Može im biti

Izdvajamo

• Kad se sve to zbroji „oblikovatelji desne misli u Hrvata“ - što su desnije - to su manje bili odabir glasača.

Povezani članci

• Poljudska močvara
• Zašto jednostavno, kad može komplicirano?
• Skokom bez aplauza obilježena godišnjica rušenja Starog mosta
• Palanka, palamar, panika
• Boris Pavelić: Crkva je odlučila : Poglavnik može, don Grubišić ne može
• BiH izborno ogledalo

Foto: Darko Tomaš / CROPIX

Ako je Hasanbegović nekakav pretendent na titulu najvećeg mislioca desnice dobio podršku samo 9 000 glasača, a saborski mitraljezac Glasnović niti 5 000 – o čemu dalje raspravljati kad biračko tijelo ima preko 4 milijuna mogućih glasova.

Hrvatska desnica navodno je „ojačala“ do granice da postaje, kao, treća po snazi uvjeravaju nas njihovi lideri i slave „veliku pobjedu“.

Ok, sve je to lijepo i krasno iz njihove perspektive. Euforične. Subjektivne.

Činjenično stanje „viđenijih predvodnika desnih“  je sljedeće:

Božo Petrov kao najblaži desničar u Metkoviću nije bio čak niti prvi izbor svojih sumještana s osvojenih 17 000.

Marijana Petir kao umjerena desničarka dobila je malo više od 40 000 glasova.

Ruža Tomašić kao najbolja desničarka osvojila je najveći broj glasova – za malo 70 000, većinu u Zagrebu – ali ona će biti u europskom parlamentu – izvan Hrvatske.

Ladislav Ilčić kao vrlo glasan i „strašno važan“ lik desnice dobio je glasove od 1 700 ljudi.

Hrvoje Zekanović zvani „genije“ dobio je „za malo“ glasove od  4 000 ljudi.

Čak ni u mjestima gdje žive  ti likovi nisu prvi izbor.

Bruna Esih kao manekenka desnice dobila je duplo više od Hasanbegovića, a Hasanbegović duplo više od Željka Glasnovića, a Bruna Esih je pobrstila glasove  18 000 ljudi.

Karlo Starčević, čelnik HSP-a, tek 1462 glasa. Čak ni u Gospiću, gdje je gradonačelnik, nisu svi glasali za njega.

Kad se sve to zbroji „oblikovatelji desne misli u Hrvata“ – što su desnije – to su manje bili odabir glasača.

Ako je Hasanbegović nekakav pretendent na titulu najvećeg mislioca desnice dobio podršku samo 9 000 glasača, a saborski mitraljezac Glasnović niti 5 000 – o čemu dalje raspravljati kad biračko tijelo ima preko 4 milijuna mogućih glasova.

Više ima navijača nogometnog kluba Rudeš u Zagrebu koji bi  – da postoje nekakvi izbori – zaokružili Rudeš nego navijača „ljute desnice u Hrvata“ koji zaokružuju imena najglasnijih i najviđenijih lidera „pobjedničke desnice“ u Hrvatskoj.

Italija, Francuska, Madžarska, Poljska kao velike zemlje imaju desnicu jer imaju nekakve popularne ljude na desnici. Hrvatska ima samo „novinarsku desnicu“.

Naši desničari više su kao neke zalutale biljke u velikoj prašumi političke misli.

Ali da su glasni – glasni su, a da im može biti – može im biti. U medijima. Samo to.