„Medo, za to se nismo borili“

Marijan Vogrinec
Autor 5.10.2017. u 22:11

Izdvajamo

  • „Medo, za to se nismo borili“, poručuju ovih dana ogorčeni ratni veterani ministru branitelja Tomi Medvedu, zajedno s civilnim društvom, političkom oporbom i ostalim građanima, nakon što je raspalio javnu sablazan Nacrtom prijedloga Zakona o hrvatskim braniteljima koji se upravo našao na prvom čitanju u Hrvatskom saboru. Na sva ionako velika braniteljska prava, koja uključuju i njihove šire obitelji, Medved kani dozidati od jedan do tri proračunskih postotaka veća te ih cementirati ustavnom armaturom kako ih ni jedna buduća vlada ne bi smjela smanjivati. Najslasniji komadi veteranske torte, kat više od sadašnje, dakako, rezervirani su za „najzaslužnije“, koji su i dosad stršali apanažama i materijalnim pri nadležnostima te povlasticama u širokom rasponu od školovanja djece i stipendija do zapošljavanja i stambenog zbrinjavanja. A službeno je registrirano već 505.694 branitelja. Zbog nepravdi u državi za kakvu se nisu borili i osjećaja prevarenosti u vlastitoj veteranskoj hijerarhiji, dosad ih se ubilo oko 4000. I nikom ništa.

Povezani članci

„Medo, za to se nismo borili“

Foto: lupiga

Ni po kojem kriteriju u RH ne smije biti građana prvog, drugog i trećeg reda. Onih koji prekopavaju kontejnere, čuče pred socijalnim samoposlugama i obijaju pragove pučkih kuhinja i onih koji inkasiraju nevjerojatan novac te ga troše u kladionicama i kafićima, busajući se „ratnim zaslugama“ u kockasta hrvatska prsa. Na toj je socijalnoj, radnoj i moralnoj osnovici dobrodošla lustracija. Ona partizansko-ustaška je čista glupost, smokvin list za političke, veteranske i vjerske javašluke koji brzopotezno pretvaraju Samostalnu, Neovisnu i Suverenu u palanački cirkus. Čuveni amarički vojskovođa George Smith Patton Junior anticipirao je lustracijski recept za sve tri rečene destruktivne kaste u Bijednoj Našoj – političare, branitelje i tzv. Crkvu u Hrvata: „Ako si krv prolijevao za ovu zemlju da bi to poslije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta, da je platimo i kupi prnje odavde! Idi tamo gdje se domovina može kupiti novcem!“

Marijan Vogrinec

Onaj redikulozni saborski zastupnik s liste za dijasporu Željko Glasnović, opsjednut „skojevkama dlakavih nogu“ na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, čak i  „urbanim rasizmom“ (sic) svog parlamentarnog kolege Branimira Bunjca iz Živog zida već je i bogu i ljudima izašao navrh glave neozbiljnom papagajštinom, koju ozbiljno shvaćaju valjda samo ekstremni politikanti tipa Zlatka Hasanbegovića, Brune Esih, Marka Skeje, Luke Podruga, Velimira Bujanca, Dražena Keleminca. Kristine Vidović-Krišto, Vlade Košića i takvih. „Lustracija! Lustracija! Lustracija!“ Pa do iznemoglosti – „lustracija…!“ – vrti na truba-gramofonu janjevački doseljenik iz Kanade Glasnović pokvarenu ploču iz doba ekstremističkog vinila. Za koje doba misli da traje vječno.

Sav je izvan sebe na gotovo svakoj sjednici „Visokog doma“ kad se javi za riječ, gdje mu porezni obveznici htjeli-ne htjeli nevjerojatno bogato plaćaju svaku nebulozu u bjesomučnom progonu jugokomunističkih, srbočetničkih, partizansko-udbaških i inih aveti, Tita-zločinca koji vodi pobjedničke divizije preko Romanije i Neretve na svijetlu stranu povijesti, u narodnu legendu… Mrski su mu proleterski srp i čekić jer su smrtno nagazio šiju Juri i Bobanu, ali i crvena zvijezda petokraka jer je u Madridu došla glave i jasenovačkom Maksu Mesaru. Glasnovićev – i jednako „nacionalno osviještenih“ mu istomišljenika – osobni je problem što im je srcu i umu milija ustaška od partizanske kape i genocidni rasizam tzv. NDH od Titove partizanije i na njoj izraslog svjetski respektabilnog 24-milijunskog jugoslavenskog socijalizma.

Ali krucijalan je državni krimen RH što nema niti će doskora imati muda za temeljitu ekonomsku i pravnu lustraciju o kojoj ovisi ne samo koliko će trajati RH, nego hoće li uopće opstati. Željko Glasnović i regimenta glasnovića po raznim društvenim nišama – od saborskih klupa, ministarstava, političkih stranaka, nekih od 1200 veteranskih udruga, katoličkih propovjedaonica i kloaka medija (pa i na HRT-u, gdje šikaniraju profesionalne, slobodnomisleće novinare poput Maje Sever, a forsiraju političko kameleonstvo, nesposobnost i petorazredne „hnipovce“), do dijela pro life udruga – jamačno nisu svjesni da je Endehazija sramotno propala 1945., da RH nije njezin prirodni sljednik, da je Maršal umro 1980. uz iskrenu sućut cijelog svijeta i da SFRJ i socijalizma nema već 27 godina.

Svi akteri tog režima na koje Željko Glasnović i glasnovići lustracijski škrguću zubima i prijete amputacijom iz društvenog života, iako ne spominju pošteno suđenje i pravo na obranu, što pak daju na sva zvona kad optužuju Tita i partizane zbog bleiburških žrtava, ili su odavno pod zemljom ili samo što nisu. U javnim i državnim službama ni u vlasti – više ih nema. Dakle? Povijest je o svemu tome odavno rekla svoje, donijela presude i ovdje i u svijetu, a krivotvoritelji povijesne istine koji su se dali na uzaludan posao prepravljanja okrvavljenih ratnih/ideoloških gubitnika u časne ljude, pobjednike ionako nemaju nikakve šanse. Povijest je istina/znanost, a ne ideološka metla. Druga je stvar, ako Glasnović i glasnovići misle na lustraciju obiteljskih uzdanica, potomaka i simpatizera onih što su nekad bili netko i nešto ili samo neki dio stroja bivše države.

Pavunina – mentalna lustracija

U tom slučaju, za tu vrst lustracije (ne)spremni moraju računati na gadan društveni sukob, pa i na građanski rat, a to je ozbiljan problem na koji međunarodna zajednica neće ostati skrštenih ruku. Recimo, u memoarima Vladimira Šeksa može se pročitati kako je autoritarni Franjo Tuđman zborio o HOS-ovom ustašovanju početkom 1990-ih, kako je na to gledao svijet i zašto je upozoravao RH da se tom vrstom nastranosti „Hrvati ne razlikuju od Srba“. Ta vrst hrvatske nastranosti u Domovinskom ratu bila je neprihvatljiva, ali dosad još nije ni približno lustrirana. Ekstremnoj desnici ne pada na pamet podržati bilo kakvu inicijativu s tim u vezi. Postoje stenogrami o tome kako je Tuđman tražio na sjednici VONS-a, ali i u nekim razgovorima sa suradnicima, da se sankcioniraju hrvatski ratni zločinci, jer je „neobično da uvijek ostane neki svjedok“. A to onda kompromitira cijelu Hrvatsku i potamnjuje joj sliku u svijetu.

A kad nema svjedoka, nikom ništa? Najveću „domoljubnu“ dreku u zemlji – po onoj pučkoj da „ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe“ – dižu upravo pojedinci koji se trzaju iza sna u noći, plašeći se svjedoka svog „časnog“ ratnog puta, pitanja o tome otkud im odjednom enormno bogatstvo, kako je moguće da su baš oni i nitko drugi od 550.000 registriranih branitelja „bogomdani“ za „doživotno“ biti na čelu veteranske udruge, na unosnoj poziciji u političkom/predstavničkom tijelu od Hrvatskog sabora naniže, dobivati od države unosne i redovito plaćene poslove, itsl. O toj vrsti lustracije ne govore ni Željko Glasnović, čiji je ratni put bio na situ i rešetu političko-vojnog mainstreama u RH, dok mu napokon nisu priznate materijalne, hijerarhijske u vojsci i ine veteranske apanaže što idu uz odgovarajući čin.

Ideološko-svjetonazorski samoživ fizičar navodno svjetskog glasa Davor Pavuna reći će ponovno uskrsloj na HRT-u novinarki Tončici Čeljuski da je za opstanak RH prije svega neophodna – mentalna lustracija. Ta ideja i nije bez vraga. Samo, ne radi se tu, kako ljutiti desni ekstremi jedino prikazuju, o kontaminirajućim ostacima komunističke ili socijalističke svijesti iz bivšeg režima, pa onda udri iz najtežih ideoloških haubica po SDP-u, drugim tzv. lijevim opcijama, građanskim udrugama i neistomišljenicima svih vrsti. Radi se o istom genetskom sklopu koji u Hrvata od stoljeća sedmog već na granici u Bregani ili Maclju klikne na zapadnoeuropsku, odnosno balkansku tipku i on se istog časa veže pojasom u automobilu, ostavi se mobitela i strogo poštuje brzinu ili, na prvom domovinskom milimetru, čini sve suprotno.

Da nije tog mentaliteta, a ne ideologije, vjere, kulture, obrazovanja, nacije i tako tih sitnica koje u bitnom ne determiniraju činjenicu da Hrvatska u 27 godina neovisnosti, suverenosti i samostalnosti nije postigla ni 10 posto napretka u sociološkom smislu i razvitka u ekonomskom koliko je u isto toliko godina postigla kao SR Hrvatska u SFR Jugoslaviji, Bijedna Naša ne bi danas bila tek promil iznad Bugarske na začelju EU-a. Da nije tog mentaliteta, ni goropadni militant iz triju vojski (kanadske, francuske Legije stranaca i HVO/HV-a) Željko Glasnović ne bi uopće imao prigodu hvatati aveti odavno nepostojećeg režima ni bezobrazno vrijeđati svoje neistomišljenike etiketama koje pas s maslom ne bi progutao. Kao ono o studenticama – „skojevkama dlakavih nogu“, ili doktoru znanosti – „urbanom rasistu“. A taj Glasnović nije Bunjcu do gležnja naobrazbom niti kulturnim ponašanjem studenticama na prosvjedu pred FF-om protiv bivšeg dekana Vlatka Previšića i rektora zagrebačkog Sveučilišta Damira Borasa.

Da je moguća u RH mentalna lustracija, obuhvatila bi ponajprije ideološke retarde među trima ključnim remetilačkim skupinama samozvanih domoljuba koji su si uzeli copyright na RH – hrvatstvo, „domoljublje“ i vjeru – što bi bio prvi učinkovit korak za pravnu i ekonomsku lustraciju. Time i otvaranje vrata poziciji RH na unutarnjem i vanjskom planu, za koju ima važne pretpostavke svim svojim ljudskim, prirodnim i geostrateškim resursima. No, dok je „domoljuba“ koji su bogato unovčili svoju etničku mržnju, ideološko jednoumlje i vjerski egzorcizam – nema šanse. Bit će potrebno još nekoliko naraštaja za pročistiti mulj koji su „nacionalno osviješteni“ naplavili u jedva četvrt stoljeća kockastog prenemaganja, kojim permanentno plaše normalan svijet.

To lustracijski gromoglasno proganjanje aveti prošlosti, koje je i „dobrom pastiru“ iz Sisačke biskupije Vladi Košiću važnije od Novog zavjeta i prisege na vjernost Onom što ga uporno propušta ukoriti, mnogi pri zdravoj pameti tumače kao smokvin list za nepripadno bogaćenje, nezaslužene masne apanaže iz džepa poreznih obveznika, neodgovaranje za ratne i kriminalno-pretvorbene zločine i štošta tome slično. Željko Glasnović je nedavno, ucjenom premijera Plenkovića za nedostajući zastupnički glas u traljavakoj saborskoj većini izbio iz državnog proračuna više od 200 milijuna kuna za mirovine/invalidnine bivšim pripadnicima HVO-a te članovima njihovih obitelji. Vrli pak ministar branitelja Tomo Medved, bivši aktivan 555-dnevni šatoraš Đure 25.000 Glogoškog i Josipa Zrće Klemma, od prvog se dana mandata u nekadašnjem Industrogradnjinom tornju na Savskoj 66 u Zagrebu svim svojim kapacitetima i političkim vezama u Središnjici HDZ-a bacio na to da RH – bez imalo obzira/osjećaja/svijesti o krajnjoj bijedi u državi i nezadovoljstvu žitelja – zakonski udovolji megalomanskim, neutemeljenim zahtjevima o braniteljskom kruhu nad pogačom. Nije dovoljno da su braniteljska prava, mirovine i invalidnine, itd. višestruko veća i sigurnija od istovrsnih civilnih, za neusporedivo duži radni staž, radni i društveni doprinos svojoj zemlji, pa i ukupan logistički u ratu.

Branitelji_2_Cropix_GoranMehkek
Foto: Cropix/Goran Mehkek

Svaka čast onima što su časno ratovali za svoj dom i zemlju i nisu se uprljali ni pljačkom tuđe stečevine niti ubojstvima, no ti ratnici u civiliziranom, demokratskom društvu – kakvo Bijedna Naša još dugo neće biti – moraju biti ravnopravni sa svim ostalim sugrađanima, imati prava i dužnosti kao svi ostali, nikako povlašten položaj. Oni koji su nečasno/neljudski  ratovali, protivno svim međunarodnim normama, koji su okrvavili ruke krvlju nedužnih, imaju bespogovorno i bez olakotnih okajavati grijeh na dugogodišnjoj robiji. Međutim, i ti što su časno ratovali i istinski su zaslužni za pobjedu u Domovinskom ratu ne bi bili u stanju ratovati, uza sve životne i ine rizike,  bez stotina tisuća i milijuna civila koji su odbijali od svojih i usta vlastite djece ne bi li kupovali onima na bojišnici oružje, streljivo, odore, hranu i piće, higijenske artikle, pa i cigarete i alkohol. Bez takve pozadine, danas ne bi bilo RH.

Javna sablazan: kruh nad pogačom?

Javna je tajna da ta velika većina istinskih brantelja, koji su dragovoljno i s idealima išli u Domovinski rat, a ne mobilizacijskom silom i iz nečasnih pobuda, mrko gleda na Hrvatsku kakvu su zatekli nakon što su odložili oružje i skinuli maskirne odore. Kasta pokvarenjaka, enormno obogaćenih ratnom pljačkom i profiterstvom, pretvorbenim kriminalom i političkim uhljebništvom, ideološki umrežena, nastavila je istu nečasnu rabotu iz rata i Bijedna je Naša permanentno klizila naniže. Ekonomski, društveno i moralno. Istinski domoljubi, ali i svi ostali pošteni građani, osjetili su se prevarenima i s vremenom su se samo produbljivali beznađe i apatija.

„Medo, za to se nismo borili“, poručuju ovih dana ogorčeni ratni veterani ministru branitelja Tomi Medvedu, zajedno s civilnim društvom, političkom oporbom i ostalim građanima, nakon što je raspalio javnu sablazan Nacrtom prijedloga Zakona o hrvatskim braniteljima koji se upravo našao na prvom čitanju u Hrvatskom saboru. Na sva ionako velika braniteljska prava, koja uključuju i njihove šire obitelji, Medved kani dozidati od jedan do tri proračunskih postotaka veća te ih cementirati ustavnom armaturom kako ih ni jedna buduća vlada ne bi smjela smanjivati. Najslasniji komadi veteranske torte, kat više od sadašnje, dakako, rezervirani su za „najzaslužnije“, koji su i dosad stršali apanažama i materijalnim pri nadležnostima te povlasticama u širokom rasponu od školovanja djece i stipendija do zapošljavanja i stambenog zbrinjavanja. A službeno je registrirano već 505.694 branitelja. Zbog nepravdi u državi za kakvu se nisu borili i osjećaja prevarenosti u vlastitoj veteranskoj hijerarhiji, dosad ih se ubilo oko 4000. I nikom ništa.

Mainstream mediji – s iznimkom javne a zapravo državne kuće HRT-a i veteranskih udruga stožeraško-šatoraške provenijencije te Kataličke crkve, tradicionalno kad je HDZ posrijedi – dočekali su na nož toliku asocijalnu raskalašenost ministra Medveda i uske skupine nezasitnih oko predsjednika Udruge 100-postotnih ratnik vojnih invalida prve kategorije Đure 25.000 Glogoškog. Taj je lik u invalidskim kolicima, surogat HDZ-ove maskote Mirka Čondića za Sanaderovog veteranskog cirkusa na splitskoj Rivi kad se potporom (kasnije) osuđenom ratnom zločincu Mirku Norcu (predratni konobar, pa ratni general i ubojica s gospićkog ratišta), alfa mužjak i svih operativaca „braniteljskih“ derneka po Bijednoj Našoj i novih, megalomanskih rješenja u zakonu. Čovjek mirno spava s mjesečnih više od 20,000 kuna za svoje tjelesno oštećenje u Domovinskom ratu plus 3800 kuna, zdravstveno i mirovinsko supruzi Tatjani za njegu muža koji samostalno upravlja ne samo invalidskim kolicima nego i – automobilom.

Jutarnji list je koncem rujna objavio analizu predloženih braniteljskih paragrafa pod naslovom („POVEĆAVA SE BROJ I PRAVA HRVATSKIH BRANITELJA. Uvodi se nova kategorija, povećavaju se mirovine, više od pola milijuna ljudi dobiva razne povlastice“), koji je izazvao eksploziju komentara ogorčenih čitatelja. „Otkud dodatnih oko pet milijardi kuna, ako država nema za plaće učitelja, zdravstveni dug prevršio je osam milijardi kuna, socijalne potrebe nisu bile nikad veće a manje novca na toj stavci, itd., itsl.“ – kontrira politička oporba neuvjerljivom Medvedu, ministru kojem je rijetko tko u vladi ravan po ispraznom „domoljubnom“ fraziranju. I bivši su partijski sekretari u bivšoj državi, od kojih su neki danas u HDZ-u, bili sadržajniji i konkretniji.

Razumljivo je to da se HDZ mora odužiti stožeraško-šatoraškoj družini Đure 25.000 Glogoškog i Josipa Zrće Klemma – kojem se posredstvom svog vrlog Ličanina Darka Milinovića upravo odužio 20-godišnjom koncesijom na novaljskom divljalištu Zrću – pa i novim paragrafima koji će nabildati braniteljska prava do prsnuća džepova već izdišućih poreznih obveznika, ali nije razumljivo da se premijer Plenković usudi tako neodgovorno kockati s daljnjim drastičnim produbljivanjem društvenih razdora. Puša veteranske militante dijeliti građane na one prvog i drugog reda, što Bijednu Našu najkraćim putem vodi u propast. U redu je osigurati dostojan tretman braniteljima, ali nikako od njih stvarati kastu najpovlaštenijih u državi. Uz političare i Crkvu.

To nije u redu ma koliko se mahalo floskulama o „zaslugama za slobodu koju danas uživamo“. U toj slobodi se ne da pristojno živjeti, nezadovoljstvo poprima epidemijske razmjere, pa se cijele obitelji mladih i iseljavaju iz zemlje. Nitko ne spominje notornu činjenicu da je obrana domovine, u slučaju ratne ugroze, obveza i dužnost svakog građanina, a ne dobra volja koju treba doživotno futrati najvećim javnim počastima i enormnim svotama novca iz džepova poreznih obveznika. Lako je tuđim k….m, kaže ona pučka – gloginje mlatiti. Pa i Medvedu, Glogoškom i Plenkoviću tuđim novcem kupovati biračku vjernost. Sramota, a ne ozbiljan politički posao, odgovornost prema svim građanima ove zemlje.

„Goran Beus Richembergh, GLAS, izračunao je da bi provođenje zakona moglo koštati 5,5 milijardi kuna do 2015. godine“, izvijestio je Jutarnji list. „Ministar branitelja Tomo Medved iznio je tek dio troškova; u ovogodišnjem proračunu rezervirano je 174 milijuna i 667.000 kuna, a sljedeće godine trebalo bi osigurati dodatnih 219 milijuna, te još 64 milijuna kuna iz budžeta Ministarstva rada i mirovinskog sustava, a 2019. godine dodatnih 245 milijuna kuna za mirovinska prava. Tome treba dodati troškove novih korisnika prava opskrbnine, tzv. naknade za nezaposlene. Prema podacima Ministarstva rada, 82.889 branitelja nije zaposleno i ne prima mirovinu; 2013. bilo je oko 6000 korisnika opskrbnine, a taj broj 2018. godine narastao bi na gotovo osam tisuća. Zakon značajno širi krug osoba kojima se osiguravaju različite vrste povlastica u odnosu na sadašnji Zakon, a povećavaju se i postojeća prava branitelja, ratnih vojnih invalida i članova njihove uže i šire obitelji.

Domovinsko-ratni Alzheimer

Pravo branitelja i ratnih vojnih invalida priznalo bi se i vojnicima HVO-a i pripadnicima Narodne zaštite, te novoj kategoriji – ‘sudionicima Domovinskog rata’. U tu kategoriju ulaze ratni izvjestitelji, medicinsko osoblje, vatrogasci, pomorci, članovi posada brodova trgovačke mornarice, te članovi Civilne zaštite koji su ‘doprinijeli obrani suvereniteta’. Predviđa se i povećanje najniže mirovine: 45 posto osnovice prosječne neto plaće iz 2016. godine, a ne kao dosad prema prosječnoj plaći u godini koja prethodi odlasku u mirovinu. Proširena su i prava na obiteljsku mirovinu te opskrbnine za bračne ili izvanbračne partnere te djecu umrlih branitelja i ratnih vojnih invalida pod povoljnijim uvjetima i ne samo na članove uže obitelji nego i šire obitelji prema Zakonu o nasljeđivanju, obavezan sistematski pregled svake tri godine – u 2018. godini trebalo bi naći 20 milijuna kuna za 26.030 korisnika, te snižavanje dobne granice za odlazak u starosnu mirovinu, ovisno o duljini ratnog staža.

Novost je ponovno otvaranje rokova u kojima će se onima koji to nisu učinili do 2009. omogućiti da steknu status branitelja.“ Nevjerojatno. Što kažu katolički biskupi tzv. Crkve u Hrvata: „Domovinski rat još nije završio“, pa što i hiperprodukcija branitelja, logoraša srpskih logora, invalida, silovanih, stradalnika svih vrsti, vojnih činova, svih (ne)mogućih povlastica i inog provijanta nemoralnih parazita ne bi bila nastavljena. Do besvijesti. A jest čudno zdravom umu: ako se netko nije sjetio i do 2009. (što je također predugačak rok, izvan svake pameti) dokazao braniteljski status, PTSP i tako to, te se opskrbio pripadajućim apanažama, po Medved-Glogoškoga rješenju to bi mogao učiniti i dan prije smrti tamo negdje 2055. ili koju godinu kasnije.

Ta lijekovi za koje hrvatsko zdravstvo već sada duguje veledrogerijama više od tri milijarde kuna – čine čuda glede i u svezi dugovječnosti. Među njima je jamačno i onih koji definitivno liječe Alzheimera, pa je moguće da se netko tko se 14 godina nakon Domovinskog rata – „borio se za pravu stvar“ u BiH ili RH, u HVO-u, HOS-u ili HV-u – nije sjetio da je bio hrvatski branitelj na prvoj crti bojišnice, sada i idućih iks godina živo sjeti svog ratnog puta. I dovede dvojicu svjedoka indulgencijske težine, a zakon je – zakon, jelte. Ako su mogli ustaše, domobrani i četnici onomad u partizane, što ne bi „branitelji“ s izliječenim Alzheimerom u Registar hrvatskih branitelja? Tim više, jer će ga Medved, obećao je, uskoro proglasiti tajnim, pa…

Produženi rokovi vrijedit će i za stjecanje statusa ratnog vojnog invalida, što je također paradoks. Jer, ako netko nije bio ranjen 1991.-1995. ili jest ostao bez nekog dijela tijela, a to nije znao, eto prilike… Ako se naknadno toga sjeti. S PTSP-om je posebna priča zbog koje je sin vukovarske legende Siniše Glavaševića, Bojan, skoro ostao bez glave pred gnjevnim šatorašima na Savskoj 66 budući da se javno čudio kako je moguće RH ima navodno 35.000 oboljelih od PTSP-a, a srpska strana ni jednog. Barem koliko se zna. A i njihove su vojnike zarobljavali, mučili i ubijali u logorima HV-a i HVO-a, komadale ih hrvatske grante i sakatile mine… I što sada?

Materijalno i povlastičarski nezaustavljivi oko Tome Medveda – da ti pamet stane od nevjerice! – traže također da država plaća odvjetničke troškove tzv. braniteljima koji su u Domovinskom ratu počinili ratne zločine, pa ih se privelo pravdi. Država to su svi pošteni njezini građani, a oni sigurno nisu prisiljavali bolesne idiote da u njihovo ime ubijaju nedužne, pljačkaju, siluju, pale tuđe kuće, psihički i fizički sakate zarobljenike, progone ljude iz vlastite domovine i čine zvjerstva kakva jedva može pojmiti ljudski razum. I sad bi oni svojim novcem u državnom proračunu trebali braniti te idiote od sankcija koje su zaslužili? Neka im svojim osobnim novcem Tomo Medved, Vlado Košić, intimus „božjeg čovjeka“ (sic) Darija Kordića (25 godina haaške robije za ratna zvjerstva nad Bošnjacima u BiH!), Đuro 25.000 Glogoški i takvi plate obranu.

Građani RH im ne žele plaćati ni psihijatrijsko liječenje, kamoli obranu neobranjivog. I zašto u prijedlogu zakona ne piše da će zločinci kojima su dokazana zvjerstva ili pak zapovjedna odgovornost vratiti poreznim obveznicima novac s kamatama? Nije vrag da inicijatori te kriminalne odredbe anticipiraju neke vlastite pozive na odgovornost, pa je dobro osigurati se unaprijed. Kaže ona pučka: „Ne laje pas zbog sela, nego zbog sebe“. Saborski zastupnik Živog zida Branimir Bunjac ironično komentira sulude ideje Medvedove družine: „Braniteljima treba dati sva prava, ali samo onima koji to zaslužuju. Velik broj navodnih branitelja nikad nije vidio ni bojište niti neprijteljskog vojnika. Kako je moguće da je branitelj onaj tko je do 30. lipnja ’96. bio u HV-u, a rat je trajao do studenoga 1995.? Koji se to rat vodio u lipnju ’96.?“

get_img

Foto: tjedno.hr

Izvjesni Darko Osko zapisat će u FB komentaru: „Ne, Medo, za ovo se nisam borio. Hvala, podguzna muha nisam. Tko nema ponosa i srama nek’ se nakači na državnu sisu, ako još ima mjesta“, a Slaven Zadravec: „Počet će se govoriti: ‘Ne dao bog kuge, potresa i branitelja’“. Replicira Ivan Vugrinec sa Sveučilišta u Zagrebu: „Nema više mjesta na državnoj sisi, sve redom HDZ-ovci zauzeli“. Zadravcu uzvraća Ivan Puik: „Haha, najjednostavnije bi bilo da odmah obave popis od 4,200.000 branitelja. Pa kad uzmu još ove koje navode, bit će ih oko 600.000. Majke ti božje, pa gdje su se toliki borili, ispod ‘Jorgan’ planine?“ Vinko Vincek: „Malo nas je takvih. I ja sam dragovoljac Domovinskog rata, ali nisam se borio za privilegije. Srećom, radim u inozemstvu. Pošto neću plaćati nečije privilegije, poručujem mladima: bježite, za ove ćete raditi šest sati, a za sebe dva sata dnevno. Gori su od partizana ’45-te“.

Lustracija nemorala i povlastica

Vox populi možda najbolje sažimlje Marko Mažuranić, također sa Sveučilišta u Zagrebu: „Tko će to platiti. Uskoro u sendvičima u školama više ne bude ni salame, nego dva lista zelene salate. Hehe. Moji građani. Birali ste, sada uživajte. Cipelari Plenki sirotinju. Postajemo kao Egipat u doba faraona. HDZ elita i svi plaćenici s povlasticama koji na izborima glasaju za domoljube i marva koja stenje i sve plaća. Ja sam na vrijeme postao član HDZ-a, pa uživam u blagostanju“. Renata Jakšić: „Dva lista zelene salate su čisto rasipanje. Jedan je sasvim dovoljan“.

Branko Brown: „Bježimo iz ove ‘domovine’ – za jebenih 2500 kn treba raditi 40 godina, a ovi nasrali i široj obitelji mirovinu. Što su ljudi u ovoj zemlji koji su imali radnu obvezu, slučajno su ženskog roda pa im nisu slali pozive i nisu se imale razloga skrivati ili tražiti potvrde da su anemične (a jesu nakon ciklusa koje muškarci nemaju) – što su ti domoljubi? Nemaju prava ni na što osim da hrane ovu gamad koja i nakon 25 godina sebe naziva branitelj – valjda od nas ostalih se brane, što smo miiii?“ Javnost je ogorčena, pa i onih 250.000 – koliko ih je osobno izbrojao „vrhovnik“ (sic) Franjo Tuđman, da su se uistinu borili za RH – nepravedno trpi animozitete. Ne vlastitom krivnjom, dakako.

Ali, da se tiha braniteljska većina oglasi time kako Tomo Medved i kojekakvi košići, glogoškići i slični debelo potkoženi, s faličnim, izmišljenim i izbjegnutim ratnim putem, nemaju pravo govoriti u njihovo ime, veteranska bi lustracija ubrzo bila izvedena na čistac. Istinskim braniteljima i njihovim obiteljima država mora osigurati jednaku, ne povlaštenu i sve povlašteniju poziciju u društvu, zdravstvenu skrb, radno mjesto, mirovine i invalidnine kao i svim ostalim građanima. Ništa više i ništa manje. Ni po kojem kriteriju u RH ne smije biti građana prvog, drugog i trećeg reda. Onih koji prekopavaju kontejnere, čuče pred socijalnim samoposlugama i obijaju pragove pučkih kuhinja i onih koji inkasiraju nevjerojatan novac te ga troše u kladionicama i kafićima, busajući se „ratnim zaslugama“ u kockasta hrvatska prsa.

Na toj je socijalnoj, radnoj i moralnoj osnovici dobrodošla lustracija. Ona partizansko-ustaška je čista glupost, smokvin list za političke, veteranske i vjerske javašluke koji brzopotezno pretvaraju Samostalnu, Neovisnu i Suverenu u palanački cirkus. Čuveni amarički vojskovođa George Smith Patton Junior anticipirao je lustracijski recept za sve tri rečene destruktivne kaste u Bijednoj Našoj – političare, branitelje i tzv. Crkvu u Hrvata: „Ako si krv prolijevao za ovu zemlju da bi to poslije do smrti naplaćivao, reci koliko ta ljubav košta, da je platimo i kupi prnje odavde! Idi tamo gdje se domovina može kupiti novcem!“

Marijan Vogrinec
Autor 5.10.2017. u 22:11

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija