesu li ustavne neke mjere/odluke Nacionalnog stožera Civilne zaštite – vladinog ad hoc tijela bez parlamentarnog pokrića – koje zadiru u temeljna ljudska prava i slobode. Naravno da su ustavne kad je premijer to unaprijed medijski obznanio urbi et orbi. Bivšu gaf-predsjednicu RH je nasilno, zajedno s pučističkim šatorašima i ekstremistima sa Savske 66 lansirao u bivšu Titovu vilu Zagorje na Pantovčaku mračni Karamarko, a  tamo joj svu logistiku pružao Andrej Plenković te je kandidirao i za drugi mandat. No, birači su bili toliko razboriti, pa su u oba izborna kruga više no uvjerljivo preferirali drčnog, ali karakternog Zorana Milanovića, nikako opet Kolindu Grabar-Kitarović.

A Plenković ju nije ostavio na cjedilu poslije izbornog poraza. Nedugo potom, gurnuo ju je kao hrvatsku članicu u Međunarodni olimpijski odbor na boli glava apanažu ni za kakav rad. Kolinda Grabar-Kitarović poznaje svjetski olimpizam i sâm sport kao Mara grablje: samo iz moskovske svlačionice, gdje je na nogometnom SP-u 2018 neobuzdano skakala na znojne „vatrene“, grlila i ljubila Luku Modrića te sramotila dužnost koju je obnašala na stotinu načina, nedostojnih predsjednice RH.

I onda premijer Andrej Plenković trumpovski podiže neprobojan zid u HDZ-u između sebe i aktualnog HDZ-a nakon 2016. godine te Ive Sanadera i ljudi koji su s njim koristili stranačku/državnu moć za pljačku vlastitog naroda!? Nema šanse, to je isti mentalitet i kleptomanski poriv što ih je pokojni SDP-ov predsjednik Ivica Račana točno/vidovito sažeo 1990-ih godina sintagmom o „stranci opasnih namjera“. A proustaški emigrant Bruno Bušić navodnom – i također vidovitom? – opaskom o tomu da će Hrvati tek kada dobiju svoju državu vidjeti kako će ih njihovi (o)pljačkati, neusporedivo više, žešće i bezobraznije no Beč, Pešta ili Beograd. Ni Andrej Plenković – potekao iz istog zrinjevačkog inkubatora HDZ-a i Mete Granića, kao i Ivo Sanader, Zoran Milanović, Kolinda Grabar-Kitarović, etc. – nije valjda srljao grlom u jagode kad je već zrelih godina odlučio uzeti člansku iskazinicu stranke koju su temeljito zagadili Sanader nevjerojatnom kleptomanijom i Karamarko rigidnim šovinizmom, lustracijskom mržnjom i moralnom kloakom. Znao je kamo ide i s kojim će vragovima tikve saditi. Sada ih se odriče: „Nisam ja, nije to ovaj HDZ“.

Je li, pucneš prstima i – nema više ni HDZa, ni Sanadera, ni stranačke krivnje za sve loše u upravljanju zemljom? Svijet i HDZ počinju od njega i 2016. godine kada se iz Unije vratio u Bijednu Našu? Preuzeo vlast i više je ne ispušta iz ruku. Za sve što ne valja i nije valjalo krivi su mu drugi, a on s tim nema nikakve veze? Čak i SDP iz bliže i dalje prošlosti, tu se ne libi tražiti „argument“ za neke svoje loše poteze, izostanak reforme, etc. Ali kad treba populistički i predizborno animirati „domoljube“ i birače koji državotvornima priznaju jedino tzv. prvog hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana i njegov HDZ, onda se Andrej Plenković zlatousto poziva i na Tuđmana i na HDZ!? Pa ispada – po Plenkoviću – da stranačka povijest ima poveliku rupu, da ne postoji između  2004. i 2009. godine, jer za Sanaderovog doba „nije bilo HDZ-a“, Plenković ga ne priznaje i HDZ nakon 2016. godine nije nikakav nasljednik HDZ-a u razdoblju od Tuđmanove smrti do nadnevka kada je na čelo stranke zasjeo Andrej Plenković? HDZ ima bogatu tradiciju krivotvorenja svakojakih povijesnih činjenica, (ne)priznavanja ovoga ili onoga kako u kojem trenu odgovara trenutno vladajućima, izbacivanja i gaženja ljudi i događaja, ali da HDZ ko politička organizacija nije odgovoran za kriminal koji su – stranačkom moći i pozicijom, ničim drugim – počinili neki njegovi vodeći ljudi, to nije ni pravno niti ljudski realno.

