Marijan Vogrinec: „Gradonačelnik Hrvatske“ postao „gradonačelnik Remetinca“

Izdvajamo

• „Ako nekog ovdje treba zatvoriti, onda zatvorite mene, a pustite sve ove ljude neka rade svoj posao“, navodno je Bandić rekao na istražnom ročištu. „Sve ovo je napravljeno kako bi se spriječio moj uspjeh na predsjedničkim i parlamentarnim izborima.“ Institucije, dakako, nastavljaju raditi svoj posao, a za mjesec dana će odlučiti hoće li „naš Milan“ pripremati obranu sa slobode ili će mu se iz „rutinskih“ istražnih razloga - produžiti pritvor. Zasad ga se tereti tek za oko 20 milijuna kuna navodne štete gradskom i državnom proračunu.

Povezani članci

• BiH – „anksiozna kriza“
• Štefica Galić dobitnica Mirovne nagrade “Goran Bubalo” za 2023. godinu
• Bilježnica Robija K.: Božićna ispovid
• Enver Kazaz: SOCIJALNI BIJES I DRUŠTVENI POTOP
• Ljubo R. Weiss: Da li je glas sucaTheodora Merona, glas koji je odlučio?
• Pravosudni masakr notornom silom

Foto: Tomislav Krsnjavi

Uskokov „Agram“ u Zagrebu

Dokaže li se pravosudno Milanu Bandiću i najmanji dio od cijelog seta vrlo ozbiljnih inkriminacija, sve će izgubiti: i vlast, i čast i materijalnu slast! Umjesto slave i moći „gradonačelnika Hrvatske“, morat će se zadovoljiti dugotrajnim kartanjem preferansa sa svojedobnim tajnim političkim „partnerom“ iz vile (ostane li mu!?) u Kozarčevoj ulici. U svakom slučaju, Bandić nije Zagreb i Zagreb itekako može „delati“ bez „našeg Milana“

Piše: Marijan Vogrinec

Da su isilovci iz kalifata podmetnuli osvetničku bombu negdje u Zagrebu, valjda ne bi toliko medijski odjeknula kao nedjeljna poslijepodnevna eksplozija Uskokove akcije „Agram“. Uhićen Milan Bandić! Nije stigao „naš Milan“, kako su zagrebačkom gradonačelniku tepali na Radio Sljemenu i donedavno u HTV-ovom „Dobrom jutru, Hrvatska“, ni očistiti mahune što ih je netom nabrao u svom vrtu na Savici, a policija mu banula na vrata penthousea u Bužanovoj 4. Nitko ga još nije izvijestio da su „organi“ već imali u rukama bliskog mu prijatelja i suradnika Slobodana Ljubičića, u hercegovačkom zavičaju zvanog Kikaš, šefa Zagrebačkog holdinga. Policija ga je, objavili su mediji, pred suprugom i dvoje malodobne djece izvukla iz automobila negdje oko Bregane, na putu u slovenske Čateške toplice – „na kupanje“.

Ne zna se je li u automobilu pronađena i pozamašna svota novca, koju je navodno dan-dva prije želio podići sa svojih računa u dvjema bankama. Osim za Bandića i Kikaša, prošla je nedjelja bila kobna za još 17 visokopozicioniranih njihovih prijatelja i suradnika iz Holdinga i Gradske uprave. Krema vlasti u Hrvatskoj metropili lišena je slobode u munjevitoj protukorupcijskoj akciji kodnog naziva „Agram“ (njemačko ime za Zagreb). Pretraženi su im stambeni i radni prostori, automobili, vikendice… i jedan po jedan izvedeni pred suce istrage. Je li se srušila najimpozantnija korupcijska piramida u zemlji s političkim i upravljačkim kapitalcima, koje se sumnjiči za gotovo nevjerojatna nedjela, počinjena u dužem razdoblju.

„…i nama je dao!“

Spektakularno uhićenje iznimno popularnog „našeg Milana“, gradonačelnika u već petom (!) mandatu, zaprepastilo je i podijelilo Zagrepčane. Na Facebooku je osvanula skupina za potporu Bandiću, po gradu niču grafiti njemu u korist, po kafićima i na „šici“ komentira se događaj… Uhićenje je izvedeno pred očima javnosti i desecima novinara, kao da su unaprijed bili obaviješteni. Dva najtiražnija dnevna lista rafalno su na neograničenom broju stranica objavljivali očito unaprijed pripremljene priloge s morem najsitnijih pojedinosti. Televizijske su kamere do duboko u noć na ponedjeljak neumorno lovile znatiželjne Bandićeve susjede, slučajne prolaznike, more policije na osiguranju i desetke istražitelja (navodno ih je u akciji sudjelovalo blizu 300), specijalna vozila, neke užurbane likove u civilu koji stalno od nekuda dolaze i nekamo odlaze…

„Možda je krao, ali i nama je dao“, sliježu ramenima kumice s Dolca i zagonetno se smijulje. To je, stječe se dojam, većinsko mišljenje anonimnih Zagrepčana, koji Bandića već biraju kao „našeg Milana“ i – opet bi mu dali svoj glas. Za stoti mandat, ako treba. Sada ga gledaju među policajcima: malo nasmijanog, malo zabrinutog i čak ljutitog. Sucu istrage odbio je, kao neistinito, sve što mu se stavlja na teret. Njegov odvjetnik Krešimir Krsnik, kao u dosluhu s prvim komentatorima iz „novog HDZ-a“, baca kost među neupućene. Kaže da su neosnovanost, tajming i spektakularnost Bandićevog uhićenja tempirali vladajući! Cilj je, tvrdi Krsnik, odvratiti pozornost javnosti sa znatno važnijeg događaja za građane RH – suđenja u Njemačkoj „udbašima“ Josipu Perkoviću i Zdravku argumenata u korist svog klijenta, govori gluposti!

Stanovitom količinom žući i sentimentalnog ulja dodatno su iz Hercegovine (BiH) zalili uhićenje Bandićeva teško bolesna majka Blagica i sestra mu Tonka. Majka je kazala: „Moj je Milan žrtva rada! Naša se na takom mistu da ga linčine bodu i sliva i zdesna“, a sestra: „Sve se to događa jer je Hrvat!“ Ako je do toga došlo da se u Bijednoj Našoj mora Hrvate lišiti slobode samo zato što su Hrvati, a nikom nisu ništa skrivili, onda slijedi uhićenje i ostalih, do 3,874.321 koliko ih se 2011. godine izjasnilo Hrvatima u popisu stanovništva. Uhićenje skupine zagrebačkih političko-upravljačkih kapitalaca, barem dosad, nije imalo (pre)velikog odjeka izvan metropole, u susjednim zemljama tako-tako, uglavnom mlako, a u stranim medijima gotovo nikako. Tek je Reuters emitirao osrednju informaciju.

Hapšenje Bandića, foto: Tanjug

Gradski proračun težak je oko sedam milijardi kuna godišnje, a s još oko šest milijardi raspolaže Bandić-Kikaševo mega-čedo Zagrebački holding, valjda najveća tvrtka u ovom dijelu Europe (13.000 zaposlenih). „Naš Milan“ je 14 godina sjedio na vrhu te moćne financijsko-upravljačke piramide i ništa se nije moglo dogoditi u „četvrtini Hrvatske“ bez njegovog znanja i dopuštenja. S vječnom krilaticom „idemo delati“, uveo je osobit model demagoško-populističko-trgovačkog vođenja metropole. Očitovao se i prijateljima i neprijateljima kao „čovjek iz naroda“ koji govori jednostavno, razumljivo i izravno, koji ne zna iznevjeriti i lagati, „što obeća to i napravi“ i takvog su ga obični građani prihvaćali („dao nam je besplatne školske knjige“, „snizio je cijene u vrtićima“, „on je jedan od nas“…), ali nisu vidjeli koliko je to išlo u njegovu i korist njegovih kumova (sam ih je priznao 113!), prijatelja, njihovih prijatelja i rođaka…

Romi iz Kozari boka pekli su mu janjce, s njima je slavio Đurđevdan i igrao nogomet, nosio je Titov bedž s antifašistima na Jarunu i oduševljeno ugošćivao zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, družio se s taksistima i s notornim zemljakom Zdravkom Mamićem brojio teške milijune Zagrepčana radi svjetlije budućnosti „plavih, plavih“, tapšao po ramenima stogodišnje starice po domovima, rezao torte, otvarao gradilišta, presijecao vrpce, čak „jeo snijeg“, smjenjivao čelnike Zimske službe i – u maniri „velikih, dragih“ i kakvih sve ne sjevernokorejskih vođa – učio projektante odvodnih kanala koliki fi moraju imati cijevi… „Koji idiot je ovo napravio! Dođi šefe, tu! Zašto nisi napravio tunel ovdje dva metra s metar!? Uostalom, što mi tu imamo razgovarati, smijenjen si!“ – derao se nedavno u Sesvetskom Kraljevcu.

Dar govora

Trčao bi „naš Milan“ u praskozorje sljemenskim stazama, prevaljivao neviđenu kilometražu uzduž i poprijeko velegrada, gazio blato i pio „zatrovanu“ vodu u Vrbanima, lopatao snijeg na atletskoj stazi osmljetke u Kušlanovoj… Svakakva je on još čuda činio ne bi li se što dublje uvukao građanima u njedra, ali svaki put s vječnim „idemo delati“ i beziznimno – pred tv-kamerama. Imao je svoje novinare, svoje medije i svoju službu koja ih je danonoćno držala na vezi. I kako onda ne uspjeti u svemu čega se dotaknu njegove zlatne ruke i zamisli mudra glava?

Sve je to i mnogo, mnogo više godinama bio medijski megapopularan Milan Bandić, „naš Milan“, dok mu, po svoj prilici 19. listopada 2014. godine, političke glave nije došao samozatajan glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan. Čovjek koji je Bijednu Našu nakanio prepraviti u Zagreb i već se proglasio „gradonačelnikom Hrvatske“, iznenada se – na vrhuncu moći i početku petog mandata, sa stabilnom većinom u Gradskoj skupštini i poslušnim predsjednikom Darinkom Kosorom! –  našao u grdnoj nevolji.

Dokaže li mu se i najmanji dio od cijelog seta vrlo ozbiljnih inkriminacija, sve će izgubiti: i vlast, i čast i materijalnu slast! Umjesto slave i moći „gradonačelnika Hrvatske“, mogao bi dugoročno steći nemoć „gradonačelnika Remetinca“ i kartati preferans sa svojedobnim „partnerom“ iz vile (ostane li mu!?) u Kozarčevoj ulici. Za očekivati je, kao u Sanaderovom slučaju, da će dio provjerenih intimusa iz kumovsko-prijateljskog kružoka naglo dobiti dar govora čim osjete da su se počeli utapati pred istražiteljima i da više nemaju snage otrguti se iz kobnih virova materijalnih dokaza zakonski nedopuštenih radnji. Kada kucne „stani-pa’ni“, Bandić ili ja, a država možda ponudi nagodbu za guljenje krumpira u staračkom domu za opće dobro umjesto guljenja godina u Lepoglavi, obično se bebića, rošina ili zubovića ne nađe ni koliko je prstiju na jednoj ruci.

„Naš Milan“, ma što mu se dokazalo bude li suđenja, neće tresnuti s visina moći na samo onaj smeđi kofer od skaja s kojim je (i planom grada u njemu) 1974. godina doputovao iz rodne Hercegovine u Zagreb studirati Općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu (ONO i DSZ) na Fakultetu političkih znanosti. Rodio se 22. studenoga 1955. u zaseoku Cerovom Dolcu blizu sela Donjih Mamića. Otac mu je umro u 58. godini, pa je odrastao u obitelji s majkom Blagicom, sestrom Tonkom (1957.) i bratom Dragom (1952.) te u Grudama završio gimnaziju kao odlikaš. Iako je dobio studentski kredit, zarađivao je za školovanje i fizičkim radom. Nakon studija, oženio se Zagrepčankom Vesnom, koja mu je rodila kćer Anamariju, te ostao živjeti i raditi u metropoli.

Foto slunj-crkva.hr

Vjernik Milan Bandić nije se u to doba libio upisati u Savez komunista Hrvatske, koji mu je, nakon posla u Ledu, otvorio političku karijeru. Godine 1983. dobio je mjesto stručno-političkog radnika za ONO i DSZ u Općini Pešćenica, a 1993. već je tajnik SDP-a Zagreba, 1995. vijećnik Gradske skupštine te 1997. predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a. Ta mu je dužnost bila odskočna daska za uspon na vlast, koja mu ambicija više nije izlazila iz glave. Osvojio je Zagreb 2000. godine kupnjom dvojice HDZ-ovih vijećnika (Ranko Marinković i Miroslav Šutej), zbacio Tuđmanovu stranku s kormila i postao neprikosnoveni gazda. No, tada se sukobio i s HNS-om radi podjele čelnih mjesta u Gradskoj skupštini i Poglavarstvu i taj je sukob, po obrascu toplo-hladno, tinjao i godinama poslije.

„Neprijeporno je da je HNS dobro prošao na izborima u Zagrebu (treći po broju mandata – op. M.V.), no ja ne bih govorio ni o kakvim moralnim pobjednicima“, kazao je Bandić u svibnju 2000. u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji. „Što se tiče pobjednika u Zagrebu, to su stranke alternative i, skromno ću dodati, SDP koji je na njima ostvario najbolji rezltat od svih dosadašnjih izbora. U politici se broje mandati, a u kartama punti.“

„Već u prvim danima svog (gradonačelničkog – op. M.V.) mandata, pokazuje kakav će biti njegov način rada: 2000. šalje pismo SDP-ovcima s porukom ako nešto trebate, pomoć, posao, javite se“, objavio je Jutarnji list. „Milan će sve riješiti. Zadržava suradnike bivše gradonačelnice kao svoje savjetnike – u jednom trenutku ima ih 13! Šef ureda postaje mu također HDZ-ovac.“ Bandićeva tajna ljubav s HDZ-om nikad nije prestala.

Prema tvrdnji kolumnista Jutarnjeg lista Davora Butkovića, pokojni Ivica Račan je u prosincu 2000. godine, aludirajući na Bandića, žestoko napao klijentelizam u SDP-u. Račan nije baš volio „našeg Milana“, ali ga je trpio, jer je bio koristan stranci. „Među ostalim i zato“, kaže Butković, „što je Bandić dobar dio zagrebačkog HDZ-a bio preveo u SDP.“

„Ne volim gubiti ni gorjeti“!

„Sve dušobrižnike koji brinu o dobrim odnosima između mene i Račana moram podsjetiti da mi surađujemo već deset godina i vjerojatno ćemo i još deset“, kazao je Milan Bandić u svibnju 2000. novinaru Slobodne Dalmacije. „Preuzimanjem funkcije premijera, Račan privlači tenzije na sebe, a ja sam također meta nakon preuzimanja odgovornosti za Zagreb. Ništa neočekivano, preživjeli smo i puno gore dane. Što se tiče brzog izgaranja i uloge katalizatora, čovjek sam koji ne voli gubiti ni ‘gorjeti’.“

Snalažljiv i koristan stranci, održao se i kasnije. Unatoč silnim aferama i desecima zamračenih milijuna. Tek je šefu SDP-a Zoranu Milanoviću puknuo film kad se Bandić odupro njegovoj volji i najavio kandidaturu za predsjednika RH: najurio ga je iz stranke. Ali i dio članstva koji je otišao s njim. Od tada, Bandić je u stalnom sukobu s bivšim drugovima, ali i s HNS-om koji mu je, ovisno o trenutnom interesu, „pomagao“ vladati Zagrebom.

„Zagrebački HNS još od 2005. godine ukazuje na neprihvatljivost u radu gradonačelnika“, ističe ovih dana ministrica Anka Mrak-Taritaš, predsjednica GO HNS-a i članica Predsjedništva HNS-a. „Dok institucije rade svoj posao, mi trebamo voditi računa da je došlo doba velikog pospremanja i da Zagreb treba krenuti u novom smjeru.“

A institucije se za glavu hvataju. Afere prate „našeg Milana“ jedna za drugom i, naravno, nisu baš sve utužive, ali… Već je 1996. kapnula u medije ona kad se navodno fiktivno razveo da bi došao do stana u Preradovićevoj ulici (38,49 kvadrata), a 2000. je godine ugovorom Grada Zagreba i Croatia Busa Leona Sulića o zamjeni zemljišta izbijeno građanima iz džepa okruglih 3,8 milijuna kuna. Umjesto procijenjenih 4,5 milijuna za 1013 četvornih metara, Zagreb je uknjižio tek 700.000 kuna. Dobar posao, ha! Godinu kasnije, Bandić je izgradio vikendicu u Slavagori, u najljepšem zelenilu ponad Samobora, ali avaj – bez dozvole! Kad je pukla javna bruka, za tjedan dana svi papiri na broju, a nekretnina legalna.

No, pretragom ovih dana, otkriveno je bogato skladište skrivenih umjetničkih slika kojih nigdje nema u imovinskoj kartici, pa je “naš Milan” brzopotezno upisan u kružok ljubitelja likovne umjetnosti u kojem briljiraju njegovi prijatelji Ivo Sanader i Nadan Vidošević. Produhovljeni ljudi, vole umjetnost, pa milijune odbijali od usta!

Kobna 2002. godina: Bandić s nedopuštenim maliganima u krvi glumi u gluho doba noći Sebastiana Vettela i, budući da nije kadar ni čistiti cipele četverostrukom prvaku Formule 1, udara Range Roverom ZG 2211 MB u parkirani automobil. I panično bježi pred „organima“, ali ga savjestan mladi policajac ipak ulovi pod Sljemenom, navodno odbija slatkorječivost, mito i prijetnje te podnosi zapisnik pretpostavljenima. Ali, gle čuda, Bandić je pogodio da će mladić u odori čuvara prometnog reda ostati bez posla, iako još dan ranije nije ni sanjao kako će i sam biti (stranački) prisiljen na ostavku. Uto ga strefio moždani udar, ali se brzo oporavio i vratio u političku orbitu – jači nego ikad! Opet je gradonačelnik, osniva s Kikašom Holding i postavlja sebe za jedinog člana skupštine.

Godina 2004. u znaku je afere Zagrepčanka. Vrijedno zemljište je u igri. Mediji izvješćuju da je Grad još 2001. godine platio 15 milijuna kuna za parcelu na kojoj su bile čak 43 sudske zabilježbe, jer su se razne tvrtke željele naplatiti tom nekretninom zbog Zagrepčankina duga. Bandićeva najava preuređenja Cvjetnog trga također se već 2006. prelila u bombastičnu aferu, jer se podrazumijevala gradnja stambeno-poslovnog bloka s izlazima na Varšavsku i Gundulićevu ulicu, podzemne garaže i niza komercijalnih sadržaja u režiji privatnog investitora Tomislava Horvatinčića. Civilne udruge i tisuća građana danima su prosvjedovali zbog agresije kapitala na vrijedno urbnističko srce Donjega grada i protiv Milana Bandića koji je to dopustio. Otkrilo se da je njegov pritisak bio presudan u nasilnim izmjenama GUP-a, ne samo za taj dio Zagreba.

Zelena akcija i inicijativa Pravo na grad ujedinile su prosvjedima intelektualnu elitu i građane svih dobi, izvodile performanse s Trojanskim konjem i, napokon, vizionarski najavile Bandićev neslavan kraj. Donijeli su mu pod prozore Gradske uprave simbolične kartonske kofere sa svim higijenskim i drugim potrepštinama za duži boravak iza zatvorskih rešetaka. Gdje su sada ti koferi, trebali bi mu? Aktivisti građanske svijesti i savjesti već desetak godina ratuju s Bandićem, ukazujući upravo na sumnjive i štetne manipulacije nekretninama, nezakonito stjecanje koristi i trgovanje utjecajem, a on se i rukama i nogama upinje prikazati kao žrtva civilnog društva: „Žele me istjerati iz Zagreba“. Država je šutjela.

„Uoči lokalnih izbora 2009. godine smo imali kampanju koja se zvala Mutna, kojom smo ukazivali na više od dvije milijarde kuna muljaža Milana Bandića“, kazao je internetskom portalu H-Alteru Teodor Celakoski iz Prava na grad. „Međutim, sjetit ćete se da je sadašnji premijer tada izjavio da je Milan Bandić najbolji kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, i da je on jamac kvalitetne i poštene gradske vlasti.“ Zoran Milanović, pak, ovih dana kategorički ističe kako je Bandić oličenje najgore korupcije i klijentelizma. Istraga i, možebitno, sud reći će je li to istina. U svakom slučaju, Bandić nije Zagreb i Zagreb itekako može „delati“ bez „našeg Milana“.

Afera s kupnjom njegovih 125 četvornih metara penthousea u Bužanovoj ulici (na ulaznom portafonu oznake su za dva stana: M. Bandić i D. Bandić) buknula je 2006. godine. Otkud mu novac? „Problem je izazvala informacija kako se tu radi o dvostruko većem stanu, a sukladno tome i dvostruko skupljem“, objavila su 24sata. „Međutim, Bandić je tvrdio da drugi stan pripada njegovu bratu Dragi. Novinari su otkrili da je Drago Bandić skromni gastarbajter u Berlinu koji si ne može priuštiti tako skupu nekretninu.“ Godinu kasnije, Uskok se opet uzvrpoljio oko gradonačelnika zbog afere Krašograd, sumnjive razmjene atraktivnoga gradskog zemljišta na raskrižju Maksimirske ceste i Avenije Gojka Šuška za neatraktivnu parcelu u Sesvetskom Kraljevcu. Ta je parcela procijenjena na najviše 100 eura po četvornom metru, a preuzeta je po 270 eura.

Prijave pod prašinom

U međuvremenu je premlaćen direktor Zagrebačkih cesta Igor Rađenović, a šef Holdinga Slobodan Ljubičić Kikaš morao je podnijeti ostavku, jer je na internetu objavio anonimno pismo protiv Rađenovića. Mediji su špekulirali da je Rađenović uzeo na zub kriminal u Cestama, a Bandić da je, navodno, štitio batinaše. Bolji poznavatelji „našeg Milana“ i političkih prilika u Zagrebu smatraju ga „mačkom s devet života“: kako god padne ili ga gurnu u provaliju, dočeka se na noge i preživi. Ali i mačka jednom potroši deveti život! Je li se to sada dogodilo i „vječnom“ zagrebačkom gradonačelniku? Brižno je njegovao iluziju o sebi kao najuspješnijem gradonačelniku u Bijednoj Našoj, ali i u Zagrebu, koji se pod njim „razvijao i cvjetao“.

Navodno, u pravosudnim ladicama godinama kupi prašinu oko 250 ili čak 300 kaznenih prijava. I nikom ništa. Do sada, kad je uhićen i zadržan u istražnom pritvoru. „Poslove s gradom redom dobivaju njegovi kumovi i prijatelji“, pisao je Jutarnji list, „a on šeće okićen satovima koji vrijede i 10 tisuća eura te dijamantnim prstenom, živi u luksuznom penthouseu.“

Dva montažna WC-a na autobusnim okretištima u Dupcu i Dubravi, prozvana „zlatnim“, jer su ih Zagrepčani platili 1,55 milijuna umjesto najavljenih 100.000 kuna (što bi također bilo previše!), opet su aferom 2009. godine izbacila „našeg Milana“ u orbitu javne pozornosti. Izvođač radova je bila gradonačelniku omiljena privatna tvrtka Tigra. Ta 2009. godina sada je osobito u žiži i istrage: Bandić otvara privatni račun za skupljanje donacija u predizbornoj kampanji za predsjednika RH, gubi izbore, ali račun je aktivan sve do 2012. godine i na njemu se skupilo više od 30 milijuna kuna! Sud će reći je li i za koliko prevario državu.

Uskok se opet 2011. godine nešto (neučinkovito!) muvao po Gradskoj upravi zbog navodno namještenog natječaja za postavljenje 600 nadstrešnica na tramvajskim i autobusnim stajalištima po gradu, koji je posao preplaćen za 20 milijuna kuna; tvrtka Gamont Petra Gavrilovića navodno se okoristila za pet milijuna. I ta se afera sada našla kao jedna od točaka optužnice.

Već sljedeće, 2012. godine, Uskokovo se istražno povećalo pomiče na provjeru unosne gradnje fontana i pothodnika u Ulici Hrvatske bratske zajednice, na travnjaku ispred Nacionalne i sveučilišne knjižnice, između dvaju kolnika. Sumnja: nenamjenski potrošenih 25 milijuna kuna i natječajno pogodovanje privatnom izvođaču radova. Lani je izbila afera s prodajom Zagrebačkoj nadbiskupiji iznimno vrijednoga gradskog zemljišta u Strojarskoj ulici, za bagatelnih 737.000 kuna. Prethodno je izbrisan iz vlasništva aktivan nogometni klub s terenima na tom zemljištu. Čemu sport, gradimo crkve i pastoralne centre! „Naš Milan“ nikad nije krio da je praktični vjernik, a to nije smetalo ni komunistima kad su ga primali u SKH niti kasnije Račanovom SDP-u.

Foto: flickr

Na lokalnim je izborima u proljeće uvjerljivo potukao konkurenciju, osobito „novi HDZ“ i SDP, pritegnuo uzde grada i na čelo Holdinga vratio svog intimusa iz dana „ponosa i slave“ Slobodana Ljubičića Kikaša. I onda, iznebuha, pljus – afere dospjele na naplatu! Akcija „Agram“, policija i – uhićenje! Mnogi su u javnosti, istaknuti pojedinci i dio važnijih nevladinih udruga civilnog društva, odahnuli s olakšanjem: „No, konačno, godinama upozoravamo na Bandića i njegov način upravljanja zagrebačkim milijardama i nikom ništa!“ Smije se Zagrepčanima u brk, razbacuje se njihovim novcem kao da je njegov i još se time hvali: od potpore Željki Markić (120.000 kuna) i Zdravku Mamiću (deseci milijuna) do navodnog pogodovanja poduzetnicima i vrijednih donacija, čak u BiH. Valjda je sad i državnom odvjetniku pukao film: dosta nam je tog Bandića!

Dinko Cvitan je još kao ravnatelj Uskoka više puta upozoravao na to da su „lokalni šerifi znatno opasniji nego što to izgleda“ i da je „zavjet šutnje“ krupan problem u raščišćavanju korupcije u javnoj nabavi. „Dok netko ne progovori“, kazao je početkom godine, „ne možete rušiti piramidu, a piramidu nikada nećete srušiti ako ćete željeti izdvojiti vrh piramide. Nju jedino možete srušiti ako ćete iz temelja počinjati izvlačiti dijelove piramide dok se ona ne sruši i to je ono što se dogodilo u velikim predmetima koji su pred sudom.“ Sada to glavni državni odvjetnik demonstrira na piramidi kojoj je vrh – Milan Bandić.

Zbrinjavanje krupnog otpada u „kooperaciji“ Grada i tvrtke CE-ZA-R Petra Pripuza (a ne gradske Čistoće!?) preraslo je u aferu vrijednu 7,5 milijuna kuna, koja je sada Bandićev bumerang. „Još krajem prošle godine upozorili smo da postoji cijeli niz razloga da se može sumnjati u netransparentno djelovanje i Grada Zagreba ali i Ministarstva zaštite okoliša u smislu pogodovanja tvrtki CE-ZA-R“, kazala je predsjednica OraH-a i bivša ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy u zadnjoj HTV-ovoj emisiji „Otvoreno“. „U poslove s otpadom se uvlači mafija i tu Hrvatska nije izuzetak.“

U okolnostima kad je Bijedna Naša treća na listi nezaposlenosti u Uniji (iza Grčke i Španjolske), otkako je „naš Milan“ osvojio peti mandat i ustoličio prijatelja Kikaša na čelo Zagrebačkog holdinga, navodno je u tom mastodontu i Gradskoj upravi nezakonito zaposleno više od 2500 ljudi. Klijentelizam i nepotizam do neba! “Stručnjaka” s lažnim diplomama kao salate! Uhljeba uhljebovih uhljeba da ih ne možeš prebrojiti! Sada valja položiti račun za sva nezakonita uhljebljenja i izmišljanje novih unosnih radnih mjesta!

Nova afera, nekoliko dana prije Bandićeva uhićenja, skupa je i nakaradna betlehemska rasvjeta, svojevrsna zmija-bljeskalica na kolniku Mesničke ulice koju je, na užas i bijes žitelja srca Zagreba, „naš Milan“ platio iz džepa građana.

Politički prsti

Bandićevo ime povezuje svih 19 točaka opsežne Uskokove optužnice na teret (zasad) 19 uhićenih u akciji „Agram“. Najblaže rečeno, neobično je da se sve inkriminacije odnose na razdoblje nakon 2010. godine i Bandićevog razlaza s SDP-om zbog, formalno, kandidature za Pantovčak, a neformalno zbog štete koju je „osobit način“ upravljanja Zagrebom nanosio SDP-u. Je li Bandić do 2010. bio čist? Njegov odvjetnik Krsnik te dio desne oporbe uvjeravaju javnost kako je opet politika umiješala svoje prste u pravosuđe, jer je mnogima potencijalni „gradonačelnik Hrvatske“ postao preopasan. Trebalo ga je, dakle, politički „sterilizirati“ prije predsjedničkih i parlamentarnih izbora? Ne dopustiti mu da se razmaše novim koalicijama i trgovanjima, koje je “doktorirao” u teoriji i praksi, te opasno ustalasa političku močvaru sa samo dva alfa krokodila? Te će dvojbe zasad ostati bez odgovora.

Analitičkom oku nije promaklo da se „naš Milan“ dao u akciju za uspon na sami državni vrh kao „gradonačelnik Hrvatske“. Dogovara se s HNS-ovim reformistima Radimira Čačića, osječkim (kameleonskim?) gradonačelnikom Ivicom Vrkićem, okuplja oko sebe sve koji u Bijednoj Našoj nešto u nečemu znače… Agresivnim populizmom i političkim pragmatizmom lišenim bilo kakvih skrupula, ne libeći se balansirati na rubu zakona, vješto grabi naprijed ne bi li dotrčao do političke, a time i postolja svake druge opipljive moći. I baš sada su se „institucije“ odlučile „raditi svoj posao“.

Dosad su odradile uhićenje Milana Bandića i 18 nižih zagrebačkih šefova u Holdingu i Gradskoj upravi. Točnije: uhitile su zagrebačku vlast! Sedam ih je, nakon iskaza sucima istrage, pušteno iz pritvora i branit će se sa slobode. „Naš Milan“ i 11 osumnjičenih za koje je zatražen pritvor odvezeno je u Remetinec, a trojici među njima prihvaćena je jamčevina: Petru Pripuzu 7,5 milijuna kuna, a Miru Laci i Ivanu Markusu po 100.000 kuna. Čim to uplate, također će se braniti sa slobode. Država je zasad blokirala imovinu samo Milanu Bandiću.

„Ako nekog ovdje treba zatvoriti, onda zatvorite mene, a pustite sve ove ljude neka rade svoj posao“, navodno je Bandić rekao na istražnom ročištu. „Sve ovo je napravljeno kako bi se spriječio moj uspjeh na predsjedničkim i parlamentarnim izborima.“ Institucije, dakako, nastavljaju raditi svoj posao, a za mjesec dana će odlučiti hoće li „naš Milan“ pripremati obranu sa slobode ili će mu se iz „rutinskih“ istražnih razloga – produžiti pritvor. Zasad ga se tereti tek za oko 20 milijuna kuna navodne štete gradskom i državnom proračunu.