PLAGIJAT

Autor/ica 👤Igor Serdar 25.2.2021. u 14:38

Izdvajamo

Uvlakač moraš biti, lojalan partiji moraš biti, misliti moraš u određenim okvirima, kritizirati moraš određene „protivnike“, žmiriti moraš jer „to su naši hadezeovci“, tolerirati moraš jer su ovi u prekršaju, jebi ga, naši…, krasti za stranku?, pa to, zapravo i nije krađa…

Povezani članci

Zapravo sada kad je u Hrvatskoj Srba puno manje…., (nekima na žalost, nekima na radost) u nedostatku plagirane jugo normalnosti da „mora postojati unutarnji neprijatelj“ izmislili su hadezeovci da su oni „ugroženi“ od valjda malih, nevažnih i nepozicioniranih Hrvata jer su se ti mali prihvatili totalnog očaja i počeli vrištati na ove sve moćnike „da se ne baci“, na ove sve moćnike „ma šta mi svi možete – ja sam župan“, ma šta mi svi možete – ja sam gradonačelnik, načelnik, šef, ma tko vas jebe – popušite mi…, i slične kulturološki, nacionalno i jako hrvatski orijentirane predatore kojima je moć zakrčila njihov za osobne potrebe koncipiran mozak s popularnim refrenom „mi smo jači i od sudbine“.

Stvari naprosto stoje ovako:

Prije hrvatske samostalnosti u mnogima omraženoj SFRJ morao si biti član saveza komunista da bi mogao biti visoko pozicioniran u društvu. Tek su poneki „specijalci“ bili važni faktori u društvu, a da – formalno – nisu bili „članovi“.

Nakon puno krvi, smrti i različitog bezumlja na tlu RH za čiju je pobjedu u nametnutom ratu i za čiju je samostalnost sve zasluge nepošteno otela hrvatska većinska stranka HDZ s vođom „svih Hrvata“ dr. Franjom Tuđmanom osmislila je jebeni plagijat saveza komunista u obliku „hrvatske zajednice“ dodavši mu „riječcu“ – demokratska. Nije fer, nije istina, ali hadezeovcima je to glavna teza ili tzv „mainstrim“ – namjerno „politika“.

Fakat idiotski i nemaštovito, ali tako je zadnjih 30 godina da se ne lažemo.

Je li tome razlog favoriziranje Hrvata ili „kažnjavanje“ Srba najvjerojatnije ovisi o tome koje ste nacionalnosti i jeste li se „prikopčali“ na tzv. „novu paradigmu“ ili ste – kako govori većina hadezeovaca „ostali crveni jugonostalgičar“.

Svim hrvatićima je jasno da su u obrani Hrvatske sudjelovali svi stanovnici/građani/ljudi (a ne zadojeni majmuni) koji su Hrvatsku osjećali kao svoju domovinu, a svim hadezeovcima je (istovremeno) jasno da su Hrvatsku obranili hadezeovci, hosovci i Hrvati iz dijaspore, a ne skrivene komunjare i ljubitelji zvezde petokrake – bez obzira što se 200.000 komunjara „presvuklo“ i „promijenilo partiju za HDZ“ – „jer su se osvijestili“ (ne znam od čega).

Simbolično gledano to je sada isplivalo kao slatka medijska čokoladica u formi životinjskog carstva i „sličice“ koja prikazuje – ne jednoga majmuna – već tri majmuna u formi zatvorenog kafića u Rijeci.

Plenković – koji je slučajno ili namjerno počeo upotrebljavati mimiku obrva lica „a la franjo“ – lansirao je ta tri majmuna u orbitu „hrvatske zbiljnosti“ kao ozbiljan, zabrinjavajući i diskriminirajući dnevno politički „faul za crveni karton“ kad je taj „čin“ komparirao s čim je već komparirao/usporedio – kako hoćete…

Kad se Premijer jedne ozbiljne države članice Europske Unije počne baviti potezom anonimnog vlasnika jednog malenog kafića koji je ogorčen potezima stranke na vlasti odlučio na zatvoreni kafić staviti papir na kojemu piše da članovi te stranke nisu dobrodošli u njegovo vlasništvo (kafić) i to još zatvoren…, onda se čovjek običan nasmije, a čovjek hadezeovac naljuti i počne dokazivati – što bi „vječni“ Puhovski najvjerojatnije rekao:

Stvari naprosto stoje ovako: hadezeovci su „izgubili kompas“ što zorno pokazuje njihov šef ujedno predsjednik stranke i Vlade kad se u ozbiljnoj situaciji poželi baviti neozbiljnim stvarima. Jer to je, oprostite, neozbiljna tema.

Naime, ozbiljna je stvar u državi kad član sudske vlasti, sudac, oformi efikasnu zločinačku organizaciju s kojom u desetak godina pokradu preko četiri milijuna eura / trideset milijuna kuna od hrvatskih firmi u stečaju i raspodijeli taj ukradeni novac svim svojim rođacima, prijateljima i suradnicima, a sve naše javne i tajne službe o tome godinama nemaju pojma. A onda, nakon što jedan lik pobije i stečajnu upraviteljicu i muža joj i kuma i još ljudi i sebe i napravi tragediju uništen sudbenom, zakonskom travestijom – otkriju koliko se tu krade, vara i ubija ljude, a taj sudac još na to i sve prizna odmah i lakonski dometne da „tako svi oni rade pod normalno“ – tada službe to, kao „otkriju“.

Sada će se službe „dignuti na zadnje noge“ jer upravo su službe zaslužne da je taj „pojedinačni slučaj“ izašao na svjetlo dana – što i jest istina. Nakon 30 godina države, nakon masakra, nakon medijske, kao „hajke“…Mož mislit…

Ono što zabrinjava jest nekakvo nemušto obrazloženje iz kojeg proizlazi činjenica da mi, obični ljudi – nemamo uopće niti predodžbu niti pojma koliko posla, koliko predmeta, koliko kriminala, nepoštenja i nemorala postoji u ovoj izmučenoj zemlji. Ljudi iz tih službi trebali bi se klonirati svaki pojedinačno u barem sto primjeraka da bi uspjeli zaustaviti tu „najezdu“ općeg kriminala.

Ovakvu „pošast“ otimačine državnog novca od strane svih mogućih ljudi koji tim novcem upravljaju kao i raskoš i količina načina na koji takvi ljudi kradu novac gradova, općina, županija, ministarstava, agencija, regulatora, nadzornih odbora i još tisuću „tijela državne i lokalne uprave“ – jednostavno rečeno – ne mogu obuhvatiti državne službe koje se tom problematikom bave. U ovom i ovakvom ustroju to je nemoguća misija i to svi znamo i to nitko ne negira.

Sintagma „neka institucije rade svoj posao“ kojom se služe svi važni faktori u politici dobila je status sprdačine dostojne natpisa na legendarnim majicama poštovanog gospodina Grumfa iz stripa „Alan Ford“.

Za razliku od poštovanog gospodina Grumfa iz Alan Forda, stripa mi u našoj državi imamo nepoštovanu gospodu gradonačelnike, župane, ministre i mnoge druge koji se u jednom cestovnom žargonu zovu „smradovi“ u drugom cestovnom žargonu „šupci“, a u trećem, najnovijem, tek oformljenom cestovnom žargonu – zahvaljujući baš hadezeovcima prozvani su hadezeovcima. I, gle čuda, narod je prihvatio tu retoriku. Sad se već štampaju i majice s natpisima „ja sam čovjek – nisam HDZ“, ili naljepnice sličnih poruka, bedževi, a kakav je naš narod maštovit tko zna što će još smisliti…

Ako pogledamo statistički po gradovima, županijama, ministarstvima, agencijama i pobrojimo koliki je postotak hadezeovaca u „poziciji odlučivanja“ doći ćemo do zaključka da je taj postotak otprilike jednak postotku „komunjara u poziciji odlučivanja“ za vrijeme SFRJ, a ako proučimo način na koji su došli u poziciju moći saznati ćemo da su to iste metode koje su raubali ti „komunjare“.

Uvlakač moraš biti, lojalan partiji moraš biti, misliti moraš u određenim okvirima, kritizirati moraš određene „protivnike“, žmiriti moraš jer „to su naši hadezeovci“, tolerirati moraš jer su ovi u prekršaju, jebi ga, naši…, krasti za stranku?, pa to, zapravo i nije krađa…

Dajte me prosvijetlite, zar to nije plagijat omraženog nam „saveza komunista“ zar ova država nije ustrojena i zar ne funkcionira jednako nepravedno kao i ona prije od 20 milijuna ljudi i puno nacionalnosti od kojih jedni mogu što hoće, a drugi neka „šetaju đoku“ kako hoće?

Mislim da će se umjereni i iskreni hadezeovci možda malo uvrijediti i neće im biti drago pročitati ove istine, ali zato će ovi koji se prepoznaju u ovom zapravo šturom tekstu unatoč blatnom licu i kamuflaži svih vrsta i fela jaaaaako naljutiti i popizditi skroz i načisto. To i jest cilj. Takvi su nas zajebali. Treba ih odjebat.