Ista meta, isto odstojanje, isti promašaji

Povezani članci

• Kvazisekularna država
• Druga strana levo – Susret antifašista i heretika
• Zovite me Stavros
• Bosanski jezik protiv „šagoljice„ i „gatalice„
• Građani Sarajeva poručuju: Žrtve u Dobrovoljačkoj zaslužuju počast
• DR. EMIR TALIREVIĆ: PATOHISTERIJA JEDNOG MOĆNIKA

Hrvatski parlamentarni izbori 5. srpnja – bez obzira komu se posreći relativna pobjeda i sklepa traljavu tzv. stabilnu saborsku većinu – opet biti samo održavanje na aparatima opako lošeg stanja u politici i društvu, zemlje u razvojnom i moralnom slobodnom padu. „Nakon što nam je koronavirus ogolio stvarnost, na kratko vratio u fokus znanje, kompetenciju, odgovornost, brigu za drugoga, solidarnost, povratak bi mogao biti bolan“, zapisao je kolumnist Goran Božičević. „Najavljeni parlamentarni izbori nisu radi promjene, nimalo. Oni su da zacementiraju stanje, desno ili jako desno, nisko ili još niže, nijanse su koje su nam ostavljene da se glođemo oko njih. Možemo li drugačije, pametno, s imenom i prezimenom preuzeti odgovornost, bez skrivanja iza nedodirljivih mitova?“ Ne možemo s istima tim dokazano nesposobnim stranačkim uzdanicama što se desetljećima vrte na/pri vlasti i uvijek iznova na prolaznim pozicijama izbornih listâ. Bili oni s jedne, druge ili koje već strane političke arene, svjetonazorski gore ili dolje, ovakvi ili onakvi, a jalov su trag ostavili iza sebe. Ti naprosto nisu zreli za vladati državom „drugačije, pametno, s imenom i prezimenom“…

Marijan Vogrinec

Jedan dnevnik je ovih vrućih predizbornih dana objavio pobjednički nasmijanu fotografiju petero čelnika tzv. Restart koalicije: ispred SDP-ovog crvenog panoa u piramidu ispruženih lijevih ruku, poredanih slijeva nadesno: Goran Aleksić (Snaga), Anka Mrak-Taritaš (Glas), Krešo Beljak (HSS), Silvano Hrelja (HSU) te Davor Bernardić (SDP), rastom i politički najviši na vrhu piramide. Kažu, slika govori više od tisuću riječi. Nema veze što fotografija nije uključila i kasnije pridošle koalicijske partnere Borisa Miletića (IDS) i Darija Vasilića (PGS), restarterska je simbolika značenjski je i političkom težinom istovjetna istovrsnoj HDZ-ovoj (pred)izbornoj piramidi koja će stranka navodno sama na parlamentarne izbore. Impregnirana, doduše, nekim tzv. neovisnim kandidatima na listama (Marijana Petir, izbačena iz HSS-a i gubitnica na prošlim europarlamentarnim izborima). Rečenih pet političara i njihovi pandani u HDZ-u s trgovačkim partnerima godinama su poznati javnosti kao ti što su, je li, „preuzeli odgovornost“ (sic transit) na najvišim političkim/državnim čukama te listama najbolje plaćenih u RH i koje će – bez obzir na jalova postignuća i državu u razvojnom i moralnom slobodnom padu – javnost postizborno opet gledati/slušati kao državne vođe i političke mesije. Htjeli – ne htjeli.

Ironija sudbine? Ne, politička patologija demokratski nezrelog sustava i dijelom biračke neodgovornosti koji sinergijski omogućuju politički duopol s dugoročno kancerogenim posljedicama po opće dobro. U nedjeljnom formatu „Točke na tjedan“ televizije N1 Hrvatska, urednica Nataša Božić je sučelila dvojicu SDP-ovih i HDZ-ovih uzdanica bez kojih se „ne može“ ni na srpanjskim izborima, Rajka Ostojića i Branka Bačića – desetljećima „nezamjenjivih“ (sic transit) političara, sa stanovitim količinama putra na glavi – gdje će se Bačiću samohvalno omaknuti kako je „već 30 godina u politici“… bla, bla, bla… imun/alergičan na sukob interesa, etc. Čime je to zadužio porezne obveznike koji su mu pustim milijunima (visoka plaća i skupe povlastice što uz nju idu u političkom tzv. mainstreamu) honorirali „preuzetu odgovornost“ (sic transit) za koju se u hrvatskom surogatu demokracije ne odgovara čak niti na biralištima? Zadužio je na vlas istim čime i kolega mu Furio Radin koji se jednako nekritički diči kako u tzv. Visokom domu zastupa talijansku narodnu manjinu još od 1992. godine. Nijedan drugi Talijan nije sposoban barem koliko Furio Radina!?

A ruku u vatru, evo Radina i u Desetom sazivu Hrvatskog sabora i onda u vladajućoj koaliciji, ma koja/čija bila. I Milorada Pupovca kao jednoga od trojice manjinskih Srba sa zajamčenim mandatima na manjinskoj listi, i neizostavno opet Veljka Kajtazija kao „jedinog“ hrvatskog Roma zrelog biti saborskim zastupnikom (čak 12 narodnih manjina, sic transit), eto, već u četvrtomu mandatu. Kajtazi je prvi predao izbornu listu, s osobnom malenkošću na prvom/prolaznomu mjestu. Samo Romi i, je li, desetak inih manjina ne znaju čime ih je taj bivši oficir bivše JNA zadužio u prva tri mandata eda bi zaslužio njihovo povjerenje i u – četvrtomu. I ostalih će pet predstavnika „jačih“ narodnih manjina koje imaju svoje zastupnike u tzv. Visokom domu s Radinom, Kajtazijem i Pupovcem među vladajuće, ma koji i ma kakvi bili.

Aristotelov silogizam

Branko Bačić i Furio Radin simbol su jalove/besperspektivne prakse – itekako poznate iz povijesnih monarhija gdje se kruna prenosi s koljena na koljeno, tzv.komunističkog mraka i režima tipa Bjelorusije, Sjeverne Koreje, etc. – koja se praksa svodi na onu ista meta, isto odstojanje, isti promašaji. Logički je nemoguće – znao je i stari peripatetičar Aristotel kad je prije 2500 godina sastavljao svoj Organon – da C ne bude jednako A i B, ako je A jednako B. Pa će biti, je li, da ni isti političari što se godinama i desetljećima izbornom alkemijom u sustavu političkog duopola (HDZ-SDP, plus tzv. koalicijski partneri) vrte na ili oko „preuzete odgovornosti“ (sic transit) i nisu znali/željeli/smjeli makar zaustaviti demokratski/razvojni slobodni pad/propadanje države odjednom sve to znaju/žele/smiju baš u novomu mandatu. Zašto to dosad nisu učinili? Tko im je branio?

Dvije rejtinški i politički najjače personalne piramide, ali i piramidice svih drugih opcija i osobito Domovinskog pokreta Miroslava Škore – zapravo tzv. trećeputna i nešto tvrđa inačica HDZ-ove radikalnije unutarstranačke struje – što apliciraju na stanovit broj zastupničkih mjesta u novom sazivu Hrvatskog sabora, složene su po navlas istom kriteriju. Najvidljivija imena naprijed, na prolazna ili mjesta najizglednija za doći na unosne državne apanaže za politički/upravljački samo formalno odgovoran posao budući da se ni za dokazanu neodgovornost ne snose ozbiljne posljedice. Zato je politika u RH pretvorena u profesiju te postala dokazano najpoželjniji i najunosniji posao u odnosu na uložen intelektualni, moralni i materijalni kapital, na školsku spremu, elementaran kućni odgoj… Na listama visoko kotiraju i likovi drastično kompromitiranih polit-ideoloških CV-a, neki što su pravosudnom „omaškom“ izbjegli kaznu ili ofrlje okajali ratni zločin što mu dođe na isto, koji su izvjesno vrijeme odležali u zatvoru zbog nedjela kakva u zrelim demokracijama počinitelja definitivno isključuju iz politike.

Ista meta, isto odstojanje, dugoročno iste loše posljedice za tzv. narod i državu. Društveni i politički sustav Bijedne Naše tako su dizajnirani da ni jedni izbori dosad i jamačno neko vrijeme ubuduće nisu radi promjena i općeg boljitka, nego zbog formalnog udovoljavanja demokratskoj formi te zadržavanja personalnog statusa quo na utjecajnim mjestima financijske i političke moći. Htjeli to birači ili ne htjeli, nitko ih ne pita niti ikoga uopće zanima što bi htjeli. Tragedija je takvog društva da će i nakon izbora opet dobiti iste likove koji su se i dosad motali u političkom/upravljačkom tzv. mainstreamu zemlje. Vođe stranačkih opcija odreda su nositelji lista sa samopridržanim pravom najvećeg stupnja prolaznosti u parlament, a iza njih se poslaguju naniže – isključivo voljom i odabirom vođa – uzdanice od najvećeg povjerenja, odnosno tzv. koalicijski partneri i tzv. neovisni za koje stranački/koalicijski šef procjeni da su najbolja ješka na biralištima. A to i ne mora biti inteligentna procjena ni tih što sastavljaju izbornu listu niti aspiranata koji su si na ovaj ili onaj način kupili mjesto na listi.

Da se po tom kriteriju nisu na prošlim izborima našli na HDZ-ovoj listi radikalni tzv. desničari Zlatko Hasanbegović, Hrvoje Zekanović i Bruna Esih, ta zazorna trojka – od koje dvojka uopće ne odrađuje raspravama cca 16.000 kuna  saborske plaće, sic transit – nikad ne bi ni prekoračila prag tzv. Visokog doma. Igrokaz pak s propalom političarkom Marijanom Petir, isključenom iz HSS-a koji subverzijom protiv predsjednika Kreše Beljaka nije uspjela preoteti, zoran je primjer trgovine interesima. Petir na prošlim europarlamentarnim izborima nije željela na HDZ-ovu listu pod uvjetom da se učlani u tu stranku, cijeneći da je osobno dovoljno politički jaka za osvojiti drugi euromandat, međutim, precijenila je svoju vrijednost u biračkom tijelu. S 45.000 glasova nije prošla. Andrej Plenković više ne inzistira na učlanjenju Petir u HDZ, ali računa da mu njezin potencijalni miraz od 45.000 europarlamentarnih glasova može koristiti 5. srpnja na parlamentarnim. A Marijana Petir nema ništa protiv da glumata političku neovisnost, diže ruku za HDZ i uživa blagodati tzv. manistreama koji je, procjenjuje, izgledniji s HDZ-om no s Domovinskim pokretom Miroslava Škore koji joj nije ponudio prolazno mjesto na listi te se razišla s njim.

Davor Bernardić na mukama

E sad, uopće nije nemoguće da će se hrvatska javnost opet „usrećiti“ tom dozlaboga birokratski dosadnom plavušom koja u vatrogasnoj odori, evo, neki dan jedina u prvom redu kleči za vatrogasnog hodočašća u Mariji Bistrici, pognute glave moli i silno želi biti netko i nešto u politici. Što zapravo nikad nije bila niti je ostavila iole vrjednijeg traga ni na jednoj od silnih „preuzetih odgovornosti“ u politici i upravljanju zemljom. Među tom družinom nedvojbeno će politički/upravljački pametovati opet za ili pri državnom kormilu HDZ-ovi kapitalci „vitez Groba jeruzalemskog“ (sic transit) Željko Reiner, unutarstranački kameleon Gordan Jandroković nadimaka Njonjo i Pudlica, pa rečeni već Branko Bačić nadimkom Crna Torba Sanaderova… Bit će tu dakako i Andrej Plenković nadimkom Anemični (zbog navodne je anemije izbjegao služenje vojnog roka) i cijeli niz tih što svaki dan defiliraju javnim prostorom/medijima poput Olega Butkovića, Tomislava Ćorića, Tome Medveda, Vilija Beroša, politički neprepoznatljive/anonimne povratnice iz kanadske emigracije Zdravke Bušić (sestre međunarodnog teroriste Zvonka Bušića-Taika što se 2013. godine ubio u Rovanjskoj, razočaran taštinama vođa marginalne tzv. desnice izvan HDZ-a), etc.

Ti i takvi će – na užas većine građana Bijedne Naše koji apstiniraju na izborima ili glasaju za druge politike – nastaviti prosipati „nacionalne mudrosti“ od kojih se i prosječno pametnima diže kosa na glavi. Nisu znali zaustaviti slobodni pad zemlje i poboljšati sugrađanima životni standard, a besramno se opet nude građanima za direktore i poslovođe, obećavajući isto što su i prije četiri godine te – bez objašnjenja – nisu ostvarili. Zašto bi im se sada vjerovalo da će ista obećanja ostvariti u sljedećemu mandatu? Ili pak tima u protivničkom tzv. lijevo-liberalnom taboru aspiranata na državnu vlast – uključivo izvjestan broj bivših ministara – koji su također prokockali svojih pet minuta za upisati se u zlatnu knjigu zaslužnika za uvesti zemlju u društvo demokratski, gospodarski, moralno, etc. uzornih država, a svojim građanima omogućiti život dostojan čovjeka u uljuđenoj zajednici. Prema nekim insajderskim izvorima, šef SDP-a tzv. Restart koalicije Davor Bernardić na mukama je zato što teško odolijeva željama/ambicijama/zahtjevima (naj)vidljivijih restartera koji se žele ukrcati u vlak na kolosijeku prema Markovom trgu.

Bernardića je bilo za vidjeti i čuti u Devetom saborskom sazivu, a bit će ga i u Desetom, ali još se ne zna u kojoj ulozi. Čak i ostane li SDP u oporbi, Bernardiću je osigurano jedno od jamačno blizu 50 ili i koje više restarterskih mjesta u Hrvatskom saboru. Najvjerojatnije opet i Sabini Glasovac, Arsenu Bauku, Gordanu Marasu, Franku Vidoviću, Domagoju Hajdukoviću, etc.

Budući da je Biljani Borzan, zaslužnoj SDP-ovoj europarlamentarki već u drugom mandatu sasvim udobno i neusporedivo unosnije u Bruxellesu no u domaćoj politici, Davor Bernardić ju nikako nije uspio privoljeti za nositeljicu restarterske liste u IV. izbornoj jedinici gdje će se, kao i u V., voditi najčešće bitke između HDZ-a i Domovinskog pokreta Miroslava Škore. SDP tu mora imati jaka politička imena, respektabilna u javnosti kako bi tzv. desničarima uzeo što veći dio izbornog kolača. Nema boljeg kandidata od Biljane Borzan, ali ona oneće pa neće. Zna zašto sada još neće. Stoga je Bernardiću ostao slabiji od Borzan u IV. jedinici Domagoj Hajduković, a u V. pak vukovarska braniteljska legenda Predrag Matić-Fred koji će odmjeriti snage s HDZ-ovim Tomom Medvedom i Škorinim prebjegom iz HDZ-a i unutarstranačkim luzerom Ivanom Penavom. HSS i HSU su dobili po dva prolazna mjesta, pa će u saborskoj areni opet biti vidljivi Krešo Beljak i Silvano Hrelja, ali i Goran Aleksić (Snaga).

Novi će jamačno biti sposobna SDP-ova sisačka gradonačelnica Kristina Ikić-Baniček, pa krapinsko-zagorski župan Željko Kolar i još nekolicina tih što su u unutarstranačkim frakcionašenjima Bernardiću čuvali leđa. Sada su izborne liste prava prilika da im zahvali. To će i učiniti. Što također nije neuobičajena praksa u svim političkim opcijama svih prišlih godina. Anka Mrak-Taritaš (Glas) je, međutim, pravila Bernardiću stanovite probleme budući da je inzistirala na prolazno mjesto na listi u I. izbornoj jedinici za središte Zagreba, gdje se željela testirati za lokalne izbore dogodine kao izgledna kandidatkinja koja kani opet jurišati na mjesto gradonačelnice hrvatske metropole i napokon svrgnuti Milana Bandića. Šef tzv. Restart koalicije želi ju vidjeti na prolaznomu mjestu u II. izbornoj jedinici, pa… U VIII. izbornoj jedinici (Istra, gdje dominira IDS) – promašio „ceo fudbal“, je li – uzeo si je nepoznatog Erika Fabijanića za nositelja liste umjesto jačeg i neusporedivo sposobnijeg Peđu Grbina, koji se mora naći na listi i opet ima siguran prolaz u saborske klupe. Oštra je jezika i bistra uma, pa nije zgorega da i dalje brani crvene SDP-ove boje. Nitko se više ne sjeća niti će se sjećati kako su ga politički „neprijatelji“ pripitog snimili u istarskom kafiću kako pjeva – ustaške pjesme?

Bolan povratak

Taj kaleidoskop poznatih likova u suštini ne mijenja, nego cementira opći dojam (pred)izborna tipa: ista meta (vlast i moć), isto odstojanje (izborna obećanja), iste posljedice (upravljačka/politička impotencija). Isti ljudi na istim unosnim državnim apanažama po istom obrascu kako je Partija u tzv. socijalistikomu mraku rotirala svoje kadrove od povjerenja: mandat u Savezu socijalističke omladine, pa mandat u Savezu komunista, mandat u Savezu sindikata, mandat u Socijalističkom savezu, mandat-dva pak po organizacijskoj vertikali od lokalne zajednice do Federacije i eto lijepe mirovine. I komu se prohtije, umirovljeničkog angažmana u kojekakvim savezima, udrugama, društvima, etc. Prvaci tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene nisu se željeli i neće se odreći te udobne tradicije u se, na se i poda se. Pa bila komunistička, socijalistička, kapitalistička, (ne)hrvatska ili kakva već, važno je da „nama koristi“. Uvijek isti ljudi za istim kormilom pa dok ide – ide. HDZ-u i SDP-u očito ide već 30 godina – HDZ 23, SDP sedam godina na vlasti – a tzv. trećeputašima ne ide pa ne ide ni kada privremeno zabljesnu na izborima (Laburisti, ORaH, Most, sada možda Domovinski pokret Miroslava Škore…), i to je to.

Neki tzv. desni i desniji od desnih medija/političara tvrde kako će HDZ-u i Plenkoviću – koji je već izgubio europarlamentarne i predsjedničke izbore – na srpanjskima presuditi nevjerojatne korupcijske afere u vladi i samom vrhu stranke te gurnuta pod tepih obnova Zagreba i okolice postradalih u razornom potresu 22. ožujka 2020. Jest da je tu debelo kompromitirana denver plava ZNA SE opcija, ali dobro organizirana uhljebnička vojska itekako dobro znâ zašto mora disciplinirano izaći na birališta i zaokružiti koga ima zaokružiti kako HDZ ne bi zglajzao i povukao ih u sranje. Oni, je li, iz nekih zaselaka u Dalmatinskoj zagori što piju pivo pod murvom usred ljetne omare ponosno zbore u novinarski mikrofon kako će glasati za HDZ upravo da su sami tovari na listi. Ili oni što u Hercegovini (BiH) već od praskozorja, organizirano dovezeni, stoje u četveroredima pred biralištima također će glasati samo jednoumno: za HDZ. Nema veze, je li, što im HDZ u 15 godina „nezamjenjivog“ Dragana Čovića nije priuštio iole pristojniji život, osim bezočne manipulacije nacionalnim osjećajem.

„Nakon što nam je koronavirus ogolio stvarnost, na kratko vratio u fokus znanje, kompetenciju, odgovornost, brigu za drugoga, solidarnost, povratak bi mogao biti bolan“, zapisao je Goran Božičević u kolumni što ju objavljuje portal H-Alter. „Najavljeni parlamentarni izbori nisu radi promjene, nimalo. Oni su da zacementiraju stanje, desno ili jako desno, nisko ili još niže, nijanse su koje su nam ostavljene da se glođemo oko njih. Možemo li drugačije, pametno, s imenom i prezimenom preuzeti odgovornost, bez skrivanja iza nedodirljivih mitova?“ S istim dokazano nesposobnim ljudima za vladati državom – ne možemo. Bili oni s jedne, druge, treće ili koje već strane političke arene, svjetonazorski gore ili dolje, ovakvi ili onakvi, a jalov su trag ostavili iza sebe. Ti naprosto nisu zreli za upravljati državom „drugačije, pametno, s imenom i prezimenom preuzeti odgovornost, bez skrivanja iza nedodirljivih mitova“. Zato će i parlamentarni izbori 5. srpnja – bez obzira komu se posreći relativna pobjeda i sklepa traljavu tzv. stabilnu saborsku većinu – opet biti samo održavanje na aparatima opako lošeg stanja u politici i društvu, zemlje u razvojnom i moralnom slobodnom padu. I ništa više, ništa manje.

P.S. Josip Manolić je još u ožujku navršio svojih prvih 100 godina života. Sa stotinu uzvanika, proslavit će ga kada epidemiolozi zbog pobjede nad virusom SARS-CoV-2 upale zeleno svjetlo za ta druženja. Bivši najbliži suradnik i Franje Tuđmana i Josipa Broza Tita, političar koji je među nekolicinom najvažnijih stvarao tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu, u širem antinacifašističkom društvu (naj)važnijih i prethodnu socijalističku državu, kazao je u prigodnom ekskluzivnom razgovoru s novinarkom Sabinom Tandara-Knezović u Dnevniku Nove TV da će SDP sastavljati vladu nakon izbora 5. srpnja, da Škoro nema potencijala te da bi Tuđman bio nesretan sa sadašnjim HDZ-om. „Sve je drugo u rasulu“, tvrdi. „SDP je sada u prednosti jer je Zoran Milanović pobijedio (HDZ-ovu Kolindu Grabar-Kitarović na prošlim predsjedničkim izborima, op. a.). On nije pobijedio kao pojedinac, nego kao esdepeovac sa saveznicima. Škoro osobno nema potencijala za politiku da provede taj pokret. On je, prije svega, prihvaćen kao pjevač. I ja kao političar sam ga prihvatio kao pjevača. Tuđman bi bio duboko nesretan s današnjim HDZ-om. On nije trpio takve frakcije i pojedinačna mišljenja. On je bio bog i batina. Dok sam ja tu, nema drugih bogova uz mene. On neke ljude nije mogao prihvatiti kroz čitavu svoju 10-godišnju vladavinu, primjerice Šeksa“ (Ne)realna procjena? Živi bili, pa… neslužbeno vidjeli 5. srpnja o ponoći.