Igor Serdar: Sigurno najbolji Srbin iz Hrvatske

Povezani članci

• Naša stranka: EU potvrdila – HDZ ne promoviše evropske vrijednosti
• Udruženja žrtava: Prestati sa reciklažom predmeta ratnih zločina
• Božica Jelušić: ANALFABETSKI ČVOR
• Vladavina bešćutnosti
• Kolinda, America’s sweetheart
• Bilježnica Robija K.: Mir u svitu

Sigurno najbolji  Srbin iz Hrvatske je …..?

Nikola Tesla.

U Srbiji se snima film o Tesli.  Igraju holivudske  zvijezde.  Rođen je u Hrvatskoj.  Živio i umro u Americi.

Ono bitno zbog čega se snima film, ono zbog čega je i Cage i Ford i hrpa holivudskih legendi poželjela biti dio filma o najvećem geniju našeg doba jest mnoštvo kontroverzi,  o,  na primjer,

–  Edisonu kao začetniku električne evolucije,

–  o Marconeu koji je poslao prvu poruku radio valovima preko Atlantika,

–  ili o Robertu A. Watsonu-Wattu kao izumitelju radara, ili priča o rentgen zrakama

–  ili priča o drugim različitim izumima iz tog vremena koji su pripisani raznim drugim znanstvenicima pod različitim okolnostima. Uglavnom, istina je spora, ali dostižna…, kad – tad.

Ovaj film želi prikazati stvarno stanje stvari.

Tesla je pravi  tata i mama električne revolucije, a Edison samo menager i PR- stručnjak, Marcone je dobar dečko, ali nije tata radio valova jer je koristio „samo 17 patenata za proizvodnju i distribuciju radio valova „gatfadera“ radio valova mistera Tesle, a mister Watt je usavršio radar 1935 godine nakon što je 1917 „gatfader radara“-Tesla  teoretski postavio cijelu „radarsku priču“…..itd..itd…

Sve je ovo poznato čak i učenicima srednje tehničke škole –  i ovdje u Hrvatskoj, a i tamo u Srbiji.

Međutim svijet izvan ovih naših prostora davno je smislio „public relation“ (pi-ar)…, i,  još uvijek taj veliki svijet misli da su sva ta „čuda“ izmislili drugi ljudi.

Zato se Tesla  – uz pomoć holivuda –  želi staviti na mjesto koje mu u povijesti pripada. To je sukus, bit i esencija razloga za snimanje filma o najvećem svjetskom geniju ovog vremena.

Međutim, eto nama bombastično najavljenog  „slučaja Tesla“- u našem glavnom mediju.

Što se zaključilo, onako , na-brzaka   u glavama urednika našeg trećeg dnevnika neki dan?

Urednici trećeg dnevnika lakonski su zaključili da je  najvažniji podatak  da je Tesla u cijelom svom životu na teritoriju Srbije proveo samo jedan dan. Zašto Srbi onda snimaju film o njemu? Glavna teza.

To je, fakat, zaključak na mentalnoj razini davnog polu-zaboravljenog  zabavno – glazbenog hita dubrovačkih trubadura s refrenom : „jedan dan samo jedan dan…“

Najava za treći dnevnik započinje dramatičnim glasom urednika:

„iako je u Srbiji proveo samo jedan dan u svom životu – Srbija snima film o Tesli….,   je li Tesla srpski ili hrvatski genij?   Je li  holivud pokleknuo pred srpskom lobističkom silom? Čiji je, zapravo, Tesla? Imaju li pravo srbi svojatati velikog svjetskog genija?  Bojimo se da su Srbi i ovoga puta pretjerali!

– tako kažu „pametni naši“.

I, tu je smutnja sva…., rekao bi još jedan svjetski čovjek prezimena Shakespeare.

I, tu je glupost sva…, rekao bi svaki polu-pismeni stanovnik Republike Hrvatske.

Upravo zbog nepostojanja jasnog stava zbog čega je Tesla velika povijesna ličnost za naše -dnevnički nedorasle urednike – Tesla je faca, valjda, zato što se rodio u Hrvatskoj pa je onda Tesla „samo naš“. Kako površno, plitko, neinteligentno, klaustrofobično , iskompleksirano  i lokalno neznalačko mišljenje.

Njima je najbitnije o Tesli to….,  da je u Srbiji proveo jedan dan, a u Hrvatskoj mnogo dana.

Vjerojatno ne znaju i da ga je otac poslao na studij čim je shvatio da je izuzetno nadaren.  A tata je bio svećenički obrazovan i dovoljno pametan da mu je omogućio školovanje. Ne u Smiljanu u Hrvatskoj.

Tesla jest  srbin, ali,  iz Hrvatske.

Zar Srbi nisu Srbi jer su iz Hrvatske? Srbi iz Hrvatske su i u Srbiji – Srbi iz Hrvatske. To je to. Kak i je.

Koliko je meni poznato postoje, recimo, Hrvati iz Mađarske, Talijani iz Švicarske, Austrijanci iz Njemačke, Srbi iz Makedonije ili Bugari iz Srbije….., to nikome na svijetu nije sporno niti nepoznato.

Ono što je prvo zabrinjavajuće jest kakve veze ima koliko je dana Tesla bio u Srbiji?

Drugo zabrinjavajuće jest da Tesla ništa značajno nije „izumio“ u rodnom Smiljanu u Lici. To pouzdano znam jer je moj djed također rođen u Smiljanu, a rođen je kao Hrvat i nije bio genije kao Tesla, ali je bio pošten i vrijedan…, skoro kao Tesla. Tesla je također bio pošten i vrijedan.

Treće, i, najveće zabrinjavajuće jest:

što su naši urednici htjeli reći naglašavajući činjenicu da je Tesla u Srbiji proveo jedan dan u svom životu? Zašto je to ugroza za Hrvatsku ako se film snima u Srbiji. Zašto im ne ponudimo normalnu suradnju na filmu s obzirom da se Tesla „igrao u hrvatskom pijesku i promatrao munje na hrvatskom dijelu neba? To su pitanja za brzoplete i tupaste urednike?  Ne, to njih ne zanima. Stvarno bedasto – da ne kažem nešto puno gore i preciznije. Ali, u svakom slučaju – nekompetentno.  Po stoti puta u trećem dnevniku imamo nekompetentne stavove. Kao da mudrost i kompetencija zaobilazi treći dnevnik.

Kao da je patente prijavljivao u Smiljanu u Hrvatskoj, pa su nas srbi prevarili i,  kao da je i holivud popušio priču o velikoj svjetskoj prevari srba nad hrvatima po pitanju Tesle…., stvarno , jadno, bijedno, plitko, glupo.

Zar  Hrvati nemaju pravo biti ponosni na Teslu jer holivud snima film o njemu…..,  u Srbiji?               Kao mali dječak odrastao je u Hrvatskoj, a kao odrasli muškarac  bio je jednom u Srbiji.          

Sve ostalo smislio je u drugim dijelovima svijeta…., i kakve to sad ima veze…., s bilo čime?

Zar je nepravda što su i Srbi ponosni na Teslu što se rodio kao Srbin? Zar je nepravda što smo mi Hrvati ponosni da je rođen kod nas u Hrvatskoj u našoj Lici u našem Smiljanu?  Očito su i Ameri ponosni da je kod njih napravio najveće stvari pa zato i snimaju film. Gdje je tu  problem?

Zar nije Tesla sam izjavio da je ponosan na hrvatsko državljanstvo i srpsko podrijetlo?

Ali, ali, ali…, sve je to za naše urednike poligon s kojeg odapinju jalove i nepotrebne  strijele.

Pitam se samo kada će vodstvo našeg HTV-a postaviti kompetentne ljude za treći dnevnik. Bio bi red da to rade najiskusniji, najkompetentniji i najbolji ljudi. Ako baš ne mogu takvi, onda barem da taj završni treći dnevnik rade ljudi bez predrasuda, bez kompleksa manje vrijednosti, bez  značajki lokalnih specifičnih „vrijednosti“- ma gdje odrasli i ma koje nacionalnosti bili – samo da možemo mirno i bez nerviranja leći u krevet i zaspati snom pravednika…, pa i nije velika molba – ili, možda ipak?