Od Pehara do Grbavice

Povezani članci

• Esad Bajtal: Gdje je energija bosanskog duha?
• Socijalisti pretrpjeli veliki poraz u Sjevernoj Makedoniji, premijer Zaev podnio ostavku
• Kako smo ubili Premijera
• Legenda o bosanskom brodolomu
• Otvoreno pismo Tomislavu Nikoliću!
• PISMO ZA PUK I GOSPODU

Nakon svega što se posljednjih dana dogodilo oko i u vezi nogometa u Bosni i Hercegovini, jedno je sigurno. Treba ga ukinut barem na deset godina. Nije više uopće u pitanju da smo počeli odbrojavati do padanja prve glave, već se radi o tome da se ionako zatrovana atmosfera izručenosti sitnim dušama i najljigavijim kalkulantima na funkcijama, dodatno truje svakom idućom utakmicom.

Neredi u Mostaru i Sarajevu plod su dvodecenijskog ispiranja mozgova građana ove nesretne zemlje najprizemnijim šovinizmom, s posebnim naglaskom na mlađe generacije koji jedino ovakav svijet i poznaju. Stoga ne treba čuditi reakcija mladog Mile Pehara koji divljački sudjeluje u pokušaju linča nad igračima Veleža. Ne treba čuditi iz razloga što Milu od rođenja političke i vjerske elite uče da su oni tamo, a mi ovamo i da s balijama ne treba ništa imati, a da je most trebalo srušiti. Mile ništa drugo i ne zna. Njegova nesreća je da je odabrao biti simbol zla,  makar i podsvjesno. Stoga ga treba kao simbola i kazniti doživotnom zabranom nastupanja u profesionalnom nogometu jer u njemu ničeg sportskog nema.

No unatoč svim racionalnim objašnjenjima ovih događaja, ipak užasava pomisao na to koliko je mržnje prisutno kod mladih naraštaja u društvu. Moraš bit posebno cijepljen od bilo koje vrste promišljanja da mrziš ljude iz vlastitog grada zato što su druge nacionalnosti ili da potegneš iz Kiseljaka do Sarajeva da bi se tukao praktično sa svojim sugrađanima. Da nosiš zastavu Vatikana u Sarajevo, umjesto da kao čovjek odeš na izlet, pojedeš ćevape i uživaš u druženju. A sve to radiš zbog onih istih koji se poznaju cijeli život, koji su zajedno išli u školu i sad zajedno sjede po kavama, druže se, komentiraju stvari, od raznih banalnosti do prosvjeda u New Yorku, da bi pred kamerama i diktafonima krenuli diplit o ugroženosti nacije i vjere, u ime vlastitog džepa. Gledam tako onu užasnu snimku s utakmice Pod bijelim brijegom i svaki put se iznova pitam jesam li uopće živio život prije rata ili je taj stadion oduvijek bio poligon za šikaniranje Muslimana.

Svo zlo Bosne i Hercegovine leži u nacionalnim strankama i političarima prvog i drugog reda, kao i u nespremnosti međunarodne zajednice da konačno riješi taj problem zauvijek. Ovoj zemlji pod hitno je potreban potpuni međunarodni protektorat i potpuno ukidanje tzv. predstavničke demokracije koja se svodi na to da budale biraju profitere i ratne zločince, željne statusa quo i tako unedogled. Ukinite stranke i izbore, ako boga znate! Dovoljan mi je jedan rat u životu.