Kako Svetom Ocu izmaknuti Svetu Stolicu?

Ladislav Babić
Autor 18.9.2014. u 19:45

Kako Svetom Ocu izmaknuti Svetu Stolicu?

Svakako se iza napada na papin odnos prema obitelji, homoseksualcima, rastavi i ponovnom crkvenom braku,…, kriju mnogo prozaičniji razlozi: očuvanje strukture moći i bogatstva elitnog svećenstva Katoličke crkve.

Eto, desilo se ono što mnogi već izvjesno vrijeme očekuju. Najkonzervativniji dio vrha Katoličke crkve konačno je javno digao glas protiv pape Franciska! Pet kardinala s vrha crkvene hijerarhije, potpisuju knjigu koja se tek sprema izaći – “Ostanak u Kristovoj istini” – u kojoj se javno protive težnjama svog poglavara da se i crkveno rastavljenim partnerima omogući sveta pričest, te novo sklapanje crkvenog braka. Nasuprot papinom zalaganju za prvenstvo oprosta – jer bi i Krist tako radio – pred slijepim poštovanjem (točnije, tumačenjem!) biblijskih zapovjedi, navodno originalno izašlih iz Gospodinovih ustiju, ovi dogmatici zahtijevaju njihovo dosljedno poštovanje. Idu tako daleko da, ako i priznaju crkveni brak osoba koje su ga jednom već razvrgle, zahtijevaju doživotno suzdržavanje od spolnih aktivnosti, čega se i kolege iz njihovih redova sve manje drže! Među „pobunjenicima“ nalaze se i pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Gerhard Ludwig Müller te kardinal Raymond Leo Burke, pročelnik Apostolske signature – vrhovnog suda Katoličke crkve. Kad dogma ili vlastiti interesi zaslijepe čovjeka, njegov mozak otkazuje svaku korespondenciju sa realnošću. Samo još jednako primitivni parovi mogu pristati na takvu ucjenu svojih pastira, umjesto da i njih i cijelu strukturu kojom oni upravljaju pošalju dođavola, i naprosto sklope građanski brak, seksajući se pritom do mile volje, kako im uostalom i Gospodin poručuje – da se plode i množe i napuče Zemlju! Ili, jednostavno, iz čistog gušta. Nećemo dalje o braku niti navodnim kanonima od Boga propisanima koji bi njime – umjesto oba partnera – trebali upravljati, jer u suštini kardinalova otpora ni nije riječ o njemu. Radi se ustvari o otporu crkvene vrhuške, reformama – točnije, Franciskovim izjavama koje ukazuju na njihovu potrebu – Katoličke crkve. Papa Franjo, kako mu od milošte tepaju u ovim „bogobojaznim“ krajevima, puno govori izražavajući pritom svoje stavove koji nastoje kako-tako slijediti tokove moderne civilizacije iza koje njegova organizacija zaostaje stoljećima, ali se malo toga u suštini mijenja. Ne boli kardinale toliko rastava i ponovno crkveno vjenčanje, koliko mnogostruko izražen papin zahtjev za siromašnom Crkvom, koja će živjeti sukladno sa svojom pastvom. Formalno skidanje zlatnih i stavljanje oko vrata drvenih križeva, samo je licemjerno guzoljublje trenutnom šefu, uz prikriveno – no sada i javno izraženo – očekivanje da se u stvarnosti ništa bitno neće mijenjati. Bilo iz procjene da papa samo glumata, bilo iz očekivanja da će ga zbog starosti, jedan od antitetičkih suvladara svemira (Bog ili Vrag) ubrzo uzeti k sebi, te tako ponovno uspostaviti višestoljetnu bonacu na ustajaloj, a od Svetog Oca ponešto uzburkanoj pučini vlastitih interesa. Katolička crkva je jedan od vodećih svjetskih kapitalista. Posjeduje vlastitu banku (Vatikanska banka) kojoj nisu nepoznate afere (1, 2) . U (svojevremenom) vlasništvu dionica tvrtki koje proizvode kontracepcijske tablete i kondome, te „Berete“ – tvornice lakog naoružanja, Vatikan nimalo ne smeta nauk o spolnosti, miru i čovjekoljublju koji promiče među pastvom. Očekujete li da se iz humanitarnih razloga odrekne većeg dijela svoje imovine, u korist ovčica koje su ga takvim i učinile i od kojih živi? Niste li sigurni, provjerite u anegdoti koju su i vaši šukundjedovi znali – „Utopio se pop koji nije ruku dao“. Dok papa drumom, dotle „Crkva u Hrvata“ šumom, pa nit’ joj pada na pamet revidiranje ugovora Svete Stolice sa državom, niti posustaje u gradnji velebnih crkvenih zdanja dok joj istovremeno pastva puni Zavod za zapošljavanje i sve više prebire po kontejnerima. I dok biskup požeški dr Antun Škvorčević, jedan od prebendara crkvenog bogatstva, na božićnoj polnoćki poručuje: „Iznenađujuće je da Sin Božji u svom ljudskom rođenju nije izabrao put materijalnog bogatstva niti svjetske moći, nego siromaštva i odbačenosti betlehemske štalice.“, ne znaš bil’ se smijao ili plakao, misleći kako licemjerstvo takvih ljudi možda doista dozvoljava da budu – iznenađeni! Kardinali se nikako nisu mogli usprotiviti papinom zahtjevu za siromaštvom pozivajući se na autoritet Biblije i Kristovih poruka, jer je On sam nedvosmisleno zahtijevao isto, živeći u duhu siromaštva sa vlastitim sljedbenicima. Stoga koriste proizvoljno tumačenje „Svetog pisma“ oko navodne svetosti (nedodirljivosti!) crkvenog braka, koje su pravoslavci i protestanti već odavno odbacili, a sve je veći otpor njemu i među nižerangiranim katoličkim svećenstvom. U „Knjizi postanka“ kaže Bog (ako ćemo vjerovati „svjedocima“): „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog i reče im: »Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!«“. „Knjiga mudrosti“ („Stari zavjet“) spominje posljedice krivoboštva: „Ne čuvaju više čistoće ni tijela ni ženidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju. Svuda zbrka: krv, ubojstvo, krađa, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega, uznemirivanje čestitih, zaboravljanje dobročinstva, oskvrnjenje duša, zločini protiv naravi, nered u braku, preljub, nećudorednost.“, ali nigdje ni traga zabrani dogovorne rastave braka i njegovom ponovnom sklapanju – poziva se samo na očuvanje „čistoće“ tekuće bračne zajednice (zabranom preljuba, nećudoređa i slično). „Prva Petrova poslanica“ („Novi zavjet“) zahtijeva od žena tek: „pokoravajte se svojim muževima“, a od ovih: „obazrivo živite sa svojim ženama, kao sa slabijim spolom, te im iskazujte čast kao subaštinicima milosti Života“. Ni riječi o zabrani rastave i preudaje/preženstva partnera koji su shvatili da u svojoj vezi ne mogu ispuniti preporučena božja očekivanja. I Isus oprašta griješnici (vjerojatno prostitutki) ovim riječima: „Stoga, kažem ti, oprošteni su joj grijesi mnogi jer ljubljaše mnogo. Komu se malo oprašta, malo ljubi.« A ženi reče: »Oprošteni su ti grijesi.«“, sasvim u skladu sa zahtjevom Jorge Mario Bergogliapape Franciska – o prednosti i preimućstvu opraštanja pred formalnim pokoravanjem zakonu. Svijesni kako živote milijuna vjernika, njihove sklonosti preljubima, rastavama i seksanjima, ne mogu promijeniti – niti im je to prevashodni cilj – kardinali pišu knjigu s namjerom rušenja papina autoriteta, iza čega se odmah postavlja pitanje: Je li on uopće vrijedan papinskog položaja? Nakon Bergogliova ustoličenja, pojavila su se nagađanja o njegovoj svojevremenoj suradnji sa argentinskom vojnom huntom, što bi svakako – da se dokažu točnima – dalo više argumenata protiv njegove etičke primjerenosti vršenja dužnosti Petrova nasljednika. Svakako se iza napada na papin odnos prema obitelji, homoseksualcima, rastavi i ponovnom crkvenom braku,…, kriju mnogo prozaičniji razlozi: očuvanje strukture moći i bogatstva elitnog svećenstva Katoličke crkve. Papa mnogo blagoglagolji, ali ničije ljeporječje još nije promijenilo svijet – traži se djelo, a njega još nema niti ga može biti bez konkretne podrške. Bilo crkvenih vrhova, čiji glasnogovornici sada javno dižu glas kako bi dezavuiranjem svog poglavara svaki pokušaj promjene presjekli u korjenu, bilo pastve koja u svom licemjernom bogoljublju živi na svoj način, ne osvrčući se previše na zahtjeve za poštivanjem pravila kojih se vjerodostojnost ionako izgubila u tami davno prohujalog vremena. Jedan čovjek, ma bio to i poglavar jedne od najmoćnijih svjetskih vjerskih institucija, sa oko milijardu i dvjesto milijuna sljedbenika – ne može ništa negoli pričati lijepe pričice (čak ako mu i priznamo iskrenost namjera) po sistemu „što se babi snilo, to se babi zbilo“. Sada, pet istaknutih kardinala obznanjuju namjeru crkvenih vrhova da se to nikada ni ne desi! Ostaje nam da pričekamo rezultat sučeljavanja pape i njegovih kritičara na sinodi o obitelji, koja će se idući mjesec održati u Vatikanu, te hoće li se netko među prisutnim kardinalima usuditi javno podržati disidente. Crkveni (božji) mlinovi melju sporo, ali temeljito – reče netko. Vidjet ćemo, tko će završiti u njihovu žrvnju. A dotle uživajmo u verbalnom cirkusu koji nam priređuje Sveti Otac, ekshibicionističkom do trenutka kad se u toj zastarjeloj i okoštaloj strukturi kojoj je na čelu, nešto zaista suštinski ne promijeni.

Ladislav Babić
Autor 18.9.2014. u 19:45

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija