Jelka Sokolu zulum učinila

Amer Tikveša
Autor 14.3.2015. u 17:33

Jelka Sokolu zulum učinila

Bakir je odmah potrčao da kaže kako ne zna ko je gospođa, što je onda znak da ne zna ni historiju raspadanja jedne od najrespektabilnijih firmi u BiH, mostarskog Sokola, ali ni historiju poslovnih „uspjeha“ svog koalicionog partnera. Njeno prvo medijsko spominjanje u Čović-kontekstu odnosi se na privatizaciju Sokola. Gospođa je bila članica Povjerenstva za procjenu vrijednosti te firme. Svojevremeno je nju i neke njene kolege Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona sumnjičilo da su zloupotrijebili položaj i ovlaštenja, čime su Sokolu nanijeli štetu od 795.000 KM. Šta je bilo? Ništa. Napredovala žena, sad je članica Upravnog odbora Agencije za bankrastvo. Šta će biti? Ministrica finansija Federacije BiH ako Bog, Bakir i Željko daju.

Piše: Amer Tikveša

Gotovo polugodišnja trakavica formiranja vlasti u FBiH je završena. Najviše zapinjanja bilo je oko Ministarstva finansija. Iole promućurniji pratilac političke scene u BiH znao je da će to mjesto pripasti HDZ-u jer je to Dragan Čović od početka kategorično zahtijevao. Ko nije savladao Kantov kategorički imperativ, na Čovićevom primjeru može ga apsolvirati za desetku. „Djeluj samo po onoj maksimi za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opšti zakon“, kaže Kant. U Čovićevom slučaju to znači da nepisano pravilo po kojem finansije kontroliše HDZ mora postati zakon u toj mjeri da ne dolazi ni do pomisli kako bi to mogao neko drugi raditi.

Nije moglo biti drugačije jer bez HDZ-a vlast se mogla praviti samo uz cijenu ogromne političke destabilizacije koja bi vjerovatno na scenu dovela novu međunarodnu konferenciju o federalizaciji zemlje koju Čovićev Hrvatski narodni sabor silno priželjkuje. Naivni su bili pokušaji DF-a da situaciju okrene u svoju korist kad je Ministarstvo finansija u pitanju. Pogotovo Komšićeva odustajanja od pregovora. DF svoj više nego dovoljan broj ministarskih pozicija, što samostalnih što „zajedničkih“, ne bi sam napustio ni po koju cijenu. Oni su, ipak, partija od jučer i nisu mogli ni sanjati da će sticaj okolnosti u toj mjeri ići na njihovu ruku da od željena tri, dobiju pet ministarstava. Iluzorno je bilo očekivati da će sami od toga odustati, a „principijelna“ Komšićeva odustajanja od koalicijskih pregovora bila su taktički dobro osmišljena ucjenjivanja SDA i njenog lidera Bakira Izetbegovića. Znao je da ga se ovaj ne smije odreći, jer alternativa mu je Fahrudin Radončić i njegov Savez za bolju budućnost. Bio bi to uistinu koalicioni zvjerinjak u kojem bi se nemjerljivo veće savezništvo tražilo u opoziciji nego u koalicionim partnerima, a „kupovina papaka“ u Federaciji nesumnjivo bi gurnula u zaborav onu republičkosrpsku.

Međutim, Komšićev poslovični populistički patriotizam kao nezamjenjivi dio njegovog političkog imidža i ovog je puta morao zaigrati. Na njemu se bazirao prividni otpor unaprijed zadatom rješenju da Ministarstvo finansija ide HDZ-u. Spominjao je kako ne može prepustiti da finansijska kičma BiH ode u ruke savezu Dodik-Čović. Nađeno mu je kompromisno rješenje: Dragan Čović predloži kandidata, a on i Izetbegović glasaju za ili protiv. Jednom će se morati desiti „za“ i spomenuta finansijska kičma bit će Komšićevom rukom data na masažu i „gazanje“ Dodiku i Čoviću. Dakle, Komšić kao i uvijek radi sve za dobrobit BiH na način da ništa ne uradi ili da uradi na njenu štetu – svjesno ili nesvjesno, manje je bitna stvar.

I na kraju to priprosto i licemjerno rješenje za kojim je mjesecima tragano proglasi se uspjehom, pa čak i žrtvovanjem. Bakir Izetbegović tako, naprimjer, govori kako su svi morali progutati gorku pilulu! Morao ju je, međutim, progutati samo on jer je njegovoj stranci koalicioni potencijal uništen, prije svega zahvaljujući SDP-ovom izbornom debaklu i krajnje prljavoj, gotovo na smrt opasnoj predizbornoj antikampanji koja je vođena na relaciji SBB – SDA. SDA je dovedena dotle da je mnogo poželjnija udavača u RS-u gdje je apsolutna opozicija negoli u Federaciji gdje se smatra apsolutnim pobjednikom.

Dobro, nećemo biti na kraj srca pa ćemo reći da je jednu trećinu te gorke tablete progutao i Čović. Ipak, može mu se desiti da mu Komšić ili Izetbegović ne odaberu kandidate koji bi bili njegov prvi izbor za ministra finansija. Evo, test je počeo. Za ministricu finansija predložio je Jelku Miličević. Bakir je odmah potrčao da kaže kako ne zna ko je gospođa, što je onda znak da ne zna ni historiju raspadanja jedne od najrespektabilnijih firmi u BiH, mostarskog Sokola, ali ni historiju poslovnih „uspjeha“ svog koalicionog partnera. Njeno prvo medijsko spominjanje u Čović-kontekstu odnosi se na privatizaciju Sokola. Gospođa je bila članica Povjerenstva za procjenu vrijednosti te firme. Svojevremeno je nju i neke njene kolege Tužiteljstvo Hercegovačko-neretvanskog kantona sumnjičilo da su zloupotrijebili položaj i ovlaštenja, čime su Sokolu nanijeli štetu od 795.000 KM. Šta je bilo? Ništa. Napredovala žena, sad je članica Upravnog odbora Agencije za bankrastvo. Šta će biti? Ministrica finansija Federacije BiH ako Bog, Bakir i Željko daju.

No, više od Jelke ili bilo kojeg drugog Čovićevog ministra zabrinjava nepovjerenje među koalicijskim partnerima, netransparentnost njihovog rada te nedostatak programskog pristupa rješavanju problema. Naime, kroz sva silna medijska izvještavanja o pregovorima, mi nijednog trenutka nismo imali informaciju o čemu su to oni zaista pregovarali. Pregovarači su pravili press-konferencije, ali čini se samo iz razloga da bi stvorili privid transparentnosti svog pregovaranja. U odgovorima na novinarska pitanja su dominirale negacije: „Ne znam“, „Ne mogu o tom govoriti“, „Neću to reći“ i sl.

Osim puke pretpostavke da bi ministar finansija DF-a bio patriotskije nastrojen prema svom poslu od ministra HDZ-a, od Komšića nismo dobili odgovor na čemu bazira taj svoj stav. Šta konkretno zamjera HDZ-ovom dosadašnjem vođenju finansija te po čemu i pogotovo po kojem programu bi ih bolje vodio DF-ov ministar? Zašto bi se taj DF-ov ministar bolje ponašao od HDZ-ovog kao član Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje? To sve baca sumnju da suštinskih razlika u vođenju pojedinih resora nema, važno je samo da ih vodi „naš“.

Pored toga, nepovjerenje je vučije. Zamislite da ste u koaliciji s nekim koga indirektno optužujete za rastakanje zemlje? To dovoljno govori, a upravo je Komšić aludirao na to kad „nije dao“ Ministarstvo finansija HDZ-u rekavši da bi time finansijska kičma BiH bila u Dodik-Čovićevim rukama.

Sve to navješćuje neuspjeh formirane vlasti i sumnju da bi bez nje bilo bolje.

Foto: Faktor.ba

Amer Tikveša
Autor 14.3.2015. u 17:33

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija