Korupcijski sapun za diplomatsku karijeru

Marijan Vogrinec
Autor 22.2.2022. u 11:25

Izdvajamo

  • U istrazi će se jamačno otkriti i kako je Horvatova bivša pomoćnica Ana Mandac namještala obilne, a nepripadne novčane potpore prijateljima i rođacima doskora visoke HDZ-ove dužnosnice Josipe Rimac, upletene u više od dvije milijarde kuna težak kriminal s vjetroelektranama nedaleko od Knina. Kakva je bila Horvatova uloga u aferi Rimac, odnosno koliko je u njoj imao prste u aktualni ministar Tomislav Ćorić? Nakon uhićenja Josipe Rimac i Ane Mandac (Rimac je provela četiri mjeseca u istražnom pritvoru), Darko Horvat je tvrdio da ga Rimac nije kontaktirala u vezi s državnim potporama, pa... Sve izgleda kao klupko otrovnih zmija u kojemu se ne zna gdje je kojoj glava, a gdje rep, pa će istraga imati pune ruke posla i normalno je, zakonito, ne iznositi u javnost strogo povjerljive obavijesti o istrazi, odnosno protiv koga se i kako provode izvidi. O tomu, naravno, ne smije i ne treba znati nitko, ni sâm bog niti vrag. Sasvim je drugi, desetljećima već krucijalan problem, što šupljikava državna stroga povjerljivost curi na sve strane, ponajviše u medije, pa su istražitelji često prisiljeni na brzaka hapsiti sumnjivce prije završetka istrage i prikupljenih svih dokaza. Samo da istraga sasvim ne pukne. Odvjetnici trljaju ruke, a kriminalci - po stranački uvjetovanoj 'rvackoj „pravdi“ - prolaze lišo.

Povezani članci

Korupcijski sapun za diplomatsku karijeru

Photo: Robert Anic/PIXSELL

Plenković samom sebi sapuna diplomatsku dasku za europsku karijeru. Njegovim se europučanima ionako već navlače crni oblaci na rejtinškom horizontu, a za godinu-dvije, kažu jarani, komu pita, komu tepsija. Tko će ozbiljan na sljemenu europske vlasti za buduće i još izazovnije razdoblje željeti uza se političara/eurodiplomata koji u svom euroruksaku donosi toliko toga zazornog što mu je obilježilo premijerske mandate u vlastitoj domovini? Koju nije znao voditi domaćinski, kao vlastitu obitelj, pošteno i razumno. Kako takav može biti europski diplomat od povjerenja pola milijarde žitelja Unije, ako nije bio uspješan i od povjerenja manje od 3,9 milijuna vlastitih sugrađana na balkanskom kifliću!? Jamačno samo on vjeruje u nevjerojatno, da parafraziramo onu iz tzv. socijalističkog mraka: što je više kleveta i laži, Andrej Plenković nam je miliji i draži? Brus. Kruta društveno-politička zbílja i u Bijednoj Našoj i u tzv. europskoj obitelji, kojoj „Hrvatska oduvijek pripada“ (sic transit), sasvim drukčije zvuči. Već sada. A sutra… 

Marijan Vogrinec

Došla ptica na kolica: prvi put u Bijednoj Našoj dogodilo se da policija u cik zore, prvog dana vikenda, upada u obiteljski dom jednoga aktivnog ministra (HDZ-ovog ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Darka Horvata), pretresa mu dom od krova do podruma i odvodi ga na ispitivanje istražnom sudcu pod sumnjom na kriminal težak cca 2,6 milijuna kuna. Štono jučer, u povodu opetovanih oporbenih zahtjeva za smjenom jednog među buljukom najnesposobnijih ministara otkad je tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene, Horvatov stranački i gazda u vladi se arogantno, bahato i zajedljivo inatio pred novinarima: „Do kraja mandata neću maknuti nikoga, da na trepavicama stoje (politička oporba i mediji, op. a.)“. Afera za aferom među HDZ-ovim dužnosnicima, skandal za skandalom, sramota se lijepi na sramotu… Globalno. Kako premijera i šefa tzv. light HDZ-a Andreja Plenkovića nije zbog toga sramota pred cca dvije trećine sugrađana – vidi ankete rejtinške agencije Promocije plus – koji, „da su danas parlamentarni izbori“, ni mrtvi ne bi glasali za polit-ideološku opciju ZNA SE, koji mu ne vjeruju što govori, ocjenjuju ga najnegativnijim domaćim političarem i već o-ho-ho godina smatraju kako državu vodi u pogrešnom smjeru!?

Skandal-bomba, pa baš s ministrom Horvatom kojega je dan-dva ranije Plenković očinski privio na grudi inatom kako ga „neće smijeniti“ i kako će HDZ-ova saborska tzv. stabilna većina odbiti oporbeni zahtjev, bila je zveknula jače no američko-britanski (opet, sic transit) fake news o ruskoj A-bombi upravo bačenoj na palaču bivšeg ukrajinskoga tv-komedijaša Volodimira Zelenskija u elitnoj četvrti Kijeva. Da je detonacija uhićenja u Međimurju uistinu bila gromoglasna – kolateralno i zbog USKOK/DORH- ove istrage protiv SDSS-ova potpredsjednika vlade Borisa Miloševića, bivšeg ministra Tomislava Tolušića i navodno još nekih zvučnih HDZ-ovih imena u vladi – više no bilo što ino potvrđuje hitna, izvanredna presica samog premijera Plenkovića na kojoj je potpuno izgubio živce, zaboravio da bi bilo korisno povući ručnu te se neovlašteno s političkog, odnosno izvršnog stupa vlasti u demokratskoj trodiobi (zakonodavna, izvršna i pravosudna) oborio na pravosudno-represivni. Kao da mu je taj podređen, kao da ovisi o premijerovoj volji, a nije neovisan/autonoman.

Plenković udario na DORH

Pravosudnoj vlasti su nadređeni samo Ustav RH i zakoni, narod i opći nacionalni interes impregniran u tim paragrafima. Nikakav Plenković, nikakav HDZ, nikakva druga politička stranka; nikakav bog ni vrag… A vidi sad, policija, USKOK i DORH banuli u cik subotnje zore u raskošnu Horvatovu obiteljsku kuću u Donjoj Dubravi u Međimurju, a Plenkovića nisu pitali za dopuštenje. Sic transit. Pa, gdje toga ima u diktaturi!? Koje, je li, forme radi, nema u Bijednoj Našoj, pa je ona Plenkovićeva nedavno novinaru Nove TV Mislavu Bagi na odlasku s presice: „Mogu što hoću, mogu kad hoću i koliko hoću, itekako mogu…“ sada se čini kao zloslutan eho. On je ostao zaprepašten time da ga policija, USKOK i DORH nisu pitali smiju li pretražiti Horvatovu kuću i, štoviše, uhititi ga kao osumnjičenika za neka kriminalna nedjela. Smiješno. Sva javnost je zinula od čuda, iako dnevna zbílja Bijedne Naše obiluje takvim čudima kojima se više i nije čuditi.

„Plenković jače nego ikad udario na DORH. Radije bi smijenio Hrvoj-Šipek nego Horvata“, karakteristično je portal Index.hr naslovio svoje izvješće s premijerove izvanredne presice na kojoj se „pojavio s jedva suspregnutim gardom uvrijeđenog diktatora“ te „poručio kako više neće dopustiti nekontrolirano ponašanje istražitelja, odnosno kako neće tolerirati da državne institucije zanemaruju moć izvršne vlasti i partije na čijem je čelu“. Najavio je svoj razgovor s glavnom državnom odvjetnicom Zlatom Hrvoj-Šipek, što je potpuno neosnovano, nema nikakve zakonske podloge budući da u Zakonu o DORH-u nema premijera ili predsjednika vlade kao dužnosnika/institucije ili čega već kojemu glavna državna odvjetnica ima bilo što pojašnjavati o DORH-ovim postupanjima Pa će biti da Plenkovićeva najava razgovora s Hrvoj-Šipek, komentira portal, „nije korištenje zakonskih ovlasti radi unaprjeđenja rada institucije i sličnih trica, nego korištenje političke moći za obuzdavanje istražiteljske zaigranosti. Mi smo te izabrali, mi smo stabilni, a ti istražuješ naše ljude. Znaš li ti tko sam ja, poručio je, zapravo, prvi čovjek vlade Zlati Hrvoj-Šipek. Znaš li što možeš očekivati ponoviš li ovo?

Plenkovićeve prave nakane lako je iščitati iz svake riječi izgovorene na konferenciji za novinare. Na primjer, njegov poziv ‘šefici DORH-a’ da objasni ‘što je tako žurno da se uhiti ministar’ utemeljen je na goloj političkoj sili. Ministar je, u Plenkovićevoj partijskoj državi, biće čija nevinost nije presumpcija, nego dogma. Bivše ministre dopušteno je tretirati kao opuške, gaziti ih, pa i hapsiti. Aktualno zaslužuju posebnu pažnju i iznimni obzir. Tko to ne razumije, zaslužuje porciju vladarskog bijesa koji nalazimo u njegovoj opasci da bi ljudi iz DORH-a trebali, ‘ako imaju, pokazati čvrste dokaze’. U ovom času, naime, istražitelji ne bi trebali predočavati čvrste dokaze nikome, a najmanje osobi koja je na čelu organizacije osuđene zbog kriminala. Odnosno Andreju Plenkoviću“.

Donja Dubrava – Ministar Darko Horvat napustio kuću u pratnji policije.
Photo: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

I jedna je stvar iz te dosad neviđene arogancije poslije Franje Tuđmana ostala manje zapažena. Naime, socijalno i antikriminalno neosjetljiv lik, Plenković, bezobzirno se izlanuo na presici o tomu da je Horvat uhapšen zbog „programa male vrijednosti, ukupno oko 15 milijuna kuna, znači mi govorimo o nekakvim dodjelama potpora,, vjerojatno nekim manjim društvima, obrtima ili kome već, koji ne mogu biti nikako veliki. Ne vidim kakva je to hitnost i zašto se ministra nije moglo pozvati na razgovor“. Budalaština na entu. Radi se o korupcijski/kriminalno prorajtanom javnom novcu, milijunima poreznih obveznika, o notornoj zloporabi položaja i ovlasti i da se radilo o jednoj lipi – ne o 15 milijuna kuna ukupne vrijednosti – Darko Horvat (iste večeri po uhićenju podnio je ostavku i iste sekunde smijenjen s dužnosti ministra) brzopotezno je morao biti isporučen zatvorskom nadzorniku. Bahatog bi Plenkovića koji, je li, pliva u novčanoj i svakoj drugoj slasti i masti pri javnim jaslama – ne znâ što znači ne imati za osnovne životne potrebe svoje obitelji – netko razborit morao poučiti da je 15 milijuna kuna ravno 20-godišnjoj zaradi radnika s prosječnom hrvatskom plaćom. Pod uvjetom da 20 godina baš ništa ne jede, ne pije, ne plaća režije, ne troši ni lipe na osobnu higijenu, ne liječi se, nema obitelj, nema djecu na školovanju, nema kulturne i ine potrebe…

A ovo sada!?

A jednom Plenkoviću je 15 milijuna kuna, pih – sitnica!? Mala vrijednost!? Strašno, da strašnije ne može biti kad takvo što prevaljuje preko jezika premijer trokirajuće CRO države, razvojne i moralne fenjerašice u Uniji. „Da sam ja u poziciji DORH-a“, nastavio se blamirati, zamjerati tolikim tzv. običnim/malim ljudima koji jedva sastavljaju kraj s krajem, „sigurno bih razmišljao kako ovakav potez, a DORH mora brinuti o državnim interesima, može imati refleksije na javnu raspravu, na političku situaciju, kontekst…“ Treba uistinu biti pri sebi, pa izjaviti takvo što, odnosno opaliti i po medijima koji, je li, od buhe prave slona!? A „buha“ nije samo Horvat i njegovo ulisičeno privođenje istražnom sudcu, pa jednomjesečni pritvor i težak udarac vladi/premijeru zbog već desete ministarske abdikacije u Plenkovićevu mandatu i pol nego i sve što se navezalo na tu „buhu“. Sve zajedno je jeziva činjenica za trenutno vladajući HDZ – oporba ga ne štedi: „Kriminalna organizacija nije promijenila dlaku, kamoli ćud!“ – nije politička stranka kakvom ju Plenković prikazuje tvrdnjom da ‘njegov’ tzv. light HDZ nema ništa s HDZ-om do 2016. godine (kada ga je preuzeo), bivšim stranačkim šefom/premijerom Ivom Sanaderom i jedinom strankom pravomoćno osuđenom za pljačkanje vlastitog naroda.

Brus nema. A ovo sada!? A to da se, navodno u tajnosti, vodi istraga protiv još nekolicine aktivnih ministara u Plenkovićevoj drugomandatnoj vladi!? „USKOK je, na temelju kaznene prijave PNUSKOK-a podnesene nakon višemjesečnog kriminalističkog istraživanja, donio rješenje o provođenju istrage protiv šestero hrvatskih državljana (1970., 1972., 1979., 1970., 1968., 1974.) zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela zloupotrebe položaja i ovlasti“, piše i njegovu priopćenju za javnost. USKOK je pokrenuo istragu protiv Horvata – 2018. godine ministra gospodarstva, poduzetništva i obrta, kada je protuzakonito podijeljeno 2,655.594,99 bespovratnih kuna osobama koje na to nisu imale pravo), njegove bivše pomoćnice Ane Mandac, vladina potpredsjednika Borisa Miloševića, državnog tajnika u Ministarstvu regionalnog razvoja Velimira Žuneca, ravnateljice Uprave za potpomognuta područja Katice Mišković i bivšeg ministra poljoprivrede Tomislava Tolušića. Prvih dvoje sumnjiči se za zloporabu položaja i ovlasti, a ostali za poticanje na te nezakonitosti.

„Zakoni u banana-državama, poput Hrvatske, ne postoje da bi ih se primjenjivalo na političkim moćnicima i to je Plenković jasno rekao“, tvrdi portal Index.hr u ironičnom komentaru razloga premijerovog bijesa, obrascu sažetka tzv. mainstream reagiranja političara i javnosti. „Prešuti li sada hapšenje Horvata, rijetko potkapacitirane kreature zbog čije se nesposobnosti ljudi godinama smrzavaju u potresom porušenim krajevima, sutra će mu pred nosom odvesti Josipa Aladrovića (ministar rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, op. a.), Borisa Miloševića, Tomislava Ćorića (ministar gospodarstva i održivog razvoja, op. a.) ili nekog četvrtog sumnjivca (Marija Banožića, ministra obrane? –  op. a.) iz njegove hajdučke družine. A to, očito, neće tolerirati. Plenković je godinama bio utjeha malograđana. Europski političar upućen u finese bontona, s navodno uspješnom diplomatskom karijerom i birokratskom retorikom, preuzeo je od ekstremnih desničara partiju koja desetljećima siluje ovu državu.

Pet i pol godina kasnije država je na istom mjestu gdje je bila pod Karamarkom, samo što dežurni partneri vladajuće partije više nisu proustaški desničari, nego predstavnici manjina. Od institucija se i dalje očekuje maksimalna savitljivost i usklađenost s partijskim trendovima, a od policajaca, državnih odvjetnika i srodnih državnih uposlenika da konačno shvate kako imaju onoliko moći koliko im premijer dopusti, a ne koliko im zakon jamči. Zbog toga je i sumnja na Horvatov višemilijunski kriminal bila tek usputni detalj u Plenkovićevu istupu. U redu, čovjek je možda i kriminalac, ali, dovraga, on je HDZ-ov ministar. Nakon pet i pol godina plenkovićizma krade se jednako uspješno, birokracija je jednako neuspješna, politička kasta bahatija nego ikada. Sa svojim odvojenim životima, državnim stanovima i podrumima i svim zamislivim oblicima pogodovanja, u Plenkoviću je našla idealnog zaštitnika. A on se, pak, s prezirom prema institucijama, čija bi mu neovisnost trebala nešto značiti, polako pretvara u jednog od onih vladara koji ne padaju mirno, na izborima, nego u prevratima. Samo što i po tom pitanju može mirno spavati. Vodeći opozicionari (npr. šef SDP-a Peđa Grbin, op. a.) ne znaju ni gdje žive, a kamoli što bi trebali raditi.“

Glavna državna odvjetnica i DORH, u reagiranju na premijerov neviđeni napad, objavili su kako, „kao ni dosad, neće komentirati“ njegove izjave, a „nadležno državno odvjetništvo, Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta poduzimaju svoje radnje sukladno zakonima“ te će, „kada se za to ostvare zakonom propisani uvjeti, nadležno državno odvjetništvo dati javnosti relevantne informacije“. I točka. Može Plenković dubiti na trepavicama, inatiti se cijelom svijetu „nesmjenjivošću“ ministara koje je vrag zna otkud popabirčio nepoznate, anonimne i nesposobne, a nadasve nesamostalne i poslušne – mnogi su, pokazalo se, neprirodno srebroljubivi, nadljudski halapljivi – ali nikoga više ne može farbati onom budalaštinom o „uspješnoj vladi premijera Plenkovića, najuspješnijoj od svih prethodnih zajedno“. Sic transit. Najlopovskijoj od svih prethodnih zajedno!? Eeee, to da, ali to Plenković neće priznati ni pred streljačkim strojem. Tim više, jer odvratnija od istine o moralnom i svako drugom, je li, potonuću državnog habitusa HDZ-ove vlasti kojoj manjinci drže glavu iznad vode može biti samo toksična nesposobnost političke oporbe.

„Vlada možda nije pala, ali jest propala“, komentirala je skandal saborska zastupnica Zeleno-lijevog bloka Sandra Benčić, a HDZ-ova ministrica kukture i medija Nina Obuljen-Koržinek dala si je oduška baciti javnost u delirij od grohotna smijeha: „Mi smo pokazali da smo vlada koja reagira brzo i učinkovito na probleme (u povodu mjera za amortiziranje skupoće, op, a.). Pokazalo se da imamo povjerenje i partnera koji nam pomažu, pritom mislim na Europsku komisiju i dijalog koji cijelo vrijeme vodimo s njima. Mislim da naši ljudi mogu biti sretni da imamo odgovornost, a ne dio ovih šarlatana koji kritiziraju“. Međutim, novinari su se, ne budi lijeni, prisjetili legendarnih već Plenkovićevih tzv. radara kojima „nepogrešivo“ otkriva „neprijatelje“ što „prekomjerno granatiraju“ ne samo vladu nego i pojedine ministre, otkriva tko i zašto stoji iza koga, što jest i zašto jest tzv. tajming (i sada je izvukao tajming u vezi s Horvatovim uhićenjem, sic transit), etc. Vrag će znati zašto je Darko Horvat, lik koji je Domovinski rat proveo u Sloveniji, ne na bojišnici u vlastitoj domovini, i nadasve je bio polit-ideološki fan Tomislava Karamarka, toliko Plenkoviću prirastao srcu da su prorajtani javni milijuni kuna – prava sitnica.

Stroga povjerljivost curi

U istrazi će se jamačno otkriti i kako je Horvatova bivša pomoćnica Ana Mandac namještala obilne, a nepripadne novčane potpore prijateljima i rođacima doskora visoke HDZ-ove dužnosnice Josipe Rimac, upletene u više od dvije milijarde kuna težak kriminal s vjetroelektranama nedaleko od Knina. Kakva je bila Horvatova uloga u aferi Rimac, odnosno koliko je u njoj imao prste u aktualni ministar Tomislav Ćorić? Nakon uhićenja Josipe Rimac i Ane Mandac (Rimac je provela četiri mjeseca u istražnom pritvoru), Darko Horvat je tvrdio da ga Rimac nije kontaktirala u vezi s državnim potporama, pa… Sve izgleda kao klupko otrovnih zmija u kojemu se ne zna gdje je kojoj glava, a gdje rep, pa će istraga imati pune ruke posla i normalno je, zakonito, ne iznositi u javnost strogo povjerljive obavijesti o istrazi, odnosno protiv koga se i kako provode izvidi. O tomu, naravno, ne smije i ne treba znati nitko, ni sâm bog niti vrag. Sasvim je drugi, desetljećima već krucijalan problem, što šupljikava državna stroga povjerljivost curi na sve strane, ponajviše u medije, pa su istražitelji često prisiljeni na brzaka hapsiti sumnjivce prije završetka istrage i prikupljenih svih dokaza. Samo da istraga sasvim ne pukne. Odvjetnici trljaju ruke, a kriminalci – po stranački uvjetovanoj ‘rvackoj „pravdi“ – prolaze lišo.

A premijer Plenković ima tzv. radar i po (pra)staroj ONO i DSZ navadi – ta, majka mu je bila liječnica u JNA, pa… – ima nerv za NNNI, odnosno ništa ga ne može iznenaditi. Dakako, ni oporbeni zahtjev za smjenom cijele vlade i izvanrednim parlamentarnim izborima. Kojemu, je li, neće udovoljiti upravo da mu policija odvede cijelu vladu u Remetinec, zajedno sa svim popratnim, uhljebničkim činovništvom sve do Marka Milića, sina bivšeg Yutelovog šefa Gorana, koji sada umješnošću supruge Ane Milić na uredničkoj poziciji prodaje HRT-u skupe tv-uratke privatne produkcije. „Ja sada nakon ovog iskustva imam toliko istančane radare da mi je u tri sekunde jasno tko ima kakvu agendu i tko mi spina nekakav projekt ili nekakav dojam za koji se želi ostaviti dojam da nešto nije u redu“, hvalio se nedavno novinarima u osvrtu na oporbene napade na ministre/vladu, a praksa ga je gotovo istodobno grubo opovrgnula. I svako malo ga dalje demantira, jer ili laže da ima taj radar ili je sprava nepopravljivo kvarna.

Predsjednik Vlade Andrej Plenkovic i ministrica regionalnog razvoja i fondova EU Gabrijela Zalac tijekom sastanka s predsjednikom Europske komisije Jean-Claudeom Junckerom u Zracnoj luci Dubrovnk. Photo: Grgo Jelavic/PIXSELL

Opet su ga novinari morali priupitati što je s tim radarom kad se nije javio u povodu kriminalnih radnji bivše mu ministrice regionalnog razvoja i EU fondova te članice Predsjedništva HDZ-a Gabrijele Žalac koja je uhićena po nalogu europskog tužiteljstva (USKOK i DORH su odšutjeli medijski razglašenu tzv aferu software u kojoj je kriminalna četvorka oštetila EU i RH za „bagatelnih“ 13,4 milijuna kuna) zbog zloporabe položaja i ovlasti te trgovanja utjecajem. Žalac, s debelim slojem putra na glavi i zbog više drugih nezakonitosti na koje Plenkovićev radar nije reagirao ni nakon silnih medijskih priloga, provela je dva mjeseca u remetinačkom pritvoru i jednako se branila kao sada također već bivši joj kolega Darko Horvat: samo su potpisivali dokumente koje su im pripremile stručne službe!? Sic transit. Kao, nismo mi krali, krale su naše stručne službe.

Budalaština koju bi valjalo sankcionirati i kojom godinom više u prdekani, osim to bi bio red i zakon oduzeti im od privatne imovine počinjenu štetu, dakako, sa zateznom kamatom zbog proteka vremena od krađe do odštete. Za opomenu svima koji iz neke provincijske pripizdine, stranački skorojevići bez djela i javnog imena, iskrsnu u ministarskom fotelju, nad gomilama javnog novca hrvatskih i europskih poreznih obveznika, pa si umisle da je stanoviti dio njihovo, nepotističko i klijentelističko vlasništvo. „Žalac je bila jedna od najboljih ministrica u mojoj vladi“, kaže premijer, a općinstvo se masovno pridržava za trbuhe da ne puknu od smijeha. A radar, Plenkoviću, što je s radarom, zašto ne zvone punom snagom!? „Znam što sam sada pročitao na internetu, drugo ne znam ništa“, reći će. „Presumpcija neovisnosti postoji, pravosudna tijela su neovisna i rade svoj posao. Naš je cilj boriti se protiv korupcije. O ovome ću govoriti kada budem nešto više znao.“ A sada presumpcija neovisnosti odjednom ne vrijedi u slučaju postupanja prema Darku Horvatu!? Glupost. Plenković sâm sebi nesuvislim, kontradiktornim izjavama skače u usta. Nazdravlje.

Plenkovićev ruzinavi radar se nije oglasio ni u kriminalnim slučajevima  bivšeg mu ministra Lovre Kuščevića, sisačko-moslavačkog župana Ive Žinića, gradonačelnika Požege i HDZ-ovog saborskog zastupnika Darka Puljašića, osuđenoga obiteljskog nasilnika i HDZ-ovog požeško-slavonskog župana Alojza Tomaševića, bivše HDZ-ove gradonačelnice Knina i državne tajnice Josipe Rimac, bivšeg ministra zdravstva Milana Kujundžića (HDZ), HDZ-ove načelnice Općine Lovreć Anite Nosić, ali i buljuka inih (ne)otkrivenih muljatora, dugoprstića, nasilnika i nemoralnih likova koji drže da im je stranačka, HDZ-ova iskaznica ujedno dopusnica za ponašanje tipa smijem i mogu sve što mi se prohtije. A radar šuti!? A mediji gotovo dnevno alarmiraju javnost: afera sustiže aferu, skandal se lijepi na skandal… Država s vlašću koja vonja na međunarodnu sramotu.

Vladini i HDZ-ovi tereti

I kakav si to europski pedigre sastavlja Andrej Plenković na ruševinama vladanja Bijednom Našom. Jest da mu je na pameti – to dnevno pokazuje svojim ponašanjem/poniznošću po hodnicima i uredima bruxelleskog staklenjaka i nametanjem eurovolje svojim sugrađanima – neko izdašnije mjesto među eurobirokratskim činovništvom po završetku premijerskog mandata, međutim, hoće li tamošnji gazde EU-zemalja tzv. prve brzine biti toliko blagonakloni pa primiti među se, po nekakvom članskom ključu, „hrvatskog predstavnika“ čiji je premijerski CV obilno nafutran kriminalom političara što ih je osobno bio instalirao na upravljačka mjesta u državi!? Nije li upravo Plenkovićev tzv. osjetljivi radar, koji ne funkcionira u uistinu osjetljivim korupcijskim trenutcima, dokaz tomu da Plenković samom sebi sapuna diplomatsku dasku za europsku karijeru? Njegovim se, je li, europučanima ionako već navlače crni oblaci na rejtinškom horizontu, a za godinu-dvije, kažu jarani, komu pita, komu tepsija.

Tko će ozbiljan na sljemenu europske vlasti za buduće i još izazovnije razdoblje željeti uza se političara/eurodiplomata koji u svom euroruksaku donosi toliko toga zazornog što mu je obilježilo premijerske mandate u vlastitoj domovini? Koju nije znao voditi domaćinski kao vlastitu obitelj, pošteno i razumno. Kako takav može biti europski diplomat od povjerenja odokativno pola milijarde žitelja Starog kontinenta, ako nije bio uspješan i od povjerenja manje od 3,9 milijuna vlastitih sugrađana na balkanskom kifliću!? Jamačno samo on vjeruje u nevjerojatno, da parafraziramo onu iz tzv. socijalističkog mraka: što je više kleveta i laži, Andrej Plenković nam je miliji i draži? Brus. Kruta društveno-politička zbílja i u Bijednoj Našoj i u tzv. europskoj obitelji, kojoj „Hrvatska oduvijek pripada“ (sic transit), sasvim drukčije zvuči. Već sada. A sutra…

U Bijednoj Našoj je pak u ponedjeljak navečer dramatično zazvučala frka u vladi i HDZ-u zbog uhićenja aktivnog (sada već bivšeg) ministra Horvata i toga da je vladin potpredsjednik Milošević stavio svoju dužnost premijeru na raspolaganje budući da je prozvan u skupini osumnjičenih za nezakonitu podjelu državnih poticaja, pa je Plenković hitno sazvao čelništvo stranke za odlučiti što i kako dalje. Unatoč tomu što mu je upravo umro otac Mario, pa nije otputovao u München na sigurnosni summit zbog krize u Ukrajini i što je obitelj u dubokoj tuzi, Plenković je bio na radnomu mjestu te diktirao daljnje političko ponašanje: do daljnjega neće biti rekonstrukcije vlade, a presumpcija nedužnosti zasad štiti Miloševića od smjene. On sâm i stranački mu šef Milorad Pupovac (Milošević ne smije prdnuti bez Pupovčeva odobrenja) odbijaju bilo kakvu nezakonitost u Miloševićevu radu, a DORH ga nije uhitio kada i Horvata i time – svjesno, politički neodgovorno, pravosudno pristrano ili ne? – spasio premijera i HDZ od trenutačnog pada vlade i izvanrednih parlamentarnih izbora. Zbog sumnje u pogodovanje, DORH će pisanim pozivom Miloševiću (sic transit) tražiti njegovo očitovanje. Nikola Grmoja, saborski zastupnik Mosta nezavisnih lista, traži i odgovornost Milorada Pupovca i SDSS-ove saborske zastupnice Dragane Jeckov, jer da su također bili na sastanku u Horvatovu ministarstvu kada se dogovaralo nezakonito podijeliti spornih 2,6 milijuna kuna.

Cijela ta kriminalna priča je još daleko od epiloga. Rekonstrukcija vlade – u kojoj je već 15 ministara u mandatu i pol smijenjeno zbog korupcije i nekretninskih kriminala – jamačno je neizbježna u skoromu povoljnijem trenutku, jer je nekolicina ministara već neko vrijeme pretežak teret i premijeru i HDZ-ovu javnom rejtingu. Npr., Josip Aladrović je navodno pod istražnim povećalom zbog nezakonitog zapošljavanja dok je vodio Zavod za mirovinsko osiguranje te dostavljanja odgovora za pitanja na državnom ispitu. Tomislavu Ćoriću je za vratom iskaz osumnjičenika u aferi vjetroelektrane Domagoja Validžića, njegova bivšeg pomoćnika u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike koji je e-mailovima dokazivao USKOK-u da je radio po Ćorićevom nalogu. Ministrica poljoprivrede Marija Vučković od početka mandata vuče debeli sloj putra na glavi zbog sumnji na nezakonitosti u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ali i masna državnog poticaja OPG-u svoga smijenjenog prethodnika Tolušića. Time se bavi i Europski ured za istrage malverzacija u korištenju EU-fondova (OLAF). Ministar obrane Mario Banožić vuče niz repova iz doba kada je vodio resor državne imovine, a ima i velike probleme u sadašnjem. Tu je i ministar zdravstva Vili Beroš, opterećen aferom software, neuspjehom u akciji cijepljenja protiv zaraze koronavirusom i nereformiranim sustavom.

Marijan Vogrinec
Autor 22.2.2022. u 11:25