Ne može stalno padati kiša

Elvedin Nezirović
Autor 10.4.2014. u 13:40

Ne može stalno padati kiša

Foto: š.g.

Oni koji tvrde da nije bilo nikakve pretjerane upotrebe sile u Mušicinom privođenju, zapravo su oni koji prebrojavaju modrice na njegovom tijelu, tumačeći ono što se desilo uz pomoć policijskih pravilnika i statističkih parametara. Kao, trebaš biti modar kao albanaski demonstrant na Kosovu osamdeset osme, pa da se može reći da te je policija brutalno pretukla. Čovjek s tim zaključkom, ako već nije svjesno zlonamjeran, je osebujno glup. Jer, zamisli, čovječe, pali smo tako nisko da nam je Slobina policija nekakva mjera za brutalnost. Sve dok ti kosti nisu polomljene, nisi dobio degenek. Eto, tako u Mostaru danas razmišlja inteligencija.

Piše: Elvedin Nezirović

Postoje stvari koje, ma koliko god ih ja smatrao nedostojnim svoje pažnje i medijskog prostora, naprosto traže da se njima ozbiljnije pozabavim.

Nekoliko dana nakon moje posljednje kolumne na tačno.net („Mostarski (in)telektualci“), našla se dva lokalna mozga (neću im pričiniti to zadovoljstvo i reći im imena) pa mi nasred Fejićeve držali predavanje: „Ako ti je ono s Mušicom bilo brutalno“, vazio mi jedan, „trebo si vidjet šta su Srbi radili Albancima na Kosovu osamdeset osme“. I drugi je otprilike dobacio do istog mjesta: „Lijepo se, brate, vidi da je probio kordon, a to se, bar to znamo majka mu stara, kažnjava“.

Htio sam, imam i svjedoke, današnju kolumnu posvetiti problemima u mostarskom Narodnom pozorištu, ali – uz dužno poštovanje prema ljudima koji tamo rade, mojim prijateljima – preče je preče.

Najprije da dvojici tevećelija iz Fejićeve (a i svima onima koji misle isto) održim kratko predavanje iz etimologije, jer sam stekao utisak da s lingvistikom baš i nisu na ti. Dakle, pridjev brutalan potiče iz francuskog jezika (brutal ) a znači sirov, grub, naprasit, neotesan, divlji, i sl. Engleska verzija ove riječi, koja se samo izgovorom razlikuje, ima potpuno isto značenje. U slučaju imenice brutalnost data posuđenica u našem jeziku mijenja svoj oblik, a zadržava značenje, što bi – da se poslužim tehnikom podučavanja učiteljice u četvrtom razredu osnovne škole – značilo da jebrutalnost surovost, grubost, naprasitost, itd.

E sad, volio bih da mi neko normalan objasni da li sam pretjerao koristeći imenicu brutalnost  u kontekstu policijskog privođenja Muharema Hindića Mušice ili je zaista ono što se tom jadnom čovjeku desilo bilo grubo, surovo, naprasito, pa ako hoćete čak i divljačko. Ako sam pretjerao, evo u tom slučaju i moje isprike: oprostite ljudi, do mene je i do mojih očiju.

Vidite da se sa mnom može lijepo.

Dobro. Manimo se ironije. Da postavim jedno ozbiljno pitanje svima onima koji još uvijek misle da je Mušicino hapšenje bilo legalno: šta uopće policija radi na Lenjinovom, odnosno šetalištu Nikole Šubića Zrinjskog kako se danas zove? Ako pitate mene, to izlazi izvan realnih okvira priče o protestima i debelo ulazi u narativ o poštivanju osnovnih ljudskih prava i sloboda, koja se u ovom gradu svakodnevno krše naočigled cjelokupne bh. javnosti. I to brutalno. Grad u kojem se ne možeš slobodno kretati je grad u kojem ne možeš slobodno živjeti. Valjda je to jasno svakome ko je naučio čitati i pisati.

I da, kad smo kod kršenja ljudskih prava i sloboda, kako – osim tako – okarakterizirati zabranu pristupa advokata Šemse Droce, svome klijentu, Mušici, tokom njegovog dvadesetčetverosatnog boravka u zatvoru?

Zvanična policijska obrazloženja u oba slučaja su toliko smiješna da se čovjeku naprosto plače. Poštedit ću vas njihovih navođenja, jer znam da većina vas zna stvarne razloge.

Pošto smo se dotakli pitanja koja, očito, nemaju logičnog odgovora, evo još jednog: kako je moguće da jedan Muharem Mušica Hindić, sa svojih sedamdeset kilograma (ovo je hrabra procjena), probije kordon snažnih i dobro uvježbanih specijalaca? Svakom normalnom mozgu dovoljno je da pogleda snimak i shvatit će kako se to dogodilo. A ako samo malo upregne vijuge, onda će shvatiti i zašto se to dogodilo.

Treba se, također, osvrnuti na još jednu bitnu stvar. Oni koji tvrde da nije bilo nikakve pretjerane upotrebe sile u Mušicinom privođenju, zapravo su oni koji prebrojavaju modrice na njegovom tijelu, tumačeći ono što se desilo uz pomoć policijskih pravilnika i statističkih parametara. Kao, trebaš biti modar kao albanaski demonstrant na Kosovu osamdeset osme, pa da se može reći da te je policija brutalno pretukla. Čovjek s tim zaključkom, ako već nije svjesno zlonamjeran, je osebujno glup. Jer, zamisli, čovječe, pali smo tako nisko da nam je Slobina policija nekakva mjera za brutalnost. Sve dok ti kosti nisu polomljene, nisi dobio degenek. Eto, tako u Mostaru danas razmišlja inteligencija.

Dužan sam, također, posvetiti nekoliko riječi i onima koji su me tokom ovih posljednjih petnaestak dana, na ovaj ili onaj način, savjetovali da više ne pišem o ovoj temi. Moram to opet reći – o ovim stvarima, niko nema pravo šutjeti. Dante je nemarnike i kukavice svrstao u predvorje pakla, a nisu bolje prošli ni u svetim knjigama. Nećemo dalje.

Što se tiče potpisnika ovih redova, on ne živi u iluziji da će svojim tekstovima učiniti svijet boljim. Ja samo živim u nadi da će ljudi u ovom gradu, čitajući moje tekstove, barem donekle shvatiti da je šutnja pogrešan izbor, pogotovo onih koji, na bilo koji način, imaju obavezu javno govoriti. Nije nevažno jeste li u pravu ili ne, ali je mnogo važnije imati stav i ne bojati ga se javno iznijeti. Znamo to još od vremena antičkih filozofa: javna, argumentovana, nezavisna kritika nema svoju cijenu u demokratskom društvu.

Svjestan sam i toga da ovo nisu moji najbolji tekstovi, ali i toga da su daleko najvažniji. Barem do sad.

Na samom kraju, htio bih poručiti kolektivu Narodnog pozorišta – onom njegovom dijelu koji je u štrajku – da izdrži. Ima jedna kultna rečenica iz filma „Vrana“ koje se uvijek sjetim kada mi je teško, a koja se proteže kroz čitavu priču poput armaturne niti:

„It can’t rain all the time“ ili „Ne može stalno padati kiša“.

Elvedin Nezirović
Autor 10.4.2014. u 13:40

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija