HDZ-ova „žena iz naroda“ izgubila se na livadi u Sikirevcima?

Marijan Vogrinec
Autor 24.10.2018. u 21:38

Izdvajamo

  • „Sigurnosno“ prenemaganje ministra vojnog Krstičević „pohrvaćenim“ diskursom bivšeg/ih oficira JNA, stasalog/ih na sigurnosnoj koncepciji tzv. općenarodne obrane i društvene samozaštite u Titovoj SFR Jugoslaviji - čelični zagrljaj vojske i naroda u ratu i miru, u prirodnim katastrofama, požarima, poplavama, snježnim nepogodama, infrastrukturnim radovima, prometnim nesrećama) bilo bi tragično, da nije za puknuti od smijeha. Ta, nije zaludu ministar prošao četverogodišnji vojno-ideološki dril na Vojnoj akademiji JNA u Beogradu i zaslužio 1991. čin potporučnika vojske koju sada mrzi više od samog Sotone. A Krstičević-Grabar-Kitarović-Plenkovićeva „sigurnosna“ strategija ničim se bitnim ne razlikuje od jugoslavenske, osim punom podčinjenošću SAD/NATO-u (Tito nije fermao ni Istok niti Zapad) i modernijom tehnologijom. Čak je i tu Krstičević za katastrofalnih požara lani u Dalmaciji hinjeno mahao ostavkom, jer mu je pogodila ego predsjedničina kritika iz Salzburga: HV je zakasnio na požarišta. Sada su ministar vojni i Grabar-Kitarović opet u čvrstoj ljubavi prema vojnim odorama i oružju
  • nadasve prema svemu što Twitteraš gura kroz NATO.

Povezani članci

HDZ-ova „žena iz naroda“ izgubila se na livadi u Sikirevcima?

 Foto: TANJUG/ FOTO HINA/ MLADEN VOLARIC/ nr

Hrvatska tutnji, grmi i trese se od afera svake vrsti. Agrokor. Uljanik. 3. maj. Milijan Brkić nadimkom Vaso; bez kojeg ne bi zasjela na Pantovčaku. Ministarski vozači dilaju policijske/obavještajne tajne. Elitna prostitucija navukla na tanki led političare i društvene „uglednike“. Naprasno obustavljen sudski progon zbog navodnog kriminala i laganja sudu Luke Modrića i Milana Bandića. Ivo Sanader u beskonačnoj trakavici pravosudne bruke, kojoj otpadaju članci po prokazanom tipu presumpcije nedužnosti. Policija na međunarodnom tapetu zbog teroriziranja i pljačkanja izbjeglica/migranata. Zemlja demografski umire. Mlade obitelji se masovno iseljavaju iz vlastite domovine, etc. A  predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, svakom loncu poklopac gdje i kada ne treba, nastavlja medijski bildati vlastiti ego prosipanjem demagoško-populističkih, bezvrijednih fraza bez smisla i učinka. O bitnom za narod i državu – ni mukajet 

Marijan Vogrinec

Ako ni zbog čega drugog – a itekako je ogromna gomila „drugog“ – HDZ-ova „žena iz naroda“ Kolinda Grabar-Kitarović nije vrijedna drugog mandata zbog niza nebuloznih gafova, kojima si je gusto premrežila prve tri godine prvog mandata. Kojeg  također nije vrijedna, ali, kad je već tu… trebat će stisnuti zube, pa nekako izdržati još dvije godine. Napraviti se slijepim, gluhim i nijemim kao mudri japanski majmuni Mizaru, Kikazaru i Iwazaru, pa stoički podnijeti još ohoho gafova kojima će novoimenovana među općinstvom Marie Antoinette Josѐphe Jeanne de Habsbourg-Lorraine iz bivše Titove vile Zagorje na Pantovčaku garant još uveseljavati domaću i stranu javnost. A nadimak Marie Antoinette – po imenu povijesno znamenite obožavateljice raskošnog stylinga, dvorskog luksuza i neuspješne političarke skončale na giljotini, supruge također giljotiniranog u Francuskoj revoluciji kralja Luja XVI. – priskrbila si je ovih dana u slavonskom selu Sikirevcima, gdje je djeci osnovne škole koja nemaju, a nadasve žele dvoranu za tjelesni odgoj skandalozno pokazala rukom: „Pa zato imate okolo livadu. Mnoga djeca u gradu nemaju ni dvoranu niti livadu“.

„Da, imamo veliku livadu“, nije joj prešutjela ravnateljica, a gaf-predsjednica RH koja uživa ama baš sve blagodati ovog nevoljnog svijeta – od boli glava plaće, deviznih i kunskih dnevnica da ti pamet stane i sofisticirane teretane za bildanje linije do četiri tone (!?) lososa na jelovniku Ureda predsjednice RH (sic transit) – nastavila je sijati među klince i klinceze besplatne osnijehe od uha do uha. Kada su tih preokretnih liberté, égalité, fraternité dana, kojih je Bijedna Naša kritično deficitarna i gotovo dva i pol stoljeća poslije Treće Republike, kazali supruzi Luja XVI. da narod umire od gladi, Marie Antoinette je, kaže predaja, sućutno odgovorila: „Ako nemaju kruha, neka jedu kolače“. Kolači, haljine, zlato i koješta drugo stajali su je glave. Danas svaki četvrti žitelj RH gladuje, 21.000 djece ide gladno na počinak, u humanitarnoj akciji HRT-a i Crvenog križa „Niste sami“ – koje ne bi trebalo da je RH zrela socijalna država i vođe joj savjesni ljudi – građani su ipak odvojili od svojih i usta svoje djece 570.000 kuna za pomoći 170 starih i nemoćnih sugrađana, blizu 400.000 mladih se iselilo iz Bijedne Naše, etc. Marie Antoinette iz bivše Titove vile Zagorje (iz koje je netom po useljenju sramotno izbacila bistu njezina vlasnika, osobu koja je zadužila 20. stoljeće) neće biti dekapitirana. To više nije u modi, više se ne nosi. Iza Grabar-Kitarović samo će ostati kužan trag nesposobnosti, beskorisnosti, narcisoidnosti, neukusnog manekenstva…

Na pitanje HRT-ovog novinara Aleksandra Stankovića u nedjelju u gledanoj emisiji „Nedjeljom u dva (Nu2)“ o tome kako ocjenjuje trenutnu predsjednicu RH i tri godine njezina mandata, gošća, pravnica, vrlo uspješna donedavna predsjednica saborskog Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa Dalija Orešković ispalila je kao iz topa:

Problematično brendiranje Bijedne Naše

„Nula! Ništa. Ajmo ovako: koja je njezina osnovna uloga? Brinuti se o usklađenom djelovanju državne vlasti. Ja ne znam je li to zbog umjetnih trepavica ili zbog toga što je potkapacitirana za funkciju koju obavlja, ali meni se čini da njoj nešto magli pogled na stvarno stanje u državi, u smislu kako njezini građani žive. Kada vidi neprimjerene stvari, kao predsjednica bi morala reagirati. Npr. prošli tjedan obilježila je masovna pojava žena koje su progovorile o kiretaži. Nisam čula da je predsjednica rekla o tome i jednu jedinu riječ. Kad su joj se djeca požalila da nemaju dvoranu, ona im je rekla da imaju livadu. Događaji u Rusiji ponijeli su sve nas, ali mislim da to brendiranje ne treba asocirati uz slike nekontroliranog padanja u zagrljaj bilo koga tko se našao oko nje, pa grljenje pehara pobjedničke ekipe koja nije njena. Također mislim da se brendiranje ne može svesti na nogometne uspjehe. Kao ni što se ne može svesti na osobu koja, kad pogledamo neku od krupnih korupcijskih afera i ljude koji baš i ne sliede slovo zakona, izravno je ili neizravno u jednom do dva koraka vezana s njima. Tu mislim na Bandića, Mamića, Brkića… Također, nije dobro da se brendiranjem bavi osoba koja si vrlo često dopušta slikanje i naslikavanje s hrvatskom zastavom na kojoj je grb na kojem je prvo polje obojeno bijelom bojom“.

Hrvatska tutnji, grmi i trese se od afera svake vrsti. Agrokor. Uljanik. 3. maj. Milijan Brkić nadimkom Vaso; bez kojeg ne bi zasjela na Pantovčaku. Ministarski vozači dilaju policijske/obavještajne tajne. Elitna prostitucija navukla na tanki led političare i društvene „uglednike“. Naprasno obustavljen sudski progon zbog navodnog kriminala i laganja sudu Luke Modrića i Milana Bandića. Ivo Sanader u beskonačnoj trakavici pravosudne bruke, kojoj otpadaju članci po prokazanom tipu presumpcije nedužnosti. Policija na međunarodnom tapetu zbog teroriziranja i pljačke izbjeglica/migranata. Zemlja demografski umire. Mlade obitelji se masovno iseljavaju iz vlastite domovine, koja im je maćeha, ne majka. Zdravstvo i školstvo su u  komi. Ekstremna desnica – skompana s militantnim dijelom katoličkog klera i vođama veteranskih/stradalničkih udruga deficitarnog broja članova – nasrće na temeljna ljudska prava i slobode žena i manjina. Parlament se pretvorio u cirkus. Etc., etc.

A  predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, svakom loncu poklopac gdje i kada ne treba, nastavlja medijski bildati vlastiti ego prosipanjem demagoško-populističkih, bezvrijednih fraza bez smisla i učinka. O bitnom za narod i državu – ni mukajet. Gdje je, uistinu, ta HDZ-ova „žena iz naroda“, što je obećala lupati šakom o stol, disati premijeru za vratom, sazivati (sic transit) izvanredne/tematske sjednice parlamenta i vlade, Vijeća za nacionalnu sigurnost, dizati na noge institucije sustava čim nešto ozbiljnije zaškripi u zemlji. Bdjeti nad Hrvatskom kako bi bila demokratski, pravno i na svaki način uljuđena europska država, vjerodostojna u međunarodnoj zajednici. Za SDP-ove vlasti 2015. godine drčna i na svaki način živahna izvan ustavnih ovlasti – dok ju premijer Zoran Milanović nije prizemljio potpunim ignoriranjem; nije joj ni čestitao predsjedničku pobjedu, što nikako nije mogla progutati – kilavim se dolaskom Karamarkovih štrumpfova u Banske dvore naprasno preobrazila u svoju suprotnost.

Od 2016. godine više nema govora o lupanju šakom o stol, disanju premijeru za vratom, sazivanju (sic transit) izvanrednih/tematskih sjednica parlamenta i vlade… Zadnjih je godinu dana znala spopasti takva želja, pa je (ne)izravno ulazila u sukob sa svojestranačkim premijerom Plenkovićem, trasirajući si put u kampanju za drugi mandat, ali i sabranog je Europejca tada spopadao – sindrom Milanović. I ona bi se, da valjda smiri povampirene hormone, hvatala putnih kovčega i na neko vrijeme tek FB/Twitter porukama u slici i riječi davala znati „ljubljenom hrvatskom narodu“ kruha gladnom na kojoj je prekooceanskoj destinaciji bacila sidro: SAD, Australija, Novi Zeland, Kina… Politička i ekonomska korist za RH? Ništica, ništica, ništica na entu… Državi koja ima Marie Antoinette u Versailesu na elitnom zagrebačkom brdu, koje ipak nije mijenjala za obećanu „jeftiniju“ Visoku ulicu na Griču, već godinama ne ide pa ne ide ili, tko voli – ide naopako.

Komu ili čemu služi Kolinda Grabar-Kitarović, ako drži da joj je ta činjenica na repu opisa poslova, ili primjetno manje važna od neukusnih, a beskorisnih za Bijednu Našu ulizivanja svjetskom političko-vojnom mainstreamu, osobito SAD/NATO-a? Za svojih učestalih posjeta SAD-u i napadnih proguravanja Donaldu Trumpu uza skute čim se ukaže i najmanja prilika (npr. summit NATO-a u Varšavi), nije uspjela – ako ju to i zanima? – isposlovati makar da SAD ukine vize hrvatskim „partnerima“ kad putuju u tu zemlju. Ali jest uspjela obećati Twitterašu i njegovom vojnom poslovođi u NATO-u Jensu Stoltenbergu – građane nije pitala smije li – uzeti do 2024. godine poreznim obveznicima još desetak milijardâ kuna (najmanje 0,7 do uvjetovanih u SAD/NATO-u najmanje dva posto BDP-a) za vojsku, kupnju američkog oružja, trošak CRO vojske na kriznim žarištima po svijetu (Afganistan, Kosovo, Poljska, Litva, Jordan, etc.) radi obrane američkih multikorporativnih interesa. Hrvatska tamo nije ničim ugrožena.

Velikodušno je obećala Trumpu i gradnju plutajućeg LNG terminala u akvatoriju otoka Krka radi problematične (komu?) distribucije (pre)skupog ukapljenog prirodnog plina iz SAD-a… Nema veze, jelte, što tamošnji žitelji i ekološke udruge to ne žele, plašeći se katastrofalne kontaminacije mora i kopna. Nitko drugi u Europi nema interesa za taj isključivo američki trgovački interes kao kontrapunkt znatno jeftinijem, bližem i već uhodanom ruskom opskrbljivaču Europe najvažnijim energentima. Vrag će znati kakav je tu interes Grabar-Kitarović. Može se pretpostaviti, ali… Valjda misli da su ju sebi izabrali udruženi republikanci i demokrati, pa njima mora služiti, jer će ju prigrliti kad vlastitoj domovini izvisi i na Pantovčaku, i na Trgu žrtava fašizma i, kolateralno, na Markovom trgu. Ti isti Ameri ne zarezuju ni nju niti stranačkog joj druga Andreja Plenkovića kad je riječ o hrvatskim interesima na zapadnom Balkanu, osobito u BiH, ali i pozicijama/utjecaju u međunarodnoj zajednici.

Kakav je RH „partner“ SAD-u i obratno kad je već 28 godina vizni režim na ledu, što upućuje na nepovjerenje prvih stanara Bijele kuće prema miš-državi sa zapadnog Balkana. Koja poslušno obavlja svaku joj povjerenu zadaću i spremno se naoružava američkom starom kramom, kao potencijalno topovsko meso u tuđim ratovima, koje ne može dobiti. I još se time hvali. Blizu 10 milijuna kuna zdrobljeno je lake ruke za združenu vojnu vježbu „Velebit 2018“ (5500 vojnika u 72 sata) na kojoj se državni vrh nasikavao u borbenim kacigama, a ministar vojni u „čudnoj uniformi“ (Arsen Bauk), u kakvoj jedva punoljetni Ameri – ispranih mozgova imperijalnom prijevarom da brane SAD, svoje obitelji, tzv. zapadne vrijednosti i „naš način života“ – jurišaju u pustinjskim operacijama i siju smrt u tuđim zemljama, gdje nikad neće pobijediti.

Tito nije fermao ni Istok niti Zapad

„Sigurnosno“ prenemaganje ministra vojnog Krstičević „pohrvaćenim“ diskursom bivšeg/ih oficira JNA, stasalog/ih na sigurnosnoj koncepciji tzv. općenarodne obrane i društvene samozaštite u Titovoj SFR Jugoslaviji – čelični zagrljaj vojske i naroda u ratu i miru, u prirodnim katastrofama, požarima, poplavama, snježnim nepogodama, infrastrukturnim radovima, prometnim nesrećama) bilo bi tragično, da nije za puknuti od smijeha. Ta, nije zaludu ministar prošao četverogodišnji vojno-ideološki dril na Vojnoj akademiji JNA u Beogradu i zaslužio 1991. čin potporučnika vojske koju sada mrzi više od samog Sotone. A Krstičević-Grabar-Kitarović-Plenkovićeva „sigurnosna“ strategija ničim se bitnim ne razlikuje od jugoslavenske, osim punom podčinjenošću SAD/NATO-u (Tito nije fermao ni Istok niti Zapad) i modernijom tehnologijom. Čak je i tu Krstičević za katastrofalnih požara lani u Dalmaciji hinjeno mahao ostavkom, jer mu je pogodila ego predsjedničina kritika iz Salzburga: HV je zakasnio na požarišta. Sada su ministar vojni i Grabar-Kitarović opet u čvrstoj ljubavi prema vojnim odorama i oružju; nadasve prema svemu što Twitteraš gura kroz NATO.

Foto Srećko Niketić/Hanza Media

Na službenoj stranici Kolinde Grabar-Kitarović objavljeno je o njezinoj nazočnosti na vježbi „Velebit 2018“, što potvrđuje vojno podaništvo i njezina već dana obećanja, za koja nije tražila ničiju suglasnost: „Predsjednica je pohvalila povećanje proračunskog izdvajanja za obranu ‘na primjerenu razinu’ (Plenković se neki dan u Zagrebu hvalio glavnom tajniku NATO-a Jensu Stoltenbergu kako je u svoje dvije godine mandata povećao vojne izdatke 1,5 posto, op. a.) te je ocijenila kako je to važno i da bi se poštovale međunarodno preuzete obveze Hrvatske kao članice međunarodne zajednice i NATO saveza, ali i zato jer to jamči sigurnost i stabilnost zemlje.“ Ako pak  Perun opet ozbiljno zagrmi i sijevne ratnim munjama – a hoće, kad-tad, tek je pitanje vremena jer računi nisu podmireni; dapače, vjerovnici i dužnici varljive su sreće, a kronično osvetoljubivi – „zajamčena sigurnost i stabilnost zemlje“ relativan je pojam.

SFR Jugoslavija imala je 1990-ih godina navodno treću ili četvrtu po moći vojsku u Europi, a nije bila kadra opravdati također „zajamčenu sigurnost i stabilnost zemlje“. Sve je otišlo u vražju mater, raspalo se na šest manje-više samoneodrživih, izuzev Slovenije, karikaturalnih bantustana. Iz Bijedne se Naše pak iselilo već blizu 400.000 mla(đ)dih ljudi, i još će se iseljavati, pa je krajnje upitna i u RH „zajamčena sigurnost i stabilnost“, koju će možebitno braniti samo profesionalno oružje. Gdje je penzićima na crkavica-aparatima za preživljavanje i iseljenoj mladosti interes braniti zemlju u kojoj samo politički mainstream, nešto manje od 100.000 (od blizu 510.000 ratnih veterana) i katolički kler – da se ne spominje rascvjetali krim-milje – mogu uvjerljivo izvikivati onu Tuđmanovu neposredno postolujno-„domoljubnu“ s Kninske tvrđave: „Imamo Hrvatsku!“ Oni je imaju i dalje i sve više, na koji grdan defekt Banske dvore upozorava i EU, a gro žitelja ima Hrvatsku sve manje. Grabar-Kitarović to ne dira.

„Da sam znao kako će nas prevariti državom za koju se nismo borili“, često se može čuti među veteranima, koji se gnušaju čekićanja ćirilice, savske šatre, „mitinga istine“, uličnih nereda onih što traže kruha nad pogačom (Đuro Glogoški, injsl.) ili bi uvodili srednjovjekovlje u 21. stoljeću (vođe tzv. konzervativne revolucije), etc., „ne bih se borio u Domovinskom ratu.“ Drže li Grabar-Kitarović i Krstičević da će se „hrvatski narod“ sutra boriti za Bijednu Našu kojoj su oni za državnim i vojnim kormilom samo kao bogovski – materijalno, povlasticama i političkom moći – opskrbljeni poslovođe tuđih kapital-imperijalnih interesa? Političke kaste RH su u prošlih 28 godina počinile neoprostivu veleizdaju time što su dopustile neokolonijalno podčinjavanje zemlje i 95 posto žitelja, kojima je vlastita domovina izdala pakrački dekret. Praznovjerna zemlja hinjenih vjernika, afera, kriminala, pravosudnih skandala, lažnih domoljuba, sirotinje u masama, redikuloznih, ako ne i munjenih političara što se prijevarama, trgovinom ili korupcijom stalno isti motaju na/oko vlasti – jer birači nemaju produktivne alternative – takva država ni hlebince ne može uvjeriti da je regionalna vojna velesila (sic transit).

Koja, tvrde Krstičević i Grabar-Kitarović, „nikom ne prijeti“ (ni Srbiji?), ali danonoćno je budna narodna vojska, „spremna s narodom za sve ugroze“. Sigurnost i narod dva su pojma koja Krstičeviću ne silaze s jezika, a starijima, koji po mnogo čemu dobrom pamte bivšu zajedničku 24-milijunsku državu, već su za jugoslavenskog doba izašli navrh glave zbog izrazito politikantskog naboja. Ministar je gotovo pao u nesvijest od sreće kad je u tv-kamere opisivao kako je ispaljeni projektil na vježbi pogodio cilj na 30 kilometara udaljenosti – „ravno u sridu“. Nevjerojatno! Voda je mokra, i gasi vatru. Otkriće za Nobela! U tom raketnom sustavu i ne može biti drukčija, jer posao obavlja elektronika i stvar je samo u točnim koordinatama i programiranju. K tomu, u miru, na oglednoj vježbi nema protivnika koji raspolaže sustavom, kadrim srušiti projektil već na putanji do mete. Tzv. vrhovna zapovjednica Grabar-Kitarović – od glave do pete u ratničkom stylingu, ali bez oružja koje joj je inače neiživljena ljubav – i vojni skrbnik u miru Plenković nisu krili oduševljenje. Smokvin list za obećane i neostvarene reforme (loše stanje zdravlja RH) te za futranje vojnog proračuna u okolnostima kad „nema novca“ za zdravstvo, školstvo, djecu i starije, za penziće, životno ugroženu starčad po slavonskim selima, Banovini, Kordunu, Lici, Dalmatinskoj zagori, etc. Kada se državni blagajnik Zdravko Marić s premijerom i cijelom vladom neodgovorno diči – proračunskim uštedama. Koje crne uštede po receptu: baš kad sam magarca naučio gladovati, krepao je? Predsjednica na sve to ipak ne lupa vladi šakom o stol niti diše Andreju Plenkoviću za vratom. Nestala je iz javnog prostora, pa se ukazala kao Marie Antoinette iz bivše Titove vile Zagorje: „Nemate školsku dvoranu, imate veliku livadu!“

 CNN

Valjda je već i samoj Grabar-Kitarović postalo neugodno što je mediji prozivaju zašto šuti o aferama koje baražno potresaju državu, a naslikavanje na „Velebitu 2018“ ili čergarenje Uredom po Slavonsko-brodskoj i Virovitičko-podravskoj županiji nije neki štos – čak ni dijeljenje svojih nasmijanih fotografija djeci – odazvala se novinarki Nove TV Sabini Tandara-Knezović objasniti u velikom intervjuu zašto je „nevidljiva“ glede i u svezi zaglušujućih afera. I pogodila, alkarski rečeno – uništa.

Vraga je ona zaključila…

„Mislim da se od afera ne može živjeti“, pametovala je Grabar-Kitarović. „I pokušavam se koncentrirati na pozitivne stvari i na ono što treba odrađivati. Ova godina je, za razliku od drugih, godina bez izbora. Dakle, trebala bi biti godina kada trebamo provoditi reforme i kada Hrvatsku trebamo povesti naprijed u nizu pitanja. Prvenstveno u okviru onoga što sam predstavila u svojoj demografskoj strategiji i konkretnim mjerama. Dakle, raditi na poboljšavanju životnih uvjeta, na povećanju životnog optimizma i mislim da ova koncentracija na afere, koliko god one bile važne kao predmet istrage pravosudnih tijela, u javnom prostoru nije dobra i da dalje utječe na iseljavanje stanovništva iz Hrvatske. Ako se osvrćete na posljednju, tzv. SMS aferu, nakon povratka iz SAD-a razgovarala sam s osobama s kojima mogu razgovarati u okviru svojih ustavnih ovlasti (sic transit – kad je škakljivo sjeti se „svojih ustavnih ovlasti“, kad misli da joj treba, zaboravi ih, op. a.). Zaključila sam da u ovom trenutku nema potrebe za bilo kakvom mojom reakcijom, primjerice za sazivanjem sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost.“

Vraga je ona zaključila, dogovorila se s premijerom Plenkovićem i šefom Hrvatskog sabora Gordanom Jandrokovićem kako, trenutno, nije dobro za stranačko zdravlje izazivati Plenkovićevog zamjenika u HDZ-u i Jandrokovićevog u Saboru Milijana Brkića nadimkom Vaso. Lik ima iza sebe upravo ucrnjene „domoljube“ HB pedigrea, što su 2015. doveli Grabar-Kitarović na Pantovčak, a 2016. Karamarkov HDZ na obje strane Markovog trga, pa… Šatoraški kolovođa Đuro Glogoški znakovito je u povodu vukovarskog „mitinga istine“ kazao da se stanje potpore HDZ-ovoj vlasti „promijenilo“. Što se „promijenilo“ u predsjedničinim političkim kalkulacijama, pa afere i skandale u RH tretira kao da ih nema, šuti o njima, bježi u SAD, pravi se grbavom? „Zaključila sam da u ovom trenutku nema ugroze za nacionalnu sigurnost i da nema ugroze stabilnosti institucija“, tvrdi, „što je jedna od mojih ustavnih ovlasti, dakle da vodim računa o tome. (…) Treba ostaviti pravosudnim tijelima da u potpunosti istraže sve činjenice, da ih utvrde i da temeljem toga eventualno pokrenu postupke ili ne.“

Institucije kojima je HDZ po svom ukusu, kriterijem podobnosti promijenio šefove – od policije, DORH-a i pravosuđa do saborskog Povjerenstva za sukob interesa – odradit će svoj posao? I HDZ-ova „žena iz naroda“ odrađuje svoj posao!? Dajte, najte, kazao bi Štijef s kvartovskog šanka, vrana vrani ne kopa oči; od vajkada je tako bilo.

Marijan Vogrinec
Autor 24.10.2018. u 21:38