Plenković se treba ispričati svojem članstvu i građanima umjesto da se žesti i prijeti žalbom pravosudnom sustavu koji ionako HDZ kontrolira i koji je nedvojbenu odgovornost za Sanaderovu kriminalnu hobotnicu već bio – prepolovio. Počelo se s Uskokovim zahtjevom za vraćanje u državni proračun više od 30 milijun kuna, pa je u prvoj nepravomoćnoj presudi to smanjeno na 24 milijuna, da bi sada, u drugoj HDZ-u bilo oprošteno još 10 milijuna i kazna smanjena s pet na 3,5 milijuna kuna. Karikaturalno je i zvučna pljuska pravosuđu da je cijeli prosec razvučen na 10 godina i još nije gotovo. Na drugu je nepravomoćnu presudu moguća žalba, pa se slučaj može razvući na još 10 ili koliko već godina. Protok vremena čini svoje i javnosti takvo što šalje vrlo negativnu poruku: trula država u kojoj politički dirigirano sudstvo djeluje po onoj kadija te tuži, kadija ti sudi.

Plenković: HDZ sam ja, ne Sanader

I ne može HDZ biti uvjerljiv ni njegov šef Plenković glumatati „najljućeg“ bojovnika u suzbijanju korupcije i lopovluka s pozicija političke/stranačke moći kada je to jedina politička stranka među cca 170 registriranih u RH prvostupanjski osuđena za pljačkanje vlastitog naroda. U najmanju je ruku nepristojno od šefa te stranke reći da nema ništa s tim. Ima, vodi stranku čiji su nekada prvi ljudi počinili težak kriminal i čiji su mnogi njegovi ljudi od osobitog povjerenja uhićeni, zatvoreni, pod istragama ili se nekima već sudi za gadna koruptivna nedjela. Zbog tih se razloga, je li, morao u prvomu mandatu predsjednika vlade RH odreći gotovo svih ministara, koje je prethodno branio do iznemoglosti. Ostao je neokrznut samo državni blagajnik Zdravko Marić. I taj Andrej Plenković ima obraza sada telaliti kako „Sanaderovo vrijeme nema veze s aktualnom vodstvom stranke“? To nitko ni ne kaže, ali aktualno vodstvo sljednik je stranačke odgovornosti kojoj se sudi već 10 godina, donose neke presude pa opet obaraju zbog kojekakvih pravničkih kerefeka/doskočica i tako će valjda ostati vrag zna koliko dugo. Dok sudstvo pod HDZ-ovim nadzorom – jer se politički postavljaju ćorave božice s mačem u desnoj i kantarom u lijevoj ruci – na kraju ne svede kaznu stranci na 0,00 kuna i 0,00 kuna za vratiti iz stranačke blagajne u državni proračun. Osim što je Ivo Sanader trpao javne milijune u svoje i džepove, je li, svojih suradnika u kriminalnoj hobotnici, trpao je i u stranački džep, pa…

Kako Andrej Plenković nema veze s tim što su mu radili prethodnici, ako su narovarili golem teret na HDZ?. Ne na bilo koji, na HDZ, isti taj što ga je u kontroverznim okolnostima 17. lipnja 1989. osnovao Franjo Tuđman i 2016. preuzeo Andrej Plenković te u proljeće 2020. dobio drugi mandat. Preuzeo je HDZ sa svim njegovim dubiozama, dugovima i profitima te se s tim ima nositi već po logici „preuzete odgovornosti“. Da nije tako, čemu je onda ulazio u tu stranku „opasnih namjera“ i još „opasnijih pojedinaca“ te se išao kandidirati za stranačkog vođu? No, to je manji problem od te notorne činjenice da je HDZ stranka koja je najvećim dijelom kriva za sve zlo u Bijednoj Našoj: od nenormalno razvedene korupcije što uništava tu zemlju (u koruptivnom vrhu Unije) do razbuktale mržnje, nesnošljivosti, razdora i moralne degradacije. Stoga, kaže mudar pûk, ne laje pas zbog sela, već zbog sebe. A premijer Plenković itekako ima razloga lajati, ali ne u medijima i populistički radi publikuma koji ionako znâ koliko je sati, nego svojima što ih se s ko’ca i konopca pokupio po HDZ-u za pomoći mu vladati državom.

K tomu, da je pameti – kao što nije niti je moguće da će je biti – okupio bi oko sebe i najpametnije/najsavjesnije ljude iz političke oporbe i ine izvan HDZ-a, pa bi valjda i cijeloj zemlji krenulo bolje. Ovako, tko će koga, nego svoj svoga, pa dok ide – ide. Sic transit. Pa će biti u pravu, je li,  saborska zastupnica Stranke s imenom i prezimenom Dalija Orešković kad u vezi s presudom HDZ-u tvrdi: „Deset godina kaznenog postupka za slučaj Fimi media ogledalo je stanja u pravosuđu, koje kreira HDZ“. Ni drugima nije dobro sjelo ne samo Plenkovićevo neuvjerljivo izmotavanje, je li, glede i u svezi, a druga već osuđujuća nepravomoćna presuda u slučaju Fimi media samo je razbuktala u javnosti godinama nataložen bijes na HDZ zbog korupcije/kriminala u kojemu odreda sudjeluju političari. Među njima pak više od 90 posto HDZ-ove perjanice s Plenkovićevim povjerenjem i izborom na važna državna radna mjesta: Lovro Kuščević, Josipa Rimac, Tomislav Tolušić, Gabrijela Žalac, sada i Tomislav Ćorić, etc. A sumnje u pogodovanja, mito,  prijevare i ine nečasne radnje zapasuju nevjerojatne svote. Samo je Josipa Rimac, bivša gradonačelnica Knina zbrinuta na mjestu i državne tajnice s kojega je odvedena na četiri mjeseca u istražni pritvor umiješana u kriminal s privatnim vjetroelektranama Krš-Pađene nedaleko od Kraljevskoga grada, vrijednim više od dvije milijarde kuna. Što će ih u punom iznosu platiti i godinama ubuduće plaćati građani RH skupljom cijenom kilovat-sata električne struje. Dodatkom za tzv. zelenu energiju iz obnovljivih izvora. Sic transit.

„HDZ je izvor, tok i ušće korupcije s tek nekim pritocima lijeva i zdesna“, komentirao je SDP-ov saborski zastupnik Arsen Bauk presudu Sanaderu & comp. koja se pravorijekom krivnje u biti ne razlikuje od one iz 2014. godine. Osim što je kazna za odgovornost HDZ-u znatno manja, a glavni je okrivljeni pak za godinu dana manje kriv nego u prethodnoj presudi i nekim se pravosudnim čudom nekako bitno otopio i nesrazmjer između obiteljske imovine i prihoda kojima je mogao opravdati otkud mu toliko bogatstvo: prvotno je nesrazmjer iznosio 23,7 milijuna kuna, sada samo 15 milijuna (!?), pa mu je sutkinja Irena Kvaternik odrezala osam godina zatvora i solidarno s HDZ-om platiti cca 800.000 kuna sudskih troškova. Bivši je HDZ-ov rizničar i šef Carine Mladen Barišić mjesec dana manje kriv pa je fasovao tek dvije godine i 10 mjeseci zatvora, tada blagajnica u HDZ-u Branka Pavošević dva je mjeseca manje kriva te je dobila godinu i četiri mjeseca iza rešetaka, a bivši glasnogovornik vlade i stranke Ratko Maček, u prvoj presudi uvjetno osuđen, sada je oslobođen krivnje. Jedno mu je nedjelo, naime, otišlo u zastaru, a za drugo „nije dokazana krivnja“. U svih dosad šest što pravomoćnih, što nepravomoćnih presuda za razna kriminalna nedjela, Ivi je Sanaderu presuđeno 22,5 godina zatvora i vratiti u državni proračun 74 milijuna kuna. A još nisu okončani neki drugi postupci.

Ima li oslobađajuća presuda ikakve veze s nedavnim, je li, konspirativnim ručkom u jednom restoranu u Zagrebu, gdje su novinari snimili tog Ratka Mačeka s Draženom Bošnjakovićem, sada saborskim zastupnikom HDZ-a i ministrom pravosuđa u prvomu mandatu Plenkovićeve vlade? Neki to itekako dovode u vezu, jer kad je HDZ u pitanju – ništa nije slučajno. Kao što se nije slučajno Bošnjaković opravdavao novinarima potom velikim prijateljstvom s Mačekom, je li, još iz „davnih dana“. I gdje će premijeru onda laž, nego na jezik: „Nemam ništa ni sa Sanaderom ni s ljudima koji su bili s njim“, pa sada ne zna ni što bi odgovorio na Milanovićevu packu o Branku Bačiću koji je prenosio u tzv. crnoj torbi opljačkani novac. „On je bio stranački tajnik tek za Jadranke Kosor“, kaže, „i nema ništa s tim novcem“. Nije šija, nego vrat!? Mjesecima su Bačić i Kosor držali crni novac u HDZ-ovom sefu – pronašli ga tamo, i zabezeknuli se: „Što raditi, kako postupiti, ići na policiju ili…?“ – što je zapravo slika te stranke, ma što Andrej Plenković kemijao. Lopovluk bio, lopovluk ostao i on najmanje ima pravo govoriti o nekakvom poštenju i čistunstvu HDZ-a.

Budala: može, a neće?

A sad, što su mu birači progledali kroz prste više puta po nečasnom, je li, „ćaćinom“ odlasku, neka im je na dušu. Svojoj domovini nisu učinili dobro niti će sanaderijada ikad biti nešto drugo no jedan u nizu dokaza o tomu da „stranka opasnih namjera“ jest to što joj je Ivica Račan predvidio. No, vlasnica pak Fimi Medije, izmišljene tvrtke za pljačku, Nevenka Jurak, u međuvremenu je preminula i sudski postupak protiv nje je obustavljen. I, da se narod može „veseliti“ do mile volje, nitko od okrivljenih u predmetu Fimi media nije došao u sudnicu saslušati presudu. Sanader se nalazio u Stubičkim Toplicama na „rehabilitaciji“ – valjda u istom apartmanu, gdje se „rehabilitirao“ i ratni zločinac Tomislav Merčep – umjesto u zatvoru guliti prethodnu kaznu od šest godina zatvora u slučaju Planinska, a za ostale se ne zna. „Ivo Sanader je imao nezasitnu potrebu gomilati materijalna sredstva“, čulo se, a imao je i kleptomanski dobro organiziranu mrežu pomagača. Dok se ćup nije razbio o glavu i njemu, i HDZ-u i najbolnije poreznim obveznicima.

Sudci se „zabavljaju“, vrijeme prolazi, političari besramno deru istu jalovu ovcu i nikomu ništa? Bivši HDZ-ov šef i premijer Ivo Sanader nije jedini i nije najgori u kompromitiranom polit-kriminalnom miljeu Bijedne Naše, najgore je to što se ništa ne poduzima da sanâdera i sanaderovštine – ne bude. Ništa se bitno nije promijenilo u zemlji i HDZ-u od Sanaderovog vremena da aktualni stranački vođa i premijer Andrej Plenković ima jakih razloga govoriti to što govori. Godinama se i desetljećima izbjegava u RH donijeti učinkovit zakon o porijeklu imovine, ali i energično protresti Poreznu upravu koja ne progoni enormne nesrazmjere privatne imovine i legalnih prihoda. Kamoli da se netko u državnom aparatu uhvatio lopova što milijarde javnog i kriminalno stečenog novca polažu na tajne račune u poreznim oazama u inozemstvu. Sramotno je malo sudski osuđenih lopova kojima je oduzeta nezakonito stečena imovina i još je sramotnija premala vrijednost oduzetoga. Dok se takvo što godinama i desetljećima ponavlja, javnosti se šalje degenerična poruka: isplati se krasti, varati i korumpirati… Budala si, ako imaš priliku, a ne ogrebeš se, je li?

Marijan Vogrinec
Autor 16.11.2020. u 11:32

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija