Nacionalna kapitulacija „Države Karamarko“

Marijan Vogrinec
Autor 13.6.2016. u 09:52

Izdvajamo

  • Desnica će sve učiniti u sinergiji s Crkvom da se „po svaku cijenu“ održi na vlasti. Ako još neko vrijeme bude uspijevala u tome, RH će ostati talac upravljačke impotencije. Neće valjda biti, primjerice, da je pedesetak tisuća onih prokurikularnih prosvjednika nekidan, samo u Zagrebu, sve do jednog anti-Hrvat, nevjernik, boljševik, petokolonaš i udbaš koji „ne voli Hrvatsku“. Jasno da ne, to su razumni ljudi, sve ih je više, koji vide kako desnica ne zna demokratski vladati. I više je ne žele trpjeti.

Povezani članci

Nacionalna kapitulacija „Države Karamarko“

Dvije trećine građana RH želi nove izbore, SDP-u daju rejtinšku prednost pred HDZ-om, a Karamarko je četvrtu godinu najnegativniji političar u zemlji. Premijer Orešković, očito na mig s Kaptola i iz međunarodnih krugova otkud je doveden  kao „domoljubni stručnjak“ visoke kategorije i neviđenog potencijala, napokon se prizvao svijesti: „Karamarko je remetilački faktor u vladi, veliki uteg ovoj vlasti, pa je u nacionalnom interesu da odstupi“. Politička desnica i Katolička crkva iz sjene, glavni krivci za ovakav debakl državne vlasti i neutemeljenu Karamarkovu lidersku opsesiju, sada žele popraviti štetu žrtvovanjem svoje političke uzdanice

Marijan Vogrinec

Da nije na „ćirilici“ i da profesionalni „hrvatski domoljubi“ znaju nešto o vremenu do preokretne 1990. kada su Hrvati bezbožnički tamanili život u miru, sigurnosti, slušali Bijelo dugme s necenzuriranom „ravnom Jugoslavijom“, bili bez stresova zbog praznog tanjura, neplaćenih režija, ovrha i nezaposlenosti, zapjevali bi sada Mesićevom „hodajućem mrtvacu“ i društvu iz aktualne političke birtije davnašnji bratstvojedinstvujušći hit o – rastanku. Ima starijih koji se još sjećaju: „Oj, drugovi, je l’ vam žao (2x)/ rastanak se primakao (2x)/ rastanak nam nije mio (2x)/ drugarski je život bio (2x)/ bratsku ljubav sprovodili (2x)/ svi zajedno sretni bili“. Starokomponirana pučka klasika dušu je ilustrativnu dala za trenutak u kojem RH i međunarodna ne baš jako iznenađena javnost nazoče tragikomičnom razlazu i u državnoj vlasti i u HDZ-u, najvećoj stranci, koju su Katolička crkva i udružena civilna desnica instalirali kao kičmu aktualne državne vlasti.

Sav je usud u jednostavnoj činjenici da politički i demokratski maloljetna zemlja, pomiješanih interesa, nejasnih vizija i teško zavađenih građana grca u talačkoj krizi „domoljuba“ koji si je umislio da je hrvatski Luj XIV., Kralj Sunce, Veliki, Bogomdani: „Država, to sam Ja, Tomislav Karamarko!“ L’Etat, c’est moi. I tako se ponaša, eto, već četiri godine: huška, zavađa, manipulira, arbitrira, komada i mrcvari RH. Otići će s političkog trona „omiljen“ u javnosti baš kao i Bogomdani, čiju su smrt Francuzi proslavili općim narodnim veseljem  Otkako je preuzeo vlast u HDZ-u i, bez prava na samoobranu, najurio iz stranke Jadranku Kosor, a Vladimiru Šeksu marginalizacijom i „pakračkim dekretom“ s Pantovčaka bolno stao na kurje oko, zajahao je divljeg pastuha političko-ideološko-svjetonazorske isključivosti te militantno pošao pokoriti državu „domoljubnom“ strategijom ekstremne desnice. Ta je neprihvatljiva politika većini građana i demokratskom svijetu morala skrahirati. Bilo je samo pitanje vremena.

Sada, otkako su premijer Tihomir Orešković i potpredsjednik Božo Petrov glatko odbili Karamarkov prijedlog da sva trojica odu iz vlade, jer se „ne osjećaju krivim“ i ne žele odstupom priznati istinitost HDZ-ovih spinova za spašavanje političkog habitusa, položaja i ljudskog obraza vojnika Tomice, dobro uhljebljenu je desnicu u strukturama vlasti obuzela opća panika. Ma što panika, histerija. Kako ostati na vlasti koja ni nakon pola godine još nije konzumirana, a već se raspala. I država se našla u gadnom škripcu. Nisu još popunjena ni sva mjesta u ministarstvima, državnim poduzećima, agencijama, zavodima… U općoj kakofoniji pojedinačnih i sektaških interesa i sam HDZ puca po svim šavovima. Opći raspad sustava.

To be or not to be

Dosad neviđeni lakrdijaški badminton međusobnim svađama, inatima, zahtjevima za ostavkama, opozivima, odstupima, aferama… S jedne strane Karamarko s buljukom bolje pozicioniranih stranačkih kameleona i uhljeba iz HSP-a AS, a s druge premijer Tihomir Orešković, potpredsjednik Božo Petrov s 12 mostovaca te veći dio lijevo-liberalne oporbe i „običnih“ građana. Pitanje je svih pitanja: tzv. preslagivanje vlade i saborske većine – u „nacionalnom interesu“ (sic) i „radi dobrobiti RH“ (sic) – pod kodnim nazivom „spašavanje vojnika Tomice“ ili ipak izvanredni parlamentarni izbori? Prvo je čista SF opcija koju osobno diktira Karamarko, ne obazirući se na kolateralne žrtve i posljedice u stranci i državi, a drugo izričit zahtjev više od 75 posto građana, cijele oporbe, pa i dijela HDZ-ove tzv. Domoljubne koalicije. No, desnica se pravi grbavom, jer joj novi izbori znače povratak na političku marginu, gdje joj je tako jalovoj zapravo i prirodno stanište.

To be or not to be za Karamarka i uhljebe oko njega. Jer, pojave li se pred biračima nakon šest kardinalno profućkanih mjeseci otkako su kao „domoljubni stručnjaci preuzeli odgovornost“ za reforme i životni standard građana – ima da ih nema. Osramotili su se do neba. Koji će birač zdrave pameti, ako nije iz trenutno vladajuće interesne kaste, odnosno nije prošlih mjeseci inkasirao na bankovnom računu najmanje po desetak tisuća kuna državne apanaže („domoljublje“ = novac = osobni interes), opat lakoumno dopustiti da njegovoj obitelji i RH kroje sudbinu likovi poput Tomislava Karamarka, Predraga Šustara, Mire Kovača, Nade Šikić, Darija Nakića, Zlatka Hasanbegovića, Olega Butkovića, Ivana Šukera, Darka Milinovića, Bernardice Juretić, Ladislava Ilčića, Ivana Tepeša, Pere Ćorića, Tome Medveda, Darka Horvata, Ante Nazora, sive eminencije Željke Markić i njezinih militantnih pozadinaca, HDZ-ovih šatoraša/stožeraša, islužene političke gerijatrije iz kojekakvih „sudišta“, sakristija…

Ili medijska „krema“ novinarskih trećepozivaca iz HNiP-a, pučistički raspoređenih na upravljačka mjesta javne kuće HRT-a? Ili HDZ-ov proustaški agitprop koji na lokalnoj Z1 televiziji prakticiraju samouke „zvijezde“ ekstremne desnice Velimir Bujanec („Bujica“) i Marko Jurič („Markov trg“)? Ma, nema šanse, birači ne puše tu ideologiju mržnje ma kakvim se ovi „domoljubljem“ kitili.

Ta se družina pokazala nesposobnom, pa i nacionalno beskorisnom. Sve ankete među građanima u zadnje vrijeme potvrđuju drastičan pad povjerenja u vlast koja pogubno eutanazira RH. Političke poruke i reagiranja sa Zapada zabrinjavajuće upućuju na potrebu temeljite izborne amputacije političke desnice iz utjecajnih dijelova državne strukture. U protivnom, Hrvatskoj se ne piše dobro već potkraj ove godine budući da će „domoljubi“ do tada maloumno potrošiti sve gorivo što ga je u državni spremnik u četvrtoj godini mandata natankala SDP-ova koalicija. Svjesna toga, desna je politička opcija sada u totalnoj panici, jer su njezini puleni iz neprirodno sklepane HDZ&“domoljubi“&Mostove vlasti zamalo sve učinili za gotovo izvjestan come back proširene SDP-ove koalicije i Zorana Milanovića, kao novog/starog premijera. Karamarkovi out, Milanovićevi in.

Upravo je smiješno kakva histerija trese (ultra)desnu medijsku scenu, uključujući HDZ-ov HRT v.d. Siniše Kovačića s HNiP-ovim pučistima. Strava: „Crveni se vraćaju! Što nam je činiti!? Kako ih zaustaviti!? Ako se vrate, to je smrt za RH! Ne smijemo to dopustiti ni po koju cijenu!“ Pitali u „Intervjuu tjedna“ u subotu na Hrvatskom radiju hadezeovca s dna kace Vladimira Šeksa: „U HDZ-u se kemija na sve načine ne bi li se spriječilo izglasavanje saborskog nepovjerenja, otjeralo premijera Oreškovića i potpredsjednika Božu Petrova iz vlade, sastavilo novu vladajuću većinu bez Mosta i izbjeglo izvanredne parlamentarne izbore, koje traži više od dvije trećine građana. Zar nije volja građana nacionalni interes, a ne vođa HDZ-a Tomislav Karamarko?“

Stari lisac, iako sada otvoreno protiv svog stranačkog šefa, preskočio je „volju građana“ u svom odgovoru, a kao „nacionalni/državni interes“ istaknuo ostanak desnice na vlasti. I Šeksu se tresu gaće od same pomisli da bi građani/birači opet rado vidjeli na vlasti SDP-ovu koaliciju. Koliko god je Milanovićeva ekipa bila traljava, lijena i iritantna u mnogim svojim odlukama i reformskom nečinjenju, nije bila ni približno tako katastrofalna kao HDZ&“domoljubi“&Mostov Tim’s Team. Bivši Večernjakov „tvrdi“ desničar Tihomir Dujmović, svojedobno najuren iz tog lista, a odnedavno uhljebljen u Slobodnoj Dalmaciji, vodeća je „komentatorska“ narikača nad potopom aktualne propale vlasti. Ima Dujmović i recept: po svaku cijenu – tko jebe javno mnijenje i volju birača, jelte – spasiti desničarsku vlast.

To je moguće tako što će se ukloniti premijera Oreškovića i potpredsjednike Karamarka i Petrova, a HDZ i Most, špekulira Dujmović, moraju ostati zajedno do kraja mandata. Novi izbori znače katastrofu desne opcije i smak svijeta za RH. „Pa, Milanović je zadužio Hrvatsku za 100 milijardi kuna, slao je specijalce na hrvatske branitelje na Markovom trgu, izabrao je Borisa Jokića i Nevena Budaka za kreatore Kurikularne reforme, a ja ne želim da oni odlučuju što će moja djeca učiti u školi“, žestio se Dujmović i u v.d. HTV-ovom prime timeu – voditeljska neozvijezda Branimir Farkaš karakteristično sleđen od jeze – i u „Markovom trgu“ hnipovca Juriča. Otvoriš paštetu, a iskoči Dujmović. Nema gdje ga nema, a pila mu svejednako – ideološki naopako.

Izmiče tlo pod nogama

Naprosto nasuho plače nad činjenicom što Karamarko mora otići zbog političke i moralne kontaminiranosti ne samo aferom „konzultantica“. Ali on zbog neviđene osobne bahatosti, precijenjenog političkog ega i nerealnih liderskih ambicija ne želi odstupiti ni iz vlade niti s čela svoje stranke. Ta je tvrdoglavost modificirana zadnjih dana time da bi i on odstupio iz vlade, odstupe li u paketu s njim Petrov i Orešković, a ovima to ne pada na pamet. Okreni-obrni, ali svejedno kombinacija ide naruku SDP-u i prijevremenim izborima na kojima bi Karamarko propao zajedno s desnicom te, produbljenim raskolom u stranci i izbornim krahom, također ostao kratkih rukava u HDZ-u. Nekolicina istaknutih hadezeovaca – npr. Andrej Plenković, Davor Ivo Stier, Vladimir Šeks, Milijan Brkić nadimkom Vaso, Dubravka Šuica… – otvoreno su za Karamarkov odstup iz vlade.

Karamarku izmiče tlo pod nogama, „Država Karamarko“ nacionalno kapitulira. Na 17. općem saboru HDZ-a šef je dočekan tako mlakim pljeskom da je službena spikerica morala dvaput bodriti izaslanike: „’Ajmo, pljesak, nek’ se čuje kako kuca HDZ-ovo srce!“ A srce kuca sve slabije, pa stranci valja hitno ugraditi nekoliko premosnica modela – radikalno preslagivanje.

Novinar Dujmović, za kojega dosad jedva da je tko čuo izvan medijskog ozračja rigidne desnice, a v.d. Kovačić mu na ZNA SE mig „profesionalno, nenavijački“ otvara šlagerske termine javne tv-kuće, svim raspoloživim vijugama ne uspijeva zatomiti vlastitu zebnju pred činjenicom da je javnost prozrijela „domoljubnu“ obmanu i želi joj oduzeti vlast. Nacionalno/ističko „domoljublje“ se ispuhalo u znatno manje od pola godine HDZ&“domoljubi“&Mostove vlasti, pa će biti da je međunarodni terorist Zvonko Bušić – na ekstremnoj desnici kovan u zvijezde kao istinski „hrvatski ideaalist“ – nakon 32 godine robije u SAD-u ipak kirurški jako precizno procijenio da u RH nema kruha ni zdrave budućnosti od hrvatske sloge,  pameti, svijesti i političkog potencijala, pa si je zato prosvirao glavu u Rovanjskoj.

Dvije trećine građana želi nove izbore, SDP-u daju rejtinšku prednost pred HDZ-om, a Karamarko je četvrtu godinu i dalje najnegativniji političar u zemlji. Premijer Orešković, očito na mig s Kaptola i iz međunarodnih krugova otkud je doveden  kao „domoljubni stručnjak“ visoke kategorije i neviđenog potencijala, napokon se prizvao svijesti: „Karamarko je remetilački faktor u vladi, veliki uteg ovoj vlasti, pa je u nacionalnom interesu da odstupi“. Politička desnica i Katolička crkva iz sjene, glavni krivci za ovakav debakl državne vlasti i neutemeljenu Karamarkovu lidersku opsesiju, sada žele popraviti štetu žrtvovanjem svoje političke uzdanice.

Nakon kalkulantski uvijenog komentara prije tjedan dana, politički trbuhozborac prvostolnog Kaptola i kardinala Josipa Bozanića, glavni urednik Glasa Koncila vlč. Ivan Miklenić u zadnjem je broju i tiskanog i elektroničko izdanja tog lista objavio u ovoj političkoj krizi najžešći/najizravniji napad na Karamarka i HDZ, sa zahtjevom da ta struja bezuvjetno napuste vlast. Moraju doći drugi i nastaviti rad s premijerom Oreškovićem i potpredsjednikom Petrovom.

„Moglo se imati razumijevanja (nije se moglo ni trebalo, jer koalicijska vlada nije pačja škola, op. M.V.) za sporost i stanovite trzavice u rješavanju i popunjavanju kadrovskih križaljki – može se čak možda reći da je Most u tom sučeljavanju uvelike bio odgovorniji, časniji i zauzetiji za ono što bi moglo donijeti boljitak (to se ni po čemu ne da zaključiti, a Petrovljeva puka „reformska“ verbalistika nije nikakvo uporište za zaključivanje, op. M.V.) – no za gotovo sustavno onemogućavanje stvarne stabilizacije nove garniture na vlasti ne može biti razumijevanja“, odrješit je vlč. Miklenić u komentaru „Izigravanje općeg dobra“. „Najjača stranka umjesto da je strpljivo dogovarala i usuglašavala rješenja s partnerima, i umjesto da je gradila okvir i stvarala politički prostor za nositelje izvršne vlasti koji su pretežno ipak bili pravi ljudi (Orešković, Petrov i mostovci, op. M.V.) na pravim položajima, neprestano je manipulirajući medijima i javnošću vršila pritisak na partnere, stvarala uznemirenost i sijala nesigurnost među članove Vlade.

Vrh stranke stavio se tako u službu destabiliziranja Vlade, premda ju je on oblikovao i ekipirao (po naputku, među inima i Crkve koja stoji iza Petrova i Oreškovića, nikako ne samostalno i sasvim po Karamarkovoj volji, op. M.V.), pa je očito da je zapravo istjerivao neke druge ciljeve, a ne opće dobro hrvatskoga društva i hrvatske države (što je opće dobro, jelte, znaju samo Crkva i vlč. Miklenić, godinama poznat po izrazitoj averziji prema svemu lijevom među građanima RH, op. M.V.). Jesu li to događanje prepoznali članovi te najjače političke stranke ili su po dobroj staroj maniri bivše partije bili sretni što im je stranka ponovno na vlasti i što su smatrali da je dovoljno da budu na liniji ‘vođe’, ostat će vjerojatno neodgovoreno pitanje, ali i gorak okus njihova zakazivanja i neodgovornosti. Isto tako, vjerojatno će ostati neodgovoreno i pitanje, prvo: zašto članstvo te stranke nije htjelo, moglo ili smjelo iznjedriti predvodnike stvarno čiste prošlosti? I drugo još teže i dalekosežnije: je li gotovo nedemokratski izabrano vodstvo stranke zapravo imalo zadaću štetiti Hrvatskoj? Činjenica je da je Hrvatskoj učinjena golema šteta.“

Neugodna politička kriza

Vlč. Miklenić svjedoči da Crkva – a javnost odavno – ne dvoji da je „postalo više nego jasno da bez obzira na pravnu krivnju ili odgovornost neupitno postoji moralna i politička odgovornost“ prvog potpredsjednika vlade Karamarka. „Umjesto poteza koji bi bili u službi stvarnoga općega dobra, došli su potezi koji znače spašavanje interesa samo jednoga čovjeka pošto-poto, pod bilo koju visoku cijenu.“ Prethodno je, na istom valu opće panike na desnici zbog vrlo izglednog come backa SDP-ove proširene koalicije, reagirala priopćenjem s izvanredne sjednice Hrvatska biskupska konferencija (HBK), pa Glas Koncila samo operativno dramatizira „Crkvi u Hrvata“ izrazito neugodnu političku krizu.

Po običaju u svjetonazorski isključivom/netrpeljivom tonu, vlč. Miklenić također potpuno zanemaruje pravo građana/birača sekularne države da si legitimno, na izvorima, izaberu vlast kakvu sami žele – lijevu, desnu, miješanu, nesposobnu, učinkovitu ili opet pogubnu poput sadašnje – a ne kakvu će im „duhovni pastiri“ nametnuti u interesu „općeg dobra“ (sic). Otkud pravo zaposleniku/profesionalcu jedne od dobrovoljnih udruga vjerujućih građana, prozvane Katoličkom crkvom, tvrditi da je „svakom objektivnom promatraču jasno da izvanredni parlamentarni izbori teško mogu biti u službi općega dobra Hrvatske, kojoj je potrebna unutrašnja stabilnost, stručno, umješno i marljivo upravljanje, a nema na vidiku političke snage koja bi to bolje od sadašnje garniture, ali bez onih koji rade za svoje interese, mogla zajamčiti“? Je li svećenik pri zdravoj pameti? Što vidi oko sebe? Pogrešni ljudi slučajno dovedeni na državno kormilo eutanaziraju RH, koji nisu kadri nikom dobronamjernom zajamčiti ništa dobro. Ništica. Treba ju zbrisati.

Kakva „ova garnitura“!? Pobogu, to je nesavjesna skupina uhljeba koji će sve učiniti, hodati po vodi i na trepavicama kad prigusti samo da im dograbljene fotelje ne iskliznu ispod guzica i masne državne apanaže s bankovnih računa. Katolička crkva iritantno većini vjernika, o ostalim građanima da se i ne govori, pleše u istom kolu na štetu općeg dobra, državnih interesa i na teret građana. Ako većinska Hrvatska želi smjenu tog buljuka uhljeba, zajedno s Karamarkom, HDZ&“domoljubi“&Mostom i crkvenim soliranjem u politici, a na to imaju pravo, u koliko-toliko demokratskoj zemlji im se to mora omogućiti. Privatno je i nevažno osobno mišljenje to što vlč. Ivan Miklenić i Kaptol drže da je desničarska i proklerikalna vlast nacionalno „opće dobro“. Nije i nikad neće biti. Kud’ ćeš boljeg dokaza od prošlih nekoliko mjeseci HDZ&“domoljubi“&Mostove vlasti. Katastrofa.

Sljedeći tjedan, očekuje se, morao bi u tom smislu polučiti nekakvo rješenje krize što znači nastavak agonije Bijedne Naše s krajnje nemoralno, kupoprodajno presloženom desnicom na vlasti ili izvanredne parlamentarne izbore najesen. Pa bez obzira na to što mislili i željeli neposredni akteri aktualnog političkog cirkusa, zajedno s Crkvom, kojekakvim dujmovićima i HNiP-ovim pučistima na v.d. HRT-u. Zbog nečasno obavljenog posla, a neizvjesnog raspleta vlasti i jezivog straha od odgovornosti, od polaganja računa, nemirno spavaju na svojim uredničkim i novinarskim mjestima, kojima objektivno nisu dorasli. Katarina Periša-Čakarun očito na brzaka uništava one raspašoj fotke s Karamarkom i budi se u gluho doba noći sva u vodi: sanjala je kako je presreću iste kolegice/kolege u istim HTV-ovim hodnicima i postavljaju joj isto sarkastično pitanje što ga je one subote po svom avansiranju ona postavljala njima: „Katarina, a gdje se ti sada vidiš kad je nova garnitura na vlasti?“

„Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo…“, zborio je Petrica velikog Miroslava vječnu istinu, pa i desnici s HNiP-ovom trećerazrednom instalacijom na v.d. HRT-u „tak i vezda bude da nekak vre bude kak biti bude da bi biti bilo…“ Uključujući novinara Dujmovića, čiji recept za ostajanje desnice na vlasti „po svaku cijenu“ Karamarko garant neće primiti „domoljubnom“ srcu. Povijesničar s navodno desetogodišnjim studijskim dvopredmetno-jednopredmetnim stažom držat će se one spartanske: sa štitom ili na štitu. A bit će na štitu. Drukčije jednostavno nije logično/pravično. Na istom će štitu vrag odnijeti s poprišta i reformski profućkanu godinu 2016.

Dobro, nije čuditi se uhljebima što sada larmaju na sva usta o tome da su novi izbori nepotrebni, jer su preskupi, da bi polučili otprilike isti omjer snaga i tako to. Svi su se ti likovi dokopali unosnih državnih apanaža, pa jednostavno nisu mentalno zreli odlijepiti se od jasala. Kada bi ikad više Ivan Tepeš nabasao na fotelj potpredsjednika Hrvatskog sabora i nekažnjeno s Velimirom Bujancem, Markom Juričem, Đurom Glogoškim, Zdravkom Tomcem i takvima išao Mirjanu Rakić istjerati iz RH, vampirskim ZDS-om? Nikad, jer ga neće imati tko u HDZ-u staviti navrh kandidacijske liste. Kada bi ucrnjeni sudrug čudnog face dizajna brkovi-bradica bio u prigodi samozvano dijeliti politikantske lekcije, a Ladislav Ilčić kolutati očima nad reformom školstva kao da je to falša partitura za violinski koncert Simfonijskog orkestra HRT-a? Nikad. Kada bi trojica novoodmetnutih mostovaca, sada u zasebnom klubu u „Visokom domu“, ikad više bili zastupnici?

Šest mjeseci, pa buuum

„Domoljublje“ je u toj nakaradno skrpljenoj družini samo drugo ime za novac, privilegije i političku moć. To se znalo i prije, a građani svejedno glasaju kako glasaju, pa imaju to što imaju. Desnoj političkoj opciji, uključujući Katoličku crkvu i njezino pogubno politikantstvo pod egidom „opće dobro“, puna su usta Hrvatske, hrvatstva, nacionalnih interesa, stoljeća sedmog, Domovinskog rata i branitelja, čiste i slavne prošlosti, tradicionalnih vrijednosti, vjere u boga i milijarde sličnog verbalnog provijanta, a boje se izbora kao vrag tamjana. Plaše se narodnog pravorijeka, a narod je navodno njihov i oni su s njim, protiv „crvenih“. Pa onda, da su izbori svaki drugi dan, redovni ili izvanredni – nema frke. Čemu?

Nego, tu nešto jako škripi s logikom i istinom. Banjolučki biskup Franjo Komarica je u nedjelju u kultnoj HTV-ovoj emisiji „Nedjeljom u dva“ (Nu2) Aleksandra Stankovića upravo istinu naznačio kao najtragičniju žrtvu politikantstva na ovim prostorima. Očito se ni pukim hlebincima ne mogu dovijeka prodavati muda pod bubrege, što je na desnici popularniji sport od nogometa na Euru 2016.. A sada, šest mjeseci igre vladanja, pa buuum. Da nisu krivi novinari? Kao što su krivi Željki Markić, jer ne može slavodobitno na vlast, nego mora poskrivećki „lobirati“, a udruga joj U ime obitelji nema prođu u široj javnosti. Tko je Karamarku i družini kriv za neuspjeh i nesposobnost, vrag će znati.

„Crveni“ će, jelte, biti krivi, ako zakonski kažnjivo, ali u strogoj konspiraciji pa tijela gonjenja neće znati, HDZ-ovo politikantski-trgovačko preslagivanje desnice na vlasti „uspije“ i Karamarko iznenada uskrsne u „Visokom domu“? Recimo, na mjestu predsjednika Hrvatskog sabora ili šefa Kluba zastupnika HDZ-a i nastavi politički arbitrirati, solirati i nanositi istu štetu kako je to činio dosad. To je također jedna od mogućih inačica raspleta aktualne političke krize, ali inačica koja će se opet strmoglaviti u sukobe, nered i još veću političku krizu. Desnica će sve učiniti u sinergiji s Crkvom da se „po svaku cijenu“ održi na vlasti. Ako još neko vrijeme bude uspijevala u tome, RH će ostati talac upravljačke impotencije. Neće valjda biti, primjerice, da je pedesetak tisuća onih prokurikularnih prosvjednika nekidan, samo u Zagrebu, sve do jednog anti-Hrvat, nevjernik, boljševik, petokolonaš i udbaš koji „ne voli Hrvatsku“. Jasno da ne, to su razumni ljudi, sve ih je više, koji vide kako desnica ne zna demokratski vladati. I više je ne žele trpjeti.

Marijan Vogrinec
Autor 13.6.2016. u 09:52

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija