Nojev refleks hrvatskog nacionalizma

Dragan Markovina
Autor 13.11.2013. u 09:35

Nojev refleks hrvatskog nacionalizma

Da njegovo forsiranje nema nikakvog smisla, jasno je valjda svakome osim kerberima s portala dnevno.hr i perjanicama večernjakove uredničke politike, jer što god pod milim bogom oni napišu, vidno se mučeći kako bi pronašli što više europejskih i kićenih fraza, ništa neće promijeniti činjenicu da je njihov duhovni i politički vođa Mostar pretvorio u tužnu karaulu na granici svjetova, srušivši usput spomenik pod zaštitom UNESCO-a za žuntu.

Piše: Dragan Markovina

Subota, 9. studenog bio je običan dan u uredu za velike hrvatske medije i svekoliku javnost. Dok je cijela Europa slavila Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma, Hrvati su se bavili referendumskim terorom nad manjinama te već tradicionalnim teorijama zavjere. Neupućeni ili mlađi čitatelji tako ne bi imali blage veze da se u obližnjem Mostaru tog dana obilježavala dvadeseta obljetnica brutalnog rušenja Starog mosta. A i zašto bi uopće imali tu informaciju kada nam je Večernji list, tog istog dana sve lijepo objasnio. Tako je pod egidom Ekskluzivno, prenesen dio teksta iz knjige Miroslava Tuđmana „Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije od 1990. do 1995.“.

Pun konačnih odgovora, neupitnih tvrdnji i nacionalnog patosa Tuđman junior nam tako otkriva kako se: „Iz dokumenata što ih ovdje objavljujemo može razabrati da je Hrvatska službena politika prema BiH dosljedno vođena sa strateškim ciljem da Hrvati u BiH budu konstitutivni narod te da BiH bude uređena kao (kon)federacija triju naroda. Iz objavljenih dokumenata može se samo zaključiti da politika predsjednika Tuđmana nikada nije prekoračila granicu pozitivnog političkog i diplomatskog ponašanja u zastupanju hrvatskih strateških interesa, te da su medijske dezinformacije i političke fikcije da je hrvatska agresor u Bosni i Hercegovini, da je bila umiješana u međunarodni sukob kako bi pripojila dio BiH te stvorila „Veliku Hrvatsku“ rekonstrukcijom Banovine Hrvatske“.

Interesantno je to viđenje pozitivnog političkog i diplomatskog ponašanja, posebno kada se objavi na dan godišnjice rušenja Starog mosta, koji je naravno ničim izazvan pao u Neretvu. Hrvatski nacionalizam tako nam se ovakvim potezima, pored toga što je nesumnjivo štetočinski nastrojen, ispostavlja i kao krajnje neinteligentan. Očekivati od šire i nelobotomizirane javnosti da vjeruje izdanjima firme Praljkovog sina kako mu tata nije srušio most te izdanjima malog Miroslava kako mu tata nije imao ništa s idejom o uspostavljanju granica Banovine Hrvatske, izgleda jednako suvislo vjerovanju da će Kruno Jurčić biti proglašen za evropskog trenera godine.

No najkomičniji dio priče sadržan je u pitanju kako je onda Večernjak objasnio godišnjicu rušenja mosta? Odgovor je jasno toliko žalosno banalan, da ga je neugodno i spominjati. Nije je objasnio nikako, jednostavno ju je prešutio, očito uvjeren da što nije objavljeno u njihovoj tiskovini, ne postoji. Sličan vid shvaćanja društvene i profesionalne odgovornosti tog dana je iskazala i Slobodna Dalmacija, objavivši uredničku crticu s prosvjeda nazvanog „Za Mostar bez fašizma“, koji je bio održan 8. studenog. Kritičkim aparatom naoružani urednik nas je tako kroz par rečenica upozorio da je održan nekakav minorni prosvjed u nečemu što je imenovao Zapadnim Mostarom, a da su se na tom prosvjedu uputili nebulozni zahtjevi gradskoj upravi da promijeni imena ulica nazvanih, kako urednik reče, po navodnim ratnim zločincima.

Da ne bi bilo zabune, te navodne ratne zločince, a riječ je o ustaškim ministrima je potom taksativno nabrojao. Imajući u vidu ovakvu posvemašnju negaciju i prešućivanje godišnjice svjetskog kulturocida, garniranu dražešnim tvrdnjama općeg tupila od nekuženja, kako bi se izrazio Robi K., postaje očito da je hrvatska javnost ovaj put nadmašila samu sebe, iskoračivši iz domobranske faze u otvoreni, k tome stupidni i loše prikriveni revizionizam. Da njegovo forsiranje nema nikakvog smisla, jasno je valjda svakome osim kerberima s portala dnevno.hr i perjanicama večernjakove uredničke politike, jer što god pod milim bogom oni napišu, vidno se mučeći kako bi pronašli što više europejskih i kićenih fraza, ništa neće promijeniti činjenicu da je njihov duhovni i politički vođa Mostar pretvorio u tužnu karaulu na granici svjetova, srušivši usput spomenik pod zaštitom UNESCO-a za žuntu.

Dragan Markovina
Autor 13.11.2013. u 09:35

Tacno.net Aplikacija

Aplikacija